Pr-618/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. P., O.:…, iz S.,

zastupan po punomoćniku A. Đ., odvjetniku u S.,

protiv tuženika T. L. d.o.o., O.:…, iz T., zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u M., radi utvrđenja,

nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 31. svibnja 2021., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a po objavi presude dana 10. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da je odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i tuženika donesena 06. kolovoza 2019.g. nedopuštena.

Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 31.kolovoza 2019.g.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 24.000,00 kn, što predstavlja iznos od 3 ugovorene mjesečne plaće tužitelja, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od sudskog raskida ugovora, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do isplate, dok se za više zatraženo za iznos od 36.006,90 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 40.221,64 kn, sa zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 4.217,50 kn od 15.06.2019.g.,

-na iznos od 12.001,38 kn od 15.07.2019.g., -na

iznos od 12.001,38 kn od 15.08.2019.g.,

-na iznos od 12.001,38 kn od 15.09.2019.g., sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.kolovoza 2019.g., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do isplate.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade troškova prijevoza iznos od 3.146,00 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.kolovoza 2019.g., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do isplate“.

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.900,00 kn, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu 19. rujna 2019. tužitelj navodi kako je kod tuženika bio neprestano zaposlen na radnom mjestu poslovođe građevinskih poslova, počevši od 16. travnja 2019. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Navedenim ugovorom tužitelj da ne raspolaže jer da isti nije sklopljen u pisanom obliku, međutim da se smatra da su stranke sklopile ugovor na neodređeno vrijeme, jer da nije sklopljen u pisanom obliku, niti da je tužitelju izdana pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, a sve sukladno odredbi čl. 14. st. 4. Zakona o radu. Dana 6. kolovoza 2019. direktor tuženika S. D. da je usmeno otkazao tužitelju predmetni ugovor o radu. Dana 19. kolovoza 2019. da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava protiv usmenog otkaza predmetnog ugovora o radu i to putem pošte, preporučenom pošiljkom s povratnicom, koja da se vratila tužitelju s napomenom da je tuženik obaviješten, ali da nije podigao pošiljku. Tuženik da tom zahtjevu nije udovoljio u roku od 15 dana od dana njegove dostave, a niti da je to učinio sve do dana podnošenja tužbe. Odluka tuženika kao poslodavca da je neosnovana. Naime, prema odredbi čl. 120. st. 1. ZR otkaz da mora imati pisani oblik. Poslodavac da mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz sukladno odredbi čl.120.st.2. ZR. Otkaz da se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje sukladno odredbi čl.120.st.3. ZR, te da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza sukladno odredbi čl.121.st.1. ZR. Obzirom da je zakonom izrijekom propisano da otkaz ugovora o radu mora imati pisani oblik, te da je tuženik dao tužitelju usmeni otkaz ugovora o radu, da je riječ o odluci o otkazu ugovora o radu koja da nije dana u propisanom pisanom obliku, stoga da je takvim otkazom povrijeđeno jedno od osnovnih prava radnika iz radnog odnosa, a to da je pravo na rad. Nadalje, stranke da su ugovorile neto plaću u iznosu od 8.000,00 kn mjesečno, odnosno bruto plaću u iznosu od 12.001,38 kn mjesečno. Međutim, od samog sklapanja ugovora tuženik da ne ispunjava svoju obvezu isplate plaće tužitelju, niti da mu dostavlja obračune plaće. Tuženik da duguje tužitelju isplatu dijela plaće za svibanj 2019., u neto iznosu od 3.374,00 kn, budući da mu je za taj mjesec isplatio samo dio plaće u neto iznosu od 4.626,00 kn. Također, tuženik da duguje tužitelju cjelokupnu plaću za mjesec lipanj 2019., srpanj 2019., a i kolovoz 2019. s obzirom da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Stoga predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme nije dopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao te da se naloži tuženiku tužitelja vrati na njegovo ranije radno mjesto- poslovođe građevinskih poslova, te da mu isplati na ime izgubljene zarade iznos od 40.221,64 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te na ime naknade troškova prijevoza iznos od 3.146,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove ovog postupka.

2.U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 11. listopada 2019. tuženik navodi kako ulaže prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj parnici. Sukladno čl.47.st.1. ZPP, za suđenje da je opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Sukladno čl.48.st.1. ZPP, za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba da je opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Registrirano sjedište tuženika da se nalazi u O. T., za koju općinu da je sukladno čl. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova, ustanovljen Općinski sud u Makarskoj. Tuženik da se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kao u cijelosti neosnovanom, predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije te da obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka. Netočni da su navodi tužitelja da bi kod tuženika bio neprestano zaposlen na radnom mjestu poslovođe građevinskih poslova od 16. travnja 2019., da bi mu direktor tuženika tek dana 6. kolovoza 2019. otkazao ugovor o radu, da su stranke ugovorile neto plaću u iznosu od 8.000,00 kn mjesečno, odnosno bruto plaću u iznosu od 12.001,38 kn mjesečno, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da tuženik tužitelju duguje predmetne iznose koje tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom. Tužitelj da je kod tuženika radio dio mjeseca svibnja i dio mjeseca lipnja, odnosno do zaključno 21. lipnja 2019. kada da je napustio radno mjesto i više se nije vratio. Tuženik da mu je stoga usmeno otkazao ugovor o radu i odjavio ga sa HZZO s danom 5. srpnja 2019. U travnju 2019. tužitelj da nije radio kod tuženika, već da je uzeo nekoliko dana godišnjeg odmora kod ranijeg poslodavca i dolazio je na gradilište da vidi hoće li moći obavljati posao za koji je tuženiku bio potreban radnik, s obzirom da je tužitelj prije toga radio u projektnom uredu te da nije imao iskustva odnosno da nije bio upoznat sa svim okolnostima rada na terenu. Negdje u prvoj polovici svibnja tužitelj da se javio tuženiku da bi on mogao to raditi, ali da mu treba nekoliko dana da riješi svoj status kod bivšeg poslodavca te da je dokumente potrebne za prijavu, tuženiku poslao e-mailom 28. svibnja 2019., a tuženik da ga je na HZZO prijavio s datumom 29. svibnja 2019. Stranke da su ugovorile mjesečnu bruto plaću u iznosu od 6.000,00 kn te da nije ugovoreno da tužitelju pripadaju troškovi prijevoza, jer da svi radnici tuženika imaju osiguran smještaj u mjestu gdje se izvode radovi te da nema ni potreba za dodatnim troškovima na ime prijevoza. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev se ukazuje kao u cijelosti neosnovan, dok da je Zahtjev za zaštitu prava tužitelja podnijet protekom prekluzivnih rokova propisanih u čl. 133. Zakona o radu pa se predlaže u prvome redu tužbu odbaciti kao nedopuštenu.

3.Pisanim podneskom koji je zaprimljen dana 31. ožujka 2021. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je predložio da nakon što sud utvrdi da je otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između stranaka nedopušten, sudski raskine predmetni ugovor o radu s danom 29. ožujka 2021. kada je tužitelj počeo raditi kod novog poslodavca te je i proširio tužbeni zahtjev na ime izgubljene zarade zaključno do ožujka 2021. i zatražio ukupno isplata iznosa od 256.246,48 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen.

3.1.Pismenim podneskom od 12. travnja 2021., tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva pozivajući se na čl. 190. st. 2. ZPP-a gdje da je propisano da se tužbeni zahtjev može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a iznimno do zaključenja glavne rasprave, koji uvjet da tužitelj da ne ostvaruje obzirom da je sve parametre tužbenog zahtjeva kao što je visina bruto plaće, upotrijebio i u preinačenoj tužbi, stoga da nema opravdanih razloga da to nije mogao uraditi u momentu podnošenja tužbe.

3.2.Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka pismenim podneskom od 31. ožujka 2021. proširio tužbeni zahtjev s osnova izgubljene zarade u točci III, čemu se tuženik usprotivio obzirom da je u tužbi zatražio s naslova izgubljene zarade za vremenski period lipanj zaključno sa kolovozom 2019., ukupan iznos od 40.221,64 kn, a navedenim podneskom proširio za vremenski period od lipnja 2019., pa zaključno do kraja ožujka 2019., te zatražio ukupno isplatu iznosa od 256.246,48 kn. Sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91,

91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, s tim da iznimno od odredbe st. 1. može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Obzirom da se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva, a da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, jer je sve parametre koje je uključio u preinaku tužbenog zahtjeva imao i u vrijeme podnošenja tužbe, te kako ovaj sud ne smatra da bi preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama preinaka tužbenog zahtjeva nije dopuštena rješenjem na ročištu dana 31. svibnja 2021.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao prijamni broj pošiljke: F.,

Z. za zaštitu prava od dana 19. kolovoza 2019., ispis sa O., za građevinske poslove, I. plaće za 2019. , odjava osiguranika HZZO od 12.

srpnja 2019., IP obrazac za tužitelja, potvrda o cijeni vozne karte, saslušanje tužitelja, zz tuženika S. D., U. o radu na određeno vrijeme, saslušanje svjedoka

J. L..

5.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. 6.

Među strankama nije sporno:

- da se tužitelj javio na oglas koji je tuženik objavio na www.posao.hr za poslove nadzora i organizacije gradilišta i da je dogovorio sa zz tuženika stupanje na rad 15. travnja 2019. probno na dva tjedna da bi 2. svibnja 2019. počeo s radom,

- da tuženik tužitelju nije dostavio Ugovor o radu niti dokaz za je prijavljen zdravstveno i mirovinsko osiguranje, odnosno potvrdu da je zasnovao radni odnos,

- da je tužitelj radio do 21. lipnja 2019. u dogovoru sa tuženikom obzirom na zabranu gradnje u ljetnom periodu tako da je od 21. lipnja 2019.,bio na čekanju,

- da tužitelj nije dobivao nikakve obračune plaće za svoj rad, odnosno platne listiće te da mu je ukupno isplaćeno na ruke 4.000,00 kn,

- da je u oglasu na koji se tužitelj javio, temeljem kojeg je zasnovao radni odnos, bila predviđena plaća u neto iznosu od 8.000,00 kn,

- da je tužitelj obavljao radove na gradilištu u mjestu S. i u mjestu V., u

SD županiji,

- da je tužitelj obavijestio tuženika da će putovati do gradilišta čemu se tuženik nije protivio.

6.1.Kao sporno ostalo je za raspraviti :

- da li je usmeni izvanredni otkaz ugovora o radu dopušten i na zakonu osnovan,

-da li je tužitelju od strane tuženika ponuđen nastavak rada na gradilištu u Jastrebarskom, odnosno da li su ostvareni zakonski uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu,

- samim time da li je osnovan i prijedlog tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu te isplatom naknade štete i zaostalih plaća, kao i putnih troškova.

6.2.U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda pozivajući se na odredbu čl. 47. st. 1. ZPP-a gdje je propisano da je za suđenje opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište odnosno čl. 48. st. 1. ZPP-a da je suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se nalazi njihovo registrirano sjedište, a da se registrirano sjedište tuženika nalazi u općini T., za koju općinu da je ustanovljen Općinski sud u Makarskoj.

Stoga predlaže da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim a predmet ustupi stvarno i mjesno nadležnom sudu u M..

Prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj parnici nije osnovan. Sukladno čl. 65. Zakona o parničnom postupku, ako su u sporu iz radnog odnosa tužitelj i radnik za suđenje je nadležan pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Kako među strankama nije sporno da je tužitelj obavljao rad u mjestima M. i S. na gradilištima, što su potvrdile stranke u svojim iskazima,

prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda sukladno čl. 65. ZPP-a nije osnovan.

7. U svom iskazu na ročištu od dana 10. veljače 2021. tužitelj navodi da je oglas za predmetni posao našao preko web stranice koji da je preslik priložio u spis posao. hr u kojem da je tuženik oglasio natječaj za voditeljem gradilišta, on da se na taj oglas javio i dogovorio sa zz tuženika razgovor koji da je obavio s njim u M.. U tom razgovoru da su se dogovorili da će prvo raditi probno dva tjedna, tako da je i pristupio na probni rad 15. travnja 2019. da bi ga nakon dva tjedna, praktički 2. svibnja 2019. zz tuženika obavijestio da je primljen s tim da je to bilo usmeno bez ikakvog pisanog ugovora. On da je zahtijevao u više navrata da mu se javi, jer da je predao dokumentaciju, da mu se dostavi ugovor, međutim tome da mu nije udovoljeno. Isto tako poslodavac da mu nije izdao potvrdu o zaključenom ugovoru, niti dokaz da je prijavljen na obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Što se tiče mjesta rada on da je radio na dva gradilišta pored mjesta M. kod T., i to jedno da je bilo gradilište privatne kuće u mjestu S. i drugog stambenog objekta u mjestu V. . Dana 21. lipnja on i sin od zz tuženika kada su radili konačnu situaciju, a obzirom na zabranu gradnje u ljetnom periodu, da su se dogovorili da do daljnjeg bude na čekanju dok se ne otvori gradilište u Z. koje da je bilo

planirano, tako da je od 21. lipnja bio na čekanju. Nakon toga da je samoinicijativno obzirom da mu tuženik ništa nije plaćao sredinom 7 . mjeseca pokušavao njega kontaktirati i zatražiti sporazumni raskid ugovora o radu jer da ništa nije plaćeno, međutim da ga nije mogao dobiti da bi ga dana 06. kolovoza 2019. zz tuženika nazvao i dao mu usmeni otkaz, rekao da ga više ne zove i da ga je odjavio s obveznih osiguranja, s tim da mu nije rekao s kojim ga je datumom odjavio. Što se tiče visine plaće koja je bila dogovorena, da je dogovorena plaća koja je oglašena u iznosu od 8.000,00 kn i pokriće djelomičnih troškova prijevoza, odnosno u jednom smjeru, S.- M.. Što se tiče potraživanja s osnova plaće istom da je isplaćeno samo 4.000,00 kn sa osnova plaće za mjesec svibanj, dok da mu drugo ništa nije isplaćeno. O tome kakav je posao konkretno obavljao isti je naveo da je obavljao organizacije gradilište i izvođenje radova na gradilištu. Istome da je bio ponuđen posao u Z. i da je načelno pristao na isti, a da nije otišao zato što mu se tuženik nije javljao. Što se pak tiče smještaja, isti da nije bio adekvatan niti za radnike, obzirom na broj radnika u odnosu na smještajne jedinice, i to 6 radnika po jednoj sobi, a dvojica da su spavala u dnevnom boravku.

7.1. U svom iskazu na ročištu dana 10. veljače 2021. zz tuženika S. D. navodi da je točno da je njegova firma objavila oglas na web stranici posao.hr gdje da su tražili osobu za nadzor odnosno poslovođu gradilišta. Točno da je da je bila u oglasu predviđena plaća neto 8.000,00 kn. Na taj oglas da se javio tužitelj i da je došao u T. na razgovor. U tom razgovoru da mu je spomenuo da radi u projektnom birou ,a on da mu je rekao da im je potreban operativac na gradilištu. Tada da su se dogovorili da će uzeti par dana slobodno u svojoj firmi, doći na gradilište i vidjeti da li može uopće raditi te poslove i prihvatiti posao poslovođe . Kad je s njim razgovarao o visini plaće on da je zatražio 3.500,00 kn neto, što da ga je iznenadilo da je samo toliko tražio, a unatoč tome oni da su ga prijavili na visinu plaće 6.000,00 kn bruto. O tome kada je stupio na rad isti da ne zna koji je to datum, ali misli da je to bilo u 5 mjesecu 2019. Isto tako obzirom da je tužitelj poželio da putuje do gradilišta nije htio smještaj , njemu da je bilo svejedno hoće li spavati ili će putovati, ali on da mu nije dostavio zahtjev za plaćanje putnog troška. Inače on je isključivo radio na gradilištu u M. i S.. O tome do kada je radio on da ne zna. Kraj šestog mjeseca je došao

kod njega u T., tada da mu je ponudio mogućnost da ode raditi na njihovo gradilište u J.. Također da su se dogovorili da će on podnijeti sporazumni raskid ugovora, međutim on da to nije ispoštovao, nakon 15 dana da ga je nazvao i rekao da mu izvanredno otkazuje ugovor o radu iz razloga što je odbio otići na gradilište u J.. Isto tako da je bilo problema dok je radio na gradilištu u

S. vezano za narudžbu nekog željeza, on da mu je rekao da to sredi obzirom da

je on rekao da ako treba da će on to uzeti pod svoj račun, međutim kako on oko toga ništa nije javljao, on da ga je ponovno kontaktirao, ne zna točno kada, negdje oko 15 dana iza. Njegovi radnici da ne dobivaju nikakve obračune plaća niti platne listiće, on da mu je poslao 5.000,00 kn s osnova plaće za 5 mjesec, s tim da je tužitelju isplaćeno samo 4.000,00 kn jer da je 1.000,00 kn zadržao njegov sin za sebe, bez ikakve osnove. Što se tiče pisanog Ugovora o radu njemu ništa nije poznato, isto tako tužitelju nije bio dostavljen niti pisani niti izvanredni otkaz ugovora o radu, već samo usmeno. Tužitelj da je u 4 mjesec dolazio na gradilište, prije nego je započeo raditi. V. D. da je bio šef gradilišta.

7.2.U svom iskazu na ročištu dana 14. travnja 2021. svjedok J. L. navodi da se javio na oglas koji je tuženik oglasio pri HZZO

otprilike početkom ožujka pa da je trajao oglas negdje 60 dana do početka svibnja za radno mjestu poslovođe na gradilištu. On da je aplicirao na taj oglas jer da mu je bilo interesantno i smatrao je obzirom da je firma ima sjedište na M. rivijeri da će i gradilište biti na M. rivijeri, međutim u prvom kontaktu sa S. D.

njemu da je rečeno da oni imaju nekoliko manjih projekata na području SD županije predio O. M. i to u S. i V. ( 4 projekta) i da bi kada bi počeo raditi ,

radio na tim projektima, tako da su se praktički o svemu dogovorili te sukladno tom oglasu da je već bila i predviđena visina plaće od 8.000,00 kn neto, kao i podmirivanje putnih troškova, troškova prehrane… Oni da su se praktički dogovorili o svim uvjetima čak i da će on sam dolaziti svojim automobilom na gradilište, što će mu poslodavac refundirati sa 2,50 kn po kilometru, tako da je tijekom ožujka prvih par dana došao izviditi situaciju da li će mu odgovarati, i kad je vidio da mu odgovora, oni da su se dogovorili da započne i počeo je. On da je očekivao da će za tjedan dana dobiti ugovor međutim ugovora da nije bilo, a njemu da se nije žurilo pa da je smatrao da će se to dogoditi naknadno. On da je počeo raditi krajem ožujka iako da nije dobio Ugovor, imao je povjerenja da će se to dogoditi, dva do tri tjedna nakon što je počeo raditi dobio je informaciju da zbog ažurnosti posla da će se tim pojačati, da će se zaposliti još jedan inženjer građevine i to po istom natječaju sa istim uvjetima. Isto tako dogovor s poslodavcem, taj novi zaposlenik da je tužitelj, kojemu je poslodavac dao njegov broj za kontakt s tužiteljem. Obzirom da ga je tužitelj kad je počeo raditi zamolio da sa njim putuje do radnog mjesta jer da su zajedno iz S.,

tako da su se razgovarali te da mu je poznato da je on radio u nekoj drugoj firmi te da je početkom travnja uzeo par dana godišnjeg također da izvidi situaciju, da bi sredinom travnja započeo s radom. Misli da je također sa tuženikom dogovorio iste uvjete koji su bili u samom oglasu već precizirani. On da je kod tuženika po njegovoj procjeni radio nekih 200 sati + putni troškovi otprilike 20 do 25 dana koji da mu nisu plaćeni. O tome zbog čega mu je prestao radni odnos kod tuženika može reći da je to bilo prvenstveno zbog određenih kadrovskih nedostataka jer osoblje koje je tuženik zapošljavao kao stručno i mahom uvozna radna snaga da je bila nekvalificirana radna snaga odnosno da su došli kao kvalificirani, ali da se uspostavilo da nisu baš kvalificirani, da nemaju razinu koja je konkretno u H. potrebna. Njemu tuženik da nije platio potraživanje i koliko mu je poznato da ga nisu prijavili na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Napominje da prilikom razgovora s tuženikom prije započinjanja njegovog rada, da je bilo govora da kad se završe projekti u D.

konkretno u M.- S. te zbog lokalnih zabrana gradnje zbog turističke sezone negdje od 1. lipnja , 1. srpnja ,da bi se njegov angažman trebao nastaviti u Z. županiji, međutim do toga da nije došlo jer da je njihov odnos ranije prekinut. Što se tiče tužiteljevog rada kod tuženika obzirom da je ranije otišao detalji da mu nisu poznati. Nakon prvomajskog blagdana 2019. isti da je prestao dolaziti na gradilište. Isti da do sada nije tražio da mu se isplati sukladno ugovoru njegova plaća za vrijeme koje je radio kod tuženika jer da je smatrao da pošto nema pisani dokument, odnosno potpisani ugovor o radu da je shvatio da postoji usmeni ugovor, tako da je tražio da u zapisnik uđe koliko je radio kod tuženika zajedno sa daljnjim potraživanjima. Uvjeti smještaja i prehrane koje je poslodavac nudio na gradilištu radnicima, svako će kazati individualno, ali da nije isti prihvatio iz osobnih razloga, ali po pričanjima radnika da isti nisu bili oduševljeni s prehranom i smještajem.

7.3. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,

25/13 i 70/19– u daljnjem tekstu ZPP-a), tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. Među strankama nije sporno da se tužitelj javio na oglas čiji je sadržaj priložen u spisu ( list spisa 9), te temeljem kojeg oglasa je zaposlen. Također nije sporno da tužitelju nije dostavljen pisani Ugovor o radu, što nije od utjecaja na činjenicu da su stranke zaključile Ugovor o radu koji je dvostrani ugovor između radnika i poslodavca i nastaje suglasnom voljom ugovornih strana, stoga se na isti primjenjuju i opći propisi obveznog prava. Tužitelj je kod tuženika nesporno radio počevši od 15. travnja 2019., odnosno otkada mu je započeo dva tjedna probni rad, te početkom svibnja započeo rad temeljem valjanog sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme sukladno prihvatu uvjeta iz ponude tuženika iz oglasa u kojem je nedvojbeno navedeno da je način zaposlenja na neodređeno vrijeme. Dakle, takav se usmeni sporazum smatra pravovaljanim sklopljenim ugovorom o radu unatoč tome što ga stranke nisu sklopile u pisanom obliku (formi), obzirom da su ispunjena dva uvjeta, a to je da su se stranke dogovorile o uvjetima rada i da je tužitelj stupio i počeo izvršavati ugovor, a sve sukladno čl. 10. Zakona o radu. Nadalje među strankama nije sporno, a što proizlazi iz iskaza zz tuženika, da je isti u telefonskom razgovoru dakle usmeno tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu iz razloga što je odbio otići na gradilište u J..

7.4..Temeljem čl. 116. Zakona o radu(NN 93/14 i 127/17) , poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojem se izvanredni otkaz temelji.

Dakle, opravdani razlog za izvanredni otkaz postoji ako je radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka nastavak radnog odnosa nije moguć ili postoji neka druga osobito važna činjenica.

7.5.Kao prvo valja istaći sukladno čl. 119.st. 2. da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Nadalje, sukladno čl. 120 Zakona o radu otkaz mora biti u pisanom obliku i u pisanom obliku se mora obrazložiti otkaz te se dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Usmeni otkaz ugovora o radu nije dopušten, ali i protiv takvog otkaz tj. faktičke povrede prava radnik mora zahtijevati zaštitu na način u rokovima propisanim zakonom, koji su rokovi prekluzivni. Kako tuženik u ovom postupku nije dokazao kada je usmeno izvanredno otkazan ugovor o radu tužitelju niti je donijet pisani izvanredni otkaz ugovora o radu, ovaj sud prihvaća navode tužitelja da mu je usmeni izvanredni otkaz ugovora o radu zz tuženika usmeno priopćio telefonskim putem 6. kolovoza 2019., stoga se smatra da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu protiv usmenog izvanrednog otkaza ugovora o radu, što proizlazi iz priložene primke povratnice (list spisa 5).

Stoga, obzirom da je tuženik donio usmeni izvanredni otkaz ugovora o radu koji nije dopušten te da je tužitelj pobijao takav nezakoniti usmeni otkaz zahtjevom za zaštitu prava u zakonskom roku te ovim tužbenim zahtjevom, ovaj sud smatra da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena.

7.6..Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme i to s danom 29. ožujka 2021. obzirom da je dana 29.

ožujka 2021. tužitelj zaključio ugovor o radu kod novog poslodavca ovaj sud smatra da je u tom dijelu tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Naime, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj kod tuženika radio počevši od 15. travnja 2019. prvo na dva tjedna probnog roka te da je počeo raditi početkom svibnja pa do 21. lipnja 2019. kada je otišao na čekanje kako i sam navodi, te od tada više nije radio, s obzirom da je i sam htio ponuditi tuženiku sporazumni raskid ugovora o radu, te da u ovom postupku nije dokazao da se unatoč traženju i zalaganju nije mogao zaposliti sve do

29. ožujka 2021., ovaj sud smatra da ne bi bilo pravično utvrditi da je tužitelju ugovor o radu prestao danom zasnivanja novog radnog odnosa kod novog poslodavca, već po ocjeni ovog suda sa danom 31. kolovoza 2019., obzirom kako je već rečeno, da već od lipnja zbog nedostatka posla tužitelj nije više radio niti dolazio na posao kod tuženika. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan zaključno do 31. kolovoza 2019.

7.7.U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete vezano za sudski raskid ugovora o radu, a kako je po iskazu tužitelja visina plaće sukladno oglasu iz oglasnika posao hr.,među strankama bila ugovorena u iznosu od 8.000,00 kn neto, što ovaj sud prihvaća, te smatra cijeneći trajanje radnog odnosa i angažman tužitelja kod tuženika kao poslodavca da bi tužitelju pripadala naknada štete u visini 3 ugovorene mjesečne bruto plaće. Međutim, obzirom da tužitelj po ocjeni ovog suda nije dokazao visinu bruto plaće koju je trebao primati kod tuženika, jer stranke nisu zaključile pisani ugovor, a zatraženu visinu tuženik osporava, a kako tužitelj na te okolnosti nije predlagao provođenje dokaza financijskim vještačenjem, ovaj sud mu je dosudio naknadu štete u visini tri ugovorene neto plaće u iznosu od 24.000,00kn, kao naknadu štete, sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate,

po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

7.8. U odnosu na potraživanja tužitelja na ime naknade troškova prijevoza u iznosu od 3.146,00 kn, valja istaći da tužitelj u svom iskazu navodi da je dogovorio s tuženikom da mu se naknade troškovi prijevoza u jednom smjeru na relaciji S.-

M., što je u svom iskazu potvrdio i zz tuženika, ističući da tužitelj nije dostavio zahtjev za plaćanje putnog troška. U odnosu na sami osnov ovog potraživanja ovaj sud smatra da je tužitelj dogovorio sa tuženikom plaćanje troškova prijevoza u jednom smjeru kakao je i naveo u svom iskazu. Međutim, kako se tuženik usprotivio u ovom dijelu tužbenog zahtjeva te osim što je tužitelj ( list spisa 23) priložio potvrdu o cijeni vozne karte na relaciji S.- M. u iznosu od 38,00 kn tijekom ovog postupka ničim nije dokazao visinu zatraženog iznosa naknade troškova prijevoza u iznosu od 3.146,00 kn, a niti da je taj iznos i temeljem kojeg obračuna zatražio od tuženika. Naime iz navoda u tužbi i podnesaka tužitelja, kao i njegovog iskaza, ovaj sud nije mogao zaključiti koliko je tužitelj dana putovao na navedenoj relaciji te samim time koliki su bili stvarni troškovi prijevoza tužitelja jer je navedeni iznos od 3.146,00 kn samo paušalno naveden. Stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

7.9.Na ime izgubljene zarade tužitelj potražuje iznos od 40.221,64 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, temeljem izračuna koji je isključivo informativan i ne može se upotrebljavati u nijednu drugu svrhu. Obzirom da je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, a tužitelj na okolnost visine izgubljene zarade osim priloženog obračuna napravljenog na str www.isplate.info nije predložio da se visina izgubljene zarade utvrdi putem vještaka financijske struke koji bi prilikom obračuna uzeo u obzir sve parametre potrebne za obračun bruto plaće tužitelja, kao i činjenicu da tužitelj nije radio od 21. lipnja 2019., stoga kako taj dokaz tužitelj nije predložio, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao visinu zatraženog potraživanja izgubljene zarade u zatraženom iznosu od 40.221,64 kn.

8. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 i

25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ br. 148/09) VPS, te popisu troška punomoćnika

tužitelja.Tužitelju je priznat trošak za : sastav zahtjeva za zaštitu prava – 100 bodova, za sastav tužbe – 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 5. prosinca 2019. , 11.

ožujka 2019., 10. veljače 2021. , 14. travnja 2021., - za svako po 100 bodova, , za sastav podnesaka od 20. studenog 2019., 30. ožujka 2021., - za svaki po 100

bodova, za zastupanje na ročištu dana 31. svibnja 2021.,- 250 bodova, za sastav podneska od 7. svibnja 2021., - 250 bodova, što daje ukupno 1300 bodova.( vrijednost 1 boda sa paušalom = 10 kn ) što iznosi 13.000,00 kn + 25% PDV-a dobije se iznos od 16.250,00 kn. Po ocjeni ovog suda tužitelj je u ovom postupku po osnovu i visini uspio sa 62 %, dok je tuženik uspio sa 38 %. Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a, kada se postotak kojim je tuženik uspio u parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u parnici, dobije se postotak od 24% u kojem je tužitelj uspio u ovoj parnici, u kom omjeru mu od priznatog parničnog troška obistinjen parnični trošak u iznosu od 3.900,00 kn.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 10. rujna 2021.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15

dana od dana primitka pismenog otpravka iste.