REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2017/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB ... , koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika L. d.o.o., Z., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3225/2018-2 od 6. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2658/2015 od 19. travnja 2018., u sjednici održanoj 8. rujna 2021.
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3225/2018-2 od 6. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2658/2015 od 19. travnja 2018. radi pravnoga pitanja:
„Je li Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/01, 27/01, 34/01, 65/01, 80/02 i 81/02) ili nekim drugim propisom zakupniku zabranjeno pravnim poslom prenijeti na drugu osobu svoja prava i zahtjeve koja ima po osnovi ulaganja izvršenih u poslovni prostor?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude suda drugoga stupnja zbog više pravnih pitanja, između kojih i onoga koje u biti glasi kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.
2. U odgovoru na taj prijedlog tužiteljica je predložila da ga ovaj revizijski sud odbaci.
3. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 2. toga Zakona zbog pravnoga pitanja navedenog u izreci ovoga rješenja (trećeg u prijedlogu navedenoga pitanja), jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskoga suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (presuda Županijskog suda u Dubrovniku Gž-687/2017-2 od 17. siječnja 2018.).
U odnosu na preostala četiri postavljena pitanja nije udovoljeno pretpostavkama za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije jer:
- što se tiče prvoga u prijedlogu navedenoga pitanja, uopće se ne radi o pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. ZPP, već tuženik njime zapravo objašnjava zakonske pretpostavke za dopuštenost onoga pitanja u odnosu na koje je ovim rješenjem prijedlog za dopuštenje revizije dopušten (različita praksa drugostupanjskih sudova),
- drugo u prijedlogu navedeno pitanje preopćenito je da bi se odgovorom na njega osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer je postavljeno s obzirom na prava i obveze stranaka iz ugovora o zakupu poslovnog prostora općenito, dok je u ovom predmetu sporna primjena specifične odredbe čl. 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine,
- od odgovora na četvrto u prijedlogu navedeno pitanje ne ovisi odluka u sporu,
- dok bi peto u prijedlogu navedeno pitanje zadovoljavalo pretpostavkama da se u odnosu na njega dopusti podnošenje revizije da je tuženik u prijedlogu nije određeno naveo razlog njegove važnosti, što je bio dužan prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
4. Stoga je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 8. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
