REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex Vojarna sv. Križ, Dračevac

P-6206/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 I.I.-B. iz V., OIB

… i pod 2 I. G. iz Z., OIB …, koje

zastupa punomoćnik V.V., odvjetnik u V., protiv tuženika pod 1 M.J. iz S., OIB … i pod 2 I. J. iz V., OIB …, koje zastupaju punomoćnici iz OD J.& partneri u

S., radi zaštite prava vlasništva, izvanraspravno, dana 13. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se kako je tužba povučena.

II Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 8.306,30 kn.

Obrazloženje

1. Dana 21. prosinca 2017. tužitelji su ustali protiv tuženika tužbom zbog zaštite od uznemiravanja prava vlasništva na nekretnini, dok je 11. kolovoza 2021. zaprimljen njihov podnesak kojim izvješćuju sud kako su tuženici u cijelosti postupili po tužbenom zahtjevu radi čega povlače tužbu i zahtijevaju naknadu troška.

2. Dana 7. rujna 2021. zaprimljen je podnesak tuženika kojim pristaju na povlačenje tužbe, a protive se naknadi parničnog troška tužitelja te istodobno zahtijevaju naknadu svog troška.

3. Slijedom iznijetog, ostvarile su se pretpostavke propisane odredbom iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), radi čega je valjalo utvrditi povlačenje tužbe, kako je i odlučeno u točki I izreke rješenja.

4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 158. st. 2. ZPP po kojoj je tuženik dužan naknaditi trošak parničnog troška tužitelja koji je povukao tužbu, ukoliko je ona povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Naime, predmet spora je zaštita prava vlasništva na nekretnini od njezinog uznemiravanja, a iz sadržaja odgovora na tužbu tuženika pod 2 od 15. srpnja 2019. razvidno je kako koristi i održava kuću tuženika te kako su oni u jedinstvenom pravnom položaju u odnosu na protivne stranke, iako tuženik pod 1 u svom odgovoru od 10. listopada 2019. osporava svoju pasivnu legitimaciju, ali se ne ograđuje od radnji svog brata, ovdje tuženika pod 2. Nadalje, tuženik pod 2 u svom odgovoru od 15. srpnja 2019. u bitnom potvrđuje tužbene navode, jer ne čini spornim postavljanje betonske staze koja je predmet parnice, a isto tako potvrđuje kako na licu mjesta postoje stvari čije uklanjanje tužitelji zahtijevaju svojim zahtjevom. Dakle, tuženici nisu izrijekom na jasan i nedvosmislen način priznali tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, radi čega je bilo nužno provesti dio predloženih dokaza, pogotovo iz razloga što su tužitelji u svom očitovanju na odgovor tuženika, u podnesku od 3. listopada 2019., potvrdili uklanjanje dijela predmetne staze te ustrajali na njezinom uklanjanju u cijelosti, što znači da tužbi nije udovoljeno u potpunosti, radi čega je sud morao obavljati postupovne radnje. Osim toga, na ročištu održanom 4.

svibnja 2021. tuženik pod 2 u svom je iskazu jasno dao do znanja kako je uklonio čitavu spornu betonsku stazu, ali ne i predmetni betonski podest te je iskazao spremnost za njegovo uklanjanje i s tim u vezi predložio od suda udjeljivanje kratkog roka, radi čega je sud tom prilikom udijelio tuženicima rok od 15 dana radi ispunjenja tužbenog zahtjeva u cijelosti i obavještavanja o učinjenom, međutim tuženici nisu dostavili traženu obavijest. Dakle, tek su tužitelji podneskom od 11. kolovoza 2021. izvijestili sud o povlačenju tužbe jer su prethodno tuženici u cijelosti postupili po postavljenom zahtjevu.

5. U skladu s iznesenim i citiranom odredbom iz čl. 158. st. 2 ZPP, tužitelji imaju pravo na naknadu troška ovog postupka i to za sve radnje njihovog punomoćnika koje su učinjene do povlačenja tužbe, a bile su neophodne za vođenje i okončanje spora.

Tako im je priznat trošak sastava tužbe od 21. prosinca 2017., podnesaka od 3. listopada 2019. i od 11. kolovoza 2021. te zastupanja na ročištima održanim 28. listopada 2019. i 4. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 50. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika NN br.142/12, dalje OT), a pored toga trošak zastupanja na ročištu održanom 18. rujna 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. OT) i pristupa ročištu održanom 14. listopada 2020. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. OT). Dakle, tužiteljima je priznat trošak u iznosu od 5.750,00 kn, koji je valjalo uvećati za 10% radi zastupanja više osoba (Tbr. 36. st. 1. OT), za 25% PDV i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 400,00 kn, dok se u više zatraženom dijelu njihov zahtjev ne drži osnovanim, a sudska pristojba ne plaća se na rješenja kojim se utvrđuje povlačenje tužbe.

6. Slijedom iznijetog, tuženima je valjalo naložiti naknadu troška tužitelja u iznosu od 8.306,30 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke.

Split, 13. rujna 2021.

S U D A C

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika