REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-141/18

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

O. sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz S., OIB:…koji je zastupan po punomoćnici T. B., odvjetnici u S., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: ….., koji je zastupan po

punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva G. & p u Z.

Pisarnica S., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 8. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.700,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude i to za više zatraženi iznos glavnice od 20.620,00 kn i zatezne kamate na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete tuđe njege i pomoći iznos od 420,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke presude, i to za više zatraženi iznos glavnice od 70,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

V. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade izmakle koristi iznos od 900,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Dužan je tužitelj, u roku od 15 dana, isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.810,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je 5. ožujka 2018. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da je tužitelj kao vozač na motociklu ozlijeđen u prometnoj nezgodi od 28. veljače 2017. koju da je skrivio osiguranik tuženika. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelju da je povrijeđeno pravo osobnosti te da je trpio bolove, strah i duševne boli zbog umanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj da je pretrpio i imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoć i s osnova izgubljene zarade. Tuženik da je u mirnom postupku tužitelju na me naknade štete isplatio iznos od 10.000,00 kn. Tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio s osnova štete isplatu daljenjeg iznosa od 10.100,00 kn sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2017. do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti za štetu, dok je osporio visinu tužbenog zahtjeva preko iznosa od 10.000,00 kn kojeg je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku na ime naknade štete.

Podneskom od 25. lipnja 2020. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da istim potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 24.320,00 kn sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2017. do isplate, a na ime naknade imovinske štete iznos od 1.390,00 kn sa zateznim kamatama od presuđena do isplate.

Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva.

Sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, sud je dopustio preinaku tužbe.

Sud je izveo dokaze čitanjem zapisnika o očevidu od 28. veljače 2017., medicinske dokumentacije tužitelja, zdravstvenog kartona tužitelja, podataka H. j. s., odštetnog zahtjeva s povratnicom, cjenika doma za starije i nemoćne osobe „L.“, medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu D.

T., dr. med., spec. ortopedije i vještaku psihijatru Č. L., dr. med.,

spec. pshijatrije.

Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

Među stranka nije sporno da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Nije sporno ni da je osiguranik tuženika odgovoran za predmetnu nezgodu od 28.

veljače 2017. Također nije sporno da je tuženik u mirnom postupku prije parničnog postupka tužitelju isplatio iznos od 10.000,00 kn.

Sporno je među strankama je li tuženik u obvezi naknade daljnjeg iznosa štete koji se traži ovom tužbom.

Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

Vještačenjem po vještaku ortopedu D. T., dr. med., spec. ortopedije

sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio ozljedu kao vozač motocikla te isti dan pregledan na hitnom kirurškom prijemu. Tužitelju je napravljena obrada te je postavljena dijagnoza sumnja na puknuće desne pete, udarac u desni nožni zglob i ogrebotine u području obje natkoljenice. Postavljena mu je sadrena imobilizacija. Tužitelj je nakon 8 dana ponovne kontrole još imao bolnost u predjelu desne pete, imobilizacija mu je skinuta te preporučen daljnji hod sa štakama. Nakon 8 dana još se navodi bolnost u predjelu petne kosti. Preporučena mu je fizikalna terapija. Nalaz fizijatra od 13. travnja 2017. opisuje bolnost u lijevoj peti. Iz priloženog kartona fizikalne terapije razvidno je da je tužitelj obavio fizikalnu terapiju od 26. travnja 2021. do 10. svibnja 2017. Zadnji nalaz sa hitnog kirurškog prijema je od 30. srpnja 2017. kada se tužitelj javio zbog bolnosti u predjelu desne pete. Nakon sportske aktivnosti predloženo je mirovanje, hladni oblozi. U osobnom zdravstvenom kartonu tužitelja nema podataka o sličnim ozljedama prije štetnog događaja. Tužitelj je zbog navedenog napuknuća u predjelu desne pete zadobio lakšu tjelesnu ozljedu koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 3 % što znači da će kod jačih napora osjećati blage bolove u predjelu pete. Bolove jakog intenziteta tužitelj je trpio 1 dan, srednjeg intenziteta 1 tjedan i slabog 1 mjeseca. Tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa bila mu je potrebna 2 tjedna po 1 sat dnevno kod obavljanja higijene iz razloga što je tužitelj hodao sa štakama. Naruženosti nema. Stabilizacija zdravstvenog stanja bila je nakon završene fizikalne terapije, a to je 10. svibnja 2017., dva i pol mjeseca od ozljeđivanja.

Vještačenjem po vještaku Č. L. sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio ozljede desne potkoljenice i desne pete sa oguljotinama. Uslijedilo je liječenje kod traumatologa. Zbog psihičkih posljedica koje su bile u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim događajima tužitelj se javio psihijatru 24. ožujka 2017. koji je kao dijagnozu postavio anksiozni posttraumatski sindrom. Uslijedilo je liječenje kod istog psihijatra tako da su u spisu 3 nalaza, a zadnji nalaz od 1. kolovoza 2017. Tužitelju je određena terapija anksioliticima – lijekovi za opuštanje. Tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvije do tri minute. Sekundarni strah jakog intenziteta je mogao potrajati prva dva dana, s tim da je prvi dan praćen trpljenjem boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti do javljanja psihijatru odnosno do 24. ožujka 2017. Nakon uzimanja psihijatrijske terapije ovaj strah se reducirao pa je tužitelj dalje trpio strah blagog intenziteta koji je mogao potrajati do kraja psihijatrijskog liječenja odnosno do 1. kolovoza 2017. Zbog ograničenja koje je opisao ortoped u somatskom dijelu tužitelj će doživljavati i trajnu frustraciju u svakodnevnom životu. Kako se radi o mladom čovjeku rođenom 1987. vještak smatra da je došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja što procjenjujem do 5%. Ovaj postotak se ne pribraja postotku ortopeda već se uklapa.

Nalaze i mišljenja vještaka ortopeda i psihijatra sud u cijelosti prihvaća kao logične, uvjerljive, dovoljno obrazložene i izrađene po pravilima struke.

Odredbom članka 19. stavak 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

Odredba članka 20. ZOO-a propisuje da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira

Odredbom članka 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Vodeći se medicinskom dokumentacijom tužitelja, te utvrđenjima do kojih je sud došao na temelju medicinskog vještačenja, na način kako je to naprijed navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitela (rođ. 08. 03. 1987., nastradao 28. 02. 2017. sa 30 godina starosti), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom liječenja, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je to naprijed iskazano po vrsti, jačini i trajanju, ,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životnih aktivnosti na način kako je to utvrđeno u navedenom postotku (umanjenje životnih aktivnosti od ukupno 3%) te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja.

Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpio tužitelj, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO- a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.

Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpio tužitelj utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 13.700,00 kn (bolovi: 6.200,00 kn, strah: 3.500,00 kn, duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 4.000,00 kn).

Od tog iznosa potrebno je odbiti iznos od 10.000,00 kn koliko je tuženik platio u mirnom postupku na ime naknade štete. Stoga je tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete osnovan do iznosa od 3.700,00 kn, dok je za više zatraženo u iznosu od 20.620,00 kn tužbeni zahtjev neosnovan pa ga je sud odbio.

Odredba članka 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja nastupila 10. svibnja 2017., odnosno dva i pol mjeseca od ozljeđivanja, a završetak psihijatrijskog liječenja je bio 1. kolovoza 2017., dok je odštetni zahtjev podnesen 28. kolovoza 2017.

Dakle, šteta je nastala prije podnošenja tužbe. Stoga sukladno citiranoj odredbi čl. 1103. ZOO u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od 28. kolovoza 2017. do isplate. Kako je tužitelj zatražio zatezne kamate od 31. kolovoza 2017. sud je od tog datuma dosudio zatezne kamate. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a, propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Vještačenjem po vještaku ortopedu, sud je utvrdio da je tužitelju zbog zadobivenih povreda bila nužna tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa u ukupnom trajanju od 14 sati.

Troškovi tuđe njege i pomoći predstavljaju imovinsku štetu. U konkretnom slučaju tužitelj nije predložio dokaze da bi tako primljenu pomoć doista u novcu platio trećoj osobi te time imao novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužitelju priznaje pravo na pomoć i njegu koju mu je pružila supruga. Dakle, nenovčanu imovinsku štetu. Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, cijenama koje su veće od cijena u vrijeme štetnog događaja. Utvrđenjem naknade prema cijenama u času donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke, pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, tj. priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje.

Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu odredbe čl. 21. ZOO može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete. Taj broj novčanih jedinica određen je tek presudom (broj potrebnih sati tuđe njege i pomoći i cijena sata).

Naknada nenovčane imovinske nereparirane štete ima značenje novčane obveze smislu odredbe čl. 21. ZOO te dospijeva u trenutku presuđenja. (Jednak pravni stav zauzima Županijski sud u Splitu Gžx-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev- 1428/93 od 12. listopada 1994.g., odluka objavljena u Ivica Crnić, Odštetno pravo, Zgombić & Partneri, 2007, str. 705 i na internet stranici www.vsrh.hr).

Nadalje, pravni stav da se visina imovinske štete na ime troškova tuđe njege i pomoći određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja u situaciji kad tužitelj nije predložio dokaze na okolnost da bi tako primljenu pomoć doista platio trećoj osobi zauzima i dosadašnja sudska praksa (Jednak pravni stav zauzima Županijski sud u Splitu Gžx-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev-747/00 od 26. studenog 2003.g.; odluka objavljena na internet stranici www.vsrh.hr i u Ivica Crnić, Zatezne kamate u slučaju naknade štete i iz odnosa osiguranja, Zagreb, Organizator, 2008, str. 14).

Prema pravnom shvaćanju (objavljenom u Izboru 94/184) prihvaćenog na sjednici Građansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II/92) održanoj 15. lipnja 1992. kao kriterij za odmjeravanje naknade za besplatno pruženu pomoć i njegu uzima se i neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Za slučaj da takva osoba ne postoji, prepušteno je sudu da ovisno o visini naknade odluči prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. (Ivica Crnić, Odštetno pravo, Zgombić & Partneri, 2007, str. 537.). Jedak pravni stav zauzet je i u Vs, Rev-1318/02 od 15. listopada 2002.g., odluka internet stranici www.vsrh.hr

Dakle, prema pravnom shvaćanju sjednice Građansko-privrednog odjela Vrhovnog suda RH za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari potrebno je utvrditi neto cijenu sata rada osobe koja bi kroz utuženo razdoblje na području Splita, bila sposobna pružiti tužitelju konkretnu vrstu pomoći. Pružanje nemedicinske pomoći kakvu je tužitelj trebao bitno je slično uslugama kućne pomoćnice što znači da treba pribaviti podatke o neto cijeni rada takve osobe. Istina, nema zapreke da se takvi podaci pribave i od ustanova koje takvu vrstu pomoći pružaju trećima, međutim, u tom slučaju je potrebno razlučiti neto zaradu osobe koja pomoć pruža (jer je to visina štete na koju tužitelj ima pravo) od ostalih elemenata koji sudjeluju u formiranju cijene usluge koju ustanova naplaćuje od korisnika (zarada i troškovi ustanove), a za koje nema osnove priznati ih oštećeniju koji uslugu nije koristio. Ovakav pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu u odluci Gžx-1356/10 od 17. kolovoza 2012.

Tužitelj nije dostavio u spis podatak o prosječnoj mjesečnoj neto zaradi osobe koja u domu L. ili Dom zdravlja S. pruža usluge tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa, niti je predložio da sud pribavi taj podatak, a što je bio dužan sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a.

Sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju cijena jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa (neto zarada osobe koja pomoć pruža, jer je to visina štete na koju tužiteljica ima pravo) iznosi 30,00 kn. Naime, cijena jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa zasigurno nije manja od 30,00 kn, a višu cijenu tužiteljica nije dokazala, što je dužan sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP.

Tužitelju je bilo potrebno ukupno 14 sati tuđe njege i pomoći na način kako je to naprijed utvrđeno. Stoga je sud, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO u svezi s odredbom čl. 223. ZPP-a, dosudio tužitelju, na ime naknade tuđe njege i pomoći iznos od 420,00 kn (14 sati x 30 kn/h = 420,00 kn).

Stoga je tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći osnovan do iznosa od 420,00 kn zbog čega je sud na ime naknade tuđe njege i pomoći dosudio iznos od 420,00 kn, a odbio za iznos od 70,00 kn. Odredbom čl. 12. st .1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine 115/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), dalje: ZOOUP, kao tad važećeg materijalnog prava, propisano je da je odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili 2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Odredbe čl. 12. ZOOUP su lex specialis u odnosu na odredbe čl. 1101. i čl. 29. st. 1. ZOO koje su lex generalis. (Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu na sjednici građanskog odjela od 11. prosinca 2013.).

Kao što je naprijed navedeno predmetni trošak tuđe njege i pomoći predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja, sukladno odredbi čl. 12. ZOOUP, kao lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1101. ZOO-a, kao lex generalis, dospijeva u trenutku podnošenja pisanog zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od podnošenja tužbe.

Stoga sukladno odredbama čl. 12. ZOOUP u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od podnošenja tužbe. Međutim, tužitelj je zatražio zatezne kamate od presuđenja pa je sud tako i dosudio, jer sud ne može ići preko postavljenog tužbenog zahtjeva. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. i IV. izreke presude.

Iz priloženih poziva H. j. s. i saslušanjem tužitelja, sud je utvrdio:

A) - da je 13. svibnja 2017. u organizaciji Z. j. s. u sportskoj

dvorani D., Z., održano Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u judu za djecu

(u14) i juniore (u21),

- da je, između ostalih, za suca na tom natjecanju određen tužitelj,

- da je iz navedenog poziva razvidno da suci moraju biti nazočni na vaganju kandidata i na sastanku sudaca koji su se održali 12. svibnja 2017. te na samom natjecanju 13. svibnja 2017.,

B) – da je u organizaciji J. s. S.-d. ž. 6. svibnja 2017. održan „13. judo kup S.. D.“,

- da je to natjecanje trajalo jedan dan,

- da je za suca na navedenom natjecanju pozvan tužitelj,

C) saslušanjem tužitelja sud je utvrdio da naknada za suca na navedenim natjecanjima iznosi 450 kn, što je uvjerljivo i logično jer se radi i cjelodnevnom i dvodnevnom radu,

- da se tužitelj nije odazvao na poziv za suđenje na navedena natjecanja jer mu je još trajalo liječenje od posljedica predmetne nezgode, naime, „13. judo kup S.. D.“ održan je 6. svibnja 2017. kad kod tužitelj još nije nastupila stabilizacija zdravstvenog stanja, dok je Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u judu za djecu (u14) i juniore (u21) održano 13. svibnja 2017., dakle, prije završetka psihijatrijskog liječenja tužitelja, koje je završilo tek 1. kolovoza 2017.

Slijedom navedenog sud smatra da tužitelju s osnova izgubljene zarade za suđenja na navedenim judo natjecanjima pripada utuženi iznos od ukupno 900,00 kn (po 450,00 kn za svako natjecanje), a sve sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 223. ZPP-a.

Izmakla korist je novčana imovinska šteta koja dospijeva trenutkom nastanka (čl. 1086. ZOO-a). Međutim, kako je naprijed navedeno odredba čl. 12. ZOOUP je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1086. ZOO-a, kao lex generalis. Stoga naknada izgubljene zarade dospijeva u trenutku podnošenja pisanog zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju tužitelj je zatezne kamate na ovu štetu zatražio od presuđena do isplate pa je sud tako dosudio, jer sud ne može ili preko postavljenog zahtjeva.

Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki V. izreke presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, što proizlazi iz Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne Novine 70/19), koji se u pogledu odredbi o trošku primjenjuje na postupke u tijeku.

Tužitelj je uspio samo sa 19,52% tužbenog zahtjeva, a tuženik je uspio sa 80,48 kn. Tuženiku je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na 4 ročišta (26.02.20., 23.06.20., 23.09.20., 07.09.21.), na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi u iznosu od po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 5.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 1.250,00 na ime PDV-a tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 6.250,00 kn. Međutim, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku je potrebno obistiniti 60,96% (razlika postotka uspjeha) troška, što iznosi 3.810,00 kn.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki VI. izreke presude.

U Splitu 8. rujna 2021.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

(čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun tužitelja

pun tuženog

u spis