Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. Vojarna sv. Križ
D r a č e v a c
P-5081/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. Z., iz S.,
O.: …, zastupanog po punomoćnici T. B., odvjetnici u
S., protiv tuženika Ž. d.o.o., V. (G. S.),
O.: …, zastupanog po odvjetnicima O. B. & P., u
Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene 5. srpnja 2021., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika J. M., odvjetnika u S., po objavi 10. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku Ž. T. d.o.o., V. (G. S.),
O.: … u roku od 15 dana isplatiti tužitelju N.
Z., S., O.: … iznos od 37.280,00 kn sa
zakonskom zateznom kamatom na iznos od 37.000,00 kn tekućom od dana 30. listopada 2018. pa do isplate, a na iznos od 280,00 kn od presuđenja do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope H. narodne banke uvećane za 5 postotnih poena, dok se za više
zatraženi iznos od 7.732,50 kn te više zatražene kamate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.537,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja odgovara visini eskontne stope H. narodne banke uvećane za 5 postotnih poena i to od dana presuđenja pa do konačne isplate.
Obrazloženje
1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 29. listopada 2018. tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete zbog ozljede na radu tijekom redovnog radnog vremena u eksploziji, u silosu žitarica, dana 14. travnja 2017., u iznosu od 20.000,00 kn sa pripadajućim kamatama i troškom postupka.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako je u čl. 4. Sporazumnog raskida ugovora o radu između stranaka od 27. prosinca 2017. navedeno da tužitelj prema tuženiku (izuzev
plaće za prosinac 2017.) nema nikakvih potraživanja s osnove radnog odnosa
kao niti po bilo kojoj drugoj osnovi. Stoga da tužitelj nema pravo naknadno isticati bilo kakvo potraživanje prema tuženiku. Podredno, tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu odgovornosti za štetni događaj te je
osporio visinu štete. Istakao je da je kod tuženika u cijelosti osigurana zaštita na radu te da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način. U konkretnom slučaju da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjernom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje tuženik nije mogao utjecati niti posljedice izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom zapisnika o očevidu od
15. travnja 2017., prijave ozljede na radu od 18. travnja 2017., rješenja H.-
a od 14. srpnja 2017., zapisnika o očevidu O. u S. br. K.-D.-545/2017
od 15. travnja 2017., medicinske dokumentacije, Sporazumnog raskida ugovora o radu od 27. prosinca 2017., saslušanjem svjedoka D.
R., Z. E. i A. G., saslušanjem tužitelja, vještačenjem po
vještaku ortopedu dr. D. T. i dr. Č. L., psihijatru.
4. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 13. srpnja 2020. specificirao tužbeni zahtjev na način da je zatražio iznos od 45.012,50
kn i to obzirom na provedeno vještačenje te zauzeti stav V. suda R. sa sjednice od 5. ožujka 2020. prema kojem se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivane visine pravične novčane naknade nematerijalne štete i to
u opsegu od 50% od dosadašnjih orijentacijskih kriterija. Tuženik se usprotivio preinaci jer da nema objektivnih razloga koji su sprječavali tužitelja da i prije donošenja pravnog shvaćanja V. suda R. postavi tužbeni zahtjev
uvećan za stopu inflacije, odnosno porast mjesečne plaće. Tužitelj je istakao kako ima pravo preinačiti tužbeni zahtjev budući u trenutku podnošenja tužbe nije znao niti mogao znati točan iznos naknade štete koja tužitelju po zakonu pripada, a posebno imajući u vidu izmjenu orijentacijskih kriterija na sjednici građanskog odjela V. suda R. od 5. ožujka 2020., koji stav sud
smatra osnovanim budući tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije mogao imati stručna saznanja o visini potraživanja, već tek nakon medicinskog vještačenja. S obzirom da je uređenje tužbenog zahtjeva uslijedilo nakon donošenja novih orijentacijskih kriterija od strane V. suda R., kao takvo je dopušteno prema odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).
5. Tužitelj je podneskom od 17. svibnja 2021. uredio tužbeni zahtjev te označio naziv tužitelja s obzirom da je tuženik promijenio tvrtku u sudskom registru potražujući od tuženika naknadu štete u iznosu od 45.012,50 kn sa kamatama od 30. listopada 2018. i troškom postupka te je ujedno postavio podredne tužbene zahtjeve na poništenje, odnosno utvrđenje ništavom
odredbe Sporazumnog raskida ugovora o radu, u dijelu čl. 4. koji glasi: „kao
niti po bilo kojoj drugoj osnovi“. Tuženik je naveo kako u cijelosti smatra neosnovanim i podredno postavljene tužbene zahtjeve.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kao radnik tuženika u štetnom događaju pretrpio ozljedu na radu, ali je sporna osnova tužbenoga zahtjeva te visina potraživanja kod tvrdnje tuženika da se tužitelj odrekao bilo kakvog potraživanja prema tuženiku kako je navedeno u čl. 4. Sporazumnog raskida ugovora o radu te tvrdnje da tuženik ne bi bio odgovoran za štetni
događaj. Sporna je i visina štete.
8. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje:
ZR) propisano je da je, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom,
poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava. Temeljem odredbe članka 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,
118/14, 154/14, 94/18, 96/18 dalje: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne
odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno
namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac
nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
9. Člankom 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnost slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade
imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st. 2. propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredbom čl. 1085. te čl. 1090. ZOO određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te
naknade. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova s tim u vezi, naknadu za gubitak zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Odredbom čl. 1103. ZOO-a
propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.
10. U postupku je utvrđeno da su stranke dana 27. prosinca 2017.
zaključile Sporazumni raskid ugovora o radu od 1. svibnja 2015. te da su u čl.
4. Sporazuma ugovorile da radnik potpisom ovog sporazuma izuzev plaće za prosinca 2017., nema nikakvih potraživanja prema poslodavcu s osnove
radnog odnosa kao niti po bilo kojoj drugoj osnovi. Međutim, prema mišljenju suda, potpisivanjem ovog Sporazuma isključivo je riješen radni odnos između
stranaka, dok se istim tužitelj nije odrekao bilo kakvog potraživanja na ime naknade štete zbog štetnog događaja 14. travnja 2017. jer zahtjev tuženiku za naknadu štete u tome trenutku nije dospio niti ga je podnio tuženiku. Stoga šteta koja je predmet ovoga postupka, nije obuhvaćena predmetnim
Sporazumom.
11. Tužitelj je u iskazu naveo kako je bio radnik tuženika na radnom mjestu transportnog radnika, a u trenutku eksplozije u silosu žitarica da se nalazio u komandnoj prostoriji sa drugim djelatnicima i to D.
R., V. U. i I. J., gdje su čekali nalog za daljnji
rad završivši utovar broda. Da je začuo manju eksploziju pa nakon par trenutaka jaču, u kratkom vremenu da su počeli frcati komadi stakla, željeza i
sl., u prostoriji da je nastao mrak zbog dima. Da je zadobio udarac u glavu od
nekog predmeta, zrak da je postao crven od oblaka vatre te su počeli bježati
put obale. Da je imao osjećaj da mu gori kosa, da ga je po tijelu peklo pa se polio vodom. Da je nastala panika, ljudi da su zapomagali i vikali, da su izvukli dvoje ozlijeđenih radnika te da su ubrzo došli vatrogasci i hitna pomoć. Na
sebi da je imao radno odijelo i cipele, a na glavi nije imao šljem budući se isti nosi dok se radi, a u trenutku nesreće da je čekao uputu za daljnji rad u komandnoj sobi. Da su prošli obuku o zaštiti na radu. Tužitelj je naglasio kako
se prilikom sporazumnog raskida ugovora o radu s tuženikom nije odrekao prava na naknadu štete.
12. Iz iskaza svjedoka D. R., koji je nazočio predmetnom
događaju te je u nesreći zadobio opekline, a čiji iskaz je sudu uvjerljiv, također proizlazi da se sa tužiteljem nalazio u komandnoj sali u trenutku eksplozije.
Ova prostorija da se nalazi unutar silosa žitarica, a da su čekali uplovljavanje drugog broda kojeg je trebalo napuniti žitaricama. Naknadno da je čuo kako je do eksplozije došlo zbog varenja na 9. katu. Kad je došlo do eksplozije, da je plamen ušao u prostoriju, da su počeli gorjeti te nastojali pobjeći. Na sebi da su imali radnu odjeću, kombinezon, čizme, a kacige da skinu kada su u komandnoj sobi.
13. Iz iskaza svjedokinje A. G., zaposlenice tuženika na mjestu stručnjaka zaštite na radu, a kojoj su okolnosti poznate jer je sudjelovala u postupku koji je prethodio prijavi ozljede na radu, pa njen iskaz sud cijeni istinitim, proizlazi da su radnici tuženika prošli obuku o zaštiti na radu, da tužitelj ničim nije sudjelovao u nastanku nesreće. Kritične prigode da je tužitelj obavljao uobičajen posao na uobičajen način, u trenutku eksplozije silosa se
nalazio u komandnoj sali gdje je čekao da dođe drugi brod na ukrcaj. Inače, u nesreći da su ozlijeđena četiri radnika tuženika.
14. Svjedok Z. E., voditelj operative kod tuženika, naveo je
da je kritične prigode bio udaljen oko 150 m od komandne sobe u kojoj su se nalazili radnici tuženika pa tako i tužitelj, koji ničim nije doprinio nastanku nesreće, dok se uzrok eksplozije utvrđuje na sudu.
15. Pregledom prijave o ozljedi na radu, kao i na temelju iskaza tužitelja i svjedoka, utvrđeno je da se tužitelj ozlijedio u eksploziji silosa, u radno vrijeme, na radnome mjestu, u komandnoj sobi pri čemu je zadobio
ozljede kako je utvrđeno vještačenjem. U postupku je utvrđeno da je tužitelj
na sebi imao radnu odjeću i obuću, da ničim nije sudjelovao u nastanku
štetnog događaja, da je posao obavljao na uobičajen način. S druge strane,
tuženik je obvezan skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika, a tuženik nije u postupku dokazao činjenice na temelju kojih bi eventualno mogao izbjeći svoju odgovornost. Sud smatra da se ne radi o događaju nastalom zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati, a odvijanje rada je morao organizirati na način da ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika. Naime, objektivni uvjeti u kojima se odvija rad (prostor, oprema, sredstva rada i sl.) moraju omogućiti obavljanje posla kojima se
štetno ne utječe na same radnike naročito u radnim procesima gdje se koriste opasna sredstva i uređaji. S obzirom da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika,
kao i pripremiti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, već je došlo do ozljeđivanja tužitelja, to je tuženik u cijelosti odgovoran za ozljedu i u obvezi naknaditi tužitelju štetu koju kao radnik trpi zbog zadobivenih ozljeda.
16. Kako bi se utvrdio karakter ozljeda i visine štete nastale tužitelju kritične prigode, proveden je dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima čije nalaze i mišljenja kao stručna, argumentirana i objektivna sud prihvaća.
17. Vještačenjem po dr. D. T., spec. ortoped, utvrđeno je da je tužitelj po ozljeđivanju i zadobivenoj opeklini u području lica zaprimljen u bolnicu, da se potom javljao na kontrolne preglede. Na pregledu da je ustanovljena bolna i ograničena pokretljivost vrata te psihomotorna napetost,
da je dobio terapiju s lijekovima i upućen je na MS CT te rentgen kralježnice.
Iz nalaza od HKP od 23. travnja 2017. da je razvidno da se tužio na bolove u vratu, pokreti su bili ograničeni, rentgen kralježnice od 30.svibnja 2017. da je uredan kao i MS CT mozga. U nalazu neurologa od 12. rujna 2017. da se i dalje spominju glavobolje te tjeskoba pa da je upućen na psihoterapiju.
Vještakinja je pregledala tužitelja u sudnici te ustanovila blagi antalgični položaj vrata kod nekih pokreta, dok na licu nije uočila ožiljke nakon opekotine
osim možda na rubu sa kosmatim dijelom pa da se radi više o kozmetičkom defektu kože uočljivom samo kad se obrati pažnja na taj dio. Vještakinja je mišljenja kako je kod tužitelja došlo do blagog umanjenja životne aktivnosti i to zbog vratne kralježnice jer da je u bježanju doživio tzv. trzajnu ozljedu vrata,
te bi umanjenje iznosilo 2%, a odnosilo bi se na ulaganje napora kod težih tjelesnih radova, kod radova gdje je potrebno dugo držanje vrata u prisilnom položaju te kod potrebe okretanja glave u punom iznosu pa da će najveće napore ulagati kod tih radnji i za vrijeme promjene vremena. Bolove jakog intenziteta da je imao prvih 12 sati i to najviše zbog opekline te glavobolje i vratobolje, srednjeg intenziteta još jedan tjedan te slabog intenziteta još jedan mjesec. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna za vrijeme odlazaka na
previjanje i kod obavljanja osobne higijene, a trajala je jedan tjedan po jedan sat dnevno.
18. Vještačenjem po dr. Č. L., spec. psihijatru, proizlazi
kako se zbog smetnji na psihičkom planu, tužitelj javio psihijatru na K. za psihijatriju K. S. 25. travnja 2017., gdje u svom nalazu psihijatar opisuje
da su temeljne smetnje glavobolja, strah i ponovno proživljavanje traume. Kao dijagnoza navedena je akutna reakcija na stres pa da je uslijedilo kontinuirano liječenje kod istog psihijatra o čemu u spisu prilože 4 nalaza. Vještak je mišljenja da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute, na isti da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je jedan od razloga javljanja psihijatru pa da je bio jakog intenziteta do prvog javljanja psihijatru 25. travnja 2017. Strah srednjeg intenziteta tužitelj da je mogao trpjeti sve vrijeme psihijatrijskog liječenja, a što da je vidljivo iz psihijatrijskih nalaza zaključno do 20. lipnja 2017. te blagog intenziteta 30 dana. Zbog ograničenja u vratnoj kralježnici koji je opisao vještak ortoped, da će tužitelj cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju tako da vještak smatra da je došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja, što s obzirom na životnu dob tužitelja (rođ. 1992.) procjenjuje sa 5%.
19. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, pri tom držeći nalaze i mišljenja vještaka vjerodostojnim, argumentiranim i stručnim,
imajući u vidu značaj i težinu ukupnih posljedica na zdravlje tužitelja u tjelesnoj i duševnoj sferi, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, neugodnostima tijekom liječenja,
naruženosti, nadalje vodeći računa o aspektima osobnosti tužitelja, a posebno
o životnoj dobi, stupnju zdravstvenog oštećenja, to istome prema mišljenju ovoga suda u tim okolnostima pripada pravična novčana naknada štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 37.000,00
kn.
20. U postupku je nadalje vještačenjem utvrđeno da je tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa tužitelju bila potrebna za vrijeme odlazaka na previjanje i kod obavljanja osobne higijene, jedan tjedan po jedan sat dnevno. Naime, oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko mu je pružao te usluge. U situaciji kad oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu, pripada mu pravo na
naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja
je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu tražila, a to je upravo cijena usluge ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći. U konkretnom slučaju prema mišljenju suda, sukladno sudskoj praksi, a temeljem odredbe
čl. 223. ZPP-a, cijena sata ovakve pomoći je 40,00 kn po satu pa je opravdano dosuditi tužitelju iznos od 280,00 kn za ovaj vid štete.
21. Na dosuđeni iznos nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti priznata je zatezna kamata od podnošenja tužbe sudu temeljem čl. 1103. ZOO-a, a na ime tuđe njege i pomoći od presuđenja do isplate, a ne od podnošenja tužbe kako je zatraženo, imajući u vidu da je sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su odlučne za dosuđenu naknadu prema stanju na dan
presuđenja, sve sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a. Stoga je za više zatražene kamate, tužbeni zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti.
22. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a
te je tužitelju, koji nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu uzimajući u obzir uspjeh u osnovi i visini zahtjeva, zbog kojeg dijela nisu
nastali posebni troškovi, priznat trošak u cijelosti, i to u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), za sastav tužbe, četiri podneska po 100 bodova za svaku radnju, za sastav jednog podneska 25 bodova, za zastupanje na sedam ročišta po 100
bodova, za zastupanje na jednom ročištu 50 bodova, što pri vrijednosti boda
od 10,00 kn uz PDV daje iznos od 15.937,50 kn. Tome je valjalo dodati iznos
od 1.600,00 kn na ime troška vještačenja, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 17.537,50 kn.
U Splitu, 10. rujna 2021.
S U D A C
mr.sc. Daniela Pivčević v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku
od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
