P-854/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. pok. M. iz R., OIB: … , zastupan po M. L., odvjetniku iz O., protiv

tuženika S.-M. N., S.,

OIB: … kao pravna sjednica R. c. S. P., J.,

zastupana po generalnom vikaru mons. M. V., a ovaj po punomoćniku M. T. P., odvjetniku iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 14. srpnja 2021.god., u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dne 10. rujna 2021. god.

P r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj D. K., pok. M. iz R., OIB:… isključivi vlasnik čest. zem. 4896 "pašnjak u M. R.",

upisane u z.u. 42 k.o. J. te je ovlašten kao takav, temeljem ove presude, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika u zemljišnim knjigama označenoga kao R. c. S.. P., J., u roku

od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 10.275,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. rujna 2021. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1. U tužbi od 29. ožujka 2016. god. navodi se da je u zemljišnim knjigama Općinskoga suda u Splitu posebnoga Zemljišno-knjižnog odjela u O. upisana čest. zem. 4896 k.o. J. u z.u. 42 kao vlasništvo

R. c. S.. P. J.. Upis datira još od osnivanja

zemljišnih knjiga tj. iz doba A.-U.. Nekretnina se u naravi

nalazi u mjestu S., preko puta crkve S.. P. u J., od

koje je dijeli J. m. . Predmetna nekretnina nema nikakvu

pravnu ni stvarnu vezu s posjedom i vlasništvom crkve S.. P. u S., koja crkva se, kako je opće poznato, nalazi iznad J.

m., a predmetna nekretnina je ispod magistrale. Površine je cca 30 m2 i u biti predstavlja izgrađeno zemljište na kojem tužitelj ima izgrađenu garažu i dio obiteljske kuće.

1.2. U tužbi se nadalje navodi da je tužitelj u poštenom, zakonitom, istinitom i mirnom posjedu predmetne nekretnine osobno ili preko svojih pravnih prednika najmanje već 50 godina, što, između ostaloga, dokazuje javna isprava Ureda za katastar O. – arhivski posjedovni list iz 1964. god. iz kojega je vidljivo da je otac tužitelja, M. K. pok. M. upisan

kao posjednik predmetne čestice. Kao dokaz o posjedovanju i vlasništvu te nekretnine svjedoči i Nadopuna Ugovora o diobi nekretnina ovjerena pred sucem Općinskoga suda u Omišu u predmetu posl. br. I. – 167/62 od 3. 10. 1963. god. prema kojem je razvrgnućem suvlasništva između braće predmetna nekretnina pripala u vlasništvo M. K. pok. M., tužiteljevom ocu. M. K. pok. M.

naslijedili su sinovi D. (tužitelj), D. i A. K.. D. K. pok.

M. preminuo … i temeljem rješenja o nasljeđivanju

Općinskoga suda u Rijeci br. O-964/97 naslijedili su ga braća A. K. pok. M. i tužitelj. A. K. pok. M. i tužitelj su prije 20-ak

godina izvršili diobu nasljedničke zajednice nekretnina tako da je predmetna nekretnina pripala u isključivo vlasništvo tužitelju, a što potvrđuje i izjava A. K. pok. M..

1.3. S obzirom na sve navedeno, tužitelj ističe da je temeljem čl.159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću pa u tužbi i u podnesku od 28. studenoga 2017. god. predlaže donijeti presudu kojom bi se utvrdio vlasnikom čest. zem. 4896 k.o. J. i bio ovlašten da temeljem te presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz brisanje toga prava s imena R. c. S.. P. J..

1.4. Tužitelj je u tužbi označio tuženika kao R. c. S.. P.

J., a podneskom od 25. listopada 2017. god. ispravno je kao tuženika označio Ž. S.. R., J..

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Prigovorio je nedostatku pasivne legitimacije tuženika te se usprotivio subjektivnom preinačenju tužbe iz podneska tužitelja od 28. studenoga 2017. god.

3. Prvostupanjski sud je presudom od 11. listopada 2019. god. prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Županijski sud u Velikoj Gorici svojim je rješenjem od 15. veljače 2021. god. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

5. U podnesku od 13. travnja 2021. god. tužitelj je kao tuženika označio S.- m. N. , S. kao pravnog slijednika R. c. S..

P. J..

6. Tuženik je istaknuo prigovor subjektivne preinake tužbe, smatrajući da je tužitelj u svom podnesku od 13. travnja 2021. god. načinio takvu preinaku.

7. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 4896 z.u. 42 k.o. J., povijesnoga zk izvatka za predmetnu nekretninu, arhivske kopije plana stare zemljišno-knjižne mape s označenim položajem predmetne nekretnine, kopije katastarskog plana, mape nove izmjere na kojoj je označena predmetna nekretnina Ugovora o diobi nekretnina od 3. listopada 1963. god., nadopune Ugovora o diobi nekretnina od 3. listopada 1963. (u predmetu Općinskoga suda u Omišu posl. br. I-167/62, Rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Omišu br. O-203/67 od 12. prosinca 1967. god., arhivskoga posjedovnog lista iz 1964. god., Rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Rijeci br. O-964/97 od 11. siječnja 2005. god., izjave A. K. pok. M. od 15. 03. 2016. god., Rješenja Kotarskoga suda u Omišu br. IR-42/62-12 od 27. listopada 1962. god., nalaza i mišljenja stalnoga sudskoga vještaka za geodeziju A. B. od 17. listopada 2018.god., izvoda iz posjedovnog lista od 19. 11. 2018. god., Rješenja o izvedenom stanju Upravnoga odjela za prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Omiš klasa UP/I- 361-02/12-05/715, ur. br. 2181/1-11-04/05-14-8 od 17. lipnja 2014. god. s geodetskom snimkom, dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave RH Tužitelj je od 26. ožujka 2021. god., izjava A. K. ud. B. od 12. svibnja 2010. god. ,

V. S. ud. M. od 17 .svibnja 2010. god. W. K. pok.

M. od 14. travnja 2012. god., N. K. pok. B. od 6. travnja 2012. god., povijesnoga posjedovnog lista za predmetnu nekretninu, prijepisa posjedovnog lista za tu nekretninu od 25. ožujka 2021. god. , brisovne izjave od 2. veljače 2004. god., potvrdnice N. S.-m. od 4. veljače 2004. god., brisovne izjave od 5. studenoga 2002. god., rješenja o nasljeđivanju br. O-1256/20, UPP/OS-48/2020-10 od 15. lipnja 2020. god. kojeg je donio javni bilježnik J. M. iz S., ispisa iz Evidencije pravnih osoba K. C. u Republici Hrvatskoj na dan 30. travnja 2021. god. za Ž. S.. R. J. i S.-m. n., preslušanjem svjedoka Z.

K., L. K. i M. K. te preslušanjem tužitelja.

8. Sud je prihvatio dokaze – dokumentaciju koju je tužitelj priložio u spis nakon što je predmet vraćen na ponovno suđenje. Naime, stranka ima pravo predložiti (tužitelj je ovdje dokaz pregledom povijesnoga zk izvatka predložio još u tužbi) i dostaviti dokaze sudu nakon što prvostupanjska presuda bude ukinuta i predmet bude vraćen na ponovni postupak.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Stranke su zatražile trošak postupka.

11. Tuženikovo protivljenje subjektivnoj preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 13. travnja 2021. god. nije osnovano. Tužitelj je u navedenom podnesku samo ispravno označio pasivno legitimiranu S.-m. n. koja je

crkvena pravna osoba, a kojoj pripada R. c. S. P. J.,

koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a koja nije crkvena pravna osoba K. C. u Republici Hrvatskoj. Naime, prema odredbama kanonskog prava navedena crkva nije jedna od crkvenih pravnih osoba K. C., u Republici Hrvatskoj, nego to može biti, sukladno

kanonu 515. § 3. Zakonika kanonskoga prava samo S.-m. n.

12. Glede pasivne legitimacije S.-m. n. S. ističe se da je u

zemljišnim knjigama na predmetnoj čest. zem. 4896 k.o. J. upisana u z.u. 42 R. c. S. . P. J.. Upis datira od vremena osnivanja

zemljišnih knjiga iz 19. st., što dokazuje povijesni izvadak priložen spisu. Iz elektronskog povijesnog izvatka od 20. ožujka 2021. god. također je razvidno isto stanje upisa. Iz preslika cijeloga z.k. uloška br. 42 za k.o. J. vidljivo je da je u njemu bilo upisano 15 nekretnina na ime R. c. S., P.

J., od kojih su neke nekretnine u međuvremenu promijenile vlasnika. Za čest. zem. 4888/1 i 4899/2, koje su bile upisane na ime R. c. S..

P. J., S.-m. n. potvrdila je da je pravna

slijednica R. c. S.. P. u J. i kao takva dopustila je

novim vlasnicima tih čestica da se upišu kao vlasnici uz istodobno brisanje R. c. S.. P. J.. S obzirom na navedeno, S.-

m. n. S. je kao crkvena pravna osoba na čijem se teritoriju

nalazi predmetna nekretnina, pravno je legitimirana u ovoj pravnoj stvari, pa ni tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije nije osnovan.

13. U postupku je bilo prijeporno je li tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na čest. zem. 4896 z.u. 42 k.o. J..

14.1. Prema odredbi čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje ZV), samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema odredbi st. 4. istoga članka, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinca lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. članka 159.

14.2. U smislu odredbe iz čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni posjednici, s tim što nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošten, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

14.3. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tome valja reći kako su za stjecanja stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl.388. st.2. ZV-a mjerodavni propisi koji su bili važeči u vrijeme stjecanja takvoga prava.

14.4. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni ZV-om počeli teći prije njegovoga stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997. god.- tada oni nastavljaju teći sukladno čl.388. st. 2. ZV-a, ali ne dulje nego što bi trebao isteknuti rok određen ZV-om ako bi počeo teći u trenutku njegovoga stupanja na snagu (čl. 388. st.3. ZV-a).

15.Izlaskom na očevid i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za geodeziju A. B. (nalaz od 17. listopada 2018. god.) identificirana je predmetna

nekretnina. Nalazu vještaka B. stranke nisu prigovarale, a sud ga je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan.

16.Prema nalazu vještaka B. predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio nadograđene stare kamene kuće te dio garaže i dvorišta na sjevernoj strani uz cestu (J. m. ). Međe predmetne čestice 4896 jasno

su vidljive sa sjeverne i istočne strane (betonski zidovi) te s južne strane (rub objekta). Zapadna međa nije jasno vidljiva. Čestica ima površinu od 51 m2 i na skici lica mjesta priloženoj nalazu vještaka definirana je točkama 1-2-3-4-5-6- 7-8-1. Dio čest. zem. 4896 definiran točkama 1-2-7-8-1, u površini od 35 m2, nalazi se na dijelu kat. čest. 7966, a dio definiran točkama 2-3-4-5-6-7-2, u površini od 16 m2, nalazi se na dijelu kat. čest. 7967. Za k.o. J., napominje vještak, postoji dvostruka numeracija. Katastar se vodi prema novoj izmjeri napravljenoj 1970-ih godina dok se zemljišna knjiga vodi prema staroj austrijskoj izmjeri. Predmetna zk čestica 4896 nije usklađena s katastarskim stanjem tj. novom izmjerom.

17.Tužitelj je u iskazu danom sudu naveo da je njegov djed M. K. pok. J.

još 1870. godine izgradio stari dio obiteljske kuće, dok je novi dio kuće izgrađen 1914.. Kuća je danas dvojni objekt, u vlasništvu više vlasnika. Novi dio kuće, koji je u neposrednom susjedstvu predmetne čestice ostao je u vlasništvu njegove obitelji. Predmetnu česticu posjedovao je i koristio još njegov djed M. K. pok. J., zatim njegov otac M. K. pok. M., a

onda i tužitelj. Uz novi dio kuće, sa zapadne strane, tužitelj je 2011. god. počeo graditi još jedan dodatak, u vidu sanitarnog čvora, koji do danas nije dovršen. U posjedu predmetne čestice njegova obitelj je još od 1870. godine, a ta čestica nikada nije bila ograđena odnosno odvojena od čest. zem. 4896 i 4885/8 koje su u vlasništvu njegove obitelji. Na predmetnoj čestici nalazi se stari bunar, a na njoj su odavno zasađeni orah, smokva, dunja i šipak. Dio objekta koji je počeo graditi 2011. god. izgrađen je dijelom i na predmetnoj čestici, a također je na toj čestici položen i dio novije kuće, izgrađen 1914. Nitko tužitelju niti njegovim prednicima nije smetao u posjedu predmetne nekretnine niti im osporavao vlasništvo, a tužitelju do najnovijeg doba nije bilo ni poznato da je čestica upisana kao vlasništvo crkve. 1961. god. jedan dio čest. zem. 4896, nekih 20-ak m2, konfisciran je, a naknadu za konfiskaciju dobio je tužiteljev otac jer se smatralo da je ta čestica vlasništvo njegove obitelji. Otac tužitelja je u odluci o konfiskaciji naveden kao vlasnik. Tužitelj navodi i zanimljivost da je novi dio njegove obiteljske kuće građen istodobno kad i crkva S.. P. u J. odnosno da je crkva dovršena 1912., a

ovaj dio kuće 1914., a radove na izgradnji crkve i toga dijela kuće vršila je ista osoba. Predmetnu česticu tužitelj koristi dok boravi u svojoj kući u J., a također je koristi i njegov sin sa svojom obitelji.

18.Na okolnost posjedovanja čest. zem. 4896 k.o. J. preslušani su svjedoci Z. K., daljnji rođak tužitelja, L. K., tužiteljev nećak i

M. K., daljnji tužiteljev rođak.

19.Svjedok Z. K. živi u kući udaljenoj stotinjak metara od tužiteljeve kuće i predmetne čestice. Poznato mu je da je tužiteljeva obitelj u posjedu predmetne nekretnine još od njegova djetinjstva i da ova čestica ulazi u kompleks čestica ograđenih betonskim zidom. Kuća tužiteljeve obitelji najstarija je kuća u S., a tužitelj je, uključujući i svoje prednike, u posjedu prijeporne čestice 150 godina. Nije mu poznato da je tužitelju i njegovim precima bilo tko osporavao posjed i vlasništvo pa ni tuženik. Predmetna čestica položena je uz Jadransku magistralu i na njoj se nalazi gustirna za vodu te je zasađeno nekoliko stabala voćaka. Zid kojim je ograđen posjed tužitelja, pa i predmetna čestica, postoji od kada svjedok zna za sebe, a na dijelu te čestice izgrađena je i tužiteljeva garaža. Stabla voćaka na čestici zasadio je još tužiteljev otac, a svjedok je, dok je bio dijete, s drugom djecom brao plodove s tih voćaka.

20.Svjedok L. K. izjavio je da su suvlasnici predmetne nekretnine kao i susjednih nekretnina bili tužitelj i svjedokov otac, naslijedivši svoga oca M. K. pok. M.. Prije 20-ak godina podijelili su nekretnine u S., a predmetna je pripala tužitelju. U posjedu te čestice bio je još tužiteljev djed M. pa onda kontinuirano njegov otac M. te sam tužitelj. Cijeli tužiteljev posjed, uključujući predmetnu česticu, ograđen je betonskim zidom prema cesti - J. m. te prema zapadu. Ovaj zid je izgrađen prije

svjedokova rođenja. Nekada je na čest. zem. 4896 bio vrt koji su obrađivali otac tužitelja, tužitelj i njegov brat, svjedokov otac. Nakon podjele tužitelj je, prije 15-20 godina, na dijelu predmetne čestice izgradio garažu. Nitko nikada nije ni tužitelju ni njegovim prednicima osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine niti je tuženik ikada ulagao bilo kakve prigovore ili osporavao vlasništvo ili posjed tužitelja.

21.Svjedok M. K. živi dvjestotinjak metara od predmetne nekretnine, a kao dijete živio je u istoj kući u kojoj je živio i tužitelj. Predmetna nekretnina položena je s južne strane J. m. dok je C. s. P. u

J. izgrađena sa sjeverne strane ceste. Tužiteljev posjed ograđen je zidom u cijeloj dužini dijela koji graniči s cestom, a također i sa zapadne strane, te jednim dijelom s južne. Ti zidovi izgrađeni su prije više od 57 godina jer ih je tužitelj gledao još kao dijete. Predmetna čestica čini dio čestica u vlasništvu tužitelja koje su ograđene zidom. Ta je čestica u nesmetanom posjedu tužitelja i tužiteljevih prednika, na jednom njezinom dijelu izgrađena je tužiteljeva garaža, a nekad je na njoj bio i voćnjak. Nitko nikada nije tužitelju ni njegovim prednicima osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine, pa ni tuženik. Svjedok se sjeća da mu je otac uvijek govorio da je ta čestica vlasništvo tužitelja odnosno njegove obitelji. Dok je svjedok bio dijete često je prolazio predmetnom česticu uz dopuštenje tužiteljeve obitelji.

22. Iz nalaza vještaka za geodeziju A. B. od 17. listopada 2018. god. proizlazi da predmetna čest. zem. 4896 z.u. 42 k.o. J. odgovara dijelu kat. čest. 7966 i 7967 k.o. J. te da zk čestica nije usklađena. Iz arhivskog posjedovnog lista priloženoga spisu razvidno je da tuženik u katastru kao posjednik kat. čest. 7966 i 7967 k.o. J. nikada nije bio upisan već isključivo tužitelj odnosno njegovi pravni prednici. Ovo pokazuje da upis tuženika u zemljišnim knjigama ne održava stvarno stanje vlasništva.

23.Iz iskaza svih preslušanih svjedoka u postupku, a kojima je dobro poznato stanje na predmetnoj nekretnini jer žive u susjedstvu, proizlazi da su tužitelj i njegovi pravni prednici u posjedu te nekretnine i više od sto godina i to u nesmetanom i poštenom posjedu. Nitko ih nije ometao u posjedovanju predmetne čestice, a nikada ni od strane tuženika nije prigovoreno tome posjedu niti je tuženik izrazio namjeru da tužitelj odnosno njegovi prednici izađu iz posjeda nekretnine i predaju ga tuženiku.

24.Iz arhivskog posjedovnog lista iz 1964. god. proizlazi da je otac tužitelja M. K. pok. M. upisan kao posjednik čest. zem. 4896 k.o. J., a iz

Nadopune Ugovoru o diobi nekretnina od 3. listopada 1963. god., ovjerene pred sucem Općinskoga suda u Omišu pod br. I. 167/62, razvidno je da je razvrgnućem suvlasništva između tužiteljeva oca i njegove braće i sestara, predmetna nekretnina pripala u vlasništvo tužiteljevom ocu M. K., pok. M.. Prema rješenju u o nasljeđivanju Općinskoga suda u Omišu br. O-964/67 pok. M. K. pok. M. naslijedili su njegovi sinovi i to tužitelj i braća A.

K. pok. M. i D. K. pok. M.. Brata D. K. pok. M.

naslijedili su, prema rješenju Općinskoga suda u Rijeci br. O-964/97, njegova braća, tužitelj i A. K. pok. M.. Tužitelj i njegov brat A. su, a što proizlazi iz iskaza tužitelja, svjedoka L. K., sina tužiteljeva brata A., te izjave tužiteljeva brata A. K. od 15. 03. 2016. god., prije 20-ak godina izvršili diobu nasljedničke zajednice nekretnina te je predmetna čestica pripala u vlasništvo tužitelja.

25.Tužitelj je na predmetnoj nekretnini izvršio dogradnju obiteljske kamene kuće i pored toga izgradio garažu, što je sve legalizirao pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju izdanim od Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko- dalmatinske županije, Ispostava Omiš, klasa UP/I-361-02/12-05/715 od 17. lipnja 2014. god. čiji je sastavni dio geodetski snimak izrađen od ovlaštenoga inženjera geodezije A. K. od 19. 12. 2012. god. U rješenju o

izvedenom stanju navedene su katastarske čestice 7966 i 7967 čijem dijelu odgovara predmetna čest. zem. 4896 k.o. J..

26.1. Iz svega navedenoga proizlazi da je tužitelj, uključujući svoje prednike u posjedu predmetne čestice neprekidno više od sto godina. Tužitelj i njegovi prednici su u samostalnom poštenom , zakonitom, istinitom, mirnom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1964. god. od kada datira upis tužiteljeva oca M. K. u katastarskoj evidenciji, a kvalificirani posjed utužene nekretnine M. K. pok. M. je

nasljeđivanjem prešao na tužitelja u času smrt M. K. pok. M.

1967. god. Po tome tužitelj ispunjava , najmanje počevši od 1967. god. pa u kontunuitetu nadalje, uvjete za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, bilo redovnom bilo izvanrednom. S obzirom da je kod izvanredne dosjelosti dovoljno dokazati pošten i samostalan posjed, te protek vremena od 4o. god što je tužitelj u postupku dokazao, on je dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a, stekao dosjelošću vlasništvo na toj čestici najkasnije 2007. god. Sukladno odredbi 388. st. 2. ZV-a valjalo je primijeniti odredbe ZV-a o dosjelosti jer je taj zakon bio važeći u vrijeme stjecanja tužiteljeva prava.

26.2. Radi iznijetoga prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev te je suđeno kao toč.

I. izreke presude.

27.1. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

27.2. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na 7 ročišta (09. 11.2017., 17. 01. 2019., 09. 04. 2019., 04. 07. 2019., 28. 08. 2019., 29. 04. 2021., 14. 07 2021.)., pristup na očevid od 07.03. 2018. i sastav 4 obrazložena podneska (25. 10. 2017., 28. 11. 2017., 30. 11. 2018.,13. 04. 2021.) po 50 bodova, ukupno 650 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT te uvećano za 3.375,00 kn troška vještačenja, 200,00 kn pristojbe tužbe i 200,00 kn pristojbe presude, to je dalo dosuđeni iznos troška od 10.275,00 kn.

U Splitu, 10. rujna 2021. god.

SUDAC

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi na županijski sud, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis