Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž Ob-432/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja maloljetnog T. T. /OIB:…/ kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica H. L., oboje iz S., koje zastupa A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice B. T.
/OIB:…/ iz Z., koju zastupa D. V., odvjetnik u Z., radi uzdržavanja maloljetnog djeteta, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagreb poslovni broj P Ob-529/2016-82 od 21. prosinca 2020., nadnevka 8. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presude Općinskog građanskog suda u Zagreb poslovni broj P Ob-529/2016-82 od 21. prosinca 2020.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici plaćati za uzdržavanje maloljetnog tužitelja T. T. iznos od 1.000,00 kn/mjesečno (bez navođenja početka obveze) nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti do svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2020. do isplate (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 750,00 kn.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu, već je podnio prijedlog za donošenje dopunske presude vezano za dio zahtjeva koji se odnosi na početak utvrđene obveze uzdržavanja, po kojem je donesena dopunska presuda poslovni broj P Ob- 529/2016-90 od 16. lipnja 2021. kojom je naloženo tuženici za uzdržavanje maloljetnog T. T. plaćati određeno uzdržavanje (1.000,00 kn/mjesečno) od podnošenja tužbe /3. lipnja 2016./ (veza spis ovog suda Gž Ob-925/2021).
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora jest zahtjev maloljetnog tužitelja (unuka), usmjeren protiv tuženice (bake po ocu) na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kn/mjesečno, počevši od podnošenja tužbe /3. lipnja 2016./ nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti (članak 288. stavak 2. Obiteljskog zakona /Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., u daljnjem tekstu: ObZ-a) sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom, koju je moguće ispitati.
7. Neosnovano je osporavanje prvostupanjske presude zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Naime, pravilima o uzdržavanju maloljetnog djeteta i određivanju uzdržavanja sadržanim u ObZ-a, pravilno izabranim i primijenjenim po sudu prvog stupnja, propisano je da su maloljetno dijete, koje ne uzdržava njegov roditelj, dužni uzdržavati baka i djed po tom roditelju (članak 288. stavak 2.), prema potrebama djeteta (članak 307. stavak 1. i 2.), da se ukupne materijalne potrebe odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanje, skrb o djetetovu zdravlju i druge slične troškove (članak 311. stavak 1.) i da će sud pri ocjeni mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (članak 307. stavak 3.).
9. Prema tome, kako izvjesno jest da otac maloljetnog T., H. T. (sin tuženice) ne plaća uzdržavanje određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P2-1436/2012 od 27. ožujka 2014., da nema imovine, niti redovna primanja iz koje bi se moglo naplatiti dospjelo i buduće uzdržavanja, da je Tin dijete u dobi od 10 godina, da je za njegovo stanovanje, prehranu, odijevanje i druge slične potrebe, potrebno mjesečno minimalno iznos od 1.200,00 kn, da je tuženica (baka) u radnom odnosu i prima prosječnu mjesečnu plaću od 8.791,28 kn (razdoblje 2016. - 2019.), da nema drugih obveza uzdržavanja, imovine, niti posebnih potreba za vlastito uzdržavanje, da živi u bračnoj i ekonomskoj zajednici sa suprugom koji nema redovna primanja, ali zna raditi na crno i doprinijeti u kućanstvo 1.000,00 kn mjesečno, to je i po ocijeni ovog suda tuženica u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svog unuka 1.000,00 kn/mjesečno, kako je to odlučio i sud prvog stupnja.
10. Naime, buduće činjenice, kao što je eventualno ostvarenje prava na mirovinu tuženice, nisu od utjecaja na obvezu uzdržavanja maloljetnog T., već eventualno pod pretpostavkom ostvarenja mogu biti osnova za smanjenje (članak 430. ObZ-a) ili prestanak obveze uzdržavanja (članak 429. ObZ-a), kao niti činjenica eventualnog stjecanja imovine ili stalnih primanja sina tuženice iz koje bi se moglo naplatiti dužno uzdržavanje za maloljetnog T., zbog čega se žalbeni navodi tuženice u tom dijelu ne mogu prihvatiti kao relevantni za donošenje konačne odluke.
11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnog T. /1.200,00 kn/, koje utvrđenje odgovara minimalnim novčanim potrebama za stanovanje, prehranu, odijevanje, skrb o zdravlju i drugih sličnih troškova za desetogodišnjeg dječaka, kao što je maloljetni tužitelj i prilikom ocjene mogućnosti tuženice, uzeo u obzir sve činjenice vezano za stanovanje tuženice, njezine osobne potrebe i novčane obveze vezano za doplatu doma za majku i na temelju analize istih, pravilno zaključio da pored prosječnih i stalnim mjesečnih primanja u iznosu od 8.791,28 kn (razdoblje 2016. - 2019.), a nadalje u iznosu 8.167,14 kn/mjesečno, plaćanjem mjesečnog iznosa od 1.000,00 kn za uzdržavanje maloljetnog tužitelja neće biti ugrožena tuženičina egzistencija. Osim toga, i sama tuženica je u svom iskazu navela da i njezin suprug (S. T.), koji inače nije u radnom odnosu od 2008., zna raditi na crno i zaraditi mjesečno oko 1.000,00 kn.
12. Odluka o parničnom trošku sadržana u stavku II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena iz razloga što ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o parničnom trošku (članak 365. stavak 2. ZPP- a) i što tuženica određeno niti ne navodi da osporava i odluku o parničnim troškovima, niti iz obrazloženja žalbe proizlaze razlozi pobijanja.
13. Tuženici nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
14. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 8. rujna 2021.
Sutkinja:
Slavica Garac, v.r.
