Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ob-942/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja mljt. L. T. iz Z., …, OIB … i II. tužiteljice mljt. M. T. iz Z., …, OIB …, oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici E. D. iz Z., …, OIB …, zastupani po punomoćniku D. S., odvjetniku u Z., …., protiv I. tuženika I. T. iz Z., … OIB …., i II. tuženice M. T1. iz Z., …, OIB …, oboje zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., …, radi određivanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi I. tuženika i II. tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-936/20-15 od 27. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tuženika i II. tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-936/20-15 od 27. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tuženika i II. tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 660,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. rujna 2021. do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba I. tuženika i II. tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-936/20-15 od 27. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je I. tuženiku da na ime uzdržavanja mljt. L. T. doprinosi iznos od 700,00 kn mjesečno, te na ime uzdržavanja mljt. M. T. iznos od 700,00 kn mjesečno, odnosno ukupan iznos od 1.400,00 kn mjesečno, počevši od 9. studenog 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da dospjele iznose plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog dospjelog iznosa do isplate (točka I. izreke presude). Također, naloženo je i II. tuženici da na ime uzdržavanja mljt. L. T. doprinosi iznos od 200,00 kn mjesečno, te na ime uzdržavanja mljt. M. T. iznos od 200,00 kn mjesečno, odnosno ukupan iznos od 400,00 kn mjesečno, počevši od 9. studenog 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da dospjele iznose plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama koja teku od dospijeća svakog pojedinog dospjelog iznosa do isplate (točka II. izreke presude). Tužitelji su odbijeni sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu preko dosuđenih kao neosnovanog (točka III. izreke presude), a određeno je i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka IV. izreke presude).

2. Rješenjem suda prvog stupnja određena je privremena mjera kojom je naloženo I. tuženiku da na ime uzdržavanja mljt. L. T. doprinosi iznos od 700,00 kn mjesečno, te na ime uzdržavanja mljt. M. T. iznos od 700,00 kn mjesečno, odnosno ukupan iznos od 1.400,00 kn mjesečno, počevši od 27. svibnja 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to najkasnije do svakog 15. u mjesecu, u slučaju zakašnjenja sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog dospjelog iznosa do isplate (točka I. izreke rješenja). Također, određena je privremena mjera kojom je naloženo II. tuženici da na ime uzdržavanja mljt. L. T. doprinosi iznos od 200,00 kn mjesečno, te na ime uzdržavanja mljt. M. T. iznos od 200,00 kn mjesečno, odnosno ukupan iznos od 400,00 kn mjesečno, počevši od 27. svibnja 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to najkasnije do svakog 15. u mjesecu, a u slučaju zakašnjenja sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog dospjelog iznosa do isplate (točka II. izreke rješenja). Određeno je i da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda (točka III. izreke rješenja).

3. Protiv točke I., II. i IV. izreke presude i protiv rješenja o privremenoj mjeri žale se I. tuženik i II. tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20 - dalje: ObZ), te predlažu pobijanu presudu i rješenje preinačiti, odnosno podredno, iste ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda nije nejasna i proturječna, ista o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge tako da nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu tuženici.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su I. tuženik i II. tuženica djed i baka I. tužitelja i II. tužiteljice,

- da je presudom poslovni broj P2-1254/09 od dana 8. veljače 2010. godine naloženo ocu I. i II. tužitelja D. T. da doprinosi na ime uzdržavanja mlt. tužitelja iznos od po 1.000,00 kn mjesečno za svako dijete,

- da otac I. tužitelja i II. tužiteljice D. T. nije u posljednjih pet godina ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja određenu presudom,

- da je I. tužitelj star 17 godina i da pohađa 3. razred srednje škole, te da je dobrog zdravstvenog stanja,

- da II. tužiteljica ima 15 godina i da pohađa 1. razred srednje škole, te da je dobrog zdravstvenog stanja,

- da je I. tuženik prima mirovinu u iznosu od 5.400,00 kn mjesečno, da u vlastitom trgovačkom društvu ostvaruje prihod u iznosu od 480,00 kn mjesečno , da je vlasnik stana površine 34 m[2] i automobila marke M. starog 16 godina,

- da II. tuženica prima mirovinu u iznosu od 1.800,00 kn, te da osim mirovine ne ostvaruje druge prihode.

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženici svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističu tuženici.

9. Tuženici prije svega osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja da otac I. i II. tužitelja D. T. nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja ističući da je I. tužitelj kod oca stanovao godinu dana, a II. tužiteljica mjesec dana, i to u stanu koji je u vlasništvu I. tuženika a u kojem otac tužitelja živi zajedno sa II. tuženicom. Međutim, navedeni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, sam otac tužitelja D. T. je u svom iskazu naveo je da zadnjih pet godina nije plaćao uzdržavanje, što je potvrdila u svom iskazu i majka tužitelja. Dakle, otac tužitelja pet godina nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja maloljetne djece utvrđenu pravomoćnom sudskom presudom. Stoga okolnost što je I. tužitelj kod njega stanovao u stanu u vlasništvu I. tuženika godinu dana, koju tvrdnju su tužitelji i osporili, a II. tužiteljica mjesec i pol dana, u konkretnom slučaju ne znači da se može smatrati da je otac tužitelja uredno ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja, te da nisu ispunjene pretpostavke određivanjem uzdržavanja I. tuženiku i II. tuženici.

10. Tuženici u žalbi navode i da iz pobijane presude nije jasno temeljem kojih dokaza je sud utvrdio da otac ne uzdržava tužitelje, te da tuženici imaju dovoljno novčanih sredstava za život. Međutim, iz presude je razvidno da je sud prvog stupnja odlučne činjenice utvrdio na temelju iskaza I. i II. tuženice, te oca i majke I. i II. tužitelja, tako da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se pobijana presuda ne može ispitati i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 220. ZPP time što je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri bilo utvrđeno da se na temelju istog može donijeti pravilna i na zakonu osnovana presude, tako da je sud prvog stupnja pravilno taj dokazni prijedlog odbio.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP time što po službenoj dužnosti nije utvrdio da majka tužitelja nije aktivno legitimirana podnositi tužbu. Naime, u postupku u kojem se zahtijeva da se odredi da djed i baka plaćaju uzdržavanja za mljt. djecu, sukladno odredbi čl. 424. st. 1. ObZ, na aktivnoj strani (tužitelji) su djeca koja zahtijevaju plaćanje uzdržavanja, dok su na pasivnoj strani (tuženici) djed i baka pri čemu djecu zastupa roditelj kod kojeg stanuju. U ovom konkretnom slučaju, upravo su djeca tužitelji u postupku, te ih zastupa majka kao roditelj kod kojeg djeca stanuju, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koju ističu tuženici.

12. Neosnovano tuženici ističu i da je sud propustio utvrditi mišljenje djece, dakle, tužitelja sukladno čl. 360. ObZ. Naime, odredbom čl. 360. st. 1. ObZ propisano je da će sud u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi. Spor u kojem djeca kao tužitelji zahtijevaju da sud odredi plaćanje uzdržavanje ne predstavlja spor iz čl. 360. st. 1. ZPP u kojem je sud obvezan omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, pa stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 360. ObZ

13. Tuženica ističe i da je sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je, iako su tužitelji tužbenim zahtjevom zahtijevali solidarnu isplatu, zasebno tuženicima naložio da svakome od tužitelja plaćaju određeni mjesečni iznos uzdržavanja. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, sukladno čl. 426. ObZ, sud u postupku radi uzdržavanje nije vezan zahtjevima stranaka. Osim toga, time što je sud prvog stupnja pobijanom presudom umjesto solidarne isplate naložio svakom od tuženika da pojedinom tužitelju isplati jasno određeni novčani iznos uzdržavanja, nije prekoračio tužbeni zahtjev. Stoga u postupku nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP koju u žalbi ističu tuženici.

14. Tuženici tako žalbenim navodima osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja u odnosu na imovinske prilike tuženika smatrajući da imovinske prilike tuženika nisu takve da bi se moglo odrediti plaćanje uzdržavanja I. tuženiku u iznosu od ukupno 1.400,00 kn odnosno II. ukupno 400,00 kn. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio imovinske prilike tuženika koje su, i prema mišljenju ovog suda, takve da omogućuju da se odredi plaćanje uzdržavanja u korist maloljetnih tužitelja. I. i II. tuženik ostvaruju mjesečne prihode s osnove mirovine, pa je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da su isti u mogućnosti doprinositi za plaćanje uzdržavanja svojih unuka. Neovisno o rashodima tuženika, njihovoj starosti i obvezama uzdržavanja I. tuženika, i ovaj sud smatra da plaćanjem uzdržavanja u iznosu od ukupno 1.400,00 kn odnosno 400,00 kn mjesečno za svakog od mljt. unuka, tuženici neće ugroziti svoje vlastito uzdržavanje.

15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da otac tužiteljice ne uzdržava maloljetne tužitelje, te da su I. tuženik i II. tuženica, kao djed i baka, u mogućnosti da plaćaju uzdržavanje za maloljetne tužitelje. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 288. st. 2. ObZ kada je I. tuženika i II. tuženicu obvezao na plaćanje uzdržavanja. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističu tužitelji.

16. Neosnovano tuženici osporavaju i rješenje o privremenoj mjeri. To iz razloga što je sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio odredbu čl. 538. ObZ, te odredio privremenu mjeru radi uzdržavanja. Neosnovano tuženici ističu da pobijano rješenje kontradiktorno i arbitrarno. Naime, isto, jednako kao i pobijana presuda, sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Stoga niti u odnosu na pobijano rješenje nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP

17. Osim odluke o glavnoj stvari, i odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te je rezultat pravilne primjene odredbe čl. 366. OBZ tako da nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojim osporavaju odluku o troškovima parničnog postupka.

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu I. tuženika i II. tuženice odbiti kao neosnovanu, te potvrditi rješenje o privremenoj mjeri, kao i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

19. Tuženicima nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj