R. H. P.-4949/19 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja pod 1. J. M., O.: , iz S. D.,

H. žrtava 40., koji je zastupan po punomoćniku M. M., odvjetnici u T., protiv tuženika T. M., O.:, iz S. D., U.

don P. Š. 9., koji je zastupan po punomoćniku D. D., odvjetniku u

S., radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 13. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I. U. se da je tužitelj J. M. iz S. D., H. žrtava 40,

O.:, isključivi vlasnik realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3224/26, Z. 1432, k.o. S., a koji dio je na prikazu lica mjesta dopuna vještaka Č. od 13. svibnja 2020. označen slovima F,C,D,E,G,F, stoga je dužan tuženik T. M. pok. I. iz S. D., U. D. P. Š. 9, O.:

33469645722 pok. I. trpjeti da tužitelj J. M. iz S. D., H.

žrtava 40, O.:4 na osnovi ove presude ishodi uknjižbu svoga prava vlasništva na realnom dijelu navedene nekretnine na svoje ime za cijelo.

I.. Z. više zatraženo utvrđenje prava vlasništva i ovlast za uknjižbu na ostatku čest. zem. 3224/26, Z. 1432, k.o. S. i to realnom dijelu površine 24,7 m2 koji je u prikazu lica mjesta dopuna vještaka Č. od 2020. označen slovima

A,B,F,G,A, i omeđen crvenim linijama tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2015. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja. U tužbi se navodi da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik realnog dijela čest. zem. 3224/3 k.o. S. D. pobliže označenog u izreci presude. Tužitelj da je navedenu nekretninu stekao darovanjem od oca J. M. dok je njegov otac tu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca I. M. (djeda tužitelja). N. se navodi da

je predmetna nekretnina u dugogodišnjem posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika slijedom čega da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje dosjelošću. T. zahtjevom tužitelj je zatražio utvrđenje prava vlasništva i ovlast za parcelaciju i uknjižbu na način kako je to navedeno u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik je istakao da je čest. zem. 3224/3 k.o. S. D. podijeljena još za života njegovog pok. oca I. M. na način da je između stare i nove kuće ostavljen put za prolaz na nekretnine tuženika poviše stare kuće.

3. Tijekom postupka provedena je parcelacija slijedom čega je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno stanju zemljišne knjige. Tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 3224/26 k.o. S. D. za cijelo i ovlast za uknjižbu.

4. Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu te ponovno istakao da u ovom postupku brani svoj kolni put za pristup sjevernim nekretninama.

5. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem darovnog ugovora od 2003., rješenja o nasljeđivanju O. suda u T. O. -176/79 iza pok. I. M. od 17. srpnja 1979., rješenja o nasljeđivanju O. suda u T. O. -

95/73 iza pok. J. M. od 13. lipnja 1973., Z. 1432 k.o. S., posjedovnog

lista 619 k.o. S. D., skice mjesta i mišljenja od 8. ožujka 2015., dopisa od 20. lipnja 2014. s prerisom, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č., dipl. ing. geod. od 30. siječnja 2017., saslušanjem svjedoka

V. B., usmenim vještačenjem po vještaku T. Č., dipl. ing. geod., čitanjem rješenja o utvrđenju građevinske čestice S. županije, U.

odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, I. T. klasa: U./I-350-05/18- 05/000041 od 20. srpnja 2018. s izvatkom iz katastarskog plana, rješenja M. graditeljstva i prostornog uređenja klasa: U./I.-350-05/18-08/177 od 26.

studenog 2018., ugovora o darovanju nekretnina od 7. kolovoza od 2019. sa skicom za ugovor, saslušanjem svjedokinje R. V. i svjedoka A. M., svjedoka

J. M., rješenja ovog suda o-5106715-10 od 2. svibnja 2017., rješenja D.,

P. ured za katastar S., I. katastra nekretnina T. klasa: U./I. 932-

07719-02/181 od 26. travnja 2019., geodetskog elaborata tvrtke K. j.d.o.o. od 18. veljače 2019. sa skicom izmjere, prijavnih listova za zemljišnu knjigu i katastar, izvješća o izrađenom elaboratu, uvjerenja o vremenu građenja građevine S. županije, U. odjela za prostorno uređenje, I. T. klasa: 350-02/13-

17/0004 od 11. srpnja 2013., potvrde parcelacijskog elaborata od 6. ožujka 2019., saslušanjem tužitelja J. M., pregledom priloženih fotografija, rješenja D.,

P. ured za katastar S., I. katastra nekretnina T. klasa: 932-

01/20-01/12 od 11. ožujka 2020., dopunskog nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č., dipl. ing. geod. od 9. lipnja 2020.

6. U. postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

8. Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 2. i čl. 221.a ZPP-a, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice.

9. Očevidom na licu mjesta, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č., dipl. ing. geod. od 30. siječnja 2017., usmenim vještačenjem po vještaku T. Č., dipl. ing. geod. i čitanjem dopunskog nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju i hidrografiju T.

Č., dipl. ing. geod. od 9. lipnja 2020., te priložene dokumentacije koj se odnosi na upravni postupak parcelacije i uvidom u aktivni Z. 1432 k.o. S., sud je utvrdio:

- da je u trenutku očevida pokazani predmet spora bio realni dio čest. zem. 3224/3 k.o. S. koji je u prikazu lica mjesta vještaka Č. označen slovima

A,B,C,D,E,A površine 760 m2 (str. 34. spisa),

- da zemljišnoknjižna oznaka čest. zem. 3224/3 k.o. S. odgovara katastarskoj kat. čest. 2763 k.o. S. D.,

- da je za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka paralelno vođen upravni postupak parcelacije te da je konačnošću rješenja o parcelaciji izvršena parcelacija,

- da je po provedenoj parcelaciji predmet spora dobio oznaku čest. zem. 3224/26 k.o. S. ukupne površine 760 m2, što je u prikazu lica mjesta vještaka Č. od 13. svibnja 2020. označeno slovima A,B,F,C,D,E,G,A, (str. 149. spisa),

- da zemljišnoknjižna oznaka čest. zem. 3224/26 k.o. S. odgovara katastarskoj kat. čest. 2763/2 k.o. S.,

- da je stanje zemljišne knjige i katastra usklađeno,

- da je sporni put u površini od 24,7 m2 položen na realnom dijelu čest. zem. 3224/26 k.o. S. koji je u prikazu lica mjesta dopuna vještaka Č. od 13.

svibnja 2020. označen slovima A,B,F,G,A, (str. 148. i 149. spisa), dok je ostatak tog puta položena na realnom dijelu čest. zem. 3224/3 k.o. S.,

- da je ostatak čest. zem. 3224/26 k.o. S. na kojem se nalazi kuća tužitelja i parking (nekadašnji plastenik) na prikazu lica mjesta dopuna vještaka Č. od 13. svibnja 2020. označen slovima F,C,D,E,G,F, (str. 149. spisa).

10. U. saslušan vještak Č. je uspješno otklonio prigovore tuženika.

V. je pojasnio da je u trenutku očevida međa označena slovima A-B bila međa pokazana od strane tužitelja bez vidljivih međašnjih znakova. Također je vještak naveo da se prema dostupnim podacima on ne može očitovati je li sporni dio označen slovima A,B,F,G,A, (str. 149. spisa) put ili ne.

Nalaz i mišljenje vještaka T. Č., dipl. ing. geod. sud prihvaća kao logičan, stručan, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.

11. Nakon izvedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je vlasnik čest. zem. 3224/3 (kat. oznake 2763) k.o. S. bio M.

J. pok. M. (pradjed tužitelja i djed tuženika),

- da je njega naslijedio sin M. I. pok. J. (djed tužitelja i otac tuženika), što proizlazi iz priloženog rješenja o nasljeđivanju,

- da je na toj čestici bila i danas je čest. zgr. 805 – „stara kuća“ obitelji M.,

- da je na mjestu današnje kuće tužitelja (kako je stranke zovu „nova kuća“) bila garaža,

- da je I. M. imao kćer S. koja je bila šepava (hroma) pa je iznad garaže izvršio nadogradnju kako bi kćerka S. imala gdje stanovati ako se ne uda,

- da se u taj stambeni dio ulazilo kroz garažu,

- da je između stare kuće i nekadašnje garaže (danas „nova“ kuća) bio put kojim se prolazilo s javne ceste na sjeverne parcele obitelji M.,

- da je sjeverne parcele iznad „stare kuće“ supruga pok. I. M. donijela u dotu (miraz),

- da je obitelj M. na tim sjevernim parcelama iznad kuće vršila poljoprivrednu djelatnost,

- da se na te parcele pristupalo putem koji je položen između „stare kuće“ i garaže s nadograđenim dijelom (danas „nove kuće“),

- da je po dopuštenju obitelji M. svjedok A. M. do svoje parcele dolazio tim putem dok je za to postojala potreba tj. do izgradnje magistrale (str. 71. spisa),

- da je obitelj M. tim putem vozila kamion za poljoprivredne potrebe,

- da se radilo o kolnom pristupu širine 4 m, što proizlazi iz iskaza svjedokinje R. V. (sestre tuženika i tetke tužitelja, kćerke pok. I. M.) – str. 70.

spisa,

- da je za života pok. I. M. napravljena dioba čest. zem. 3224/3 na način da je „stara kuća“ s vrtom povrh kuće pripala tuženiku T. M., dok je „nova kuća“ (nekadašnja garaža s nadogradnjom) s jugoistočnim vrtom pripala sinu J. M. (ocu tužitelja),

- da je T. M. dohranio roditelje zbog čega je ostao u „staroj kući“ - čest. zgr. 805, dok je J. M. po ženidbi počeo živjeti u „novoj kući“,

- da je nadogradnjom vanjskog stepeništa na „novoj kući“ sužen postojeći put, što također proizlazi iz iskaza svjedokinje R. V. – str. 70. spisa,

- da je sukladno navedenoj diobi pok. I. M. 1973. sačinio oporuku,

- da je po smrti pok. I. M. (19. svibnja 1979.) njegovom sinu T.

M. u nasljedstvo pripala „stara kuća“ s vrtom povrh kuće, sinu J. M. (ocu tužitelja) je u nasljedstvo pripala „nova kuća“ s jugoistočnim vrtom, dok je kćerka M. kao legat dobila jednu nekretninu, S. novac, s R. ništa, a sva preostala imovina pripala je sinovima J. i T. po pola,

- da se i nakon smrti pok. I. M. i nakon šta se obitelj M. prestala baviti poljoprivredom predmetni put redovito koristio kao kolni pristup jer tuženik sjeverno od kuće ima garažu u kojoj mu sin obavlja obrt,

- da su se 1993. po smrti supruge pok. I. M. I. M. (majke tuženika i bake tužitelja) poremetili odnosi između tuženika T. M. i brata mu

J. M. (oca tužitelja) zbog toga što su po njezinoj smrti poljoprivredne nekretnine sjeverno od „stare kuće“ kojima se pristupa preko spornog puta pripale T. M.,

- da tuženik i njegov otac svjedok J. M. osporavaju da postoji predmetni put koji je pristup za sjeverne poljoprivredne parcele i garaže tuženika (str. 74. i 130. spisa), ali su u svojim iskazima kontradiktorni sami sebi, naime, svjedok J. M. je naveo da prostor između kuća zajednički slijedom čega tuženik može nesmetano prolaziti (str. 74.), nadalje iz dopisa S. županije, U. odjela za prostorno uređenje, I. T. od 20. lipnja 2014. (str. 23. spisa) proizlazi

da se tužitelj raspitao o mogućnosti formiranja čestice puta, što ukazuje na svijest i znanje tuženika o postojanju predmetnog puta,

- međutim, u konkretnom slučaju ne može se oformiti čestica puta iz razloga što je na najužem dijelu širina puta između „stare“ i „nove“ kuće zbog vanjskog stepeništa nove kuće 2,80m (kako tvrdi tužitelj), a za formiranje puta potrebna je minimalna širina od 3,00 m (str. 23. spisa),

- da je J. (J.) M. „novu kuću“ s vrtom darovao sinu J. M.

(tužitelju) 18. prosinca 2003., od kada je tužitelj posjednik te parcele te je započeo sređivanje zk i katastarskog stanja te nekretnine,

- da je za vrijeme trajanja ovog postupka izvršena parcelacija čest. zem. 3224/3, na podčestice: a) čest. zem. 3224/3 na kojoj je ostao vrt povrh „stare kuće“ i b) čest. zem. 3224/26 na kojoj se nalazi „nova kuća“ s jugoistočnim vrtom – nekadašnji plastenik, današnji parking,

- međutim, navedena parcelacija je predmetni put prepolovila na pola na način da je istočna polovina puta sastavni dio novoformirane čest. zem. 3224/26, a zapadna polovina je na čest. zem. 3224/3 k.o. S.,

- da tuženik T. M. ne osporava tužitelju vlasništvo „nove kuće“ i vrta jugoistočnog vrta – nekadašnjeg plastenika, današnjeg parkinga – dio koji je u prikazu lica mjesta vještaka Č. označen slovima F,C,D,E,G,F. (str. 149. spisa),

- da tuženik T. M. tužitelju osporava vlasništvo onog dijela novoformirane čest. zem. 3224/26 koji je dio predmetnog puta neophodan za kolni pristup njegovim nekretninama sjeverno od „stare kuće“, a to je realni dio novoformirane čest. zem. 3224/26 označen slovima A,B,F,G,A. (str. 149. spisa),

- da je predmetni put jedini kolni pristup nekretninama tuženika sjeverno od „stare kuće“, jer drugog pristupa nema,

- da tužitelj i svjedok J. (J.) M. – otac tužitelja nastoje zbuniti sud navodima o mogućnosti pristupa preko druge nekretnine, međutim, taj pristup nije moguć jer je nekretnina u vlasništvu treće osobe, što jasno proizlazi iz iskaza neutralnog svjedoka A. M. (str. 71.-72. spisa).

12. D., iz utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi da je čest. zem. 3224/3 bila realno podijeljena od minimalno 19. svibnja 1979. (trenutak smrti pok. I. M.) na način da je zapadni dio (vrt povrh „stare kuće“ označene kao čest. zgr. 805) pripao T. M. (tuženiku), dok je „nova kuća“ s jugoistočnim vrtom pripala J. M. (ocu tužitelja), a između tih parcela je bio put širine 4 m u funkciji kolnog pristupa „staroj kući“, vrtu povrh „stare kuće“ i poljoprivrednim parcelama T. M. sjeverno od „stare kuće“. M., gradnjom vanjskog stepeništa na

„novoj kući“ taj put je na najužem dijelu sužen na 2,80 m zbog čega nije moguće formiranje čestice puta.

13. D. je tužitelj svjestan da predmetni put postoji razvidno je iz dopisa S. županije, U. odjela za prostorno uređenje, I. T. od 20. lipnja 2014. (str. 23. spisa) u kojem je odgovoreno na tužiteljev upit da formiranje čestice puta nije moguće jer danas put nema potrebnu širinu.

N., iz iskaza tužitelja razvidno je da on želi onemogućiti pristup „staroj kući“, vrtu povrh „stare kuće“ i poljoprivrednim parcelama sjeverno od stare kuće, iako je radi kolnog pristupa na te parcele predmetni put oformljen i prije 1979. N., tužitelj u svom iskazu navodi se u radi o pravu osobnog prolaza njegovog strica i njegove obitelji. D., tužitelj u svom iskazu govori o nepravoj služnosti puta u korist određene osobe, a ne svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine.

14. O. tužitelja svjedok J. (J.) M. osporava postojanje puta i

navodi da tuženik ima pravo prolaza pješke, ali je pri tome kontradiktoran navodeći da je prostor između kuća zajednički a da tuženik tuđa može slobodno proći.

T. navod jasno upućuje na svijest svjedoka da je predmetni put suvlasništvo tužitelja i tuženika po pola, kako to uostalom proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. M.. S. sin je dobio po parcelu s kućom, a put između parcela spada u svu ostalu imovinu koja sinovima pripada po pola.

15. I. svjedoka V. B. i A. M. sud u cijelosti prihvaća kao

logične i uvjerljive, jer se navedeni svjedoci ukazuje kao neutralni svjedoci s obzirom da nisu zainteresirani za ishod spora.

I. svjedokinje R. V. u cijelosti prihvaća kao logičan i uvjerljiv, jer je iskaz navedene svjedokinje u suglasnosti s materijalnim dokazima priloženim u spis. N., u spisu priliježe skica izmjere parcelacijskog elaborata u mjerilu 1:500 (str. 87. spisa). T. znači da 1 cm na skici odgovara 500 cm na terenu. S. obzirom da razmak između kuća 0,8 cm, razvidno je da je 4m bio razmak između kuća. N., od vanjskog stepeništa kuće tužitelja do kuće tuženika je 0,5 cm, što znači da je na terenu širina od vanjskog stepeništa kuće tužitelja do kuće tuženika 2,5m. N. utvrđenje udaljenosti spada u opće znanje koje se stječe tijekom školovanja.

16. D., iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj, zajedno sa svojom pravnim prednikom ocem J. (J.) M. u samostalnom i

kvalificiranom posjedu parcele na kojoj se nalazi „nova kuća“ s jugoistočnim vrtom - realni dio čest. zem. 3224/26 k.o. S. koji je u prikazu lica mjesta vještaka Č. označen slovima F,C,D,E,G,F. (str. 149. spisa), od minimalno 19. svibnja 1979. (trenutak otvaranja nasljedstva iza pok. I. M.) do danas (2021.), što iznosi ukupno 42 godine. A. posjed vršio se stanovanjem u „novoj kući“ i korištenjem vrta, potom plastenika, a danas parkinga.

S. su se na strani oca tužitelja J. (J.) M. 1989. (protek roka od 10 godina posjedovanja) ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću sukladno odredbama 28. i 30. Z. o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (S. S. 6/80, 36/90, N. novine 53/91), dalje:

Z. u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. Z. o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N. novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje Z..

N., odredbom čl. 28. st. 2. Z., propisano je da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. S. 3. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. O. čl. 30. st. 1. Z. propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članka propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

Za istaknuti je i to da ako na strani pravnog prednika tužitelj oca Joška (Josipa) Muštre u konkretnom slučaju ne bi došlo do stjecanja prava vlasništva redovnom dosjelošću (a je, jer to nedvojbeno proizlazi iz dokaznog postupka) ispunjene su zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću 1999. (protek roka od 20 godina posjedovanja), sukladno odredbama čl. 159. i 160. ZV-a.

Odredbom članka 159 st. 1. ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Odredbom članka 160. st.1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članak propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. istog članak propisano je da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

Tako stečeno vlasništvo predmetnog realnog dijela čest. zem. 3224/26 k.o. S. koji je u prikazu lica mjesta vještaka Č. označen slovima F,C,D,E,G,F

(str. 149. spisa) darovanjem je preneseno na tužitelja.

Za istaknuti je i to da je tužitelj zajedno sa svojim ocem u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetnog realnog dijela čest. zem. 3224/26 k.o. Seget ukupno 42 godine, kako je to naprijed utvrđeno i navedeno, tako da ako na strani popravnog prednika tužitelja (njegovog oca) ne bi došlo do stjecanja prava vlasništva dosjelošću (a je) na strani tužitelja ispunjene su zakonske pretpostavke za stjecanje dosjelošću.

17. Odredbom čl. 130. st. 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika. Dakle, stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika već to pravo izvodi iz zakona slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege. Stoga je u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj ovlašten u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva pa je tužbeni zahtjev osnovan i u tom dijelu.

Stoga je tužitelj ovlašten ishoditi uknjižbu onog dijela u pogledu kojeg je utvrđen vlasnikom.

Za istaknuti je i to da se uknjižba provodi u izvanparničnom postupku. Ovom presudom parnični sud ne provodi uknjižbu, već samo sukladno odredbi čl. 130. st .1. ZV-a daje ovlast za uknjižbu. Hoće li u konkretnom slučaju doći do uknjižbe odlučit će zemljišnoknjižni sud postupajući po odredbi čl. 117. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/19), dalje: ZZK.

18. Međutim, u pogledu realnog dijela čest. zem. 3224/26 k.o. S. koji je u prikazu lica mjesta vještaka Č. označen slovima F,C,D,E,G,F (str. 149. spisa), a u naravi predstavlja istočni dio predmetnog kolnog puta koji je pristup za vrt povrh „stare kuće“ (realni sjeverni dio čest. zem. 3224/3) i sjeverne poljoprivredne nekretnine s garažom tuženika T. M. (čest. zem. 3231/1 i 3231/2) nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje dosjelošću.

S. obzirom da je taj realni dio čest. zem. 3224/26 k.o. S., dio kolnog puta kojim se tuženik i članovi njegove obitelj redovito služe, onda on nije niti može biti u samostalnom i kvalificiranom posjedu tužitelja. T. što je taj realni dio uklopljen u kolni pristupni put tužitelj nema faktičnu mogućnost gospodarenja tim dijelom nekretnine, a time nema ni faktičnu vlast odnosno posjed.

N., ako bi tužitelj imao posjed tog dijela (a nema) taj njegov posjed ne bi bio savjestan, jer tužitelj, kako je naprijed utvrđeno, zna i mora znati da je taj realni dio čest. zem. 3224/26 k.o. S. (u prikazu lica mjesta vještaka Č. označen slovima F,C,D,E,G,F - str. 149. spisa) sastavni dio kolnog puta oformljenog od strane njegovog djeda pok. I. M. za pristup na sjeverne parcele i da je u suvlasništvu njegovog oca i strica, odnosno njega kao pravnog slijednika svog oca i strica (tuženika), a sve temelejm izvršene diobe za života djeda pok. I. M. i potom kvalificiranog suposjedovanja njegovog oca i strica.

19. Slijedom navedenog u pogledu realnog dijela čest. zem. 3224/26 k.o. S. (u prikazu lica mjesta vještaka Č. označen slovima F,C,D,E,G,F - str. 149. spisa) nije ispunjena osnovna zakonska pretpostavka za stjecanje dosjelošću – samostalni savjesni posjed, jer tužitelj uopće nije posjednik tog dijela, nadalje on ima svijest da je to put za sjeverne nekretnine pa i kad bi bio posjednik (a nije ) ne bi bilo samostalnog posjeda, jer zna i mora znati da je stric suvlasnik tog puta. Time ujedno ne bi mogao bit ni savjesni posjednik.

Dakle, u pogledu tog realnog dijel koji u naravi predstavlja put tužitelj uopće nema posjed, a posebno nema samostalni i pošteni posjed.

Okolnost da je za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka izvršena parcelacija koja je dovela do toga da je predmetni put položen na dvije čestice (realne dijelove čest. zem. 3224/3 i 3224/26 k.o. S.) nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer parcelacija ne utječe na pitanje prava vlasništva.

20. Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje vlasništva i ovlast za uknjižbu na realnom dijelu čest. zem. 3224/3 k.o. S. koji je u prikazu lica mjesta vještaka Č. označen slovima F,C,D,E,G,F (str. 149. spisa), tužbeni zahtjev nije osnovan.

21. U pogledu navoda tuženika s ročišta od 6. runa 2021. da je sporni put njegov za cijelo za navesti je slijedeće. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je taj put suvlasništvo tužitelja i tuženika u jednakim dijelovima, kako je to naprijed utvrđeno i navedeno. Nadalje sud ističe da suvlasništvo znači da je suvlasnik u tom svom suvlasnikom dijelu suvlasnik svakog i najmanjeg dijela puta. Put se ne može realno dijeliti jer bi tad izgubio svrhu kolnog puta. Dakle, u pravnom pogledu je nemoguće da tužitelj svoju polovinu predmetnog puta veže za realni dio tog puta.

22. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

23. Tužitelj je s tužbenim zahtjevom uspio je samo u pogledu realnog dijela čest. zem. 3224/3 k.o. Seget zbog čega je sud odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični troška, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

24. Za istaknuti je da i pored ove presude stranke mogu mirnim putem regulirati svoje odnose u pogledu predmetnog kolnog pristupnog puta.

25. Zbog svega navedenog sud je odluči kao u izreci presude.

U Splitu 2021.

SUTKINJA

Mr. sc. Z. T.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun. tužitelja,

pun. tuženog,

u spis

Broj zapisa: eb2ff-82460

Kontrolni broj: 03190-6252f-13138

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.