REPUBLIKA HRVATSKA
Ps-124/18
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz S., U. S. R. 1, OIB: … , zastupan po pun. M. S. odvj. u S., protiv tuženika pod 1
M. M. iz S., U. S. R. 1, OIB: … , i pod 2
A. M. R. iz S., U. S. R. 1, OIB: … ,
oboje zastupani po pun. J. A. odvj. u S., radi iseljenja i predaje, nakon glavne i javne rasprave održane dana 30. lipnja 2021. god., u prisustvu tužitelja sa pun. M. S. odvj. u S., i tuženika pod 1 sa pun. tuženika pod 1 i pod 2 J. A. odvj. u S., dana 10. rujna 2021. godine,
p r e s u d i o j e :
I Dužni su tuženici pod 1 i pod 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz stana položenog na prvom katu i potkrovlju kuće anagrafske oznake S., U. S. R. 1, površine cca. 90 m2, zemljišno - knjižne oznake čest. zgr. 956/1, Z. p. 337 m2, Z.U. 4232, K.O. S., te predmetnu nekretninu predati tužitelju u zakoniti i neposredni posjed, slobodnu od svojih stvari i osoba.
II Dužni su tuženici pod 1 i pod 2, solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.550,00 kn.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 04. listopada 2018. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1 i pod 2 u kojoj navodi da je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik za 2/8 dijela nekretnine oznake čest.zgr. 956/1, Zgrada površine 337 m2, Z.U. 4232, K.O. S., koji je suvlasnički udio povezan sa cjelinom stana položenog na prvom katu i potkrovlju, kuće anagrafske oznake S., S. R. 1, površine cca. 90 m2.
Naime, između tužitelja i njegove bivše supruge J. M. u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. IIP-2363/95, radi diobe bračne stečevine, dana 31. listopada 2001. god., zaključena je Sudska nagodba prema kojoj je predmetni stan u cijelosti pripao tužitelju.
Tužene pod 1 i pod 2 predmetni stan koriste za stanovanja bez suglasnosti tužitelja, a za koje korištenje tužitelju ne plaćaju nikakvu naknadu. Svojim dopisom od 30. srpnja 2018. god., pozvao je tužene pod 1 i pod 2 da počevši od 01. kolovoza 2018. god., zaključe Ugovor o najmu stana ili da mu predmetni stan predaju u posjed slobodan od svojih stvari i osoba. Tužene pod 1 i pod 2 su predmetni dopis zaprimile dana 01. kolovoza 2018. god., ali do danas nisu postupile sukladno traženju tužitelja, a radi čega je prisiljen pokrenuti ovaj sudski postupak.
Odredbom čl. 161 st. 1 ZV-a, određeno je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, slijedom čega ima pravo tražiti od tuženih pod 1 i pod 2 iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana.
Temeljem čl. 162 st. 1 ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika.
Odredba čl. 120 st. 1 ZV-a, propisuje da se vlasništvo na nekretninama stječe upisom u zemljišnu knjigu.
Obzirom na upis u zemljišnu knjigu suda, tužitelj je nesporno vlasnik predmetnog stana kojega tužene pod 1 i pod 2 koriste bespravno, te odbijaju iseliti i predati predmetni stan u posjed tužitelju.
Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tužene pod 1 i pod 2 obvezati da isele iz predmetnog stana položenog na prvom katu i potkrovlju kuće anagrafske oznake S., U. S. R. 1, površine cca. 90
m2, zemljišno - knjižne oznake čest. zgr. 956/1, Zgrada površine 337 m2, Z.U. 4232, K.O. S., te da predmetni stan predaju tužitelju u zakoniti i neposredni posjed, slobodan od njihovih stvari i osoba.
U odgovoru na tužbu od 18. siječnja 2021. god., tužene pod 1 i pod 2 navode da su sa tužiteljem u odnosu k.-d., pa da su predmetni stan koristile od razvoda r. (t. i m. i b. tuženika pod 1 i pod 2) i ranije, te da ih nikada nitko nije u tome ograničavao, pa ni tužitelj koji je kao otac znao da je tužena pod 1 s. r. i bez sredstava za život, i da joj je predmetni stan jedini dom za
život.
Navode da predmetni stan koriste uz suglasnost tužitelja i nakon zaprimanja pismena od 30. srpnja 2018. godine. Naime, nakon zaprimanja pismena razgovarale su sa tužiteljem na okolnost da je najamnina previsoka jer predmetni stan nema urednu dokumentaciju i nije legalan, i da su one ulagale u taj stan i privele ga u današnjem obliku za stanovanje. Međutim, tužitelj je rekao da će se o svemu dogovoriti i da i dalje nastave živjeti. To se je i dogodilo, pa stoga nije jasno zbog čega je tužitelj podnio ovu tužbu.
Na pripremnom ročištu dana 02. veljače 2021. god., tužitelj ističe da tužene od 1 i pod 2 ne spore da se nalaze u posjedu predmetne nekretnine koja se nalazi u vlasništvu tužitelja. Nadalje navodi da nisu istiniti navodi da bi postojao dogovor između stranaka temeljem kojega tužene pod 1 i pod 2 mogu besplatno koristiti predmetnu nekretninu. Ističe da je uz tužbu dostavljen i dopis iz kojeg je razvidno da se je pokušao dogovoriti sa tuženicima, a na koji poziv su se tužene oglušile.
Tužitelj u iskazu od 30. lipnja 2021. god., navodi da je vlasnik predmetnog stana na adresi u S., S. R. 1, a stekao je vlasništvo temeljem
sporazuma sa b. s. J. M., nakon r. b.. Tužene pod 1 i
pod 2 žive u predmetnom stanu od rođenja, dakle k. M. 51 godinu i tužena
pod 2 u. A. 20 godina. Njihovo iseljenje iz predmetnog stana traži pošto mu
one ništa ne plaćaju za korištenje stana, a uskraćuju mu i posjed, tako da je otprilike tri godine bez ključa predmetnog stana. Mora kazati i to da njegova druga k. M. ima upisanu hipoteku na predmetnom stanu budući da joj je dužan iznos od cca. 5.000,00 Eur-a, na ime navodno neplaćenih doprinosa za uzdržavanje, a temeljem čega je protiv njega ishodila i pravomoćnu presudu pred ovim sudom. K. M. inače nema ništa protiv da u predmetnom stanu žive tužene pod 1 i pod 2, a njihovo iseljenje traži iz razloga što njih dvije nikako ne prihvaćaju mogućnost da njemu plaćaju bilo što na ime korištenja predmetnog stana kao vlasniku stana.
Na posebno pitanje navodi da je tužena pod 1 jedno vrijeme, otprilike prije 3 godine živjela u Nj.. Osim predmetnog stana vlasnik je i kuće u R..
Kuća u R. se sastoji od 3 apartmana. Jedno kraće vrijeme ove apartmane je čistila prisutna tužena pod 1, a ove apartmane je počeo iznajmljivati prije 4 godine. Ovo čišćenje je plaćao. Sa tuženom pod 1 nikada nije dogovorio da će ona čistiti ove apartmane u R., a da ću on kao vlasnik zauzvrat dopustiti tuženoj pod 1 i pod 2 da žive u predmetnom stanu bez ikakve naknade. Kuća u R. je sagrađena 1997. godine. Rješenje o dopuštenju iznajmljivanja ovih apartmana u R. je ishodio prije 4 godine. Ova kuća još nije niti dovršena.
Tužena pod 1 u iskazu od 30. lipnja 2021. god., navodi da među strankama nikada nije bilo govora o dužnosti plaćanja za korištenje predmetnog stana, sve do podnošenja predmetne tužbe, a kada je ona stala između o. i m., nastojeći obraniti m. od fizičkog napada, odnosno odgurivanja od strane tužitelja. Tom prigodom je o. odbacio štap koji je m. koristila kako bi se mogla kretati. U predmetnoj kući stan u prizemlju je vlasništvo m., pa tako o. kada dođe iz Nj. ulazi u ovaj stan i provocira m., pa je njeno mišljenje da od njih traži naknada za korištenje stana i iseljenje samo iz inata, budući da je s. M., a kako je već kazao tužitelj, ishodila protiv tužitelja presudu radi isplate na ime neplaćenih doprinosa za uzdržavanje i upisala hipoteku na predmetnom stanu u kojem one žive.
Mora kazati da je zaposlena u jednoj agenciji za č. i ostvaruje mjesečnu plaću od 3.000,00 kn, dok je k. – tužena pod 2 student treće godine matematičkog fakulteta, te kao samohrana m. nije u mogućnosti plaćati tužitelju naknadu za korištenje predmetnog stana, a što se tiče iseljenja, one bi bile spremne iseliti u slučaju da im tužitelj osigura neki drugi smještaj. Može kazati i to da apartmane u R. o kojima je govorio o., čisti i održava posljednjih 10 godina
i to nije radila zbog o., već zbog svoje d., s. i s. d., koja bi nakon toga dolazila u ove apartmane, i za to joj nitko nije plaćao. Između nje i tužitelja nije postojao dogovor da će ona čistiti i održavati ove apartmane, a tužitelj njoj i k. zauzvrat dopustiti korištenje predmetnog stana bez naknade.
Tužitelj je zatražio parnični trošak.
U dokazne svrhe sud je pregledao Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel S. – neslužbena kopija sa stanjem na dan 02.10.2018. god., Raspravni zapisnik ovog suda pos.br. IIP-2363/95 od 31. listopada 2001.god. (prva stranica), Obavijest tužitelja od 30. srpnja 2018. god., uz dvije povratnice – Obavijesti o prijemu od 01.08.2018. god., te izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika pod 1 na raspravnom ročištu održanom dana 30. lipnja 2021. godine.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).
U odredbi čl. 161 ZV-a, propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te da ovo vlasnikovo pravo ne zastarijeva ako zakonom nije što drugo određeno.
Nadalje je u odredbi čl. 162 st. 1 ZV-a, propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
Pregledom priložene Obavijesti tužitelja od 30. srpnja 2018. god., utvrđeno je da je tužitelj pozvao tužene pod 1 i pod 2, u roku od 8 dana, na sklapanje Ugovora o najmu predmetnog stana za razdoblje od 01. kolovoza 2018. godine pa na dalje, uz plaćanje najamnine u iznosu od 1.850,00 kn mjesečno, ili da mu u protivnom predmetni stan predaju u posjed slobodan od njihovih stvari i osoba, a sve uz upozorenje da će u protivnom po isteku navedenog roka pred ovim sudom pokrenuti predmetni postupak radi njihovog iseljenja iz predmetnog stana, te isplate naknade zbog korištenja tuđe nekretnine.
Slijedom navedenog, razvidno je da pravo vlasništva kao stvarno pravo na određenoj stvari u smislu citiranih odredbi čl. 30 st.1 i 2 ZV-a, omogućuje njegovom nositelju, vlasniku, pod pretpostavkom da to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ovlaštenjima, ostvarenje najšireg mogućeg skupa ovlaštenja kao što su ovlaštenja na posjed, uporabu, korištenje, raspolaganje, pa i isključenje drugih osoba od posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja njegovom stvari.
Kada se ima u vidu citirana odredba čl. 162 st. 1 ZV-a, razvidno je i to da među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, te da se predmetni stan nalazi u posjedu tuženika pod 1 i pod 2, koje ga koriste za stanovanje.
Osim toga, nije sporna niti činjenica da su tužene pod 1 i pod 2 od stjecanja vlasništva predmetnog stana od strane tužitelja temeljem sudske nagodbe sklopljene pred ovim sudom dana 31. listopada 2001. god., u postupku vođenom pod posl. br. II P-2363/95, imale dopuštenje tužitelja kao vlasnika da koriste predmetni stan za stanovanje bez naknade.
Međutim, jasno je da se je u konkretnom slučaju radilo o dopuštenju korištenja predmetnog stana bez naknade, do opoziva ovog dopuštenja, te da je priloženom obavijesti od 30. srpnja 2018. god., a koja je tuženicima pod 1 i pod 2 dostavljena dana 01. kolovoza 2018. god., ovo dopuštenje opozvano od strane tužitelja kao vlasnika predmetnog stana.
Tužitelj stoga kao vlasnik predmetnog stana, temeljem citirane odredbe čl. 161 ZV-a, osnovano od tuženika pod 1 i pod 2 zahtjeva iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana, slobodnog od njihovih stvari i osoba, a budući da su u konkretnom slučaju za to ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane citiranom odredbom čl. 162 st. 1 ZV-a.
Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti, i tužene pod 1 i pod 2 obvezane da isele iz predmetnog stana položenog na prvom katu i potkrovlju kuće anagrafske oznake S., U. S. R. 1, površine cca. 90 m2,
zemljišno - knjižne oznake čest. zgr. 956/1, Zgrada površine 337 m2, Z.U. 4232, K.O. S., te da predmetni stan predaju tužitelju u zakoniti i neposredni posjed, slobodan od njihovih stvari i osoba
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužitelju su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., pristup na dva ročišta po 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 750,00 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe tužbe u iznosu od 400,00 kn, i pristojbe presude u iznosu od 400,00 kn, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).
U Splitu, 10. rujna 2021. godine.
S U D A C
Živomir Topić,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
DNA: - p. t.
- p. t. pod 1 i pod 2
