REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 610/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zdenka Luburića (OIB: 53029973958) iz Zagreba, Pilarova 25/A kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Odašiljači i veze d.o.o. (OIB: 88150534338) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269/D, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Džimbeg, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7763/2015- 5 od 13. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-607/2015-9 od 30. rujna 2015., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7763/2015-5 od 13. rujna 2017. i sudi:

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-607/2015- 9 od 30. rujna 2015. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Odašiljači i veze d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 269/D, OIB: 88150534338 isplatiti tužitelju Zdenku Luburiću iz Zagreba, Pilarova 25/A, OIB: 53029973958 iznos od 179.151,25 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2012. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od osam dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 31.258,50 kuna u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 179.151,25 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te mu je naloženo naknaditi tužitelju trošak od 25.534,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14

- dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.1. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

6.2. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

7. Revident u izvanrednoj reviziji postavlja pitanja koja glase:

"1. Je li Odluka o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava-koju je donijela Vlada RH u odnosu na trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska ima većinski paket dionica ili većinski udio-neposredno obvezujući akt, koji ima prednost u primjeni u odnosu na eventualno drugačiju odluku Nadzornog odbora društva? Drugim riječima, u slučaju različitog uređenja nekog pitanja (ovdje konkretno pitanja dopuštenosti isplate varijabilnog dijela plaće predsjednika i članova uprava navedenih trgovačkih društava) između Odluke Vlade RH i odluke Nadzornog odbora pojedinog društva na koje se isto odnosi, koji od navedena dva akta bi se trebao primijeniti?

2. Može li Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava-koje je Vlada RH donijela u odnosu na trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska ima većinski paket dionica ili većinski udio-imati retroaktivno djelovanje, na način da se članu uprave takvog društva naknadno isplati varijabilni dio plaće za razdoblje prije njezinog stupanja na snagu, a u kojem razdoblju je prema prethodnoj Odluci Vlade RH bila određena zabrana takve isplate? Drugim riječima, je li dopušteno kasnije, nakon ukidanja zabrane isplate koju je određivala inicijalna Odluka Vlade RH, ostvarivati takvu isplatu za razdoblje u kojemu je spomenuta zabrana bila na snazi (a da u samoj Odluci o izmjeni, kojom je navedena zabrana ukinuta, nije ništa rečeno o naknadnim isplatama za razdoblja dok je vrijedila zabrana)?"

8. Kao razloge važnosti navodi Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2479/17 od 21. rujna 2017., rješenje ovoga suda poslovni broj Rev-1572/2000-2 od 19. studenoga 2002., presudu ovoga suda poslovni broj Revr-1168/10-2 od 10. studenoga 2010. te presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1378/15-2 od 23. veljače 2016. i Gž R-2069/15-2 od 19. travnja 2016.

9. Ovaj revizijski sud je ocijenio da pitanja postavljena u izvanrednoj reviziji imaju značaj pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, pitanja tuženika u suštini se svode na pravni odnos akata Nadzornog odbora i Vlade RH te učinke Odluke Vlade RH kao većinskog vlasnika tuženika. S obzirom da o ovom pitanju postoji drugačije pravno shvaćanje u navedenim odlukama Županijskog suda u Zagrebu, time postoje i razlozi važnosti navedenih pitanja pa je revizija tuženika u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. dopuštena.

10. U ovom postupku između stranaka nisu bile sporne činjenice. Tako je nesporno da su stranke 30. srpnja 2008. sklopile ugovor o pravima i obvezama Člana uprave društva (dalje: Ugovor) u kojem je ugovoru ustanovljeno pravo tužitelja na ostvarenje nagrade čija se visina određuje nakon utvrđivanja poslovnog rezultata na Skupštini društva a odlukom Nadzornog odbora društva (čl. 8. Ugovora). Nije sporno niti da je tužitelj odlukom br. 3 od 2. svibnja 2012. opozvan s dužnosti člana Uprave tuženika. Konačno, nesporno je da je Nadzorni odbor tuženika 2. prosinca 2011. donio odluku br. 26 kojom je utvrdio pravo na isplatu nagrade za 2010. koja će se isplatiti nakon 31. prosinca 2011., odnosno nakon prestanka važenja propisa kojima se nagrade članovima uprave ne isplaćuju.

11. Vlada Republike Hrvatske regulirala je pitanje isplate varijabilnog dijela plaće (nagrade) Odlukom o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava od 11. srpnja 2009 ("Narodne novine", broj 83-2039/09 - dalje: Odluka iz 2009). Tom je Odlukom propisano da se varijabilni dio plaće utvrđen menadžerskim ugovorom neće isplaćivati (točka IV. Odluke iz 2009). Istom je Odlukom i propisano da se primjenjuje do 31. prosinca 2010. Dakle, za vrijeme razdoblja važenja Odluke iz 2009. nije bilo moguće isplatiti varijabilni dio plaće. Odlukom o izmjeni Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava od 17. prosinca 2010. ("Narodne novine", broj 3- 44/11 - dalje: Odluka iz 2010) produljen je rok zabrane isplate varijabilnog dijela plaće iz točke IV. Odluke iz 2009. do 31. prosinca 2011. Odlukom o izmjeni Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava od 5. siječnja 2012. ("Narodne novine", broj 3-53/12 - dalje: Odluka iz 2012) produljen je rok zabrane isplate varijabilnog dijela plaće iz točke IV. Odluke iz 2009. do 31. prosinca 2012. Konačno, Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava od 19. travnja 2012 ("Narodne novine", broj 46-1145/12 - dalje: Odluka iz travnja 2012) izmijenjena je osnovna odredba iz Odluke iz 2009. pa je propisano da se godišnja nagrada-varijabilni dio plaće može ugovoriti samo za 2012. i to pod određenim uvjetima. Ta je Odluka stupila na snagu 19. travnja 2012.

12. U vrijeme donošenja odluke Nadzornog odbora na snazi je bila Odluka iz 2010. Njome je propisano da se ista primjenjuje do 31. prosinca 2011., ali je Odlukom iz 2012. produljen rok nemogućnosti isplate varijabilnog dijela plaće do 31. prosinca 2012. Međutim, 19. travnja 2012. stupila je na snagu Odluka iz travnja 2012. koja mogućnost isplate varijabilnog dijela plaće uspostavlja samo za 2012. Pri tome ta Odluka uspostavlja i posebne kriterije za isplatu varijabilnog dijela plaće (točka II. Odluke iz travnja 2012) koji nisu bili predviđeni Odlukom iz 2009. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovoga suda Odluka od travnja 2012. ne ukida zabranu isplate varijabilnog dijela plaće za ranija razdoblja već je regulira na drugačiji način od Odluke iz 2009. Taj se drugačiji način očituje u propisivanju sasvim drugačijih kriterija za utvrđivanje varijabilnog dijela plaće od Odluke iz 2009. i to samo za 2012. Dakle, Odluka iz 2012. propisuje važenje Odluke od 2010. do 31. prosinca 2012. Do trenutka zabrane isplate donesena je Odluka iz travnja 2012., dakle još uvijek za vrijeme zabrane isplate, koja je isplatu varijabilnog dijela plaće regulirala na sasvim drugačiji način. U takvoj pravnoj situaciji ,a po ocjeni ovoga suda, nije pravilno pravno shvaćanje iz pobijane odluke o tome da je ukinuta zabrana isplate varijabilnog dijela plaće. To zato što je ta zabrana vrijedila do 31. prosinca 2012., ali je u međuvremenu takva isplata regulirana na sasvim drugačiji način i to samo za 2012., ali ne i za ranije godine za koje je tom Odlukom iz travnja 2012. anulirano pravo na isplatu. Pri tome valja naznačiti da se ovdje ne radi o pitanju retroaktivne primjene Odluke Vlade, već o pitanju drugačijeg pravnog uređenja predmetne materije od strane većinskog vlasnika tvrtke u kojoj je radio tužitelj. Dakle, suprotno pravnom shvaćanju iz pobijane presude zabrana nije otpala jer je trajala do 31. prosinca 2012. Isto tako, a suprotno pravnom shvaćanju iz pobijane odluke, nije Odlukom od travnja 2012. ponovno propisana mogućnost ugovaranja varijabilnog dijela plaće za 2010., već samo za 2012.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa i pogrešne primjene materijalnog prava valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način kako je to učinjeno u točki I. izreke.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku i to prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12 - dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu od 28. ožujka 2013. 250 bodova, za pristup na ročište od 5. studenoga 2013. 250 bodova, za sastav podneska od 2. prosinca 2013. 50 bodova, za pristup na ročište od 14. svibnja 2014. 250 bodova, za pristup na ročište od 18. lipnja 2014. 50 bodova, za sastav žalbe od 27 lipnja 2014. 312,5 bodova, za pristup na ročište od 10. rujna 2015. 250 bodova, za pristup na ročište od 30 rujna 2015. 50 bodova, za sastav žalbe od 6. listopada 2015. 312,5 bodova što ukupno iznosi 1775 bodova a uz vrijednost boda od 10,00 kuna i uvećano za iznos PDV-a iznosi 22.187,00 kuna. Tuženiku je priznat i trošak sastava revizije od 375 bodova što uvećano za iznos PDV-a iznosi 4.687,50 kuna. Tuženiku je i priznat uplaćeni iznos pristojbe na žalbu od 4.384,00 kuna. Dakle. tuženiku je priznat ukupan trošak od 31.258,50 kuna koje je naloženo isplatiti tužitelju (točka II. izreke).

15. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu takvoga troška (čl. 155. ZPP-a) i odlučiti kao u točki III. izreke.

Zagreb, 8. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb302-224bb

Kontrolni broj: 0018c-65409-43ab3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.