REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 429/2019-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog G. V., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 6. veljače 2019. broj K-28/2017-17., u sjednici održanoj 9. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e  :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog G. V. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom optuženi G. V. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Primjenom članka 54. KZ/11., optuženiku je, u izrečenu kaznu zatvora, uračunato vrijeme provedeno istražnom zatvoru od 7. ožujka 2015. do 29. svibnja 2015. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., oduzet je pištolj marke Beretta, dva spremnika za pištolj i dvanaest komada streljiva kalibra 9 mm, te je određeno njihovo uništenje nakon pravomoćnosti presude. Primjenom članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu 6.300,00 kuna.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi G. V.

I Kž 429/2019-6

3. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

4. Optuženi G. V. je žalbu podnio putem branitelja D. M., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i odluke o troškovima. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, s prijedlogom odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu, a optuženik je, putem branitelja, odgovorio na žalbu državnog odvjetnika. Optuženik, u svom odgovoru, predlaže žalbu odbaciti premda je ona, nasuprot tvrdnji optuženika, nedvojbeno podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja K-28/2017-17, ili žalbu odbiti kao neosnovanu.

6. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Na temelju članka 475. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi G. V. i njegov branitelj D. M., jer su to zahtijevali, te Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske. Sjednici, međutim, nisu prisustvovali.

8. Žalbe su neosnovane.

9. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Nasuprot paušalnoj tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja, niti su izneseni razlozi međusobno proturječni. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to i navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. To što sud, u odnosu na pojedina utvrđenja, ne prihvaća ocjenu dokaza kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

10. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je oglašen krivim, i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog

I Kž 429/2019-6

zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa motrišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude označeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

11. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica, pravilno, utemeljeni na izvedenim dokazima.

12. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je optuženik postupao s namjerom oštećenika zaplašiti a kako bi se, na taj način, obranio od njegovih fizičkih nasrtaja.

13. Oštećenikova verbalna agresivnost, kako ju je opisao optuženik u svojoj obrani, nije fizički nasrtaj, a kako to sada prikazuje žalitelj. U verbalnom sukobu, do kojeg je nedvojbeno došlo ispred ulaznih vrata caffe-bara, optuženik nije bio fizički napadnut ni od oštećenika, niti od bilo koga drugog. Pored iskaza oštećenog H. Š., to su potvrdili svjedoci G. M. i Z. R. Svjedok G. M. je iskazao kako su se optuženik i oštećenik prepirali ispred ulaznih vrata caffe-bara. Svjedok Z. R. je iskazao kako je vidio trojicu ispred caffe-bara, ali nikakvog fizičkog sukoba nije bilo. Isto proizlazi i iz iskaza svjedoka A. R., koji je iskazivao o tomu što mu je ispričao svjedok Z. R.

14. Tvrdnja žalitelja da su svjedokinje A. P. i T. C. potvrdile obranu optuženika kako je bio "okružen" ili "opkoljen" drugim muškim osobama, a kojom obranom nastoji opravdati tezu o postupanju "... u strahu za vlastiti život ...", nije istinita. Svjedokinja A. P. je iskazala da su se optuženik, oštećenik i G. M. nalazili ispred ulaznih vrata caffe-bara, a tri nepoznata muškarca je vidjela pet do sedam metara dalje na parkiralištu. Svjedokinja T. C. je iskazala kako je, nakon što je čula pucanj, pogledala prema van i vidjela četiri ili pet muškaraca. Nitko, baš nitko nije potvrdio obranu optuženika da bi bio "okružen" ili "opkoljen" drugim osobama.

15. Neosnovani su žalbeni navodi kako je optuženik postupao u "... atmosferi prijetećeg neprijateljstva ...", koja je "... nagovještavala fizički nasrtaj ...". Radi se o proizvoljnoj konstrukciji žalitelja, koja nije potvrđena ni iskazima svjedokinja na koje se optuženik poziva u žalbi, ni iskazima drugih ispitanih svjedoka. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik, očito, želio sukob s oštećenikom. Naime, kada je već jednom napustio caffe-bar na inzistiranje oštećenika, on je samoinicijativno zatražio od oštećenika da izađe iz caffe-bara „... kako bi mu u lice rekao što ima protiv njega ...“.

16. Žalitelj nije u pravu kada, uporno, minimalizira postupak optuženika, smatrajući da je do pucnja iz pištolja došlo slučajno, jer je oštećenik uhvatio pištolj. Protivno tvrdnji žalitelja, iz iskaza oštećenika H. Š. proizlazi kako se radilo tek o pokušaju hvatanja pištolja koji je optuženik izvadio iz pojasa, repetirao ga, usmjerio u predjelu njegovih prsiju i odmah potom ispalio hitac. Prvostupanjski sud je iskaz oštećenika, pravilno, ocijenio vjerodostojnim, dovevši ga u vezu s provedenim

I Kž 429/2019-6

biološkim vještačenjem, iz kojeg proizlazi kako oštećenik nije bio u kontaktu s pištoljem.

17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, utemeljen na provedenom balističkom vještačenju, kako je za ispaljivanje hica bila potrebna sila, oko 75 Njutna. Udaljenost usta cijevi pištolja usmjerenog u trbuh oštećenika, bila je samo pet do deset centimetara, pod kutom od 45 stupnjeva, pa nema govora o slučajnosti ili izostanku izravne namjere. Prvostupanjski sud je, pritom, pravilno uzeo u obzir sudskomedicinsko vještačenje, iz kojeg proizlazi da je smjer strijelnog kanala bio je od naprijed prema natrag. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako je optuženik, repetirajući pištolj i pucajući iz neposredne blizine u predjelu vitalnih organa oštećenika, postupao s izravnom namjerom usmrtiti ga.

18. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano, zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako je to i navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

19. Državni odvjetnik i optuženik nisu u pravu kada se žale zbog odluke o kazni.

20. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

21. Sud prvog stupnja je utvrdio izostanak otegotnih okolnosti, a olakotnima je cijenio optuženikovu dosadašnju neosuđivanost, izraženo žaljenje zbog počinjenog kao i okolnost da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, a kako je to izložila, u vještačkom nalazu i mišljenju, dr. D. B. Prvostupanjski sud je vodio računa i o optuženikovom korektnom držanju pred sudom, oštećenikovoj nezainteresiranosti za kazneni progon, te da je kazneno djelo ostalo u pokušaju. S obzirom na sve navedeno, procijenjeno je da utvrđene olakotne okolnosti u svom zbiru, predstavljaju one naročito izražene olakotne okolnosti, uslijed kojih je osnovano primijeniti institut ublažavanja zakonom propisane kazne.

22. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, te o svrsi kažnjavanja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako će se kaznom zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela. Takvom će se kaznom utjecati na počinitelja da ubuduće

I Kž 429/2019-6

ne čini kaznena djela, ali mu omogućiti i ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način, te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela.

23. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Nasuprot neobrazloženoj žalbenoj tvrdnji, kako je pogrešna odluka o troškovima, prvostupanjski sud je, nakon što je proglasio optuženika krivim, pravilno naložio optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka, jer nije utvrdio postojanje zakonom propisanih uvjeta za oslobađanje od plaćanja troškova, ni u cijelosti ni djelomično.

24. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

25. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Imajući u vidu navedeno, primjenom članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.