REPULIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-169/18

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u S., po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja pod 1 K. M. iz S., …, OIB:, i pod 2 G. Š. iz Ž., , OIB: … sa boravištem na adresi …,

.., Nj., onaj pod 1 zastupan po tužitelju pod 2 (sin), protiv tuženika E. G. iz Ž.,

…,  OIB: … zastupan po pun. B. S. odvj. u S., radi smetanja

posjeda, nakon glavne i javne rasprave održane dana 23. lipnja 2021. god., u prisustvu tužitelja pod 2 i pun tužitelja pod 1 G. Š. i zamj. pun. tuženika J. V. odvj. vjež. u S., dana 10. rujna 2021. godine,

r i j e š i o  j e :

I Odbija se preinaka tužbe isticanjem pored postojećeg, i vlasničkog tužbenog zahtjeva radi podjele zajedničke imovine, te etažiranja predmetnog stambenog objekta, i uknjižbe prava vlasništva.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Utvrđuje se da je dana 03. rujna 2018. godine tuženik smetao tužitelje pod 1 i pod 2 u posjedu dijela kuće koja se nalazi u Ž., u ul. …, i to tako što je tužiteljima pod 1 i pod 2 promijenio bravu na ulaznim vratima

stubišta, te time tužiteljima pod 1 i pod 2 oduzeo mogućnost korištenja dijela njihove nekretnine (stan u potkrovlju i spremište/alatnica u prizemlju), pa mu se nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo na dan smetanja 03. rujna 2018. godine, time što će tužiteljima pod 1 i pod 2 predati ključeve od stubišta i navedenih prostorija (ako je došlo do promjene brave na istim), te ih predati u posjed, slobodan od osoba i stvari tuženika, a ujedno mu zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće, te obvezati na naknadu troškova spora, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

III Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja koji glasi;

"-Određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje samovoljno zatvaranje ulaznih vrata stubišnog prostora od strane tuženika i time onemogućavanje pristupa tužiteljima pod 1 i pod 2 u stambene jedinice (stan u potkrovlju i spremište, odnosno alatnica u prizemlju) u Ž., u …, uz zabilježbu

zabrane u zemljišnim knjigama, te povrat tužiteljima pod 1 i pod 2 posjeda i mogućnost pristupa stana u potkrovlju i spremištu, odnosno alatnice u prizemlju, slobodnog od osoba i stvari tuženika, s time što će istog obvezati na predaju ključeva od ulaznih vrata u roku od 24 sata po prijemu rješenja, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja.

-Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti rješenja u sporu za smetanje posjeda ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena, kasnije ne promjene tako da mjera više nije potrebna."

IV Dužni su tužitelji pod 1 i pod 2, solidarno u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kn.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1 i pod 2 su dana 13. rujna 2018.god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tužene, u kojoj navode da su vlasnici i posjednici nekretnine na čest.zem. .. koji se nalazi u Ž., u ...

Navode da je tuženik u njihovoj odsutnosti promijenio bravu na ulaznim vratima stubišta, te time onemogućio fizički pristup tužiteljima za korištenja dijela kuće kojeg su do smetanja koristili (stan u potkrovlju i spremište/alatnica u prizemlju), a čega su oni vlasnici i posjednici. Ovo stanje je tužitelj pod 2 zatekao neposredno nakon njegovog dolaska na odmor iz Nj.. 03. rujna 2018. godine. Odmah dan poslije, u ponedjeljak 04. rujna 2018. god., obratio se u II Policijsku postaju u S. za pomoć, na što mu je odgovoreno da policija u ovakvim slučajevima djeluje samo po sudskom nalogu, te je upućen na pokretanje ove tužbe za smetanje posjeda i privremenu mjeru u svezi s tim. O tome je sačinjen i zapisnik u II Policijskoj postaji, te se na zahtjev suda može dostaviti.

Tužitelji su zasada odustali od primjene samopomoći, obzirom da je tužiteljica pod 1, inače majka tužitelja pod 2, u poznoj životnoj dobi, slabog zdravlja, te bi je eventualno eskaliranje situacije vrlo moguće jako uzrujalo i djelovalo vrlo štetno na njeno zdravstveno stanje, što dakle kao postupak implicira postojanje jedne objektivne opasnosti tj. opasnosti da će namirenje tražbine tužitelja na ovakav način, otežati pravodobnu provedbu pravnog sustava. Iako je nesporna legitimnost i odlučnost u obrani svog posjeda svim sredstvima, pa čak i putem samopomoći, ipak vjera tužitelja u brzu provedbu pravde ovim sudskim putem, rezultirala je da svoj posjed u tom dijelu kuće zaštite ovim postupkom i ovom tužbom za smetanje posjeda, a sve temeljem odredbe čl. 21 Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima.

Nadalje navode da vjeruju da će sud sagledati da se ovim pravno neosnovanim postupkom tuženika i njegovim iz niskih pobuda motiviranog samovlašća, tužiteljima nanosi neprocjenjivo velika materijalna šteta.

Kako tuženik ne pristaje mirnim putem vratiti oduzeti posjed dijela navedene nekretnine, a samovlasno je pribavio posjed, tužitelji su predložili sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese odluku o smetanju posjeda pobliže opisanu u toč. I izreke rješenja.

Tužitelji navode da su pored toga, u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za određivanje privremene mjere radi sprečavanja nasilja i nastanka nenadoknadive štete, a nema nimalo dvojbe o tome da je tuženik neovlašteno prodro u posjed tužitelja i oduzeo im posjed u tužbi navedenog dijela kuće, kojeg su oni legitimni vlasnici, čime su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 442 ZPP-a. Uz sve navedeno, sud mora imati u vidu da tužitelji nemaju mogućnosti koristiti na uobičajen način navedene stambene jedinice, jer nemaju ključeve od ulaznih vrata stubišta, a time ni pristup stanu u potkrovlju i spremištu/alatnici u prizemlju. To stvara svakodnevnu napetost i postoji mogućnost izbijanja novog nasilja i počinjavanja nove štete.

Iz svih navedenih razloga, a temeljem odredbi čl. 442 ZPP-a, tužitelji su predložili sudu i da odredi privremenu mjeru osiguranja pobliže opisanu u toč. III izreke rješenja.

U odgovoru na tužbu od 02. prosinca 2020.god., tužena navodi da u cijelosti osporava predmetnu tužbu. Navodi da je ona u posjedu predmetnog dijela nekretnine više od 19 godina, a iz kojeg tužitelji traže njeno iseljenje. Isto tako u momentu podnošenja ove tužbe je postojala nepravomoćna presuda ovog suda posl.br. P2- 4453/09, prema kojoj je ova nekretnina bračna stečevina nje i tužitelja pod 2, a što su tužitelji namjerno zanemarili. Ova presuda je postala pravomoćna dana 21. siječnja 2019. god., a ovršna dana 07. ožujka iste godine.

Obzirom da je prema ovoj presudi postala zakoniti vlasnik polovine ove nekretnine, tužba za smetanje posjeda i traženje privremene mjere radi predaje posjeda i iseljenje od strane tužitelja je pravno neutemeljeno. Isto tako napominje da iako je zakoniti vlasnik polovine ove nekretnine, još uvijek nema pristup svim dijelovima nekretnine koji je zakonski pripadaju, npr. garaži, vrtu i dr., iz razloga što tužitelji iste i dalje drže kao svoje ne poštujući sudsku presudu.

U podnesku od 15. prosinca 2020. god., tužitelji navode da se je u međuvremenu dogodilo nekoliko intervencija policije u svrhu zaštite vlasništva, dogodile su se kaznene prijave protiv tužene i mnoge njene pisane prijetnje ostavljene tužitelju pod 2 na kuhinjskom stolu.

Nadalje navode da je korištenje kuće takvo da tužena koristi stan na trećoj etaži koji je pod ključem i samo u njenom posjedu, a stan koji koristi tužitelj pod 2 je dostupan posebnim ulazom iz stana koji koristi tužena, tako da u njegovoj odsutnosti, a to je skoro cijele godine, ona ne samo da koristi taj dio kuće, nego i iz njega otuđuje predmete koji pripadaju kućanstvu tužitelja. Iz prijetećeg pisma je razvidno da tužena ima pristup dijelu kuće koji koristi tužitelj pod 2, iz čisto provokativnih razloga polaže pravo na korištenje jedne sobe bez neke posebne potrebe jer pod svojim ključem ima korištenje trosobnog stana kojem tužitelj pod 2 nema pristup, i ako ne samo po presudi, nego i po logici tužene, ima suvlasništvo nad ½ dijela tog stana. Naravno, tužitelj pod 2 za razliku od tužene, nikad nije inzistirao na korištenju stambenog prostora koji koristi tužena.

Tužitelji ističu da se tužena u odgovoru na tužbu uopće ne osvrće na predmet tužbe, paušalno odbacujući tužbu s navodima da "već 19 godina nije u posjedu predmetnog dijela nekretnine", a što je notorna neistina. Tužena se poziva na neispunjenje rješenja P-4453/09 i isto koristi samo kao dokaz svog suvlasničkog dijela u dijelu kuće za koji tužitelj pod 2 zahtijeva bar malo privatnosti i sigurnosti vlastitog doma, a koje mu ona onemogućava. Tužena već tri godine posjeduje pravomoćno rješenje na koje se poziva, a da još nije pokrenula upis tog svog vlasništva u zemljišnik na predmetnu nekretninu.

Navode da je razvidno kako tuženoj ovakvo neriješeno stanje zajedničkog vlasništva u potpunosti odgovara iz više razloga. Prvo, svi zahtjevi po pitanju režijskih troškova, troškova legalizacije, etažiranja itd., dolaze na ime zemljišno-knjižnih vlasnika tj. tužitelja pod 1 i pod 2. Druga, tužitelj pod 2 koristi jedan dio kuće (dvije sobe, kuhinju, kupaonicu i garažu), i to samo nekoliko tjedana tijekom ljetnog godišnjeg odmora (što mu tužena svake godine "ukrasi" incidentnim situacijama), a kako tužena ima pristup cijeloj kući cijele godine, to za neku striktnu podjelu po presudi o podjeli bračne stečevine očito nema posebnog interesa. Treće, tužitelj pod 2 pristup dijelu kuće koji koristi u ljetnom periodu ima isključivo preko garaže. To znači da bi ušao u stan, mora kroz garažu tj. garažna vrata. Zbog osiguranja pristupa sinu u garažu, omogućio je indirektno i pristup tuženoj, jer joj je ovaj izradio dupli ključ. Radi dobrih odnosa sa sinom je primoran ovo stanje trpjeti. Tužena stoga koristi garažu cijela godine, osim kad je sin obavijesti o dolasku tužitelja pod 2 u Žrnovnicu. Nakon toga slijedi daljnja provokacija, odnosno provokativno parkiranje tužene ispred garaže kako bi onemogućila korištenje iste za vrijeme boravka tužitelja pod 2.

Radi svega navedenog, tužitelji pod 1 i pod 2 navode da proširuju svoj tužbeni zahtjev na podjelu zajedničke imovine, a sve prema presudi P-4453/09, te sprovođenje etažiranja objekta i u svezi s tim, odgovarajuću uknjižbu u zemljišnik. Nakon proteklog vremena molba za privremenom mjerom je postala irelevantna zbog same njene nepravovremenosti. Ono što dopunom ili izmjenom tužbenog zahtjeva sada traže je sudska podjela vlasničkih udjela, podjela kuće po stambenim jedinicama, te pravo ne neometano korištenje istih do okončanja procesa P-5458/19 (P-719/13), a koji je sada u drugostupanjskom postupku.

Izvanraspravnim rješenjem od 23. prosinca 2020. god., tužitelji pod 1 i pod 2 su upozoreni da u parničnom postupku radi smetanja posjeda nisu u mogućnosti vršiti preinaku tužbe isticanjem pored postojećeg, i vlasničkog tužbenog zahtjeva radi podjele zajedničke imovine, te etažiranja predmetnog stambenog objekta, i uknjižbe prava vlasništva, a radi čega je odbijena preinaka tužbe, te donijeta odluka kao u toč. I izreke rješenja.

Na pripremnom ročištu održanom dana 24. veljače 2021. god., tužena navodi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, a sve iz razloga što je predmetni stan u isključivom posjedu tužene. Naime, tužitelj i tužena su suvlasnici predmetne kuće, ali je tužena isključivi posjednik predmetnog stana u kući koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, ima svoja ulazna vrata, te ključ od navedenih vrata ima isključivo tužena više od 20 godina. Kako se ovdje radi o parnici radi smetanja posjeda, te nije bitno tko je vlasnik kuće, a kakao je tužena u isključivom posjedu spornog stana, to je i više nago jasno da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Tužitelji u podnesku od 15. svibnja 2021. god., navode da tužena obmanjuje sud i iznosi neistine, a koje i kao takve nisu predmet spora, jer sve izjavljeno nema nikakve veze sa tužbenim zahtjevom i predmetom tužbe. Te neistinite tvrdnje sud može jednostavno utvrditi izlazom na lice mjesta ili još jednostavnije, uvidom u tlocrtne preslike etaža koje je tužitelj pod 2 dostavio sudu.

Na raspravnom ročištu održanom dana 23. lipnja 2021. god., tužitelji pod 1 i pod 2 navode da su suglasni sa prijedlogom tužene da se zaključi glavna rasprava i donese odluka u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je među strankama tijekom postupka sve rečeno.

Tuženik je zatražio parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dana 26. 02. 2018. god., pisanu poruku u vezi plaćanja električne energije i korištenja sobe na srednjoj etaži objekta, Presudu i rješenje ovog suda posl. br. P2-4453/09 od 05. studenog 2015. god., (prva stranica), te nacrte pročelja, i tlocrte prizemlja, prvog kata i drugog kata predmetne stambene zgrade.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbi čl. 10 st. 1 i st. 2, da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin posjednik (st. 1). Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, neposredni je posjednik.

U odredbama čl. 18 st. 2 ZV-a, propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno, ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

Nadalje je u odredbama čl. 21 st. 1. i st. 3 ZV-a, propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Osim toga, u odredbama čl. 22. st. 1. i st. 2. ZV-a, propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Slijedom svega navedeno, valja primijetiti da su tužitelji pod 1 i pod 2 u tužbi predložili sudu izvođenje dokaza pregledom Policijskog zapisnika od 04. rujna 2018. god., prethodno navodeći da je sporne prigode u II Policijskoj postaji u S., tužitelj pod 2 obaviješten da policija u ovakvim slučajevima djeluje samo po sudskom nalogu, te je upućen na pokretanje ove tužbe za smetanje posjeda i privremenu mjeru u svezi s tim. Osim ovog dokaza, tužitelji pod 1 i pod 2 su tužbom predložili i izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, Njemačke državljanke U. F., koja je

03. rujna 2018. god., doputovala iz Nj. skupa sa tužiteljem pod 2, i koja po ocjeni ovog suda stoga zacijelo ne raspolaže sa odlučnim spoznajama o spornom pitanju da li su predmetni dijelovi kuće u Ž. tj. stan u potkrovlju i spremište/alatnica u prizemlju, bili u isključivom posjedu tužitelja pod 1 i pod 2, ili u isključivom posjedu tužene, ili su bili u suposjedu parničnih stranaka.

Naime, posjed nije pravo već faktična vlast glede neke stvari, te za njegovo postojanje nije od odlučnog značaja činjenica saznanja od strane vlasnika, ili drugih suposjednika, već se posjedovne čini mogu vršiti i potajno, a u kojem slučaju posjed nije zakonit, istinit i pošten, ali postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (protek subjektivnog roka od 30 dana ili objektivnog roka od godinu dana), a sve u smislu odredbi čl. 18 ZV-a.

Izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta, tužitelji pod 1 i pod 2 su predložili u podnesku od 15. svibnja 2021. god., dakle, nakon što je održano i zaključeno pripremno ročište dana 24. veljače 2021. godine.

Međutim, na raspravnom ročištu održanom dana 23. lipnja 2021. god., tužitelji pod 1 i pod 2 su predložili sudu da zaključi glavnu raspravu i donese odluku u ovoj pravnoj stvari, pritom nedvojbeno ističući da predlažu zaključenje glavne rasprave obzirom da je tijekom ovog postupka među strankama sve rečeno.

Dakle, a sve neovisno o naprijed navedenim nedostatnim predloženim dokazima od strane tužitelja pod 1 i pod 2 u tužbi i tijekom prethodnog postupka, nema nikakve dvojbe da su tužitelji pod 1 i pod 2 na raspravnom ročištu održanom dana 23. lipnja 2021. god., odustali od prijedloga da se tijekom postupka izvedu i naprijed navedeni dokazi, i to svojim prijedlogom da se zaključi glavna rasprava i donese odluka na temelju stanja u spisu, a sve obzirom da je među strankama tijekom postupka sve rečeno.

U odredbama čl. 24 ZV-a, propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti (st. 1). Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu (st. 2).

Naime, među strankama nije sporno da je predmetna stambena zgrada u suvlasništvu parničnih stranaka, te da je predmetna tužba inicirana postojećim poremećajem u partnerskim odnosima između tužitelja pod 2 i tužene kao bivših supružnika, a sada suvlasnika predmetne stambene zgrade, pa će tako njihovi sporni odnosi zasigurno biti konačno razriješeni materijalom diobom predmetne stambene zgrade, i to bilo dobrovoljnom, bilo sudskim putem, a nikako donošenjem odluke ovog suda u predmetnom postupku radi smetanja posjeda spornih dijelova predmetne stambene zgrade.

Slijedom svega navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju tužitelji pod 1 i pod 2 nisu dokazali da bi bile ispunjene pretpostavke posjedovne zaštite u smislu citiranih odredbi čl. 21 st. 1. i st. 3 i čl. 22 st. 1 ZV-a, valjalo je bez daljnjeg raspravljanja odbiti tužbeni zahtjev i prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja u cijelosti, te donijeti odluku kao u toč. II i toč. III izreke rješenja.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to jednokratna naknada u visini od 200 bod., tj. iznosu od 2.000,00 kn, a priznati su mu i troškovi PDV-a u iznosu od 500,00 kn, a sukladno Tbr. 7 toč. 2, Tbr. 42 i Tbr. 48 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku su priznati i troškovi za sudske pristojbe i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 kn, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).

U Splitu, 10. rujna 2021. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - tužitelju pod 2 (pun. tužitelja pod 1)

- pun. tuženika

Broj zapisa: eb2ff-701ad

Kontrolni broj: 02a22-1107b-76d32

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.