Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžm-19/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca tog suda dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom L. T. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog L. T. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 11. lipnja 2021. broj Km-5/2020., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba maloljetnog L. T. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Varaždinu proglasio je maloljetnog L. T. krivim za kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci te presude, pa mu je na temelju članka 28. stavka 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM/11.) izrekao pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora i odredio da mu naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor ako u roku od 2 (dvije) godine počini novo kazneno djelo ili ako bi se protivio provođenju izrečene odgojne mjere.

1.1. Na temelju članka 10. stavka 2. točke 8. ZSM/11. maloljetnom L. T. rješenjem, umjesto ispravno presudom, prvostupanjskog suda izrečena je posebna obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 100 sati.

1.2. Na temelju članka 89. ZSM/11. odlučeno je da troškovi tog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude i rješenja podnio je žalbu maloljetni L. T. po branitelju T. R., odvjetniku iz V. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se "pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, obzirom da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenik isto počinio, odnosno podredno da se prvostupanjska presuda ukine i uputi predmet na ponovno suđenje i odlučivanje."

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Maloljetnik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da je "izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a u odnosu na ključne elemente osnovanosti optužbe, te činjenica na kojima se temelji stav suda o krivnji okrivljenika, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika".

6.1. Izložena formulacija predstavlja prepisivanje zakonskog teksta, i to ne potpuno i vjerno, odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Maloljetnik u nastavku žalbe navodi da tijekom postupka državno odvjetništvo uopće nije predlagalo dokaze u odnosu na dva bitna elementa obilježja kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. KZ/11., i to stanje svijesti oštećene L. K. neposredno prije i za vrijeme spolnog odnosa i znanje maloljetnog L. T. da se oštećena nalazi u stanju u kojem nije mogla upravljati svojim postupcima i izraziti svoje odbijanje, kao i da sud uopće u obrazloženju nije spomenuo na temelju čega je utvrdio nesposobnost oštećene za shvaćanje događanja spolnog odnosa i spoznaju L. T. da je oštećena nesposobna. Također smatra da prvostupanjski sud nije analizirao iskaze svjedoka niti ih komparirao i tako utvrdio stvarni mogući tijek događaja. Međutim, takvi prigovori nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja je u odlomku 16. obrazloženja presude naveo na temelju čega i kako utvrđuje da je oštećena L. K. inkriminirane večeri bila u stanju jake alkoholiziranosti, pozivajući se pritom na iskaze svjedoka koji to navode. Nadalje u odlomku 18. obrazloženja prvostupanjske odluke navedeno je na temelju čega sud prvog stupnja nalazi da je maloljetnik bio svjestan da je oštećenica u stanju jake alkoholiziranosti, pozivajući se također na dokaze iz kojih to zaključuje. Konačno, u odlomcima 15., 18. i 19. sud prvog stupnja detaljno analizira i ocjenjuje provedene dokaze, odnosno iskaze svih svjedoka i obranu maloljetnika, a druga je stvar što maloljetnik takvu ocjenu i zaključke prvostupanjskog suda ne prihvaća, no time se ne ostvaruje naznačena bitna postupovna povreda.

6.2. Ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije počinjen niti neki drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., odnosno da nije ostvarena niti neka od ostalih bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Najvećim dijelom žalbenih navoda maloljetnik pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prije svega u žalbi navodi da nije utvrđeno voljno stanje oštećenice prije i u trenutku spolnog odnosa, je li mogla upravljati svojom voljom, izraziti svoje odbijanje, je li i na temelju čega je maloljetnik trebao znati da oštećena ne želi spolni odnos, koliko je alkohola oštećenica popila nakon spolnog odnosa u vremenu od 02,30 – 03,00 do nešto iza 04,00 sata, kad je povraćala i kako se tada popela u potkrovlje. Nadalje, žalitelj dopušta da se oštećena doista ne sjeća događaja, insinuira mogućnost: "hormonalne oluje zbog atrakcije seksualne privlačnosti ili pak alkoholne privremene amnezije", dodatno prigovarajući da sud ne obrazlaže zašto smatra da se oštećena ne sjeća spolnog čina, odnosno zašto joj u tom dijelu vjeruje. Žalitelj ističe da je nemoguće da bi maloljetnik mogao besvjesnu oštećenicu bez obzira na vrijeme od 02,00 ili 04,00 sata odnijeti strmim stepenicama u potkrovlje, a ponavljajući svoju obranu iznesenu tijekom postupka, da je oštećenica nakon spolnog odnosa s njim sišla iz potkrovlja i nastavila konzumirati alkohol. Ujedno, smatra upitnim kako je mogla sama otići u potkrovlje u takvom stanju. U žalbi ponavlja obranu da je oštećenica nakon spolnog odnosa s njim još najmanje sat vremena nastavila plesati, zabavljati se i konzumirati alkohol, a iz čega žalitelj zaključuje da se oštećenica prije toga samostalno i voljno popela u potkrovlje i imala dobrovoljni spolni odnos. U žalbi ponavlja obranu i da na oštećenici nisu nađeni vidljivi tragovi nasilja, smatrajući da kod žene koja nije uzbuđena ne dolazi do vlaženja. U žalbi se navodi da je prvostupanjski sud kontradiktoran kada obrazlaže da oštećenica nije imala dobrovoljni odnos s okrivljenikom, a ničeg se ne sjeća. Žalitelj osporava da bi pripitost oštećenice tempore criminis podrazumijevala da nije mogla izraziti svoje odbijanje ili u konkretnom slučaju inicirati spolni odnos. Nadalje, ističe da su iskazi svjedoka J. K., D. J. i H. P. kontradiktorni i da je pogrešno sud prvog stupnja te iskaze prihvatio. U žalbi ističe da prvostupanjski sud uopće nije spomenuo "izjavu navodne žrtve da predmetni seksualni odnos s okrivljenikom nije bio prvi, a što proizlazi i iz iskaza okrivljenika". U žalbi se navodi da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer su neopravdano odbijeni dokazni prijedlozi da se ispitaju kao svjedoci otac oštećenice (na okolnost tko je forsirao nazivanje maloljetnika i odnosa između žrtve i majke žrtve) i maloljetnikova djevojka H. K. (na okolnost izjave žrtve u pogledu maloljetnika). U žalbi navodi da je trebalo provesti vještačenje žrtve po vještaku za područje seksologije na okolnost manipulacije kojima je ista izložena od strane svoje majke. Bitnim smatra tko je prijavio maloljetnika i zbog čega, odnosno na čiji nagovor, a iznosi se intiman život žrtve prije ovog događaja. Maloljetnik ujedno osporava potrebu provođenja biološkog vještačenja, kojim su prouzročeni nepotrebni troškovi, jer nije sporio spolni odnos s L. K. Žalbom se osporava ocjena vjerodostojnosti iskaza D. M., jedinog svjedoka koji je vidio sam čin spolnog odnosa između maloljetnika i oštećenice, kao i neocjenjivanje iskaza svjedoka M. H. koji je vidio čin predigre "ljubljenjem i milovanjem", pa je taj iskaz čak i izostavio.

8. Međutim, suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud proveo je sve potrebne dokaze, koje je potom, kao i obranu optuženika, savjesno i valjano analizirao i kritički ocijenio i to pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, pa se zaključcima do kojih je na takav, logički neupitan način došao, nema što prigovoriti.

8.1. U pogledu stanja svijesti oštećenice i njene sposobnosti da izrazi svoje protivljenje spolnom odnosu tempore criminis, ali i toga da je maloljetnik bio svjestan da je oštećenica u takvom stanju već je odgovoreno u odlomku 6.1. ove odluke. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao ispravne argumente kojima prvostupanjski sud obrazlaže zbog čega smatra da je oštećenica bila pod snažnim utjecajem alkohola, pozivajući se pritom na nesumnjivu kronologiju zbivanja, jer je prije odlaska u potkrovlje, oštećenica povraćala, a prema iskazu svjedokinje H. P. prije toga je teže govorila i zanosila se. Svjedokinja H. P. je navela što je žrtva iskazala da si ide leći i da joj nije dobro, a nije vidjela kako je i s kim žrtva otišla na kat. Ovakav slijed zbivanja proizlazi i iz iskaza svjedokinje D. J., koja navodi da su se L. i još jedan dečko I. negdje oko 02,00 ili 03,00 spustili s terase dolje i išli povraćati, a kada je L. pala da je L. bio s njima na terasi". Svjedokinja D. J. navodi i da je nakon toga netko L. pomogao odvesti je u potkrovlje do kreveta. Iako nije vidjela tko je to bio, pretpostavlja da je to bio L., jer je upravo on u jednom trenutku rekao: L. hrče u sobi". Niti jedna od ovih svjedokinja ne navodi da bi se nakon toga, odnosno nakon što je L. završila u potkrovlju ona vraćala na zabavu i nastavila piti. Tu verziju navode samo svjedoci D. M. i M. H., obojica prijatelji maloljetnika s kojima je došla na rođendansku zabavu L. K. No, iz iskaza svjedoka M. proizlazilo bi da je L. po povratku iz potkrovlja "cijelo vrijeme nakon toga bila s njima u prizemlju, a jedno vrijeme s H. i K. u kuhinji pokraj sobe, sve dok nije došla L. majka, u što je sto posto siguran". Upravo taj dio iskaza kompromitira sve što je svjedok izjavio o ranijem tijeku događaja jer je nepobitno i sigurno utvrđeno da je L. majka po dolasku pitala za L. koju je našla u dubokom snu u pokrovlju. Svjedok H. pak navodi da je u kuhinji zatekao L. i L. kako se ljube, a nakon toga je izašao i nije ih vidio i pretpostavlja da su otišli u potkrovlje. 15 ili 20 minuta kasnije izašli su na terasu i vidio je da su pili žestice,nakon čega je L. pozlilo i povraćala je, što nije vidio nego čuo od drugih. Kad je došla L. majka ne zna gdje se L. nalazila. Taj iskaz pati od brojnih nedosljednosti i nejasnoća, pa ga je sud prvog stupnja opravdano ocijenio nevjerodostojnim. Naime, svjedok H. samo "pretpostavlja" kamo su otišli L. i L., a daljnji slijed zbivanja u kojem navodi da je L. po povratku na zabavu nastavila piti i da joj je pozlilo, a da on ne zna gdje se nalazila kada je došla njezina majka u najmanju ruku je neživotan. Doista nije razumljivo ni prihvatljivo da bi jedan od sudionika proslave, a to je svjedok H. nesumnjivo bio, potpuno ignorirao stanje slavljenice, pa čak i do mjere da ne zna gdje se slavljenica nalazila kada je došla njezina majka. No, i pod pretpostavkom takve svjedokove potpune nezainteresiranosti za sudbinu i stanje slavljenice, to bi podrazumijevalo da je L. netko morao pomoći da ode u potkrovlje i da ju polegne u krevet. U tom slučaju ne samo da bi netko do drugih uzvanika to vidio, nego nema razloga i da se ne utvrdi tko je pomogao L. da se popne u potkrovlje. Dakle, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se događaji na proslavi nisu odvijali na način kako to tvrde maloljetnikovi prijatelji.

8.2. Povezujući iskaz svjedokinje J. K., s iskazima svjedoka koje prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnima, proizlazi da je pri dolasku na proslavu vidjela da je L. bila u teškom pijanom stanju. Ne samo da je oštećena L. K. imala poteškoća i da je nije bilo moguće probuditi, nego nije mogla ni upravljati postupcima, tj. se bila u stanju sama obući. L. majka pozvala je u potkrovlje njezine dvije prijateljice, D. J. i H. P. koje su joj pomogle da odjene L. Tko je i na koji način sudjelovao u oblačenju L. doista nije odlučno niti je to dio događaja koji bi sve svjedokinje trebale jednako zapamtiti u svim detaljima. Međutim, zasigurno od odlaska L. u potkrovlje do dolaska L. majke nije prošlo jako dugo vremena, a u tom razdoblju indikativna je izjava maloljetnika da L. hrče u sobi", što podrazumijeva da mu je poznato gdje se nalazi i u kojem je stanju. Ima li se na umu da je svjedokinja J. K. našla L. zarolanu u pokrivač, da bi, kada ju je uspjela otkriti utvrdila da joj je haljina podignuta i da je bez gaćica, kao i da je potom uočila mrlje na plahti i haljini i osjetila miris sperme, za koju je biološkim vještačenjem utvrđeno da pripada maloljetniku, nema nikakve dvojbe da se spolni odnos odigrao neposredno prije. Stanje u kojem su L. zatekle njezina majka i prijateljice D. J. i H. P. nesporno ukazuje na to da je ona bila teško alkoholizirana, a podatak o ranijem povraćanju to potvrđuje. U opisanim okolnostima logično je i životno da se takva osoba ne sjeća ničega ili gotovo ničega, pa su neprihvatljivi prigovori kojima se to osporava. Stanje teškog pijanstva lako je uočljivo drugim ljudima i nije ga moguće ne primijetiti. O tome govori i sadržaj poruka koje su mobitelima razmijenile L. K. i svjedokinja D. J. te L. K. i H. P. dan kasnije. Da je maloljetnik toga bio svjestan proizlazi iz komunikacije SMS porukama između njega i L. K. idućeg dana koja se nalazi u spisu, a iz koje je vidljivo da on najprije negira da se bilo što dogodilo između njih, da bi, saznavši da je L. otišla na policiju i da je išla kod ginekologa, nakon što ju je više puta pokušao nazvati po iskazu oštećenice u telefonskom razgovoru priznao joj da su imali spolni odnos, govoreći "Sory, sory, nisam htel. Samo da se ne sazna. Stvarno oprosti L. nisam štel." Štoviše, iz tih je poruka razvidno da je maloljetnik bio svjestan da je L. bila jako alkoholizirana i da je spavala. Da je maloljetnik, nakon što je doznao da je L. otišla kod ginekologa, priznao da je s njom imao spolni odnos vidljivo je i iz iskaza svjedoka J. K. koja je s njim nakon toga razgovarala uzevši telefon od L. i pitala ga zašto je to napravio, a on je ponavljao da mu je žao, te na njezino pitanje je li svršio u njezinu kćer jer to nije mala stvar, odgovorio da nije. Ovakva komunikacija nesumnjivo govori o tome da je maloljetnik bio itekako svjestan teško alkoholiziranog stanja oštećenice, da je to stanje i iskoristio da s njom obavi spolni odnos, iako mu je bilo jasno da ona uopće nije u stanju percipirati što se događa, a kamoli dati pristanak. Također podatak da on "nije svršio u nju" jasno ukazuje na to da je postupao namjerno i kontrolirano. 8.3. Prihvatljive i logične razloge iznio je sud prvog stupnja o tome zbog čega ne prihvaća obranu maloljetnika, da su on i L. ranije imali tri dobrovoljna spolna odnosa, odnosno da ovaj spolni odnos između L. i maloljetnika nije bio njihov prvi spolni odnos, jer to sadržaj njihove komunikacije mobitelima putem Snapchat aplikacije takvu verziju u potpunosti demantira. Naime, svjedokinja L. K., isto nije potvrdila, a što je prihvatio prvostupanjski sud.

8.4. Iz kaznene prijave jasno je da je podnositelj prijave upravo L. K. Irelevantno je za takvu prijavu kao i za činjenično stanje u ovom predmetu je li i o čemu i s kim prethodno razgovarala, budući da svi izvedeni dokazi nesumnjivo govore da je upravo maloljetnik počinitelj ovog kaznenog djela.

8.5. Nadalje, činjenično stanje je i potpuno utvrđeno te je pravilno sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za ispitivanje kao svjedoka oca L. K. Već je u odlomku 8.5. navedeno zbog čega je irelevantno s kim je sve L. razgovarala prije podnošenja kaznene prijave. Niti ispitivanjem djevojke maloljetnika ne bi se ništa novo u pogledu relevantnih činjenica utvrdilo. Najzad, provođenje vještačenja po vještaku seksologu koje predlaže obrana ničim nije potkrijepljeno, pa nije jasno ni što bi se takvim, atipičnim vještačenjem imalo utvrditi. Biološko vještačenje, pak, bilo je potrebno jer je upravo njime utvrđeno da je sperma koja je pronađena na krevetu na kojem je L. K. zatečena pripadala maloljetniku.

8.6. Konačno, argument obrane kako na oštećenici, odnosno žrtvi nisu pronađeni tragovi nasilja, zbog čega smatra da nije riječ o silovanju nego dobrovoljnom seksualnom odnosu potpuno su neosnovani. Izneseni su razlozi proizvoljni i izmišljeni, nepotkrijepljeni bilo kakvim podacima iz medicinske znanosti, pri čemu žalitelj zanemaruje činjenicu da u velikom broju slučajeva silovanja izostaju bilo kakve ozljede na žrtvi.

8.7. Iz izloženih razloga žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Žalitelj se žali i zbog povrede kaznenog zakona, ali tu osnovu ne obrazlaže, a iz navoda slijedi da bi se radilo o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, odnosno onoj koja bi proizlazila iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako je činjenično stanje pravilno utvrđeno, nema povrede kaznenog zakona, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točke 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je došlo do povrede kaznenog zakona na štetu maloljetnika.

10. Žalbenu osnovu zbog odluke o kazni žalitelj ne obrazlaže. Međutim, kako u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, taj dio presude prvostupanjskog suda ispitan je i po službenoj dužnosti. Ovdje ponovno treba naglasiti da kada prvostupanjski sud maloljetniku izriče maloljetnički zatvor, temeljem odredbe članka 88. stavak 4. ZSM/11., čini presudom, pa se presudom temeljem odredbe članka 28. stavak 1. ZSM/11. izriču posebne obveze.

10.1. Sud prvog stupnja ispravno je utvrdio olakotnim podatke o osobnom i obiteljskom životu maloljetnika koji proizlaze iz izvješća Centra za socijalnu skrb V., te ih je adekvatno takvima cijenio. Međutim, istodobno je primjereno cijenio težinu i narav počinjenog kaznenog djela za koje je zaprijećena visoka zatvorska kazna, kao i podatak da je maloljetnik u međuvremenu postao punoljetan, a te okolnosti i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda opravdavaju izricanje pridržaja maloljetničkog zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, respektirajući na taj način istodobno činjenicu da maloljetnik nije do sada bio ni prijavljivan kao počinitelj kaznenih djela, da je uredan u pohađanju nastave, da nisu kod njega nađeni poremećaji u ponašanju te da odrasta u obitelji koja dobro funkcionira usprkos tome što je majka po razvodu napustila obitelj. Za postizanje svrhe izricanja maloljetničkih sankcija iz članka 6. ZSM/11. opravdano je maloljetniku uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora izrečena posebna obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 100 sati.

11. Slijedom navedenog trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 9. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.