Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53 000 Gospić

Poslovni broj: 6 P-415/2012-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Veri Miočić, u građanskopravnoj stvari tužiteljica: 1. D. Tatić iz S., A., i 2. S. P.iz S., N. B., obje zastupane po punomoćniku T.V., odvjetniku u G., , protiv tuženika M. V. iz G., kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. Š. i S. P. iz Z., Pisarnica u G., radi predaje u suposjed nekretnina i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane I zaključene 17. kolovoza 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice D. T., 10. rujna 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku M. V., da tužiteljicama D. T. i S. P., kao suvlasnicama svakoj u ½ dijela nekretnine koja dolazi upisana u k.o. M. u zk.ul. broj 311, koja se sastoji od kč.br. 7953 livada l. d. – B. sa 2 rali i 800 hvati, preda opisanu nekretninu u suposjed kao suvlasnicima, te se nalaže tuženiku da tužiteljicama preda:

- u suposjed nekretnine koje dolaze upisane u posjedovni list 75, u k.o. Z1 , koje se sastoje od:

- kč.br. 1041/2 d. d. oranica sa 2651 m2,

- kč.br. 1091 k. k. i dvorište sa 68 m2,

- kč.br. 1092 p. oranica sa 3316 m2,

- kč.br. 1114 s. livada sa 3928 m2,

- kč.br. 1116/2 b. livada sa 3679 m2,

- kč.br. 1128/1 p. k. j. livada sa 2719 m2,

- kč.br. 1128/2 p. k. j. livada sa 1043 m2,

- kč.br. 1129/1 p. k. j. livada sa 7477 m2,

- kč.br. 1129/2 p. k. j. livada sa 575 m2,

- kč.br. 1133/2 c. d. livada sa 180 m2 i

- kč.br. 1140/2 c. d. livada sa 1259 m2;

- u isključivi suposjed nekretnine koje dolaze upisane u posjedovni list 160 k.o. Zaklopac, koje se sastoje od:

- kč.br. 1112/1 b. livada sa 1485 m2,

- kč.br. 1114 p. livada sa 3931 m2.

- kč.br. 1116/1 p. d. livada sa 1241 m2 i

- kč.br. 1142 j. livada sa 1439 m2;

- u suposjed nekretnine koje dolaze upisane u k.o. M., u posjedovni list 204, koje se sastoje od:

- kč.br. 7953 l. d. šuma sa 1 ha i 1509 m2 i

- kč.br. 7953 l.d. livada sa 2877 m2;

- u isključivi suposjed nekretnine koje dolaze upisane u k.o. Z

, u posjedovni

list 218, koje se sastoje od:

- kč.br. 1087/2 d.oranica sa 1601 m2,

- kč.br. 1087/5 d. oranica sa 1262 m2,

- kč.br. 1091 k. k. i dvorište sa 72 m2 i

- kč.br. 1092 p. oranica sa 3320 m2;

- u suposjed nekretnine koje dolaze upisane u k.o. S., u posjedovni list 310, koje se sastoje od:

- kč.br. 3358 r. dr. livada sa 5755 m2, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku V.M. da tužiteljicama T. D.plati iznos od 35.000,00 kn i P. S plati iznos od 35.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ove iznose, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, računajući kamatu od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe; te se nalaže tuženiku da tužiteljicama nadoknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno sa opisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate; u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljicama: 1. D. T.iz S., i 2. S. P. iz S., N. B., S. platiti tuženiku M. V. iz G, iznos od 6.250,00 kn na ime parničnih troškova, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev parničnih stranaka za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su 5. rujna 2021. podnijele ovom sudu tužbu u kojoj navode kako su suvlasnice nekretnina upisanih u k.o. M., u zk. ul. br. 311, koja se sastoji od k.č.br. 7953 livada l. d.-b. sa 2 rali i 800 hvati, svaka u ¼ dijela, dok se, sada pok. V. M. pok. J., B. kbr. 18/66, vodi kao suvlasnik u 2/4 dijela, koji je otac tuženika. U posjedovnom listu kao posjednici vode se tužiteljice i to kao suvlasnice svaka za ¼ dijela i tuženik kao suvlasnik u drugoj ½ dijela. Kako je tuženik zakonski nasljednik iza pok. V. M., on je i izvanknjižni suvlasnik u 2/4 dijela opisane nekretnine. Isto tako, tužiteljice su izvanknjižne vlasnice nekretnina koje dolaze upisane u posjedovni list broj 75 k.o. Z.,

posjedovni list broj 160 k.o. Z

.,  posjedovni  list  broj  204  k.o.  M.,  posjedovni list broj 218 k.o. Z

1  i  posjedovni  list  broj  310  u  k.o.  S..  Ove  nekretnine stekle su nasljeđivanjem iza svog oca, sada pok. Đ.V., koji je umro 3. svibnja 1994. Tuženik je još 2002. samovlasno zauzeo posjed svih opisanih nekretnina u suvlasništvu tužiteljica te se nalazi u isključivom posjedu svih nekretnina koje su i vlasništvo i suvlasništvo tužiteljica, i to bez ikakve pravne osnove. 2005. tužiteljice su poslale pismo tuženiku i zatražile da im vrati posjed i suposjed, što je tuženik odbio. Štoviše, tuženik je još i ogradio sve nekretnine tužiteljica žičanom ogradom, prisvojio ih i na nekima sagradio gospodarske objekte, time onemogućivši posjed tužiteljicama. Kada one dođu na svoje nekretnine iz S., tuženik još pozove policiju tvrdeći pred policijom da one njega uznemiravaju u posjedu. Za neke od ovih nekretnina vodi se i poseban postupak radi upisa prava vlasništva na ime i suvlasništvo tužiteljica. Posjedovanjem opisanih nekretnina iz toč. I tužbe, ranije navedenih, kao nepošteni posjednik tuženik se neosnovano okoristio obzirom je ostvario prihode od iskorištavanja nekretnina koje su stvarno vlasništvo tužiteljica. Tužiteljice stoga traže da im tuženik naknadi iznos ostvarenih koristi i prihoda, razmjerno njihovim suvlasničkim omjerima. Slijedom navedenog, tužiteljice potražuju iznose od po 20.000,00 kn svaka, što odgovara ostvarenoj dobiti tuženika korištenjem navedenih nekretnina, po srednjim tržišnim cijenama, za razdoblje unazad pet godina. Za neovlašteno posjedovanje kuće, odnosno nekretnine iz toč. III tužbe, tužiteljice potražuju naknadu zbog nemogućnosti posjedovanja kuće unazad pet godina, odnosno svaka iznos koji su mogle ostvariti iznajmljivanjem kuće, što ukupno iznosi 30.000,00 kn, slijedom čega svaka po toj osnovi potražuje iznos od po 15.000,00 kn. Isto tako, pozivajući se na odredbe čl. 14. i 15. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama, predložile su da ih sud oslobodi plaćanja pristojbi zbog lošeg imovinskog stanja, iste troškove ne bi mogle snositi bez štete za nužno uzdržavanje sebe i svojih obitelji. Predložile su dostavu potvrde do pripremnog ročišta na kojem predlažu saslušanje i uzimanje izjave na okolnost imovnog stanja.

2. Tuženik je naveo kako je predmetna tužba instruirana prvenstveno kao vlasnička tužba (predaja u posjed), s time da se potražuje nekakav vid izgubljene dobiti za korištenje nekretnina koje su u suvlasništvu stranaka. Međutim, u povijesnom dijelu tužbe i u tužbenom zahtjevu kombinira se zk-vlasništvo sa posjedom, odnosno izvan-knjižno vlasništvo, pa tuženik prvenstveno smatra da se ovdje radi o hibridnoj tužbi koja nije podobna za raspravljanje. Tuženik da od 2003. koristi nekretnine kojih je u vlasništvu i posjedu, na način kako ih je oduvijek koristio njegov otac. Tužiteljice u suštini traže da im tuženik preda na korištenje zemljište i gospodarske objekte, koje on koristi i na kojima je stvorio uvjete za egzistenciju sebi i svojoj obitelji. Tuženik da nije nepošteni posjednik, naprotiv, tužiteljice pokušavaju nasiljem i prijetnjama deposedirati tuženika, a novčani ekvivalent koji potražuju za korištenje nekretnina je potpuno neosnovan te je postavljen hipotetski i paušalno. Uz navedeno, obvezno-pravni zahtjev iz tužbe ne može se postavljati unutar općeg zastarnog roka za izvanugovorne obveze, a tuženi opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik drži da u ovako postavljenoj tužbi ne može biti stranka u postupku, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari. Osporava i aktivnu legitimaciju tužiteljica u parnici. Predlaže da zbog nedostataka i procesnih pretpostavki sud odbaci tužbu, a podredno da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev i da tužiteljice obveže da tuženiku naknade prouzročeni parnični trošak. Predložio je da ga sud oslobodi plaćanja sudskih pristojbi, a ovo jer iste ne može platiti bez posljedica za uzdržavanje sebe i svoje obitelji.

3. Sud je proveo dokaz čitanjem svih isprava, provedenih personalnih dokaza u spisu kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geometra.

4. Sukladno odredbi čl. 10. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja slijedom čega nije smatrao svrhovitim provesti dokaz gospodarskim vještačenjem koje su predložile tužiteljice, iz razloga u daljnjem obrazloženju ove odluke.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet tužbenog zahtjeva jest predaja u (isključivi) suposjed nekretnina pobliže označenih u izreci presude kao i isplata na ime ostvarenih koristi i prihoda koje je tuženik ostvario u ukupnom iznosu od 40.000,00 kn zbog neovlaštenog isključivog posjedovanja nekretnina koji bi odgovarao suvlasničkim dijelovima tužiteljica, odnosno naknadu na ime nemogućnosti posjedovanja nekretnina poradi tuženika unatrag pet godina u iznosu od 30.000,00 kn koji bi odgovarao iznosu od iznajmljivanja kuće koje su tužiteljice mogle osnovano ubrati sa iste osnove.

7. Među strankama nije sporno da su isti djeca djeljenika, inače braće Đ. i M. (M.) V., da se radi o zemljištima na kojima su u katastru upisane tužiteljice nasljeđivanjem iza svog oca pok. Đ., dok je na većini preostalih nekretnina i dalje upisan otac tuženika pok. M. (M.). Isto tako, nesporno je da tuženik drži u posjedu nekretnine sam, bez suposjeda sa ostalim nasljednicima iza pok. M., u odnosu na nekretnine koje su ranije bile posjed njegova oca.

8. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, istaknuvši pri tome materijalnopravne prigovore nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Dakle, među strankama je sporno je li tuženik zaposjeo sve predmetne nekretnine za cijelo oduzimajući i bitno ograničavajući tužiteljice u zajedničkom posjedu nekretnina.

9. Prvotno, u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodi se kako su tužiteljice u katastru evidentirane kao (su)posjednice na svim nekretninama pobliže označenim u izreci presude i to nasljeđivanjem iza svog oca (list spisa 12), osim na nekretninama u posjedovnom listu broj 160 k.o. Z 1

,  gdje  je  i  nadalje označen posjednikom njihov otac sada pok. Đ. V., ali su tužiteljice njegove jedine zakonske nasljednice – kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju sa lista spisa 12, pa bi i na te nekretnine sukcesijom imale polagati pravo; slijedom čega se uzima da su u odnosu i na te nekretnine dokazale sukladno čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 - ZVDSP) - koje odredbe reguliraju tužbu predmnijevanog vlasnika, a obzirom na istima nisu upisane u zemljišnim knjigama, zakonitost i istinitost svog posjeda – odnosno pravnu osnovu i pravilan način stjecanja odnosno pravni slijed stjecanja. U odnosu na nekretninu oznake k.č.br. 7953 k.o. M. tužiteljice su, uz pok. oca tuženika, upisane kao suvlasnice u zemljišnoj knjizi, nesporno je (su)vlasničko pravo tužiteljica. Sukladno čl. 42. st. 1. ZVDSP svakom suvlasniku pripada pravo na posjed slijedom čega ne može jedan od suvlasnika isključiti drugog suvlasnika iz suposjeda, bez obzira na veličinu suvlasničkih dijelova. Sukladno navedenome, prigovor nedostatka aktivne legitimacije se ocjenjuje neosnovanim.

10. Isto tako, prigovor pasivne legitimacije, uz nespornu činjenicu da je tuženik u posjedu nekretnina sukladno onome što je bilo ranije bilo u posjedu njegova oca, sud ocjenjuje neosnovanim.

11. U svom iskazu svjedokinja B. Ć., koja je zamolbenim putem po osnovnom sudu u Z2, R. S., dala izjavu, u istoj je u bitnome navela kako je u B. živjela do 2015. i povremeno odlazila obići svoju kuću, posljednji put da je bila 2020. Njezini prvi susjedi

da

su

T.

D.

i

P.

S.,

koje žive u S., a njihova kuća da se nalazi pored kuće svjedokinje. Navedenu kuću i okućnicu da ne koriste već je viđala V. M. da se uselio u kuću i istu koristi već 20 godina. Ona da točno ne zna koje su katastarske oznake nekretnine kuće I okućnice, a koje su navedene u tužbi. Navela je kako je bila nazočna kada je S. dolazila u B., želeći ući u kuću, ali da joj V. M. nije dopustio ući u kući i svoje nekretnine, pa je pozvao policiju.

12. Tuženik je u svom iskazu naveo kako se radi se o nekretninama koje su bile u suvlasništvu njegova oca M. V. i njegova strica - oca tužiteljica Đ. V.. Stvarno stanje je takvo da on uživa dio nekretnina koje je ranije posjedovao njegov otac M., a nekretnine koje je uživao pok. Đ. V sada su zarasle i zapuštene i nije u posjedu tih nekretnina. Kuća u kojoj živi također nije podijeljena i on da koristi samo dio te kuće. Dakle, on dio nekretnina tužiteljica uopće ne koristi, a što se tiče kuće koristi samo onaj dio koji je koristio njegov otac. On da je ostvario pravo na obnovu kuću, međutim tužiteljice nisu pristale na obnovu tako da kuća nije obnovljena. Kako kuća ne bi propadala promijenio je krov na kući, stavio novu stolariju na dio kuće koji on koristi. S tužiteljicama se nikako ne može dogovoriti. Izričito tvrdi da tužiteljicama ne onemogućava posjed njihovih nekretnina. Dosta puta je zvao policiju zato što su ga uznemiravale, a inače dolaze jednom godišnje, međutim tada ne spavaju u kući zato što njihov dio kuće nije za stanovanje niti u njemu ima namještaja. Nije istina da su mu tužiteljice 2005. pisale da im vrati posjed i da je on to odbio. Primijetio je da neki u selu znaju pokositi njihov dio nekretnina, čuo je čak da su galamile na te ljude. Njemu je B. Ć. rekla da je dozvolila tim ljudima da kose na zemlji tužiteljica, ali da je to bilo samo jedne godine. Koliko se može sjetiti B. Ć. je iz B. otišla prije godinu ili dvije, međutim ona dosta često dolazi u B. gdje ima svoju kuću i susjeda mu je. Nije istina da nije dozvolio S. da uđe u kuću. Točno je da je tom prilikom zvao policiju jer su S. i D. štapom razbijale crijep, ne zna točno kada je to bilo. B. je bila prisutna kada je pozvao policiju, međutim ona se kratko zadržala zato što ju je policija udaljila s lica mjesta, a bila je prisutna i gospođa M

2  koja  je  sada  pokojna. Tvrdi da je B, Ć, kod suda dala lažnu izjavu zato što je uvijek bila protiv njega i zato što ga je B, muž tužio radi jednog prolaza. Tužiteljice imaju ključ od kuće zato što imaju poseban ulaz u kuću. Na poseban upit kazao je da nije postavio žičanu ogradu na predmetnim nekretninama, točno zna što je njegovo odnosno koji dio nekretnina je u njegovom posjedu te iste upravo posjeduje na način kako ih je posjedovao i njegov otac. Naime, njegov djed živio je s njima odnosno njegovim ocem i između sebe su se podijelili njegov otac i stric, a kada je djed umro onda su stric i otac podijelili i drugi dio.

13. Tužiteljica D. T. je u svom iskazu navela kako su predmetne nekretnine su nasljeđe njezinog pok. oca i majke, otac da je umro 1994. a majka 2009. godine. Oni su te nekretnine stekli kupoprodajom i dijelom nasljeđivanjem. Tužiteljicu i njene prednike u posjedovanju nekretnina, osim tuženika i njegove obitelji, nikada nitko nije smetao. Ona i sestra, tužiteljica ad. 2., prebivaju u S., a u H. dolaze po potrebi odnosno kada ih sud pozove na raspravu, ne idu na predmetne nekretnine jer ih tuženik napada. Smetanje od strane tuženika je počelo 2009., kada je tuženik tražio od njezine majke da mu da imovinsko pravo biti na predmetnim nekretninama, što je ona odbila, te je iste godine kada se vratila u A., nakon mjesec dana doživjela moždani udar i umrla. Njezin otac pok. Đ. i otac tuženika pok. M. su rođena braća. Njih dvojica dijeli su imanje pokojnog djeda. Primijetila je da su se počeli mijenjati podaci u katastru, da je imovina evidentirana na tuženika, sklonjena s imena njezina oca. Kasnije je prilagala ostavinsko rješenje iza svog oca i ta imovina je opet vraćena na njihovo ime. Na pitanje pun. tužitelja odgovorila je kako je tuženiku rekla da ne može uživati njezin dio bez pitanja, a on da je zaprijetio da će je udaviti, pri tome je uhvativši za vrat. Napadala je i njegova žena i kći, dok sin nije. To je počelo konkretno 2010. godine, nakon smrti njezine majke. Na dodatno pitanje pun. tužitelja je li tuženik ostvarivao prihode od njezinih nekretnina, odgovorila je da je kosio sve, orao što je htio, čak je dobivao novac za naknadu štete. Napravio je i štale. Ne zna je li nekretnina predmet poticaja. Na parcelu "D. D.", koja je u naravi uvijek bila livada, posadio je šljive. Na pitanje pun. tuženika zašto je u tužbi navela godinu 2005. kao početak smetanja od strane tuženika, a danas spominje 2010., pojašnjava kako je već 2005. godine tuženik, kada je došao u S. na sahranu svoje majke, najavio da je postao stočar te da će držati stoku u štali tužiteljica – na što mu je rekla "Nije problem, kad dođemo zaklat ćeš nam janje“. To nije trebalo značiti da će time njihova nekretnina postati nekretnina tuženika. Na to je on odgovorio: "Ne pada mi na pamet, kada dođete vidjet ćete što će biti." To je ujedno bio i kraj njihovog tadašnjeg razgovora.

14. U nalazu i mišljenju, nakon uviđaja na licu mjesta, vještak trgovačko društvo G.-L. d.o.o. sa sjedištem u G., po dipl. ing. geod. D. J., nakon identifikacije nekretnina, u pisanom nalazu i mišljenju (list spisa 37- 46), na koji nije bilo posebnih prigovora, uvodno je naveo kako je nakon identifikacije izvršena geodetska izmjera uživanja pojedinačnih čestica i dijelova čestica zajedno sa skicom lica mjesta s prikazom prostora prijepora; s time da je prethodno na uviđaju naveo kako postoji zapreka parceliranju jer tuženik nije upisan niti u posjedovnom niti gruntovnom stanju obzirom nije provedena ostavinska rasprava iza njegovog pok. oca M.V.. Vještak je na skici lica mjesta naznačio čest. br. 1091 k.o. Z

. u naravi dvorište s dvije obiteljske kuće. Naveo je kako nije naglašeno da li se čestica parcelira i kako. Kuće da se protežu i na čest. br. 1092 na kojoj se nalaze pomoćni objekti pa problem treba zajednički rješavati sa čest. br. 1092. Ostatak čest. br. 1092 da je voćnjak, zarastao šikarom, a dijelom preko iste prolazi poljski put do poljoprivrednih čestica tužitelja i tuženika. Na skici broj 1 da je naznačen i dio čest. br. 1041 koji uživa tuženik, a pokazani dio je u naravi livada. Nadalje, na skici lica mjesta 2 da su naznačene čestice broj: 1114, 1116, 1128 i 1129. Na česticama broj 1114 i 1116 da je prikazan prijedlog parcelacije prema načinu uživanja. Čest. br. 1128 i 1129 su identificirane, ali da nije predložen prijedlog parcelacije, te čestice su u naravi livada. Nadalje, na skici lica mjesta 3 naznačen je dio čestice br. 7953 u naravi dijelom pašnjak, a dijelom šuma. Za taj dio stranke da imaju vlasništvo vidljivo iz izvatka iz zemljišne knjige, zk. ul. 311, na temelju kojeg bi trebalo izvršiti formiranije nove čestice izdvojiti je iz ostatka čestice u vlasništvu R. H., nije pokazana granica između tužitelja i tuženika. Naposljetku, na skici lica mjesta 4 da je naznačen dio čest. br. 3358 u naravi pašnjak, da bi trebalo izvršiti formiranje nove čestice i izdvojiti je iz ostatka čestica u vlasništvu R. H., nije pokazana granica između tužitelja i tuženika.

15. Čl. 37. st. 4. i 6. ZVDSP propisuje: (4) svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela. (6) Svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Isto tako, čl. 46. st. 1. ZVDSP propisuje: svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

16. Tužiteljice bi u predmetnoj parnici sukladno čl. 162. i 166. ZVDSP u ovoj tužbi radi predaje u posjed trebale kumulativno dokazati: svoje vlasništvo (odnosno barem zakonit i istinit posjed), tuženikov posjed stvari (faktičnu vlast) i identitet stvari.

17. Iz provedenih personalnih dokaza proizlazi kako je svjedokinja B. Ć. u bitnome navela da se tuženik uselio u kuću i istu koristi već 20 godina, pri tome ne navodeći broj čestice na kojoj se nalazi kuća, s time da je ona bila nazočna kada je tužiteljica S. dolazila u B., želeći ući u kuću, ali da joj V. M. nije dopustio ući u kući i svoje nekretnine, pa je pozvao policiju. Tužiteljica D. T. je iskazivala sukladno navodima iz tužbe dok je tuženik naveo kako je nekretnine koristio sukladno onome što je pripadalo njegovom ocu, negirajući da je smetao tužiteljice i deposedirao ih u odnosu na njihov dio. 18. Navedeni iskazi po ocjeni suda sami po sebi nisu nedvojben dokaz da je tuženik deposedirao tužiteljice na nekretnina koje su predmet postupka odnosno oduzeo ili bitno ograničio, naime upitnim se nameće svjedočenje B. Ć. i njezina pristranost, a ovo obzirom tuženik tvrdi da je s njezinim mužem bio u sporu; s time da navedena svjedokinja spominje samo kuću, a ne i druge nekretnine koje su predmet tužbe; dok iskazi stranaka u kontradiktornom postupku, u nedostatku ostalih, ne mogu biti osnova za formiranje čvrstog zaključka o osporenoj činjenici isključivog posjeda tuženika na predmetnim nekretninama.

19. Povrh navedenoga, navodi se i kako tužiteljice pogrešno potražuju i (isključivi) suposjed nekretnina pobliže opisanih u izreci presude kao u pl. 160. k.o. Z2 i pl. 218 k.o. Z2, a obzirom iz stanja posjedovnog lista koji kao takav nije osporen i time služi kao referentan za utvrđivanje zakonitosti i istinitosti prava vlasništva, slijedi da su na tim neokretnima samo evidentirani u posjedu dijela nekretnine, ne cijele, slijedom čega su trebale, da je dokazano da je tuženik u posjedu istih, označiti svoj realni dio. Međutim, ni nakon očevida čestice nisu parcelirane.

20. Zbog svega iznesenoga, sud uzima da tužiteljice nisu ispravno postavile tužbeni zahtjev u odnosu na predaju u isključivi posjed nekretnina koje nisu fizički podijeljene i označile stvari dio koji im pripada niti su u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a općenito kumulativno dokazale sve zakonske pretpostavke za predaju u posjed (niti u smislu odredbi čl. 162. st. 1. i 2. ni čl. 166. ZVDSP) na preostalim nekretninama; pa je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučeno kao u izreci.

21. Isto tako, kako tužiteljice nisu dokazale da ih je tuženik neovlašteno isključio ili bitno ograničio u njihovom posjedu to nije našao niti osnovanim ni obveznopravni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu pa je i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan; pri tome uzimajući da pored navedenoga nije bilo osnove provesti tkz. gospodarsko vještačenje, kako ga naziva tužitelj, obzirom bi isto u smjeru visine bilo svrhovito jedino u slučaju da je dokazana osnova tužbenog zahtjeva; čemu nije udovoljeno.

22. Zbog svega navedenoga, odnosno činjenice da je iz ranije navedenih razloga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, nije bilo potrebe posebno obrazlagati o prigovor zastare.

23. U odnosu na zahtjev stranaka za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi navodi se kako je čl. 14. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011) propisivao da je stranka dužna uz prijedlog za oslobođenje od plaćanja pristojbe podnijeti i potvrdu o imovnom stanju koju izdaje uprava Ministarstva. Kako stranke isto nisu učinile ni do zaključenja raspravljanja sud je njihove zahtjeve u tom dijelu odbio kao neosnovane.

24. Odluka o trošku u ovom kontradiktornom postupku je uslijedila sukladno čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je sud priznao tuženiku kao stranci koja je uspjela u sporu i koja je zastupana po kvalificiranom punomoćniku, nagradu na ime: sastava odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015- dalje Tarifa), zastupanja na ročištima: 4. ožujka 2014., 5. ožujka 2020., 26. svibnja 2021. i 17. kolovoza 2021. u iznosu od po 1.000,00 kn za zastupanje na svakom od ročišta sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, PDV od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife, sveukupno 6.250,00 kn. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi prvenstveno jer isti nije brojčano postavljen sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a, a niti u konačnici u spisu egzistira nalog i dokaz o plaćanju istih.

U Gospiću 10. rujna 2021.

Sutkinja

Vera Miočić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za županijski sud koji odlučuje po žalbi.

DNA:

- Tužiteljicama po punomoćniku,

- Tuženiku po punomoćniku,

Broj zapisa: eb2ff-6e2e9

Kontrolni broj: 07341-58840-4b94e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VERA MIOČIĆ, L=GOSPIĆ, O=OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Gospiću potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.