Posl. broj: Pr-475/2021-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, na prijedlog sudskog savjetnika Vladimira Popovića u pravnoj stvari tužiteljice S. J., OIB: …, iz P., K. 8 zastupana po punomoćniku

M. G., odvjetniku iz Z., protiv tužene S. škole M. B.

L. OIB …, iz L., R. 4, radi isplate, nakon zaključene glavne

i javne rasprave održane dana 13. srpnja 2021. godine u nazočnosti A. Ć.,

odvjetničkog vježbenika u odvjetnikom uredu M. G. iz Z., te punomoćnika tužene E. S. dipl. pravnice zaposlenice tuženika, dana 10. rujna 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati iznos od 8.262,72 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 611,09 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 595,40 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 580,81 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 605,04 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 580,81 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 606,14 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 580,81 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 587,89 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate

- na iznos od 586,92 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate

- na iznos od 580,81 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate

- na iznos od 586,07 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate

- na iznos od 585,84 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate

- na iznos od 585,45 kn od dana 16. siječnja 2017.godine do isplate

- na iznos od 596,62 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Posl. broj Pr-475/2021-6

II.Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 2.812,50 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dostavila sudu tužbu, protiv tužene, radi isplate razlike u plaći. U tužbi navodi da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tužene. Dana 23.

studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama. Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008.

godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.

godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl.

IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana

26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena

Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%

(1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-

a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tužena od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljičinu plaću obračunavala po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno

Posl. broj Pr-475/2021-6

Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tužene prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 1.075,05 kn za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

2.U odgovoru na tužbu tužena navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti. Priznaje da je tužiteljica zaposlenica tuženika. Nadalje navodi, da nije sporno da bi dana 25. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane,

bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također, nije sporno niti daje dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama,

sve kako navodi i tužiteljica.Tužena se, s gornjim u svezi, očituje kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopuna

Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime, a kako je razvidno i iz samih naziva - Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama - isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenoga 2006. godine, a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006. godine.

Nadalje, u vezi s navodima iz tužbe, tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost,

pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenog. Naime, prije svega sporna jest pravna valjanost navedenih pravnih izvora. Tu se, prije svega, valja propitati jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od dana 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi HRK 5.415,37 kuna.

U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine odmah valja utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio (sic!) jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Slijedom toga, razvidno jest kako je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, dakle nisu svih potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. S gornjim u svezi notorno jest kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, na obje ugovorne strane istog. Ovo je temeljno načelo obveznog

Posl. broj Pr-475/2021-6

prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama,

te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine čini pravno nevaljanim. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista - da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor, odnosno stav daje izmjena kolektivnog ugovora “pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili "Kolektivni ugovor" te d aje takva izmjena nevaljana, dakle nezakonita, a da su takva i sva kasnija postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora, iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske o svojoj odluci broj Gž-5/05 od dana 27. travnja 2005. godine, a isto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/09 od dana 17. ožujka 2010. godine.

Slijedom iznesenog pravno su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine te ne postoji utuživa obveza pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama odnosni i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljena dana 26.

listopada 2011. godine. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost,

Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine,

Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009.

godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, ovo jer sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata - nego samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa - te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 - ispravak, 65/95

- ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 - ispravak i 68/05 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Dakle se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan. U odnosu na ove činjenice i ovaj stav u smislu potvrde iznosimo i stav iznesen u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od dana 16. travnja 2013. godine koji glasi: “Kako je odredba čl. 254. st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko - socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR, nije odlučivalo o broju i sastavu

Posl. broj Pr-475/2021-6

pregovaračkog odbora, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR u vezi s odredbom čl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti tog ugovora kao osnovan prihvatio.” Iz gore navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao kolektivnog ugovora, obzirom za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Nastavno, u tu se svrhu navodi i kako Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine, u člancima 51. stavak 4. navode kako "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.”, a što je različito u odnosu na odredbu članka 49. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. godine prema kojem “Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. godine i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.” Dakle, kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja

iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga. Drugim riječima, činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom - pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,

sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i tužiteljicu - pa se niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogla pojaviti kao aktivno legitimirana potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka

Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine,

ovo niti u sudskom postupku. Konačno, opreza radi ističe se kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006.

godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. U odnosu na navod tužitelja o tome kako u članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine stoji: “Osnovica za

Posl. broj Pr-475/2021-6

obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto

(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, a na čemu ona osniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi

HRK 5.415,37 bruto, a ne HRK 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tužena isto osporava u cijelosti. Plaće se u javnim službama uređuju, prije svega, Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09). Gornje i argumentum a contrario – kako nakon donošenja Zakona o osnovici plaće u javnim službama – kojim je, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđenja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama za primjenu utvrđena osnovica za plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine - a prije donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se uređivala osnovici za plaće u javnim službama, to je do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.

prosinca 2016. godine za primjenu bila utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini HRK 5.108,84 bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine. Također, pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine u kojem stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto

(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, pogrešno je i nepotpuno. Naime, tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka

3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26. listopada 2011. godine. Tužiteljica, slučajno ili ne previđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011.

godine. Tako se u točci 1. Istoga članka navodi kako “Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.”

Citirano nesporno uređuje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

Posl. broj Pr-475/2021-6

26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene - “poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)”. Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak: (a) koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen; i (b) osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: (a) prijedlog proračuna za sljedeću godinu; (b) sporazum o politici plaća; i (c) prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u “Narodnim novinama". Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom članka 2., uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje: (a) kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi; a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje (b) Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje,

ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguće. Notorno jest kako je na sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016. godine Vlada Republike Hrvatske donijela

Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od HRK 5.211,02 kuna bruto te se primjenjuje od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Gornje, naglašavamo, jest strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi, eventualno, bi interpretiran da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kako to pogrešno čini tužiteljica,

bio bi u izravnoj suprotnosti sa odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama - apsolutno inderogabilnog zakonskog uređenja, ius cogens. Slijedom narečenog, sve do donošenja Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, s primjenom od dana 1. siječnja 2017.

godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - “realni tromjesečni BDP” – u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine,

Posl. broj Pr-475/2021-6

zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počam od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine,

to iz gore-narečenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu realnog tromjesečnog BDP- a” (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počam od siječnja 2016. godine nadalje. To,

dalje, znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25. listopada 2016. godine, to implicira kako do “uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Tužena ističe kako argumente ovdje pod VII. i VIII. iznosi opreza radi te da raspravljanjem o istima ničime ne prejudicira neosnovanost ili nepostojanost prethodnih argumenata. Kako se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od HRK 10.000,00, to se ovaj spor u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku ima smatrati sporom male vrijednosti za koji vrijede posebna pravila na način da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Tužena ovime ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina. Slijedom svega navedenog, tužena tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti sve uz naknadu troškova tuženiku.

3. Tužiteljica je na pripremnom ostala kod tužbe dok je tuženica ostao kod odgovora na tužbu.

4. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama na stranici 5-8 spisa, Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na stranici 9-13 spisa, Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na stranici 14-20 spisa, arbitražnu odluku na stranici 21-28 spisa, vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na stranici 29-31, priopćenje za javnost na stranici 32-50 spisa, Ugovor o radu na stranici 52 spisa, obračunske isprave za isplatu plaća na stranici 53-67 spisa, Zapisnik Općinskog suda u Zlataru na stranicama 109-111 i 112-115, te u obračun tuženika na stranici 134 spisa.

5.Na temelju provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan. Tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom bruto iznosu.

6.Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu profesora kemije, te da joj je u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016. plaća obračunavana po osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017., po osnovici od 5.211,02 kn.

Posl. broj Pr-475/2021-6

7.Sporno je da li je tuženica u utuženom razdoblju bila dužna isplatiti tužiteljici plaću obračunatu po osnovici od 5.415,37 kn.

8.Prvo valja istaknuti kako je pozivanje tuženice na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., bespredmetno budući da se tužiteljica,

suprotno navodima tuženice, na taj sporazum ne poziva niti na njemu temelji svoj tužbeni zahtjev.

9. U razdoblju od 2006. do 2012. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske zaključili su nekoliko sporazuma kojima se regulira pitanje visine osnovice za plaće u javnim službama.

10. Dana 23. studenog 2006. sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Sporazum) kojim su ugovorili povećanje osnovica za izračun plaće u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstava i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi.

11. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007.

(Narodne novine br. 142/2006) osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu utvrđena je u visini od 4.819,66 kuna. Navedena odluka izrijekom se poziva na Sporazum od 23.

studenog 2006. te je osnovica od 4.819,66 kuna za 6 % veća od osnovice utvrđene Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna (Narodne novine br. 155/05).

12. Dana 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak

Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog dodatka za izračun plaća javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6 %), dok je uvećanje osnovice za preostalih 6 % sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl. III. Dodatka

Sporazuma reguliran način povrata osnovice. Prema tom članku osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). U čl. IV. Dodatka Sporazuma reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog sporazuma. Navedeni sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici istih sindikata koji su sklopili i Sporazum od 23. studenog 2006.

Posl. broj Pr-475/2021-6

13. Dodatak Sporazuma izmijenjen je i dopunjen dana 26. listopada 2011. kada su sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu). Tim sporazumom izmijenjen je, među ostalim, i čl. III. Dodatka Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a Republike

Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)

i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene, a u skladu s čl. VII.c t. 3. određeno je da kada se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava "za mjesec" znači da se ta primjena, isplata odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu.

14. U čl. IV. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu uređen je način usklađivanja pariteta te je određeno da će se šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s

VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i tog pariteta u 2008., a prema podacima DZS-a Republike Hrvatske (st. 1.). U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. (st. 2.). Za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini (st. 5.). U čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se Vlada Republike Hrvatske,

nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV., obvezuju započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama

(koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS-a Republike Hrvatske uvećana za 1,5 %.

15. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanim u čl. III. - V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realno tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

16. Ovaj sporazum, za razliku od prethodna dva, nije potpisan od strane predstavnika Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

17. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni predsjednik arbitraže.

Posl. broj Pr-475/2021-6

18. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7.

prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u

vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.) jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok. 19. Uz suglasnost parničnih stranaka sud je prihvatio da se kao dokaz u ovom postupku pročitaju iskazi svjedoka M. M., B. M. i P.

Č. koji su saslušani na ročištima glavne rasprave od 18. prosinca 2017. i 8.

veljače 2018. u predmetu Općinskog suda u Zlataru posl. br. Pr-36/17.

20. Svjedok P. Č. je u ime Vlade Republike Hrvatske kao njezin potpredsjednik i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja dana 26. listopada 2012. potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za osnovice plaće u javnim službama. Naveo je da se ne sjeća detalja tog sporazuma, okolnostima u kojima je potpisan i kako su tekli pregovori, a osobno nije sudjelovao u pregovorima sa sindikatima. Čini mu se kako nitko nije dovodio u pitanje pravnu valjanost Dodatka Sporazumu za osnovice plaće u javnim službama. Ne sjeća se da li je u Vladi prilikom pregovora bilo govora o tome na koji način bi se osnovica u povećanom iznosu počela primjenjivati ako budu stečeni uvjeti, niti na što se odnosila odgoda primjene odnosno da li se ta odgoda odnosila na povrat povećanja osnovice, na usklađivanje pariteta ili na oboje.

21. Svjedok M. M. je kao ministar rada i mirovinskog sustava sudjelovao u donošenju Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje je donijeto 28. prosinca 2012. Koliko se sjeća sporno je bilo da li povećanje BDP-a treba dva uzastopna tromjesečja biti veće od dva posto ili je bitna njihova aritmetička sredina te je zaključak bio da je bitna aritmetička sredina. On je u ime Vlade potpisao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te se prilikom njegova donošenja, kao i prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja, nije dovodila u pitanje pravna valjanost sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i njegovih izmjena i dopuna. Prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja nije se raspravljalo o čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosno o uvjetima eventualne odgode primjene čl. III. tog sporazuma koje regulira povećanje osnovice niti je bilo tko o tome problematizirao, a on se ne može kategorički očitovati da li se odgoda odnosi i na čl.

III. Sporazuma. U odnosu na ograničenja vremena trajanja predmetnih sporazuma,

istaknuo je da su ta ograničenja napisana, ali da je stav Vlade bio da sporazumi traju dok ne budu konzumirani.

22. Svjedok B. M. je kao zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske sudjelovao u pregovorima oko povećanja osnovice plaća u javnim službama. Sindikati su s Vladom još 23. studenog 2006. postigli sporazum o osnovici prema kojemu se osnovica trebala povećavati za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Dana 13. svibnja 2009. potpisan je Dodatak Sporazumu kojim je regulirano da će do

Posl. broj Pr-475/2021-6

povećanja odnosno vraćanja osnovice na iznos od 5.415,37 kuna doći automatski nakon što u dva uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a

prosječno dva posto ili više. Idućom točkom regulirani su uvjeti za usklađivanje pariteta s ostalim plaćama u zemlji budući da su znali da je zbog gospodarske situacije to teže ostvariti od povećanja osnovice. O odgodi primjene povećanja osnovice ništa nije bilo dogovoreno. Prilikom sklapanja Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu od 26. listopada 2011. bila je ugovorena mogućnost odgode usklađivanja pariteta s ostalim plaćama, ali ne i za povećanje osnovice budući da je bilo nesporno da do povećanja osnovice treba doći automatizmom nakon ispunjenja uvjeta (rast BDP-a). Sudjelovao je i donošenju Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu te ni tada, kao ni tijekom pregovora, Vlada Republike Hrvatske nije dovodila u pitanje valjanost sporazuma o osnovici plaća u javnim službama te njegovih izmjena i dopuna.

Njihova valjanost nije se dovodila u pitanje ni prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012.

Vjerodostojnom tumačenju se, među ostalim, pristupilo i zato da se jasno regulira povećanje osnovice neovisno o usklađivanju pariteta što je bilo teže ostvarivo, pa se u Vjerodostojnom tumačenju nije ni spominjalo povećanje osnovice budući je taj dio bio nesporan. Istaknuo je kako se o Izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici dugo pregovaralo, ali da tijekom tih pregovora nisu bili sporni uvjeti za povećanjem osnovice, već uvjeti za usklađivanje pariteta s drugim plaćama, pa se većina pregovora vodila oko toga.

23. Iskazi navedenih svjedoka ocijenjeni su istinitim jer su međusobno suglasni, a nisu pronađeni razlozi koji bi upućivali na njihovu nevjerodostojnost. Oni su sudjelovali u donošenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i/ili vjerodostojnom tumačenju tog sporazuma, pa imaju neposredna saznanja o predmetu pregovora, njihovom tijeku i onome što je u konačnici dogovoreno o povećanju osnovice plaća u javnim službama i drugim spornim pitanjima. Iz njihovih suglasnih iskaza utvrđeno je da se ni u jednom trenutku nije dovodila u pitanje pravna valjanost sklopljenih sporazuma, a to se prema svjedoku Branimiru Mihalincu nije dovodilo u pitanje ni prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. koji je bio na snazi u utuženom razdoblju.

24. Prema čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12, u nastavku: TKU/12) plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.) U st. 4. istog članka ugovorne strane su zajednički utvrdili da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i u čl. 51. ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 115/10, u nastavku: TKU/10).

Posl. broj Pr-475/2021-6

25. U skladu s čl. 6. st. 1. TKU-a ugovorne strane su se obvezale primjenjivati ovaj ugovor u dobroj vjeri, a ako zbog promjena okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

26. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su neosnovani navodi tuženika o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Predmet navedenog sporazuma su prava koja se mogu urediti kolektivnim ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine br. 39/09 i 124/09) sklopili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, pa prema mišljenju ovog suda navedeni sporazum predstavlja kolektivni ugovor. Točno je da taj sporazum nije potpisan od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a koji sindikat je potpisnik Sporazuma iz 2006. i Dodatka Sporazumu iz 2009., međutim okolnost da jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao predmetne izmjene nije od utjecaja na njihovu valjanost (tako i VSRH u odluci posl. br. Revr 408/2012-2 od 3. travnja 2013.). Od utjecaja bi bilo da je taj sindikat protivno zakonu bio isključen iz kolektivnog pregovaranja što nije slučaj u ovom predmetu budući da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu parafirao i predstavnik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

27. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu zaključene su na rok od pet godina što znači da bi im važenje isteklo dana 26. listopada 2016., ali se na njih u skladu s čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, pa se u njemu sadržana pravna pravila i dalje primjenjuju u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome, rok važenja navedenih izmjena istekao je s danom 26. siječnja 2017.

28. Valja istaknuti kako valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje ni od strane Vlade Republike Hrvatske ni od strane sindikata javnih službi. Oni su valjanost Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna potvrdili u čl. 51. st. 4. TKU/12 koji su zaključili 12. prosinca 2012., a stranka tog kolektivnog ugovora je, među ostalim, bio i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je na taj način naknadno pristupio Izmjenama i dopunama Dodatka

Sporazumu.

29. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojim je određena osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kuna i uvjeti koji moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III.), obvezuje tuženika u čije je ime Vlada Republike Hrvatske sklopila taj sporazum sa sindikatima javnih službi.

30. Nije osnovan navod tužene da nisu nastupili uvjeti za povećanje osnovice plaća jer je, zbog dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a (čl. 10 VII. t. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu), došlo do odgode primjene čl. III. tog sporazuma.

31. U čl. IV. st. 1. - 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu predviđena je korekcija osnovice odnosno usklađivanje plaća javnih službenika prema paritetu s prosječnom

Posl. broj Pr-475/2021-6

mjesečnom nominalnom bruto plaćom u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz 2008., a koja korekcija je trebala započeti šest mjeseci nakon što se visina osnovice vrati na razinu iz 2009. odnosno na visinu od 5.415,37 kuna. S obzirom na to da se nije moglo predvidjeti da li će i kada biti ispunjeni uvjeti za povrat osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, u čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se, ako do vraćanja osnovice ne dođe do 31. prosinca 2012., s korekcijom osnovice odnosno usklađivanjem pariteta započeti 1. siječnja 2013. Na taj način trebale su biti ublažene posljedice nemogućnosti povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna do nastupanja uvjeta za povrat osnovice. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se uskladba pariteta odgoditi ako bi u razdoblju iz čl. III. - V. bilo zabilježeno dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a, a Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. zauzet je jedinstven stav da se ta odgoda odnosi i na slučaj iz čl. IV. st. 5. izmjena. Dakle, odgoda usklađivanja pariteta ne odnosi se samo na slučaj kada je usklađivanju trebalo pristupiti nakon povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna (čl. IV. st. 1. - 4.), već i na slučaj kada je usklađivanju pariteta trebalo pristupiti jer do povrata osnovice nije došlo do 31. prosinca 2012. (čl. IV. st. 5.).

32. Iz teksta i smisla navedenih odredbi proizlazi da se odgoda odnosi samo na

"uskladbu" odnosno na usklađivanje pariteta u skladu s čl. IV. izmjena, a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka Branimira Mihalinca koji je naveo da je tim sporazumom, a u čijem je sklapanju sudjelovao, ugovorena mogućnost odgode usklađivanja pariteta s ostalim plaćama, a ne i odgoda povećanja osnovice jer je bilo nesporno da do povećanja osnovice treba doći automatizmom nakon što se ispune uvjeti iz čl. III. izmjena.

33. Nije sporno da je u razdoblju od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014. zabilježena uzastopna negativna stopa rasta BDP-a (12 uzastopnih tromjesečja), kao i da je u drugom i trećem tromjesečju 2015. zabilježen rast realnog tromjesečnog BDP-a.

34. S obzirom na to da do 31. prosinca 2012. nisu nastupili uvjeti iz čl. III. izmjena za vraćanje osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, Vlada Republike Hrvatske je trebala pristupiti korekciji osnovice za obračun plaća u javnim službama u skladu s čl. IV. st. 5. izmjena. Do korekcije osnovice nije došlo jer su se ispunili uvjeti za odgodu usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi

Republike Hrvatske, međutim nisu bili ispunjeni uvjeti za odgodu povećanja osnovice jer je jasno ugovoreno da je jedini uvjet za povećanje osnovice rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno za dva ili više posto. 35. Prema službenim podacima DZS-a tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015.

bio je realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. bio je realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014.

36. S obzirom na to da iz navedenih podataka proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) za 2 % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2 % + 2,8 % = 4 % : 2 = 2 %) od

Posl. broj Pr-475/2021-6

prosinca 2015. ispunili su se uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

37. Kako se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna i kako ih tuženik ne obračunava sam, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene osnovice u visini od 5.415,37 kuna bruto nije moglo doći automatizmom, ali propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tužiteljice. Vlada Republike Hrvatske bila je ugovorna strana svih predmetnih sporazuma koje je sklopila u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, pa je trebala i osigurati sve formalne i materijalne pretpostavke da poslodavci, uključujući i tužene, mogu ispuniti svoje obveze.

38. Valja istaknuti da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskom predmetu broj Rev-1111/2020-2 ocijenio da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV. i čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu). Naime, u tom predmetu je Vrhovni sud dana 1. prosinca 2020. donio presudu kojom je reviziju umješača na strani tuženika podnesenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1083/2018-5 od 3. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-581/2017- 42 od 20. lipnja 2018., odbio kao neosnovanu. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Dakle, prvostupanjski postupak je vođen povodom istovjetnog tužbenog zahtjeva u kojem je Republika Hrvatska kao umješač na strani tuženika osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva smatrajući da nisu nastupile pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. i da nije automatizmom došlo do povećanja osnovice plaće, a što je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog čega je reviziju odbio kao neosnovanu.

39. Tužitelj je u skladu s čl. 433.a st. 1. ZPP-a novčane tražbine po osnovi radnog odnosa dužan utužiti u bruto iznosu, ali nema pravo na isplatu bruto iznosa uvećanog za doprinose na plaću. Naime, na iznos bruto plaće obračunavaju se porezi i prirezi te se iz tog iznosa isplaćuju doprinosi koji se ubiru iz plaće odnosno na teret zaposlenika (doprinosi za mirovinsko osiguranje), dok doprinosi na plaću (doprinosi za zdravstveno osiguranje, zapošljavanje i zaštitu na radu) padaju na teret poslodavca. Budući da je u skladu s navedenom odredbom tužiteljica zatražila isplatu novčane tražbine, ima pravo na naknadu razlike u plaći u visini od 8.262,72 kuna koliko i potražuje tužbenim zahtjevom.

40. Prigovor zastare je neosnovan. Naime, sve tražbine su utužene u općem zastarnom roku, od 5 godina a koji rok se primjenjuje u ovom slučaju.

41. U skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) tužiteljici pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 16.-tog u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec. Međutim, tužiteljica nema pravo na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani

Posl. broj Pr-475/2021-6

u dosuđenoj bruto razlici plaće. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa,

poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u skladu s čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12,

43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela,

pa ti porezi dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće. Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

42. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu 8.262,72 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, teku na način određen u t. I. izreke presude. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je valjalo odbiti.

43. Punomoćnik tužiteljice je dostavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

44. S obzirom na to da tužiteljica nije uspijela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva (u odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenoj bruto razlici plaće, te u dijelu u kojem je tužba povučena), a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, tužena joj je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a dužna nadoknaditi sve troškove.

45. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova za zastupanje kod sastava tužbe, sastava podnesaka od 09. lipnja 2021. godine, te za pristup ročištu od 13. srpnja 2021., za svaku radnju u iznosu od 750,00 kuna uvećano za PDV.

46. Tužiteljici je prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku: Tarifa) priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe u visini od 75 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife te za zastupanje na ročištu od 13. srpnja 2021. u visini od 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, te za sastav podneska od 09. lipnja 2021., u visini od 75 bodova, odnosno ukupno 225 bodova uvećano za

PDV prema Tbr. 42 Tarife, odnosno 2.250,00 kn, uvećano za PDV uvećano za PDV od 562,50 kn, odnosno sveukupno iznos od 2.812,50 kn.

47. S obzirom da je Županijski sud u Zagrebu svojim odlukama Gž R-770/2021 od 26.travnja 2021.,Gž R-899/2021 od 17.svibnja 2021., Gž R-610/2021 od 24.svibnja 2021, te Županijski sud u Splitu svojom odlukom Gž R-253/2021 od 25.ožujka 2021., priznao trošak za sastav podesaka sukladno Tbr 8.t.1, to je i ovaj sud prihvatio navedena mišljenja, kao višeg suda.

48. Time opravdani troškovi tužiteljice iznose 2.812,50 kuna. Na priznate troškove parničnog postupka tužiteljici u smislu čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20) pripadaju i zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate.

Posl. broj Pr-475/2021-6

49. Stoga je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.812,50 kuna slijedom čega je odlučeno kao pod tč. II. izreke ove presude.

U Labinu, dana 10. rujna 2021. godine

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno

obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke

za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku