Poslovni broj: Gž-1789/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, iz Z., OIB: ..., zastupanog po voditelju Područne službe K. T. P.,dr.med.spec., OIB .... i po punomoćnici V. B., struč.spec. admin.publ., zaposlenici tužitelja, Područne službe K., protiv tuženika E. O. d.d., iz Z., OIB ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj 11 Pn-3/2015-87 od 21. svibnja 2021., dana 9. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj 11 Pn-3/2015-87 od 21. svibnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 22.028,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2008. do isplate (točka I izreke), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2021. do isplate (točka II izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na temelju odredbi iz čl. 115. st. 1. u svezi čl. 110. st. 1. mjerodavnog Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 94/01), kojima je propisana obveza tužitelju Zavodu da izravno zahtijeva naknadu prouzročene štete ne samo od osobe koje su prouzročile bolest, odnosno ozljedu ili smrt osigurane osobe, već i od društva za osiguranje od automobilske odgovornosti motornog vozila kojim je prouzročena šteta, a to je neprijeporno tuženik.

6. Između stranaka nije sporno da se 10. veljače 2004. dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tužitelja D. K. zadobio teške tjelesne ozljede, koju prometnu nesreću je prouzročio osiguranik tuženika V. F., te koji je presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj KMP-57/04-14 od 8. studenoga 2005,. oglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja navedene prometne nesreće.

7. Između stranaka nije sporno niti da je vozilo reg. oznake ... na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti, policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 805778549 E. O.

8. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu predmetne štete s obzirom na prigovor tuženika da je u cijelosti iscrpljena svota osiguranja za štete na osobama po predmetnoj polici, koji limit iznosi 1.400.000,00 kn.

9. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tuženik po predmetu 050510556036 oštećeniku D. K. na ime glavnice platio iznos od ukupno 786.900,00 kn, s time da je pravomoćnom presudom u tom predmetu (presuda Općinskog suda u Krapini poslovni broj P- 397/05 od 20. prosinca 2006. i Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž-428/07-2 od 27. lipnja 2007., oštećeniku D. K. dosuđena renta s osnove trajne tuđe pomoći i njege u visini od 1.800,00 kn, te kapitalizirani iznos te rente iznosi 131.400,00 kn,

- da je po predmetu 070510500887 tuženik oštećenicima A. K., D. K. i I. K. po pravomoćnoj odluci Županijskog suda u Zlataru, poslovni broj Gž-1076/2011- 2 na ime glavnice platio iznos od 375.216,98 kn,

- da je po predmetu 060510587707 oštećeniku Zavodu, ovdje tužitelju, tuženik platio na ime glavnice iznos od 167.775,53 kn, što sve zbrojeno iznosi 1.421.983,22 kn,

- da je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Z. R. od 26. lipnja 2015. (listovi 346 – 350 spisa), a kojeg je isti izradio na temelju sljedeće dokumentacije: preslike police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 080577849, potvrde o izvršenom plaćanju i izvodima o promjenama i stanju računa sa svim isplatama oštećenicima, dokumentacije sadržane u spisu Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4239/12, i to: specifikacije isplate svih oštećenika na osnovi pokrića po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 080577849, potvrda o izvršenim plaćanjima i izvodima o promjenama i stanju računa sa svim isplatama oštećenicima,te potvrda o izvršenom plaćanju u korist tužitelja za troškove liječenja D. K., proizlazi:

-na temelju presude Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-357/07 i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-8917/11 tuženik je oštećenicima u razdoblju od 18. srpnja 2005. do 22. siječnja 2014. isplatio ukupno 513.436,39n kn, od čega 440.000,00 kn na ime glavnice, 57.423,76 kn na ime kamata, te 16.012,63 kn za parnične troškove.

-na temelju akontacije, presude Općinskog suda u Krapini poslovni broj 397/05 i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5975/07 tuženik je u razdoblju od 18. srpnja 2005. do 22. siječnja 2014. oštećeniku D. K. isplatio ukupno 1.271.298,94 kn, od čega 1.153.675,22 kn na ime glavnice te 117.623,72 kn na ime kamata i troškova,

-ako sud utvrdi da se iscrpljenost osigurane svote računa na način da se od nominalnog iznosa limita osiguranja oduzmu nominalno isplaćeni iznosi naknade šteta, tada slijedi da je limit predmetne police osiguranja iscrpljen 10. svibnja 2010., isplatom mjesečne rente za oštećenika D. K. na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5975/07 te je na taj dan nastalo prekoračenje limita u iznosu od 383,22 kn.

- ukupno prekoračenje limita police da iznosi 114.092,00 kn. - da na navedeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka tuženik nije imao primjedbi, a tužitelj se u podnesku zaprimljenom 24. kolovoza 2015. na nalaz i mišljenje vještaka očitovao da vještak nije u cijelosti izradio nalaz i mišljenje jer da je vještak trebao utvrditi, u slučaju da je iscrpljen limit police osiguranja, i razmjerni dio koji otpada na svakog oštećenika, uključujući tužitelja, a na koji oštećenici imaju pravo naknade od tuženika prema odredbi čl. 85. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" 46/97- dalje ZO), važećeg u vrijeme nastanka štetnog događaja, ističući da je tuženik dvije godine prije nastupa iscrpljenosti limita svote osiguranja bio upoznat s postojanjem potraživanja tužitelja iz ovog predmeta (tužitelj da je 4. ožujka 2008. tuženiku uputio zahtjev za naknadu predmetne štete),

- da je sud prvog stupnja navedeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka ocijenio stručnim i objektivnim, odbijajući prigovor tužitelja iz podneska od 24. kolovoza 2015. da vještak nije u cijelosti ispunio zadatak vještačenja, obrazloženjem da sud takav zadatak nije ni postavio financijskom vještaku,

- da D. K. nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja.

10. Slijedom izloženog, nalazeći da iako iz provedenih dokaza proizlazi da je u cijelosti iscrpljen limit osigurane svote, sud prvog stupnja utvrđuje da ova činjenica ne utječe na obvezu tuženika nadoknaditi tužitelju štetu koja se odnosi na troškove liječenja tužiteljevog osiguranika iz razloga što se na konkretan slučaj primjenjuje odredba čl. 10. ZO-a, koji zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a kojom odredbom je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na tijela i institucije javnog prava kod kojih neposredno po zakonu nastaju osiguravajući odnosi ili koji se zbog zakonske prinude moraju uspostaviti, a tužitelj je institucija javnog prava koji neposredno na temelju zakona ima pravo potraživati naknadu štete od tuženika za troškove liječenja svojeg osiguranika.

11. S obzirom da je odredbom čl. 10. ZO-a propisano da se taj zakon ne primjenjuje na tužitelja sud utvrđuje da se ne primjenjuje niti odredba čl. 85. tog zakona, na koju se poziva tuženik, a kojom je propisano da obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos.

12. Slijedom izloženoga, te pozivom na odredbu iz čl. 110. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a otklanjajući prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja, sud prvog stupnja donosi pobijanu presudu.

13. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da ne postoji doprinos osiguranika tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja, na koje obrazloženje se upućuje radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja, dok činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja kojima otklanja prigovor tuženika u odnosu na istaknuti prigovor limita osiguranja, ovome sudu za sada nisu prihvatljiva.

14. Pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja pozivajući se na odredbu čl. 10. ZO da tuženik ne može isticati prigovor limita. To iz razloga jer je odredbom čl. 86. ZO tužitelj, kao pravna osoba izrijekom uvršten u krug osoba koje imaju pravo na naknadu štete po osnovi i visini propisanoj tom odredbom, a time nije isključena primjena odredbe čl. 85. ZO o limitiranoj odgovornosti tuženika.

15. Stoga je u konkretnom slučaju o osnovanosti prigovora tuženika o iscrpljenoj svoti osiguranja valjalo odlučivati primjenom odredbe čl. 85. ZO (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev -1354/11 od 3. srpnja 2019.).

16. Odredbom iz čl. 85. ZO propisano je sljedeće:

17. Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos. (st. 1.) Iznos iz st. 1. ovog članka posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima. (st. 2.) Ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovog članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju. (st. 3). Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti je moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz st. 1. ovog članka. (st. 4.).

18. Kod utvrđivanja limita obveze osiguratelja iznos štete prema kojem se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava se tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, nenovčana imovinska šteta i neimovinska šteta prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja, dok se kod ocjene limita odgovornosti po osnovi naknade imovinske štete u obliku novčane rente visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema cijenama u vrijeme nastanka štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad visina štete prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na prethodno navedeni način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete, s tim da se zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju bez obzira na limit osiguranja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev-2689/11., Rev-231/2007., Rev x- 430/09, i Rev-x-507/16 i dr.).

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. rujna 2014. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem kada u parnici po zahtjevima više oštećenih iz istog štetnog događaja sud nakon istaknutog prigovora limita utvrdi da ukupna šteta prelazi osiguranu svotu, sud će u granicama osnovanosti prigovora svakome od tužitelja dosuditi razmjeran dio naknade, tako da zbroj dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze zajednice osiguranja, vodeći pri tome računa o odštetnim zahtjevima oštećenih osoba iz istog štetnog događaja postavljenih kod osiguratelja, u drugim parnicama kod istog ili drugog suda te o iznosima naknade utvrđenim nagodbom ili pravomoćnom presudom.

Primjenom odredbe čl. 85. st. 4. ZO i u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik je, u slučaju da je iscrpljen limit osiguranja, dužan naknaditi oštećenim osobama razmjeran dio naknade štete, ali tako da zbroj dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze zajednice osiguranja.

Međutim, ako je osiguravatelj u smislu odredbe čl. 85. st. 4. ZO postupao u dobroj vjeri, ne znajući da postoje i druge oštećene osobe (shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci broj Rev-1355/12 od 2. prosinca 2015.), oslobađa se obveze isplatiti naknadu koja premašuje svotu propisanu u st. 1. istog članka (tako i odluka broj Rev-x-204/2017).

Naime, smisao principa razmjernosti iz odredbe čl. 85. ZO je u osiguranju jednakopravne zaštite svim osiguranim osobama, koji princip bi bio narušen ako bi se samo zbog toga što je jedan sudski postupak ranije dovršen drugim oštećenicima mogao pružiti niži stupanj sudske zaštite.

20. S obzirom da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije postupio na opisani način, a na što je upućivao i sam tužitelj (podnesak od 24. kolovoza 2015.) da angažirani financijski vještak nije utvrdio razmjerni dio osigurane svote koji otpada na svakog oštećenika, uključujući tužitelja, te ističući da je tuženik prije nastupa iscrpljenosti limita svote osiguranja bio upoznat sa potraživanjem tužitelja, to je činjenično stanje za sada ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

21. U nastavku postupka sud prvog stupnja dopunit će činjenično stanje na način kako je ukazano ovim rješenjem, te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

22. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

23. Sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci 9. rujna 2021.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić