Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-1071/2021-2

U I M E R E P U B L I K EH R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari tužitelja H.-o. d. d. OIB: … iz Z., kojeg

zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. i p. d.o.o. u Z., , protiv tuženika L. u. V. OIB: …iz P., kojeg zastupa punomoćnik

M. Č., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača

na strani tuženika C. O. d. d. OIB: …iz Z., .. radi regresne isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog

suda u Pazinu od 12. srpnja 2021. poslovni broj Povrv-69/2021, dana 13. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tužitelja Hok-osiguranja d. d. i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu od 12. srpnja 2021. poslovni broj Povrv-69/202 19. listopada 2020. poslovni broj Povrv- 775/2019 u točki I. u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. M. broj Ovrv 2612/2017 od 7. studenog 2017. radi isplate predvidivog troška ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna (devetstosedamdesetpet kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama, dok se u preostalom dijelu u toj točki preinačuje prvostupanjska presuda tako da se održava na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 39.421,51 kuna (tridesetdevettisućačetiristodvadesetjedna kuna i pedesesetjedna lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2017. pa do isplate po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.217,76 kuna (dvijetisućedvjestosedamnaest kuna i sedamdesetšest lipa) sa zateznim kamatama po stopi uvećanoj za tri postotna poena koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 17. studenog 2017. pa do isplate po stopi uvećanoj za tri postotna poena.

II Preinačuje odluka o trošku sadržana točki II. i IV. prvostupanjske odluke tako da je tuženik dužan tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 15.995,72 kuna, s pripadajućom zateznom kamatom iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena koja teče od 12. srpnja 2021. pa do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. M. posl. br. Ovrv 2612/2017 od 7. studenog 2017. u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju namiri iznos od 39.421,51 kuna (tridesetdevettisućačetiristodvadesetjedna kuna i pedesesetjedna lipa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. travnja 2017. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) uvećanoj za tri postotna poena, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.217,76 kuna (dvijetisućedvjestosedamnaest kuna i sedamdesetšest lipa) sa zateznim kamatama koja teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna (devetstosedamdesetpet kuna) sa zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotnih poena te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 7.500,00 kuna (sedamtisućapetsto kuna) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“

2. Žalbu je protiv točke I., II. i IV. gornje odluke izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te, pobijajući i odluku o trošku s prijedlogom da se presuda ukine, odnosno preinači.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U ukidnoj odluci ovog suda rečeno je da je svoju odluku sud prvog stupnja obrazlago time:

- da se prema dokumentaciji Postaje prometne policije P. dana 15. prosinca 2016. oko 21,15 sati dogodila prometna nezgoda na kolniku brze ceste B8 (čvor R. – I.) kod 22 km i 500 metara sudarom vozila marke M. ASX 1.6

reg. oznake RI 551 VL i divljači. Vozilom je upravljao I.Z.. Do nezgode je došlo u noćnim uvjetima na neosvijetljenom dijelu kolnika te je bila magla. Kolnik je bio u dobrom stanju. Na vozilu je nastala materijalna šteta. Oštećenja su nastala na visini od 10 do 120 centimetara od poda te su u njima pronađeni tragovi kratke smeđe dlake. Divljač nije pronađena na mjestu nezgode. O događaju je obaviješten koncesionar brze ceste "B. I." čija je djelatnica izašla na mjesto događaja. Mjesto nezgode pokriveno je prometnim znakom opasnosti divljač na cesti te je na tom dijelu dionice brzina ograničena prometnim znakom izričitih naredbi na 100 km/h. Na kolniku brze ceste nema zaštitne žičane ograde za divljač. Kolnik kod 22 km i 500 metara prolazi kroz područje lovačke udruge V. iz P.,

- da je o načinu nastanka nezgode sastavljena od strane policijskog službenika skica mjesta događaja u kojoj su naznačeni smjer kretanja divljači s lijeva u desno u odnosu na smjer kretanja vozila (t. A), smjer kretanja osobnog vozila reg. oznake RI 551 VL (t. B) tragovi tkiva i crvene tekućine nalik na krv.U vrijeme štetnog događaja predmetno vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog kaska. U prijavi štete koju je osiguranik dostavio tužitelju za oštećeno vozilo opisano je da je do prometne nezgode došlo prilikom vožnje iz R. u smjeru P. i

R. na istarskom ipsilonu u noćnim uvjetima kada mu je s lijeve strane, gledajuću u smjeru njegovog smjera kretanja, naletjela srna i udarila u njegovo vozilo.Prema dopisu Postaje prometne policije P. – P.na dionici brze ceste br. 8 R. -

Ivoli između 22 i 23 kilometra evidentirana su 2014. dva naleta te 2015. i 2016. po jedan nalet. U dopisu od 12. siječnja 2020. naveli su da se na toj dionici R. - Ivoli između 20,5 km i 24,5 km 2014. dogodilo 5 naleta vozila na divljač, a 2015. i 2016. po 4 naleta. U dopisu od 5. ožujka 2019. "B. I." upravljanje i održavanje d. o. o. navela je da je 3. studenog 2011. zaprimila zahtjev tuženika za označavanje prometnom signalizacijom dionice brze ceste br. 8 R.- I.kod 22 km i 500 m,

- da je svjedok I. Z. iskazivao da se prometna nezgoda dogodila u razdoblju jesen - zima 2016., u večernjim satima. Vozio je dionicom istarskog ipsilona kada je na njega naletjela srna. Udario ju je prednjim lijevim dijelom vozila. Prije samog udarca nije ju uočio. Pretpostavio je da mu je došla s lijeve strane ceste. Nije stigao kočiti. Nakon udarca, malo dalje od mjesta naleta, zaustavio je vozilo sa strane ceste i pozvao policiju, koja je pozvala ophodarsku službu. Nakon samog udarca više nije vidio srnu. Vozio je izuzetno sporo, brzinom od oko 50 km/h. Te večeri nije bilo baš prometa. Kako se radilo o ravnom dijelu ceste imao je upaljena duga svjetla. Vani je bio mrak. Kolnik je bio malo vlažan zbog sumaglice. Srnu je policija poslije tražila, ali ju nisu pronašli. Od policije je saznao da su pronašli tragove tijela i dlake srne na mjestu nezgode. Štetu koja mu je nastala na vozilu popravio je preko osiguravajućeg društva tužitelja te mu je po računu ovlaštenog servisera naknađena nastala štetuk,

- da je svjedok A. R. u svom iskazu naveo da je kod tuženice bio tajnik od 2006. do 2018. Na predmetnoj dionici ceste više puta godišnje dolazi do naleta vozilom na divljač, najčešće srnu ili divlju svinju. Zbog toga se lovačko društvo u više navrata obraćalo "B. I.", pisanim i usmenim zahtjevima, radi postavljanja žičane ograde. Ne zna točno u kojem razdoblju su ti zahtjevi bili postavljani, ali sigurno prije 2016. Na njihove zahtjeve nije nikada bilo odgovoreno od strane "B. I." niti su po njima postupili. Znak opasnosti divljač na cesti je tamo postavljen. U blizini ove prometnice ne postoje nikakvi lovno-gospodarski objekti. U vrijeme prometne nezgode nisu vršene lovne aktivnosti. 2016. kao i svake godine, bile su provedene inspekcije od strane Ministarstva poljoprivrede i nisu utvrđene nikakve nepravilnosti,

- da je zakonski zastupnik tuženika M. P. iskazivao da je na dužnosti zakonskog zastupnika od 2018. U razdoblju otkad je on predsjednik godišnje na toj dionici bude više naleta vozila na divljač, oko 10 naleta godišnje. Najčešće se radilo o naletuvozila na srnu ili divlju svinju. U vrijeme prometne nezgode nije bilo lovnih aktivnosti. njegov prethodnik se obraćao "B. I." u više navrata sa zahtjevom da se na toj dionici postavi sigurnosna oprema i to žica koja bi spriječila prodor divljači na cestu. U blizini te dionice nemaju nikakve lovno- gospodarske objekte. Dva puta godišnje inspekcija Ministarstva poljoprivrede dolazi kod lovačkog društva i to jednom kako bi pregledala papirologiju, a drugog puta se izlazi na teren gdje, između ostalog, inspektor provjerava da li su objekti postavljeni na dovoljnoj udaljenosti od prometnica. Inspekcija nikad nije utvrdila nikakve nepravilnosti,

- da je iskaz svjedoka I. Z. ocijenio uvjerljivim i objektivnim, pa ga je prihvatio kao istinit izuzev u dijelu u kojem je naveo da se kretao brzinom od oko 50 km/h s obzirom na to da je vještak u svom nalazu utvrdio da se u času naleta vozilo kretalo brzinom od oko 70 km/h. Iskazi svjedoka A. R. i zakonskog zastupnika tuženika M. P. su međusobno podudarni i uvjerljivi te

suglasni s ispravama u spisu, pa ih je sud prihvatio kao vjerodostojne.Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete izveden je dokaz uviđajem na mjestu događaja 11. listopada 2019. te prometno vještačenje po vještaku A. R.,

- da je prometni vještak A. R. u nalazu i mišljenju naveo da se mjesto naleta nalazi na desnoj kolničkoj traci prije PTM za oko 37,50 metara. Vozilo je prednjom lijevom stranom naletjelo na srnu koja je prelazila kolnik s lijeva u desno u odnosu na smjer kretanja vozila, a nalet je bio prednji lijevi ulazni. U času naleta vozilo se kretalo brzinom od oko 70 km/h. Za zaustavljanje vozila pri brzini njegova kretanja bila je potrebna dužina puta od oko 44,50 metara i vrijeme od oko 3,7 sekundi. Srna je prelazila s kolnik s lijeva u desno u odnosu na smjer kretanja vozila te se je do mjesta naleta kretala na putu dužine od oko 5,50 metara i u vremenu od oko 1,1 sekundi, a u času stupanja srne na prometnicu vozilo je bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 21 metar. U času stupanja na prometnicu srna je na udaljenosti od oko 21 metar sigurno bila osvijetljena svjetlima vozila pa je postojala mogućnost njezinog pravovremenog uočavanja (po fotodokumentaciji bila je slaba magla). Vrijeme nastanaka opasnosti veličine 1,1 sekundi nije omogućavalo vozaču poduzimanje nikakve radnje s ciljem izbjegavanja nastanka naleta pa je nalet bio neizbježiv. Na ročištu 4. rujna 2020. prometni vještak je naveo da je na osnovi zapisnika o očevidu policije utvrdio da se dogodio nalet na divljač. Da li se on dogodio na neku drugu životinju on ne može odgovoriti. Nema nikakvih elemenata na osnovu kojih bi on mogao zaključiti da je predmetno vozilo kontaktiralo kravu ili tele ili divljač. S prometno-tehničkog gledišta postavljanje znaka opasnosti divljač na cesti u koliziji je s ograničenom brzinom od 100 km/h jer nakon znaka opasnosti divljač na cesti normalno bi bilo da je dopuštena brzina veličine do 40 km/h. Moguće je da se je prije naleta vozač kretao nekom drugom nepoznatom brzinom, bilo višom bilo nižom od 70 km/h. Sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka prihvatio u cijelosti kao objektivno i stručno,

- da je u skladu s izvidom štete, dopunskim izvidom štete, fotodokumentacijom policije i tužitelja te nalazom i mišljenjem prometnog vještaka utvrđeno je da su na vozilu osiguranika tužitelja bili oštećeni obloga prednjeg branika, spojler prednjeg branika, prednja lijevamaglenka, obloga maglenke, prednji lijevi blatobran, PVC obloga blatobrana, nosač blatobrana, prednji lijevi reflektor, PVC obloga prednjeg lijevog ogledala, prednja lijeva vrata, stražnja lijeva vrata, prednji lijevi AL naplatak te kontrola cijevi klime.Na temelju police kasko osiguranja motornog vozila osiguraniku tužitelja I. Z. priznata je šteta u iznosu 39.421,51 kuna prema računu 40 B. - K. j. d. o. o. od 16. siječnja 2017. Prema potvrdi u uplati, tužitelj je naknadio štetu svom osiguraniku isplatom po navedenom računu dana 9. veljače 2017. Prometnim vještačenjem, a koje je i u tom dijelu ocijenjeno objektivnim i stručnim, utvrđeno je da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u visini 39.421,51 kuna,

- da se prometna nezgoda dogodila na području kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik što tuženik nije ni osporio u ovom postupku. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je dana 15. prosinca 2016. oko 21,15 sati na kolniku brze ceste B8, na 22 km i 500 m (čvor R. – I.) došlo do sudara vozila osiguranika tužitelja I. Z. sa srnom. Srna je udarila u prednji lijevi dio vozila zbog čega su na tom dijelu vozila nastala oštećenja. Srna nije pronađena na mjestu događaja. Vozilo se u času naleta kretalo brzinom od oko 70 km/h. Ograničenje brzine na toj dionici ceste je 100 km/h. Od mjesta stupanja na prometnicu, pa do mjesta naleta srna se kretala s lijeva u desno u odnosu na smjer kretanja vozila. Nalet je bio neizbježiv.Iako na mjestu događaja nije pronađena srneća divljač, iz dokumentacije Policijske postaje P. i iskaza svjedoka I. Z., koji je u cijelosti prihvaćen kao istinit, utvrđeno je da je došlo da naleta vozilom upravo na srneću divljač. Svjedok I. Z. je uvjerljivo iskazivao kako je došlo do nezgode upravo naletom vozila na srnu. Suprotno navodima tuženika, svjedok I. Z. po stavu ovog suda nema pravni interes u ovom postupku. Njegovo vozilo bilo je osigurano kod tužitelja na temelju police potpunog kasko osiguranja bez franšize. U skladu s uvjetima za kasko osiguranje vozila puno kasko osiguranje pokriva štete prouzročene oštećenjem, uništenjem ili nestankom osiguranog vozila odnosno drugih osiguranih stvari u i na vozilu nakon ostvarenja osiguranih rizika. Stoga vozilo osiguranika nije bilo isključivo osigurano samo za slučaj naleta na divljač, već bi mu na temelju navedene police šteta bila naknađena i da se radilo o naletu na primjerice neku drugu životinju. Prema tome on nije imao poseban interes da bi neutemeljeno tvrdio policiji, a onda i u ovom postupku, da se radilo baš o naletu na srneću divljač. Okolnost da lovci i lovočuvar tuženika naknadno nisu pronašli srnu koja bi nastradala u prometnoj nezgodi, ukazuje na mogućnost da srna nije bila značajnije ozlijeđena. Stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije (da se nije radilo o naletu na divljač) koji ističe tuženik,

- da je u vrijeme nezgode na predmetnoj dionici brze ceste bio postavljen znak opasnosti divljač na cesti, ali nije bila postavljena zaštitna ograda, iako su se i ranije više puta događale nezgode naletom vozila na divljač na toj prometnici.Za odgovornost tuženika mjerodavne su opće odredbe o odgovornosti za štetu propisane u Zakonu o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje - ZOO), s obzirom na to da se divljač na cesti smatra opasnom stvari iz razloga što predstavlja povećanu opasnost za nastanak štete, potrebno je primijeniti čl. 1063. do čl. 1067. ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Takav pravni stav iznijet je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. Suprotno navodima tuženika, u slučaju sudara motornog vozila i divljači najavnoj cesti, motorno vozilo se ne smatra opasnom stvari jer se radi o šteti koju je počinila divljač kao opasna stvar. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, pa za nju odgovara njezin vlasnik bez obzira na krivnju.U ovom postupku utvrđeno je da je srneća divljač istrčala iz lovišta tuženika koje se nalazi uz prometnicu kojom se kretao vozač Ivo Zrilić. Prema čl. 1067. ZOO-a vlasnik opasne stvari se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti,

- da je obveza postavljanja zaštitne žičane ograde propisana je u Pravilniku o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama (Narodne novine br. 59/00). U čl. 68. i 69. tog Pravilnika navedeno je da su te ograde između ostalog namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja i da se postavljaju uz autoceste, ceste namijenjene isključivo prometu motornim vozilima te ostale ceste prema potrebi. U biti iste odredbe sadržane su u čl. 81. i 82. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama (Narodne novine br. 34/03) i u čl. 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama (Narodne novine br. 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15) s tim da je u ovim pravilnicima umjesto izraza „ceste namijenjene isključivo prometu motornim vozilima“ upotrijebljen izraz „brze ceste“,

- da se na temelju čl. 50. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje - ZoC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za takvu štetu nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom u skladu s posebnim propisima.U ovom slučaju I.Z. je vozio u skladu s prometnim pravilima budući da je njegova brzina kretanja bila u skladu s ograničenjem brzine, postavljenim prometnim znakom i uvjetima na cesti, te on ni uz takvu primjerenu vožnju nije mogao izbjeći sudar sa srnećom divljači. Tuženik je proveo sve propisane mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači, pa tako uz cestu nema nikakvih pojilišta, ni hranilišta, a u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nije provodio nikakve aktivnosti (npr. skupni lov), koje bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na cestu. Društvo B.-I. kao koncesionar navedene dionice bilo je upoznato s nezgodama koje se na ovoj cesti događaju zbog sudara motornih vozila s divljači. Kako društvo B.-I. nije postavilo zaštitnu žičanu ogradu, postupilo je protivno svojoj obvezi da javnu cestu održava i oprema na način da bude sigurna za sve njezine korisnike. U slučaju da je uz predmetnu cestu bila postavljena žičana ograda, do štetnog događaja ne bi došlo. Zbog toga je za štetu isključivo odgovorno društvo B.-I. čime se isključuje odgovornost tuženika. Takav pravni stav zauzeo je u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 53/2014-2 od 22. svibnja 2018.

6. Da navedena činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud nije mogao prihvatiti jer:

- u odnosu na prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije valja odgovoriti da je do štete došlo naletom na divljač na cesti i da prema odredbi čl. 50. ZoC-a pravna osoba koja upravlja cestom odgovara za štetu nastalu zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom, no u konkretnom slučaju tužba za naknadu štete nije podnesena protiv pravne osobe koja upravlja cestom, već samo protiv lovačkog društva pa su, stoga, mjerodavne zakonske odredbe kojima se uređuje odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima,

- da je rješenjem Ustavnog suda broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. ("Narodne novine" broj 31/15) riješeno da se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. stavka 1. ZoC-a. U obrazloženju tog rješenja, između ostalog, navedeno je: "(...) osporeni članak 50. stavak 1. ZoCes-a ni na koji se način ne odnosi na pitanje koje je u konkretnom slučaju za predlagatelja sporno, a to je odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZoCes-a (v. sadržaj članka 1. ZoCes-a u točki 6. obrazloženja ovog rješenja). Njihova odgovornost - i to kao objektivna odgovornost - uređena je (i nadalje) Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (članci 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima, 'Narodne novine' broj 35/05. i 41/08.), a osporenim člankom 50. stavkom 1. ZoCes-a nije derogirana. Osporeni članak 50. stavak 1. ZoCes-a (odgovornost po načelu krivnje) tiče se isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste." Odluka pak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 53/2014, na koju se pozvao sud prvog stupnja, odnosi se na primjenu čl. 7. i čl. 32.a Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, 91/10, 84/11) kako se to opravdano navodi u žalbi,

- da se po pravnom motrištu ovog suda da bi se tuženik uspješno ekskulpirao objektivne odgovornosti u smislu tada važećih odredbi čl. 75. do čl. 82. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 140/05, 75/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17 dalje - ZoL) trebao dokazati da je poduzeo sve mjere i radnje, pa i da se postavi zaštitna ograda, jer postavljanje samo prometnog znaka prometni znak upozorenja divljač na cesti (AA4) bez ograničenja brzine na toj brzoj cesti očito nije bilo dovoljno jer i prometni vještak navodi da je s prometno-tehničkog gledišta postavljanje znaka opasnosti divljač na cesti u koliziji s ograničenom brzinom od 100 km/h jer nakon znaka opasnosti divljač na cesti normalno bi bilo da je dopuštena brzina veličine do 40 km/h,

- da iako tada važeći podzakonski akti Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14) i Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj33/05, 64/05, 14/11 i 25/15) ne daju odgovora na pitanje sadržaja zahtjeva i postupanja po njemu, ali kad se ima u vidu čl. 89.st.3. alineja 4. potonjeg Pravilnika vidljivo je da zaštitnu žičanu ogradu treba postaviti na posebno opasnom mjestu gdje prijeti bočni nalet divljači koja prelazi preko tog dijela ceste i da je to trebalo tražiti od nadležne uprave za ceste, odnosno ovdje od koncesionara kako bi se spriječio učestali naleti na divljač. Naime, nije sporno da se radi o izuzetno opasnom mjestu zbogčestog naleta na divljač kuda divljač očito migrira i da je tuženik tražio od koncesionara postavljanje prometnog znaka, ali je još uvijek sporno, zbog čega se posljedično ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, da li je tuženik zatražio postavljanje i žičane ograde o čemu govore svjedoci tajnici tuženika A.R. i M. P., ali nisu pozvani da doprinesu takav dopis koji bi uputili koncesionaru „B. I.“ i to provjerilo kod koncesionara, jer su isti dopisom od 9. ožujka 2019. (list spisa 119) potvrdili prijem dopisa tuženika još od 5. ožujka 2011. (koji nije priložen) u kojem tuženik traži postavljanje samo prometnog znaka, a od koje činjenice ovisi (i) odštetna odgovornost tuženika koji je dužan poduzeti sve mjere kojima bi se spriječilo istrčavanje divljači na cestu i šteta koja bi se time prouzročila sudionicima u prometu.

7. Nakon ponovljenog postupka sud prvog stupnja svoju odluku obrazlaže time time da je u ovom konkretnom slučaju B. I. d. o. o. propustila postaviti zaštitnu žičanu ogradu na predmetnoj prometnici u skladu s čl. 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama, a na zahtjev tuženika, iako je bila upoznata s nezgodama koje su se na toj prometnici događale zbog sudara motornih vozila s divljači. Tuženik je poduzeo sve propisane mjere za sprječavanje štete od divljači iz čl. 75. i 77. ZoC-a pa tako uz cestu u vrijeme nezgode nije imao nikakvih pojilišta, ni hranilišta, a u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nije provodio nikakve aktivnosti (npr. skupni lov), koje bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na cestu. Tuženik je u ovom postupku dokazao da je do prometne nezgode došlo upravo krivnjom B. I. d. o. o. jer on nije poduzeo sve što je u skladu s propisima bio dužan učiniti i na propisan način zaštitio javnu cestu i time onemogućio ulazak divljači i drugih životinja na cestu. Kako društvo B.-I. nije na zahtjev tuženika postavilo zaštitnu žičanu ogradu, postupilo je protivno svojoj obvezi da javnu cestu održava i oprema na način da bude sigurna za sve njegove korisnike. U slučaju da je uz predmetnu cestu bila postavljena zaštitna žičana ograda, do štetnog događaja ne bi došlo. Zbog toga je za štetu isključivo odgovorno društvo B. I. d. o. o. čime se isključuje odgovornost tuženika.

8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl.365. st.2. ZPP-a, a ni iz točke 11. istog članka na koju se sadržajno ukazuje u žalbi jer odluka uopće nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Međutim, odluka je djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava jer sve da je dopisom od 5. ožujka 2011. (koji nije priložen niti u ponovljenom postupku) tuženik tražio od „B. I.“ postavljanje samo prometnog znaka upozorenja divljač na cesti (AA4)i bez ograničenja brzine na toj brzoj cesti to očito nije bilo dovoljno da se ekskulpira objektivne odgovornosti jer prometni vještak decidirano navodi da to nije bilo adekvatno jer je s prometno-tehničkog gledišta postavljanje znaka opasnosti divljač na cesti u koliziji s ograničenom brzinom od 100 km/h jer nakon znaka opasnosti divljač na cesti normalno bi bilo da je dopuštena brzina do 40 km/h.

10. Dakle, samim tim dopisom bez neke daljnje aktivnosti tuženik se ne može ekskulpirati odštetne odgovornosti jer je trebao pratiti situaciju te pozivati koncesionara i na daljnje konzultacije iako tada važeći podzakonski akti Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14) i Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 14/11 i 25/15) ne daju odgovora na pitanje sadržaja zahtjeva i postupanja po njemu, ali kad se ima u vidu čl. 89.st.3. alineja 4. potonjeg Pravilnika u svezi čl. 75. st. 1., čl. 77. st.1. i čl. 83. st. 1. ZoL-a vidljivo je da je trebalo inzistirati na postavljanju zaštitne žičane ograde na tom posebno opasnom mjestu gdje prijeti učestali bočni nalet divljači koja prelazi preko tog dijela ceste i da je to trebao tražiti od nadležne uprave za ceste, odnosno ovdje od koncesionara kako bi se spriječio učestali naleti na divljač, kako se to opravdano navodi u žalbi.

11. Naime, iz spisa premeta proizlazi da nije sporno da se radi o izuzetno opasnom mjestu zbog čestog naleta na divljač kuda divljač očito migrira, što tuženik mora pratiti radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljih životinja na lovištu i tražiti shodno tome od koncesionara ne samo postavljanje prometnog znaka, što po vještaku bjelodano nije dovoljno, nego inzistirati prije svega na postavljanju žičane ograde jer odštetnu odgovornost tuženika treba promatrati u svejtlu da je dužan poduzeti sve mjere kojima bi se spriječilo istrčavanje divljači na cestu i nastanak štete koja bi se time prouzročila sudionicima u prometu pa je zaključiti da u konkretnom slučaju, zbog propusta da se tako postupi, postoji objektivna odštetna odgovornost tuženika u smislu čl.1064. i čl.1064. ZOO-a, s time da u ovoj pravnoj stvari, kako je rečeno, nije predmet spora i eventualna solidarna odgovornost pravne osobe ovlaštene upravljati cestom na koju tuženik neuspješno nastoji prebaciti isključivu odštetnu odgovornost (v. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-7258/2014 i broj: U- III/3356/2018 i dr).

12. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. u svezi čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke ove odluke, s time da je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je ukinut platni nalog radi naplate predvidivog troška ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama, jer se ne radi o stvarno nastalom trošku te preinačiti u preostalom dijelu u toj točki prvostupanjsku presudu tako da se djelomično održi na snazi platni nalog. 13. Posljedično je preinačena i odluka o trošku, u smislu čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 5. ZPP-a, s time da je tužitelju priznat trošak zastupanja putem punomoćnika iz reda odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine», broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 28/18) nagrada od 100 bodova za sastav dvaju podneska (11. svibnja i 28. kolovoza 2018.) ali ne i ostala tri koja nisu bila potrebna, potom po 100 bodova za zastupanje na pet ročišta, 50 bodova za ročište za objavu presude, što s PDV-om iznosi 9.375,00 kuna, čemu valja dodati trošak žalbe od 15. listopada 2020. od 1.250,00 kuna, ove žalbe od 2.306,72 kuna, trošak vještačenja od 3.004,00 kuna, trošak svjedoka 60,00 kuna što ukupno daje iznos 15.995,72 kuna pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zadru, 13. rujna 2021.

S U D A C

Marin Grbić, v. r.