Poslovni broj: Usž-2793/21-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. B. iz S. b., koju zastupa opunomoćenica M. T., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za upravni inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, Z., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-306/2021-6 od 11. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-306/2021-6 od 11. svibnja 2021.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-550-06/20-07/94, urbroj: 524-07-2/9-20-2 od 31. prosinca 2020.
2. Navedenim rješenjem tuženika tužiteljici je naređen prekid pružanja socijalne usluge smještaja starijim i teško bolesnim osobama u objektu u S. B., jer nije pribavila rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga.
3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Istaknula je da je u tužbi navela sve okolnosti zbog kojih nije tražila izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta, navodeći da rješenje ne smatra potrebnim budući da ne pruža socijalne usluge smještaja. Istaknula je da pet osoba koristi njezin smještaj na temelju ugovora o najmu te da oni sami vode brigu o organiziranju prehrane, kućnim poslovima, osobnoj higijeni i osnovnoj zdravstvenoj zaštiti, a da im ona pomaže u nabavci namirnica i pranju rublja. Navela je da s ostalim zatečenim osobama u njezinom stambenom prostoru ima zaključene ugovore o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju, kojim se pravnim poslovima obvezala skrbiti o osobama, kao primateljima uzdržavanja. Istaknula je kako bi zabranom pružanja nastavka usluga uzdržavanja nastala nenadoknadiva šteta na strani primatelja uzdržavanja, a podredno primatelja socijalnih usluga.
4. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i tužiteljici odobri nastavak pružanja socijalne usluge smještaja, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz trošak sastava žalbe.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe kako je očevidom u objektima na adresi A. S., S. B., nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica pruža socijalnu uslugu smještaja za 18 starijih i nemoćnih osoba najmanje od 25. veljače 2013. prema sklopljenim ugovorima o doživotnom uzdržavanju i ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju, i to pet sklopljenih ugovora, dok s tri starije i nemoćne osobe ima sklopljen ugovor o najmu stana. Time da je utvrđeno da tužiteljica, kao fizička osoba, na navedenoj adresi pruža socijalnu uslugu smještaja za 18 starijih i nemoćnih osoba, a da pri tom nije pribavila rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalne usluge. Stoga smatra da su navodi iz žalbe neosnovani, a pobijano rješenje zakonito. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
8. Nije sporno da je tužiteljica, bez da je prethodno ishodila rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga, pružala usluge smještaja starijim i teško bolesnim osobama u objektu u S. B., a što je utvrđeno očevidom u inspekcijskom nadzoru, o čemu je sastavljen zapisnik, klasa: 550-06/20- 06/186, urbroj: 524-07-2/9-20-2 od 5. studenog 2020.
9. Odredbom članka 185. stavka 1. u vezi s člankom 184. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.; dalje: ZSS) propisano je da je pružatelj socijalnih usluga dužan pribaviti rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga. Odredbom članka 172. stavka 1. ZSS-a propisano je da fizička osoba može samostalno obavljati kao profesionalnu djelatnost usluge smještaja ili boravka u obiteljskom domu, usluge savjetovanja u savjetovalištu i usluge pomoći u kući pod uvjetima propisanim tim Zakonom.
10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedene odredbe ZSS-a i utvrdio da su se, s obzirom da tužiteljica nije ishodila rješenje o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta, ispunili zakonski uvjeti za nalaganje tužiteljici prekida pružanja socijalnih usluga smještaja. Naime, člankom 192. stavkom 1. ZSS-a je propisano ako jedan ili više članova kućanstva sklope više od tri ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a uzdržavanim osobama pružaju usluge stanovanja, prehrane, njege i brige o zdravlju te zadovoljavanje ostalih osnovnih životnih potreba, u svom stambenom ili poslovnom prostoru osobno, putem treće osobe ili zaposlenih radnika kod fizičke osobe ili radnika zaposlenih u pravnoj osobi koja je u vlasništvu davatelja uzdržavanja ili članova njegovog kućanstva, u smislu toga Zakona smatrat će se da se radi o nezakonitom pružanju usluga smještaja u djelatnosti socijalne skrbi.
11. Žalbeni navod tužiteljice da ne pruža socijalne usluge smještaja, već da pet osoba koristi njezin smještaj na temelju ugovora o najmu nije odlučan. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužiteljica, s obzirom na definiciju smještaja sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZSS-a i okolnosti koje proizlaze iz očevida te zatečenog stanja, korisnicima pružila uslugu smještaja koju može obavljati samo ako ispunjava zakonom propisane uvjete, odnosno ako ishodi rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Stoga je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke).
13. Budući da je žalba tužiteljice odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka. Stoga je zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod točkom II. Izreke ove presude.
U Zagrebu 9. rujna 2021.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
