1

Pr-2748/2020-14

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u  Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

                                                                                                         Pr-2748/2020-14

 

                                                                                  

 

U    I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu po  sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir  kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB:52634238587 zastupane po O.D.O. u S., protiv tuženika T. Z. iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. M. odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zz tužitelja i tuženika osobno, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 1. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.391,31 Eur-a.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos na ime naknade štete i to u iznosu od 1.593,99 Eur-a kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 597,24 Eur-a.

 

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 28.12.2020. godine tužitelj navodi da je tuženik sa tužiteljem dana 03. studenog 2018. godine zaključio ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme, klasa: 805-01/18-02/1158. Ističe se da je odredbom članka 14. navedenog ugovora određeno da je u slučaju prestanka tog ugovora krivnjom djelatnog vojnika/mornara zbog neopravdanog izostanka sa posla pet radnih dana uzastopno djelatnik vojnik/mornar je dužan ministarstvu nadoknaditi štetu u visini protuvrijednosti šest neto osnovnih mjesečnih plaća djelatnog vojnika/mornara. Ističe se da je iz rješenja ministarstva Klasa: UP/I-805/06/19-02/27 od 22. studenog 2019. godine razvidno da je tuženiku prestala djelatna vojna služba s nadnevkom 04.studenog 2019.godine uz nečastan otpust iz razloga što da je isti neopravdano izostao sa posla pet radnih dana uzastopno. Navodi se da je prema izračunu ministarstva, Klasa: 120-01/20-01/4 od 04.veljače 2020.godine tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu u iznosu od 30.027,24 Kn. Istaknuto je da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186 a ZPP-a te da je tuženik u odgovoru na zahtjev istaknuo da ne spori naprijed navedene činjenice, ali da moli odgodu plaćanja do okončanja upravnog spora koji da je pokrenuo pred Upravnim sudom u Splitu. Navodi se da je tužitelj izvijestio tuženika da nije u mogućnosti dopustiti odgodu plaćanja predmetnog iznosa. U navedenom smislu predlaže se donijeti presudu kojom će se tuženika obvezati da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 30.027,24 kn.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 12-13 spisa) navodi da se u cijelosti protivi navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe da ne postoji nikakav pisani trag o tome da je tužitelj ikada ikome od nadređenih izjavio da neće dolaziti na posao. Ističe se da je tužitelj dostavio doznake za mjesec listopad 2019. a koje vrijede do dana  31. listopada 2019. Tuženik navodi da nije nikako moguće da on dobije već 04. studenoga 2019. rješenje Vojnostegovnog suda te da mu se raskida u ugovor i obveže se na isplatu tuženiku zadnjih 6 plaća. ističe se da je navedeno da su 02. i 03. studenog 2019.  bili neradni dani i da nije bilo nikakve mogućnosti da se tužitelj tada pojavio na poslu. Isti navodi da onog trenutka kad je tuženik došao 04. studenoga 2019. da mu je doslovce bilo nametnuto da više ne dolazi na posao i da mu je nastupio raskid ugovora. Nadalje tuženik navodi je imao zdravstvenih problema u mjesecu listopadu 2019., te da je sve to ipak potkrijepio doznakama odnosno medicinskom dokumentacijom zaključno sa danom 31. listopada 2019. Nadalje isti ističe da je točno da se nije pojavio dana 01. studenoga 2019. iz razloga što da je još uvijek imao zdravstvenih problema i da nije mogao doći na posao, ali da su dani 2. studeni i 3. studeni 2019. bili subota i nedjelja (neradni dani), te  da tuženik nije niti imao obvezu doći na posao. Također tuženik navodi da kad se pojavio na poslu 04.11.2019. da mu je zapovjednica navela da je isti nečasno otpušten iz vojne službe te da se više uopće ne pojavljuje na poslu. Tuženik ističe da je protiv svih rješenja koje je dobio u zakonskom roku izjavio žalbe te da je čak pred Upravnim sudom u Splitu podnio upravnu tužbu koja da je bila djelomično usvojena. Zaključno isti navodi da budući da nije skrivio otkaz ugovora o radu već da je neosnovano od strane tužitelja otpušten iz vojne službe da u navedenom smislu smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, te istog predlaže odbiti.

 

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme zaključenog između tuženika i tužitelja (list 3-4 spisa). rješenja ministarstva od 22.studenog 2019.godine (list 5-6 spisa); dopisa ministarstva od 04.02.2020. godine (list 7 spisa); tužiteljevog zahtjeva za mirno rješenja spora od 09.ožujka 2020.godine (list 9 spisa); očitovanja punomoćnika tuženika tužitelju na zahtjev za mirno rješenje spora (list 11 spisa); pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu broj 16 UsIrs-69/20-7 od 27.srpnja 2020.godine (list 22-25 spisa); očitovanja ministarstva od 06.lipnja 2023.godine (list 37 spisa); kartice djelatnika-tuženika za period od svibnja 2019.godine do listopada 2019.godine, te kartice djelatnika za studeni 2019.godine (list 38-40 spisa). Na ročištu od 02.svibnja 2023.godine izveden je dokaz saslušanjem tuženika.

 

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik bio u djelatnoj vojnoj službi kod tužitelja kao djelatnik/mornar te da se isti nalazio u vojničkoj službi temeljem ugovora o vojničkoj službi od 03.11.2014.godine i aneksa ugovora o vojničkoj službi u trajanju od tri godine od 06.10.2015.godine, te da mu je prema citiranom ugovoru o vojničkoj službi vojnička služba trebala prestati sa danom 02.11.2018.godine. Navedene činjenice nesporno proizlaze iz pregledanog ugovora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika (list 3-4 spisa). Također među strankama nije sporna ni činjenica da je tuženiku djelatna vojna služba prestala sa danom 04.11.2019.godine zbog nečasnog otpusta, te da je raskinut ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme od 03.11.2018., a što nesporno proizlazi i iz sadržaja pregledanog rješenja ministarstva od 22.studenog 2019.godine (list 5-6 spisa). Također među strankama nije sporna ni činjenica da se tužitelj R. H. sukladno odredbama članka 186 a ZPP-a (posebice sukladno članku 186 a stavku 8. ZPP-a) obratila se prije podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora od 09.03.2020.godine (list 9-10 spisa), te je iz očitovanja tuženika od 25.lipnja 2020.godine na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, a kojeg je tužitelj zaprimio 30.06.2020.godine razvidno da navedeni zahtjev od strane tuženika nije prihvaćen, a slijedom čega je tužitelj u roku od tri mjeseca od podnošenja predmetnog zahtjeva podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

 

6. Ono što je sporno je činjenica da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za nadoknadu štete, a s osnova prestanka djelatne vojne službe tuženika po osnovi nečasnog otpusta, kao i visina tužiteljeva potraživanja.

 

7. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnoj pravnoj stvari pravomoćno i konačno odlučeno o prethodnom pitanju vezano za pravni osnov tužbenog zahtjeva  i to pravomoćnom presudom i rješenjem Upravnog suda u Splitu broj 16 UsIrs-69/20-7 od 27. srpnja 2020. godine (list 22-25 spisa). Naime, nije dvojbeno, a što i proizlazi iz pregledanog ugovora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme zaključenog između M. O. RH i tuženika (list 3-4 spisa) da je osnovni preduvjet da bi ministarstvo od djelatne vojne osobe kao što je tužitelj moglo potraživati naknadu štete bio taj da ugovor o vojničkoj službi prestane krivnjom djelatnog vojnika zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce, te u tom slučaju temeljem onog što je između tužitelja i tuženika bilo ugovoreno odredbom članka 14. citiranog ugovora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme tuženik bi bio dužan kao djelatni vojnik  ministarstvu nadoknaditi štetu. Iz pregledanog rješenja ministarstva od 22.studenog 2019.godine (list 5-6 spisa) proizlazi da je tim rješenjem (točkom 1. izreke rješenja) tuženiku djelatna vojna služba prestala sa datumom 04.11.2019.godine uz nečastan otpust, te je raskinut ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme od 03.11.2018.godine (točkom 2. izreke rješenja), dok je točkom 3. utvrđeno da je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu u visini protuvrijednosti šest neto osnovnih mjesečnih plaća djelatnog vojnika.  Iz sadržaja obrazloženja navedenog rješenja od 22.11.2019.godine proizlazi da je ministarstvo istaklo da je u izvješću zapovjednice satnije navedeno kako tuženik T. Z. dana 04.11.2019.godine nije došao na posao, te da se telefonskim putem javio kako je zaključio bolovanje sa 31.10.2019.godine te da je idućeg dana došao u postrojbu i donio doznake za listopad 2019., te da je isti te prigode izjavio da više ne želi dolaziti na posao, te je navedeno da je uvidom u mjesečnu evidenciju radnog vremena djelatnih vojnih osoba za mjesec studeni 2019.godine utvrđeno kako se T. Z. i nadalje vodi kao neopravdano odsutan. Također iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da se u službenoj zabilješci zapovjednice satnije navodi da je telefonom kontaktirana izabrana liječnica imenovanog koja da je potvrdila da T. Z. nema otvoreno bolovanje u studenom. Istaknuto je u istom obrazloženju da je uvidom u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad vidljivo da je T. Z. u razdoblju od 04.10.2019.godine do 31.10.2019.godine bio na bolovanju. Zaključno iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da se navodi da je T. Z. neopravdano izostao s posla pet dana uzastopce od 04.11.2019.godine te da je zbog toga uslijedio prestanak djelatne vojne službe uz nečastan otpust. Iz pregledane pravomoćne presude i rješenja Upravnog suda u Splitu broj 16 UsIrs-69/20-7 od 27.srpnja 2020.godine (list 22-25 spisa) nedvojbeno proizlazi da je djelomično usvojena tužba tužitelja T. Z. u upravnom sporu na način da je poništena točka 3. citiranog rješenja ministarstva od 19.veljače 2019.godine, a kojim je odbijena žalba T. Z. u odnosu na točku 3. rješenja  od 22.studenog 2019.godine, te je Upravni sud u Splitu navedenom presudom i rješenjem od 27. srpnja 2020. godine poništio samo točku 3. rješenja uprave od 22.studenog 2019.godine, a kojom točkom je ranije T. Z. bio u obvezi ministarstvu nadoknaditi štetu u visini protuvrijednosti šest neto osnovnih plaća djelatnog vojnika smatrajući da je o pitanju visine naknade štete o tome nadležan odlučiti ovaj sud prema pravilima Zakona o parničnom postupku. Međutim, iz citirane, pregledane presude i rješenja Upravnog suda u Splitu broj 16 UsIrs-69/20-7 od 27.srpnja 2020.godine proizlazi da je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev T. Z. odbijen kao neosnovan, a što znači da su temeljem navedene presude i rješenja Upravnog suda u Splitu od 27. srpnja 2020.godine postale pravomoćne i konačne točka 1. i 2. rješenja ministarstva od 22.studenog 2019.godine (list 5-6 spisa) i to upravo u dijelu u kojem je odlučeno da je tuženiku T. Z. prestala djelatna vojna služba sa datumom 04.11.2019. godine uz nečastan otpust i da se raskida ugovor o vojničkoj službi zaključen između tužitelja i tuženika na neodređeno vrijeme od 03.11.2018.godine. Iz sadržaja navedene presude i rješenja Upravnog suda u Splitu od 27.srpnja 2020.godine jasno proizlazi da je Upravni sud u Splitu stao na gledište da je ministarstvo pravilnom primjenom odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za prestanak djelatne vojne službe, te je istaknuto u navedenoj odluci suda da su bez značaja navodi T. Z. kako je za listopad 2019.godine donio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, kao i da su 02. i 03. studenog 2019.godine bili neradni dani jer da se osporenim rješenjima utvrđuje prestanak djelatne vojne službe sa 04.studenim 2019.godine, a budući da se tužitelj tog dana i nadalje vodi kao neopravdano odsutan, te da to proizlazi iz evidencija radnog vremena djelatnih vojnih osoba za mjesec studeni. Ovaj sud se ne može upuštati u ocjenu zakonitosti navedenih utvrđenja u upravnom sporu, a koja nesporno proizlaze iz pregledane odluke Upravnog suda u Splitu od 27.srpnja 2020.godine već se treba smatrati da je u navedenom upravnom sporu pravomoćno i konačno odlučeno o pitanju nečasnog otpusta tužitelja kao djelatne vojne osobe, te se u tom smislu prema mišljenju ovog suda treba smatrati da je o ovom pitanju pravomoćno i konačno odlučeno u upravnom sporu citiranom odlukom Upravnog suda u Splitu 16 UsIrs-69/20-7 od 27.srpnja 2020.godine.

8. U navedenom smislu ovaj sud smatra da je u predmetnom postupku već kao prethodno pitanje utvrđeno da je tuženiku djelatna vojna služba kod ministarstva prestala sa danom 04.11.2019.godine uz nečastan otpust, te je utvrđeno da se raskida ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme od 03.11.2018. godine. O ovom pitanju je pravomoćno i konačno odlučeno navedenom odlukom Upravnog suda u Splitu 16 UsIrs-69/20-7 od 27.srpnja 2020.godine.

9. Iz iskaza saslušanog tuženika T. Z. danog na ročištu od 02. svibnja 2023. godine (list 33-34 spisa) proizlazi da tuženik navodi da je točno da je on s tužiteljem imao ugovor o vojničkoj službi, te da je prvo imao ugovor na 5 godina od 2014. do 2019. godine, a onda da je mjesec dana prije isteka tog ugovora potpisao ugovor u trajanju do 45. godine života. Isti navodi da je već između njega i tužitelja bio dogovoren sporazumni raskid ugovora o radu, ali da nije došlo do zaključenja istog već da je on tužitelj  potpisao da će otići na vlastitu volju. Isti smatra da nije nikakvu štetu počinio tužitelju i da nije dužan naknaditi štetu u zatraženom iznosu te da je tri i pol godine odrađivao posao na straži u smjenama, a koji da mu nije uredno plaćan dok nije došlo do toga da je general K. uveo da se to redovno plaća. Ističe da je upoznat s odlukom Upravnog suda u Splitu br. 16 Us-I-Rs-69/2020-7 od 27. srpnja 2020. te navodi da on nije na navedenu odluku ulagao nikakav pravni lijek na Visoki upravni sud te da smatra da je cijeli slučaj odavno riješen. U odnosu na njegov kontakt sa zapovjednicom A. Š. proizlazi da joj je rekao da odlazi iz vojne službe kad završi vojno stegovni postupak te da je ona istakla da je on uvijek bio uredan i da je sve u zadnje dvije i pol godine uredno radio, a vezano za djelatnu vojnu službu.

10. Ovaj sud smatra da tuženik ničim nije potkrijepio svoje navode sa ročišta od 02.svibnja 2023.godine i to u dijelu u kojem ističe da je on potpisao da će otići svojevoljno iz djelatne vojne službe, kao i da je između njega i tužitelja bio dogovoren sporazumni raskid ugovora o radu, a do kojeg da nije došlo, te kao i činjenica da je on rekao zapovjednici A. Š. da odlazi iz vojne službe kad završi vojno stegovni postupak, te da mu je ista rekla da je on uvijek bio uredan i sve u zadnje dvije godine i pol uredno radio vezano za djelatnu službu budući tuženik na ove okolnosti nije sudu predložio ni predočio nikakve dokaze tijekom postupka niti takvi dokazi prileže predmetnom spisu. Naime, iz spomenute pravomoćne presude i rješenja Upravnog suda u Splitu broj 16 UsIrs-69/20-7  od 27.srpnja 2020.godine (list 22-25 spisa) proizlazi upravo suprotno od navoda tuženika jer iz obrazloženja te presude jasno proizlazi da je u upravnom sporu kojeg je tužitelj vodio  protiv tuženika ministarstva utvrđeno da su bez značaja tužiteljevi navodi kako je za listopad 2019. donio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, kao i da su 2. i 3. studenog 2019.godine bili neradni dani jer da se osporenim rješenjima utvrđuje prestanak djelatne vojne službe sa 04.studenim 2019. budući da se od tog dana tuženik T. Z. i nadalje vodi kao  neopravdano odsutan, a koje činjenice da proizlaze iz evidencije radnog vremena djelatnih vojnih osoba za mjesec studeni. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelju pravomoćnom i konačnom odlukom Upravnog suda u Splitu pravomoćno odlučeno u pogledu pravnog osnova u predmetnoj pravnoj stvari  budući da je potvrđena u tom smislu točka 1. i 2. rješenja uprave (list 5-6 spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženiku T. Z. djelatna vojna služba prestala sa datumom 04.11.2019.godine uz nečastan otpust, te da je raskinut ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme od 03.11.2018.godine, a zbog čega se ne može smatrati točnim navod tuženika da je isti svojevoljno napustio djelatnu vojnu službu, već mu je ista prestala po sili zakona.

11. U predmetnoj pravnoj stvari u primjeni su odredbe Zakona o službi u oružanim snagama RH (''NN'' 73/13, 75/15, 30/18, 125/19, 14/24)) . U navedenom smislu je temeljem odredbe članka 205. stavka 1. navedenog Zakona o službi u oružanim snagama  propisano da djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona smrću, proglašenjem nestale osobe umrlom, odnosno utvrđenjem činjenice smrti; kada neopravdano izostane s posla pet radnih dana uzastopce, s danom napuštanja službe; kada ostvari uvjete za starosnu mirovinu po općem propisu, najkasnije s posljednjim danom kalendarske godine u kojem je ostvarila te uvjete; na temelju rješenja o prestanku službe zbog utvrđene nesposobnosti za djelatnu vojnu službu danom utvrđenim rješenjem; na temelju rješenja ministra obrane o prestanku službe u skladu sa Zakonom o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, danom utvrđenim rješenjem; na temelju rješenja o općoj i profesionalnoj nesposobnosti za rad, danom utvrđenim rješenjem; ako je ocijenjena službenom ocjenom »ne zadovoljava«, danom izvršnosti rješenja; ako joj je izrečena stegovna kazna prestanka službe danom izvršnosti rješenja vojnostegovnog suda o izricanju kazne; kada je osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci, danom saznanja za pravomoćnu presudu; kada se sazna da u vrijeme prijma u službu nije ispunjavala uvjete za prijam, danom saznanja; kada se sazna da je u vrijeme prijma u službu postojala zapreka za prijam propisana člankom 35. stavkom 1. podstavkom 2. ovoga Zakona, danom saznanja; kada je tijekom službe osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora za kazneno djelo koje je zapreka za prijam, danom saznanja; istekom roka raspolaganja iz članka 64. stavka 1. podstavka 1. i 2. ovoga Zakona, prvog dana nakon isteka roka; kada se tijekom službe utvrdi da osoba ne zadovoljava sigurnosne kriterije, danom utvrđenja.

12. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu članka 205.stavka 1. Zakona o oružanim snagama tužitelju je  prestala djelatna vojna služba po sili zakona zbog navedenog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce i to sa danom 04.11.2019.godine uz nečastan otpust, a koje su činjenice nedvojbeno utvrđene u predmetnom postupku.

13. U odnosu na predmetnu visinu potraživanja potrebno je istaći da je ugovorom o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme, a koji je bio nesporno  zaključen između tužitelja i tuženika (list 3-4 spisa) i to člankom 14. tog ugovora ugovoreno da u slučaju prestanka tog ugovora krivnjom djelatnog vojnika/mornara zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopno djelatni vojnik je dužan ministarstvu nadoknaditi štetu u visini protuvrijednosti šest neto osnovnih mjesečnih plaća  djelatnog vojnika/mornara. Nije dvojbeno da je rješenje ministarstva od 22.studenog 2019.godine temeljem spomenute presude i rješenja Upravnog suda u Splitu broj 16 UsIrs-69/20-7 od 27.srpnja 2020.godine postalo pravomoćno i konačno upravo u dijelu kojim je tuženiku prestala djelatna vojna služba po sili zakona sa danom 04.11.2019.godine uz nečastan otpust. Iz iskaza saslušanog tuženika je razvidno  da on na spomenutu odluku Upravnog suda u Splitu br. 16 Us-I-Rs-69/2020-7 od 27. srpnja 2020.  nije  ulagao nikakav pravni lijek na Visoki upravni sud te da smatra da je cijeli slučaj odavno riješen. U tom smislu nije sporno da se na tuženika primjenjuje odredba članka 14. navedenog ugovora o vojničkoj službi prema kojoj je isti zbog prestanka ugovora njegovom krivnjom zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana dužan ministarstvu nadoknaditi štetu u visini protuvrijednosti šest neto osnovnih mjesečnih plaća  djelatnog vojnika/mornara. Iz pregledanog dopisa ministarstva od 04.02.2020.godine (list 7-8 spisa) proizlazi da je navedeno tijelo radi naknade štete zbog prestanka djelatne vojne službe tuženika T. Z. po sili zakona napravilo izračun uvažavajući parametre za izračun plaće djelatnika u studenom 2019 kad je tuženiku po sili zakona prestao ugovor te je u tom smislu kod izračuna uzet u obzir koeficijent 1.164 (osobni čin: vojnik, ustrojbeni čin:vojnik), minuli rad 2,5%, olakšice:3.800,00 kn (osobna), prirez 10%, te je u tom smislu navedeno tijelo istaklo da ukupan iznos štete u protuvrijednosti visine mjesečnih plaća djelatnika T. Z. za šest mjeseci, a koristeći navedene parametre iznosi neto 30.027,24 Kn. Također iz pregledanog dopisa ministarstva od 06.lipnja 2023.godine (list 37 spisa) proizlazi da je navedeno tijelo navelo da nije sačinilo izračun štete temeljem šest mjesečnih plaća već temeljem rješenja sektora Klasa:UP/I 805/06/19-02/27, Ur.broj: 512M2-010103-19-2 od 22.studenog 2019.godine u skladu sa točkom 3. navedenog rješenja, a koja da izriče da je imenovani dužan nadoknaditi štetu u protuvrijednosti  neto osnovnih mjesečnih plaća djelatnog vojnika za šest mjeseci, te da nije uzet u obzir dodatak za vojnu službu). Istaknuto je da su kao parametri za izračun plaće djelatnika u studenom 2019.godine kad je T. Z., tuženiku bio raskid ugovora  uzeti koeficijent 1,164 (osobni čin:vojnik, ustojbeni čin: vojnik), minuli rad 2,5%, olakšice:3.800,00 kn (osobna), te prirez od 10%. U tom smislu je istaknuto da ukupan iznos štete u protuvrijednosti visine mjesečnih plaća djelatnika T. Z. za šest mjeseci, a koristeći spomenute parametre iznosi u neto iznosu  30.027,24 kn (5.005,54 X 6). Također je istaknuto da se u prilog navedenom dostavljaju kartice djelatnika za period od svibnja 2019.godine do listopada 2019. uz napomenu da izračun nije izvršen temeljem te kartice već temeljem kartice djelatnika iz studenog 2019. godine uz napomenu da je tuženik T. Z. imao raskid ugovora 04. studenog 2019.godine.

14. Obzirom da je tuženiku djelatna vojna služba prestala po sili zakona zbog nečasnog otpusta radi neopravdanog izostanka s posla pet dana uzastopce tuženik je dužan temeljem odredbe članka 14. ugovora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme, nadoknaditi tužitelju štetu u visini protuvrijednosti šest neto osnovnih mjesečnih plaća djelatnog vojnika budući to proizlazi iz sadržaja odredbe članka 14. citiranog ugovora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme (list 3-4 spisa). Ovaj sud je u tom smislu mišljenja da tužitelj pogrešno potražuje od tuženika sukladno navedenoj odredbi članka 14. citiranog ugovora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme iznos od 3.985,30 Eur-a/30.027,24 Kuna. Naime, prema citiranoj odredbi članka 14. ugovora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme od 03.11.2018. (list 3-4 spisa) zaključenog između stranaka, a koji je ugovor krivnjom tuženika zbog 5 uzastopnih izostanaka sa rada raskinut te prema kojem je djelatna vojna služba tuženiku prestala sa danom 04.11.2019.godine tužitelj je kod obračuna naknade štete zbog navedenog raskida ugovora trebao uzeti u obzir sukladno citiranoj odredbi članka 14. neto osnovni iznos mjesečne plaće za studeni 2019.godine, a kad je tužitelju prestala djelatna vojna služba po sili zakona. Iz dostavljenog očitovanja ministarstva od 06.06.2023.godine (list 37 spisa) uz pripadajuću karticu djelatnika za 11/2019 prema kojoj je tužitelj izvršio izračun naknade štete proizlazi da je tužitelj prilikom navedenog izračuna uzeo pogrešne parametre za izračun neto plaće tuženika u studenom 2019.godine kad je tuženik imao raskid navedenog ugovora po sili zakona. Naime, kod izračuna neto plaće nije uzet, a kako je to trebalo prema odredbi članka 14. govora o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme od 03.11.2018. (list 3-4) neto osnovni iznos mjesečne plaće za studeni 2019.godine već je u to uvršten kao parametar kod izračuna i koeficijent 1,164,  minuli rad 2,5%, olakšice (3.800,00 kn) te prirez od 10%. Ovo je pogrešno budući je kod izračuna trebao biti uzeti u obzir samo osnovni iznos izračuna mjesečne plaće za studeni 2019.godine koji proizlazi iz pregledane kartice djelatnika za studeni 2019. bez parametara koje je naveo tužitelj. Tužitelj je u tom smislu pogrešno izračunao prema navedenom očitovanju da je tužiteljeva osnovna neto plaća za studeni 2019.godine bila 5.004,54 Kuna, te kad je istu pomnožio s iznosom od 6 mjesečnih plaća isti je dobio iznos naknade štete od 3.985,30 Eur-a/30.027,24 Kn. Međutim, iz kartice djelatnika za studeni 2019.godine (list 38 spisa), a prema kojoj je tužitelj vršio navedeni izračun, te koja prileže uz dopis tužitelja od 06.lipnja 2023.godine (list 37 spisa) jasno proizlazi da je osnovna mjesečna neto plaća tuženika za studeni 2019.godine bez navedenih parametara koje je u izračunu koristio tužitelj iznosila 398,55 Eur-a/3.002,89 Kuna. U tom smislu tužitelja bi sukladno navedenoj odredbi članka 14. citiranog ugovora  o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme od 03.11.2018., a vezano za raskid ugovora po sili zakona  na ime naknade štete  prema mišljenju ovog suda  pripadalo šest neto osnovnih mjesečnih plaća u navedenom iznosu od 398,55 Eur-a/3.002,89 Kuna (398,55x6),  a što ukupno iznosi 2.391,31 Eur-a/18.017,34 Kuna, dok je tužitelja trebalo odbiti za više zatraženi iznos od 1.593,99 Eur-a u odnosu na njegovo potraživanje naknade štete u ovom postupku.

15. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

 

16. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku, tuženik je istome sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a dužan naknaditi razmjeran dio parničnih troškova. Tužitelj je u predmetnom postupku uspio 100% u pogledu pravnog osnova, te 60% u pogledu pravnog osnova, a koji se postotak dobije kad se u omjer stavi ostvareni iznos na ime naknade štete od 2.391,31 Eur-a/18.017,34 Kuna prema zatraženom iznosu od 3.985,30 Eur-a/30.027,24 Kn. U tom smislu tužitelj je uspio u postotku od 80%, a tuženik sukladno tome u postotku od 20%. Kad se od postotka uspjeha tužitelja od 80% oduzme postotak uspjeha tuženika od 20% tad se dobije iznos od 60%, a koji iznos predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 20.travnja 2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 29.lipnja 2022.godine u iznosu od 99,54 Eur-a (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 22.veljače 2023.godine u iznosu od 99,54 Eur-a (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 02.svibnja 2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 05.prosinca 2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a, a što ukupno iznosi 995,40 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 60% tad se dobije iznos od 597,24 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka, te kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 01. ožujka 2024.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.