REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-1811/21

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. Č., OIB:, P. S. K. K.,,zastupan

po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika C. z.s.s. S., OIB:, G., S., zastupano po pun.

J. G., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2021. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja D. K., odvj. vježb. kod I. M., odvj. u S., te zamj. pun. tuženika B. F.-

P., odvj. vježb. kod J. G., odvj. u S., po objavi dana 9. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku C. z.s.s. S, OIB:, G.

, S. da u roku od 15 dana isplati tužitelju Ž. B. Č., OIB:, P. S., K. K. iznos od 2.686,84 kn zajedno

sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 254,59 kn od 15. listopada 2016.

- 560,10 kn od 15. studenog 2016.

- 560,10 kn od 15. prosinca 2016.

- 649,53 kn od 15. siječnja 2017.

- 662,52 kn od 15. veljače 2017.

pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak .

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice Ž. B. Č., OIB: , u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude.

III.

Nalaže

se

tuženiku

C.

z.s.s.

S,

OIB:,

G. S., u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužiteljici Ž. B. Č., OIB:, parnični trošak od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, dok se sa više zatraženim iznosom od 1.250,00 kn ovo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj 14. siječnja 2021. navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama(„Narodne novine“, broj: 27/01., 39/09., dalje: ZPJS). Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Vlada RH i sindikat javnih službi sklopili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaću u javnim kojim je osnovica privremeno zadržana na iznosu iz 2008., iznosu od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi čl. III Dodatka Sporazuma. Iste stranke su 26. listopada 2011. sklopile Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu:IDDS), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011. Sukladno odredbi čl. XI. st. 4. Izmjena dodatka, ugovoreno trajanje Dodatka i Izmjena dodatka je pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.Vlada RH i sindikati javnih službi usvojili su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena dodatka kojim je pojašnjena primjena čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015, te obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Stoga se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn imala tužitelju isplaćivati počevši s plaćom za prosinac 2015., a sve sukladno odredbi čl. VII c Izmjena dodatka. Tuženik je međutim tužiteljici plaću tijekom utuženog razdoblja, prosinac 2015. do siječanj 2017., i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn. Tužiteljica navodi kako su daljnja povećanja osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđena odredbom čl. IV st.1. Izmjena dodatka koje propisuje sljedeće:„Točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“ Iz statističkih podataka DZS-a, koji su sukladno čl. VII b Izmjena dodatka ugovornim stranama Izmjena dodatka redovito dostavljani, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 ( dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Budući je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV st.1. Izmjena dodatka dolazi do odnosa pariteta : 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega nadalje proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Tužiteljica ističe je člankom IV st.2. Izmjena dodatka određeno da će se slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Sindikati javnih službi su 02. lipnja 2016., pozvali Vladu RH da sukladno čl. IV Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV st. 1. Izmjena dodatka, međutim Vlada RH se oglušila na poziv sindikata i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st.4. Zakona o obveznim odnosima kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV st.1 Izmjena dodatka točno 4. lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV st.2. Izmjena dodatka (u smislu odredbe čl.272. Zakona o obveznim odnosima kvocijent pariteta je odrediv prema objektivnim statističkim podacima DZS-a). Tužiteljica ističe da se počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,28% : 2 = 1,14 %) te kako se sukladno članku IV st.3. IDDS-a osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala uvećati za još daljnjih 1,14%. Zaključno, tužiteljica navodi kako za utuženo razdoblje istome pripada pravo na razliku bruto plaća u ukupnom iznosu od 2.686,84 kuna, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo kako nije sporno da je tužiteljica zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu te da je između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata u srednjim školama Hrvatske te sindikata hrvatskih učitelja, Sindikat zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, 23.studenog 2006. sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, a dana 26. listopada 2011., kao i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka sporazumu osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost, pravnu narav, obveznost a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovnici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim navedenog, smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu kolektivnog ugovora to niti njihove odredbe nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim aktima, a samim tim niti tužitelj, kao radnik zaposlen kod tuženika ne može biti aktivno legitimiran potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09 i 124/09). Zakonom o osnovici plaće u javnim službama u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Ističe da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, s početkom od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, s početkom od siječnja 2016. Budući Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima III do V nije došlo za vrijeme važenja istih.

3. Tuženik podneskom od 26.03.2021. u odnosu visinu predmeta spora dostavlja svoj obračun (koji je identičan tužiteljevom) te čini nespornom visinu tužbenog zahtjeva. Predmetni obračun konzumira kako povećanje od 6 % osnovice za cijeli utuženi period, tako i dodatno povećanje osnovice u iznosu od 1,14 % od srpnja 2016. godine pa do kraja siječnja 2017. godine na ime pariteta. Naime, tužitelj tužbom traži isplatu razlike plaće po dvije osnove, odnosno zbog: neobračunatog uvećanja osnovice za 6%; i neobračunatog uvećanja na ime očuvanja pariteta za 1,14% od srpnja 2016. godine pa nadalje. Međutim, tuženik u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice navodi kako se odredbe Izmjene i dopune dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine uopće ne bi trebale primjenjivati na ovaj slučaj jer su pravno nevaljane. Sukladno sudskoj praksi, pravno je nevaljana izmjena koju nisu zaključili svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor. S obzirom na to kako u navedenoj izmjeni nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili sami sporazum, odnosno kolektivni ugovor, ovako potpisana i parafirana izmjena ne bi trebala proizvoditi pravne učinke. Slijedom navedenog, navaljane su i sve kasnije izmjene i dopune, dodatci, arbitražne odluke i tumačenja koji se odnose na predmetnu izmjenu, slijedom čega već radi toga ne postoji nikakav pravno valjani propis koji bi obvezivao tuženika na podizanje osnovice kako to tumači tužitelj. Što više, upravo vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu od 28. prosinca 2012. godine, a na koje se tužitelj poziva, nije uopće potpisao upravo sindikat socijalne skrbi Hrvatske. Suprotno stajalištu tužitelja, navedeni Sporazum, a onda posljedično i sve njegove izmjene, dopune, odluke i tumačenja – ne predstavljaju zakonito zaključeni kolektivni ugovor pa nema mjesta primjeni odredbama zakona koje se odnose na važenje i primjenu kolektivnih ugovora. Poslodavac može pregovarati samo s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata koji su imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata (ili odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća), što u ovom slučaju nije ostvareno jer su predstavnici na strani sindikata bili samo neki sindikati javnih službi, slijedom čega je predmetni Sporazum kao i svi njegovi dodaci i izmjene sklopljeni suprotno prisilnim normama Zakona o radu čl. 254. (prije čl. 186.). Slijedom navedenog, navedeni Sporazum, dodatak Sporazumu te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma i njegova vjerodostojan tumačenja i arbitražne odluke uopće ne obvezuju tuženika jer nisu pravno valjani. Radi svega navedenog tuženik predlaže sudu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti te obvezati istu na plaćanje troškova parničnog postupka.

3.1. Iz spisu priložene dokumentacije, posebno tabelarnih prikaza dostavljenih od strane tužitelja i tuženika, te navoda tuženika, nedvojbeno proizlazi da visina tužbenog zahtjeva nije sporna za iznose razlike bruto plaće u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. koji se odnose na uvećanje osnovice za od 6 %, odnosno da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna do iznosa 2.686,84 kn. Međutim, tuženik je izričito osporio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Obzirom da tuženik nije sporio način matematičkog izračuna do nespornog iznosa potraživanja, te imajući u vidu da je riječ o jednostavnoj matematičkoj operaciji izračuna u dijelu koji se odnosi na paritete, za zaključiti je kako nije sporan matematički obračun tužbenog potraživanja, već je sporna pravna osnova, a time i visina tužbenog zahtjeva.

4. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., preslike obračuna plaća za tužitelja, tablicu za izračun dodataka, kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i to zaključke sa sastanka održanog 08. prosinca 2016., priložene sudske odluke, tabelarni prikaz izračuna visine tužbenog zahtjeva na ime tužiteljice i obračun tuženika, te ostale isprave priložene spisu.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III. i čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., u iznosu od 2.686,84 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u odnosu na navedeni osnovu.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, a potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva i u dijelu koji se odnosi na daljnja povećanja osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje uvjeta predviđenih odredbama članka IV. st. 2. i st. 3. IDDS-a, koje odredbe utvrđuju način na koji će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, te je sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u smislu naprijed citiranih odredbi članka III. i članka IV. IDDS-a.

9. Odredbom članka 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12., 150/13., 153/13.; dalje: TKU) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.

10. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

11. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

11.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

11.6. Nadalje, odredbom čl. 139. ZR-a propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

11.7. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno č l. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, dok je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata djelomično neosnovan zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II..

13. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

13.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

13.2. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

13.3. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

14. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka to ovaj sud smatra da je ispravan obračun koji je priložio tužitelj a koji je tuženik provjerom utvrdio točnim u ukupnom iznosu od 2.686,84 kn.

14. 1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

14.2. Iz statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi kako je mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

14.3. Odredbom čl. VII. b st. 3. i st. 8. IDDS-a ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, a sukladno čl. IV. st. 1. IDDS-a, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta85,9:100/87,9:100 = 97,72 kn. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9772 odnosno 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,28% manji od pariteta iz 2008. godine.

14.4. Odredbom čl. IV. st. 2. IDDS-a ugovoreno je, da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

14.5. Sindikati javnih službi su 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da sukladno čl. IV. IDDS-a utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. istih, a kojem pozivu se Vlada RH nije odazvala, te nije ispunila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. IDDS-a.

14.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U smislu citirane odredbe ZOO-a,zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH, u konkretnom slučaju uvjet se ima smatrati ispunjenim odnosno kvocijent pariteta utvrđenim. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a budući se isti može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII. b st. 10. IDDS-a.

15. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. Izmjena dodatka, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., obzirom na objavu podataka od strane Državnog zavoda za statistiku 4. studenoga 2015., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS-a, sve sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 272. ZOO-a.

15.1. Iz navedenog slijedi kako se primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica plaće se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14 %).

15. 2. Odredba članka IV st.3. Izmjena dodatka propisuje kako će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

15.3. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

15.4. Također, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 18.- 18.2 ove odluke.

15.5. Slijedom iznesenog, sud je prihvatio kao osnovan obračun razlike manje isplaćenih plača tužitelja u utuženom razdoblju, u iznosu od 2.686,84 kn bruto, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP-a.

16. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

17. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koje dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. I 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak. Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

21. Tužiteljica u ovom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, to istoj sukladno odredbi članka 154. stavka 5., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i vrijednosti predmeta spora.

20.1.Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe i to u iznosu od 500,00 kuna (Tbr.7. toč. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 11.03.2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 kuna (Tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 11.03.2021. i 12.05.2021. u iznosu od po 500,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), sveukupno 2.000,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje ukupan iznos od 2.500,00 kn. Troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17). Obzirom da je tužiteljica popisala parnični trošak u visini od 3.750,00 kn, to je sa više zatraženim iznosom od 1.250,00 kn ovo traženje tužiteljice odbiti kao neosnovano.

U Splitu, 9. rujna 2021.

SUTKINJA:

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1.,2.,4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku,

- u spis.