Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-324/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kov-Iz-16/2021. od 18. kolovoza 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog D. O. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. O., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. O. po branitelju, odvjetniku T. V., bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da se "pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni propisanim mjerama opreza".
3. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljeni D. O. počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o tome je li djelo dokazano, pa shodno tome i eventualno o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
7. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od bijega.
7.1. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ocjena je drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o okrivljeniku koji nije državljanin Republike Hrvatske, niti na njezinom teritoriju ima prijavljeno prebivalište i boravište niti je osobnim, obiteljskim ili imovinskim vezama vezan za područje Republike Hrvatske, pa imajući u vidu težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i ovog suda kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti, za sada, upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.
8. U pogledu žalbene tvrdnje kako ne postoji strah od nedostupnosti okrivljenika jer je isti državljanin R. P. koja je, kao i R. H., država članica Europske unije pa postoji mogućnost učinkovitog aktiviranja europskog uhidbenog naloga, drugostupanjski sud napominje kako opasnost od bijega na strani okrivljenika ne isključuje zemlje članice Europske unije niti je postojanje instituta europskog uhidbenog naloga zakonom predviđena blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora. Upravo suprotno, izdavanjem uhidbenog naloga postiže se predaja domaćem pravosudnom tijelu osoba koje su u bijegu, kojima se potom, upravo radi osiguranja njihove nazočnosti u postupku redovito određuje istražni zatvor. Slijedom navedenog, takav žalbeni navod ocijenjen je kao neprihvatljiv.
9. Nasuprot daljnjim žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedenog okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza, dok će prihvatljivost eventualne zamjene istražnog zatvora jamstvom biti razmotrena prilikom sljedeće kontrole istražnog zatvora sukladno članku 131. ZKP/08 od strane prvostupanjskog suda, koji će tada u obzir uzeti i dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru.
10. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
11. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
