Poslovni broj: 3 UsI-1649/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Tamari Taraš zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice Lj. L. iz V., koju

zastupa opunomoćenica S. H. odvjetnica u T. protiv

tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa generalni opunomoćenik Željko Mijić, radi invalidske mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 3. rujna 2021., a objavljene 13. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se Rješenje tuženika KLASA: UP/II-141-02/21-01/03420660083, URBROJ: 341-99-05/3-21-49 od 29. siječnja 2021.g. i predmet vraća na ponovno raspravljanje i odluku.“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/21-01/03420660083, URBROJ: 341-99-05/3- 21-49 od 29. siječnja 2021., odbijena je žalba Lj. L., ovdje tužiteljice,

izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA:UP/I- 141-02/20-01/03420660083, URBROJ: 341-18-05/3-20-35938 od 11. prosinca 2020., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA:UP/I- 141-02/20-01/03420660083, URBROJ: 341-18-05/3-20-35938 od 11. prosinca 2020., Lj. L., rođ. … nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja

radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, zbog povreda odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da osporavano rješenje nije obrazloženo, da tužiteljica nije pregledana od strane vještaka te da nije bilo moguće donijeti nalaz i mišljenje samo na temelju nalaza, tim više što da vještaci nisu imali sve nalaze; da tužiteljici nije jasno odakle vještaci izvode neurotske psihičke smetnje iz kruga anksioznog poremećaja jer da tužiteljica od njega nije nikada bolovala te da stoga tužiteljici nije jasno odakle isti navodi u izvodu izabranog liječnika, kao ni zbog čega vijeće vještaka lumboišijalgiju te atak uričkog artritisa u području zgloba palca desnog stopala navodi iza 1/2017 godine.

Tužiteljica ističe da je u prometnoj nezgodi 12/2018. godine trzajnom ozljedom vratne i LS kralježnice zadobila iščašenje i nategnuće cervikalne kralješnice i ligamenata područja vrata, dislokaciju, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području vrata, bolest cervikalnog diska s radiokulopatijom, a od čega ista ima neprestane vrtoglavice i glavobolje, te trnce u rukama i nogama, te da pati od poremećaja prilagodbe.

Također navodi da je od posljedica prometne nezgode na bolovanju, te da ne može raditi, a zbog stalnih vrtoglavica uopće da ne izlazi iz kuće te da je upravo u sklopu vrtoglavice 28.5.2020. godine pala i zadobila udarac glavom, kojom prilikom da je zadobila dva šava na glavi te prijelom patele desnog koljena, a od čega da je zadobila i hipertrofiju kvadricepsa, a koji nalazi da nisu uzeti u obzir prilikom donošenja odluke, te da se stoga isti dostavljaju u prilogu tužbe.

Tužiteljica smatra da je osporavano rješenje u cijelosti nezakonito, te je stoga predložila da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje KLASA: UP/II-141-02/21-01/03420660083, URBROJ: 341-99-05/3-21-49 od 29. siječnja 2021. i predmet vratiti na ponovni postupak.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2021. u cijelosti je osporilo navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći da je osporavano rješenje tuženika doneseno u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da razlozi i navodi tužbe nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

U odnosu na tužbeni navod tužiteljice da tužiteljica nije pregledana od strane vještaka, tuženo tijelo je istaklo da kada se pri rješavanju o pravu iz mirovinskog osiguranja utvrđuje smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost,

djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, da nalaz i mišljenje donosi ovlašteno vijeće vještaka Zavoda za vještačenje na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije, osobnog pregleda osiguranice i općih podataka o osiguranici s opisom poslova koje je obavljala (obrazac 2-IN) prema važećim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i Uredbi o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17 i 56/18, dalje Uredba).

Međutim, da je odredbom članka 14. stavak 5. Uredbe propisano da vijeće vještaka može, iznimno, dati nalaz i mišljenje o činjenicama iz stavka 2. ovoga članka i bez pregleda osigurane osobe, na temelju isključivo originalne medicinske i druge dokumentacije, kada osigurana osoba zbog objektivnih razloga ne množe biti pregledana (u slučaju boravka u inozemstvu, u slučaju kada se nedvojbeno na temelju medicinske dokumentacije može zaključiti da zbog teškog stanja zdravlja nije u mogućnosti pristupiti pregledu i sl.),

Da je na službenim elektroničkim stranicama Zavoda za vještačenje objavljena obavijest svim korisnicima da su u svrhu zaštite zdravlja za vrijeme trajanja epidemije COVID 19, uvažavajući aktualnu epidemiološku situaciju u zemlji, do daljnjeg otkazani pregledi u procesu vještačenja te da će se vještačenja provoditi ne temelju medicinske dokumentacije koja je sastavni dio zahtjeva za vještačenje.

Da sukladno navedenim objektivnim razlozima tužiteljica nije osobno pregledana te da je postupak vještačenja od strane tijela prvog stupnja obavljen na temelju priložene medicinske dokumentacije, te da je sam nalaz i mišljenje potvrđen kao pravilan u žalbenom postupku od strane ovlaštenog vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, iz čega da proizlazi da je pravilno utvrđeno pravo stanje stvari, kao i da su na temelju ponovno izvršenog uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, koja predstavlja glavni dokaz prilikom ocjene radne sposobnosti tužiteljice, pravilno utvrđene činjenice odlučujuće prilikom donošenja Nalaza i mišljenja ovlaštenog vijeća vještaka. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

Na ročištu održanom pred ovim Sudom 3. rujna 2021. opunomoćenici stranaka su ustrajali u svojim do sada iznesenim navodima, kako u tužbi, tako i u odgovoru na tužbu, te nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.

Sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje.

Opunomoćenica tužiteljice je popisala i zatražila trošak zastupanja tužiteljice.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika UP/II-141- 02/21-01/03420660083, URBROJ: 341-99-05/3-21-49 od 29. siječnja 2021.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područne službe u Splitu, KLASA:UP/I-141-02/20-01/03420660083, URBROJ: 341-18-05/3-20-35938 od 11. prosinca 2020., tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, te ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, uzimajući u obzir navode stranaka iznesene u tužbi, kao i u odgovoru na tužbu, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Odredbom članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, dalje ZOMO-a) propisana su prava na osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti i potpunog gubitka radne sposobnosti pa je tako stavkom 1. istog članka propisano da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

Iz podataka spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je:

- da je predmetni upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 7. kolovoza 2020.;

- da je tužiteljica vještačena na temelju medicinske dokumentacije koja je priložena spisu tuženog tijela, a sve u skladu s uputom Zavoda za vještačenje u svrhu zaštite zdravlja za vrijeme trajanja epidemije COVID 19 te uvažavajući aktualnu epidemiološku situaciju u zemlji, budući da su do daljnjega otkazani pregledi u procesu vještačenja, a kako je to i oglašeno na internetskim stranicama Zavoda;

- da na temelju medicinske dokumentacije, na temelju koje je i podnesen prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 7. kolovoza 2020., ovlašteni vještak Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda u Splitu, donio Nalaz i mišljenje broj dnevnika: 512925 od 4.12.2020., u kojem obrazloženju mišljenja je navedeno:

„ lz dostavljene medicinske dokumentacije saznaje se da je osiguranica u dobi od 44 godine po zanimanju samostalni kuhar SSS, radi na poslovima čistačice javnih površina. ima oko 20 godina radnoga staža. Prvi puta pristupa ocjeni radne sposobnosti. Dana 28.05.2020. zadobila traumu padom u razini kada je zadobila udarac u glavu i prijelom patele desnoga koljena. Liječena konzervativno Tutor longeta skinuta 4.6.2020. Preporučena fizikalna terapija koju provodi u DZ T..

U prosincu 2018. godine zadobila trzajnu ozljedu vrata te lumbalnog segmenta prilikom odlaska na posao. Višekratno obavila fizikalnu terapiju bez navodnog poboljšanja. Zaostala bolnost u vratu i križima, osjećaj zakočenosti cijele kralježnice te utrnutost ruku i nogu.

U ožujku 2020. pregledana od strane neurologa. EMNG bez znakova polineuropatije, nema miopatskog uzorka. EMNG ukaze na subkroničnu radikulopatiju korjena L5 obostrano više desno, blaže L4 više lijevo. Srednja subkronična lezija korjena C5,C6 i C7 obostrano. Neurolog savjetuje fizikalnu terapiju.

U ambulantnom psihijatrijskom tretmanu radi anksioznog poremećaja.

Prezentirana zdravstvena stanja osiguranice dostupna su liječenju koristeći se mjerama iz zdravstvenog osiguranja. Temeljem navedenog Vijeće vještaka procjenjuje da na današnjem vještačenju ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan, niti potpuni gubitak radne sposobnosti.“;

- da je na temelju naprijed citiranog Nalaza i mišljenja prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje KLASA:UP/I- 141-02/20-01/03420660083, URBROJ: 341-18-05/3- 20-35938 od 11. prosinca 2020. kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost,

djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti;

- da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnijela žalbu;

- da je povodom žalbe u skladu s odredbom čl. 133. st. 3. ZOMO-a pribavljen Nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Sektora za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 539207 od 26.01.2021. koje je nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju priloženu spisu, kao i žalbene navode, u svom Nalazu i mišljenju, između ostalog, u bitnom navelo:

„ Vijeće vještaka 4.12.2020. na temelju uvida u priloženu medicinsku i drugu dokumentaciju, a bez neposrednog pregleda sukladno uputi Ureda ravnatelja ZOSI od

17.3.2020. o postupanju tijekom pandemije koronavirusa mišljenja je da su prezentirana zdravstvena stanja dostupna liječenju korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, a na dan vještačenja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

Postupajući po žalbi, uvidom u cjelokupnu dostupnu medicinsku dokumentaciju Vijeće vještaka drži nalaz i mišljenja Vijeća vještaka pravilnima, a žalbene navode neosnovanim.

Navedene promjene u zdravstvenom stanju u postojećem stupnju izraženosti dostupni su daljnjem liječenju i praćenju po nadležnim specijalistima korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, razvidno je da svi modaliteti liječenja do sada nisu iscrpljeni, stoga donošenje konačne ocjene o trajnim promjenama u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje ili gubitak radne sposobnosti aktualno držimo preuranjenom.

Slijedom navedenog za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, a izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite odlučiti će o ponovnom upućivanju na ocjenu radne sposobnosti.“;

- da je na temelju citiranog Nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka tuženo tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/II-141-02/21-01/03420660083, URBROJ: 341-99-05/3- 21-49 od 29. siječnja 2021. kojim je odbilo žalbu tužitelja, a protiv kojeg rješenja je tužiteljica podnijela tužbu i pokrenula predmetni upravni spor.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, pored naprijed navedenih nespornih utvrđenja, valja istaći da po ocjeni ovog Suda, nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice budući da iz dokaza priloženih spisu tuženog tijela te iz naprijed citiranih Nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područne službe u Splitu i mišljenja vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku proizlazi da je kod tužiteljice donošenje konačne ocjene preuranjeno obzirom da su navedene promjene u zdravstvenom stanju u postojećem stupnju izraženosti dostupne liječenju i praćenju po nadležnim specijalistima korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja te da je razvidno da svi modaliteti liječenja do sada nisu iscrpljeni, radi čega da je donošenje konačne ocjene o trajnim promjenama u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje ili gubitak radne sposobnosti preuranjeno.

Stoga, a budući da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna u ocijeni da kod tužiteljice, za sada ne postoji invalidnost prema članku 39. ZOMO-a tj. da kod tužiteljice za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, te cijeneći činjenicu da tužiteljica u tužbi, a ni do zaključenja raspravljanja nije predložila izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem, kojim izvođenjem dokaza bi eventualno dovela u sumnju naprijed navedena utvrđenja institucionaliziranog tijela vještačenja, to ovaj Sud ocjenjuje da su spomenuti Nalazi i mišljenja činili valjanu osnovu za odlučivanje prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja budući da su činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta utvrđene na temelju Nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka u smislu mjerodavnih odredbi ZOMO-a i u skladu s Uredbom o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju, a ovlašteni vještaci Zavoda oba stupnja su suglasni u donesenim ocjenama.

Slijedom navedenog, suprotno navodima tužiteljice, nisu povrijeđene odredbe upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, niti je postupak vještačenja pred institucionaliziranim tijelima vještačenja proveden protivno odredbama naprijed citirane Uredbe, ni odredbama ZUP-a, posebno cijeneći činjenicu da je vještačenje originalne medicinske dokumentacije tužiteljice pred institucionaliziranim tijelom vještačenja provedeno za vrijeme trajanja pandemije uzrokovane bolesti Covidom-19 i specifičnim novonastalim okolnostima uzrokovanih pandemijom bolesti Covid-19, a koja činjenica je općepoznata, uslijed koje činjenice je na službenim elektroničkim stranicama Zavoda za vještačenje objavljena obavijest svim korisnicima da su u svrhu zaštite zdravlja za vrijeme trajanja epidemije COVID 19, uvažavajući aktualnu epidemiološku situaciju u zemlji, do daljnjeg otkazani pregledi u procesu vještačenja te da će se vještačenja provoditi ne temelju medicinske dokumentacije koja je sastavni dio zahtjeva za vještačenje.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu to je u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 79. st. 4. valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te riješiti ako pod točkom II. izreke.

U Splitu 13. rujna 2021.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužiteljici po opunom. uz Zapisnik o objavi

- tuženiku uz Zapisnik o objavi

- tuženiku povrat spisa, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravomoćnosti do 2.11.2021.