Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-693/2021-4

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja: 1. M. V. pok. F., OIB: ..., iz S. i 2. V. V. pok. F., OIB: ..., iz S.-P., oboje zastupani po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., protiv protustranke Općine P., OIB: ..., P., zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., radi utvrđivanja naknade, odlučujući o žalbi protustranke, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem RI-450/19-17 od 3. ožujka 2021., 8. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke Općine P. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem RI-450/19-17 od 3. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, točkom I. izreke, utvrđeno je da je tržišna vrijednost k.č.z. 2016 k.o. D. P., površine 2040 m[2] , na dan 2. srpnja 2014. (dan predaje nekretnine) iznosila 2.256.648,oo kuna, a točkom II. izreke, dužna je protustranka predlagateljima 1. i 2. na jednake dijelove isplatiti naknadu za predanu nekretninu označenu kao k.č.z.2016, k.o. D. P. u iznosu od 2.256.648,00 kuna najkasnije do dana 2. srpnja 2016., a u slučaju kašnjenja, dužna je protustatranka predlagateljima platiti i pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 03. srpnja 2016. do konačne isplate, dok je točkom III. izreke dužna protustranka predlagateljima 1. i 2. naknaditi troškove postupka u iznosu od 210.246,25 kuna.

2. Žali se protustranka, pobijajući prvostupanjsko rješenje, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) predlažući da se isto rješenje preinači i odbije prijedlog predlagatelja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu, predlagatelji 1. i 2. predložili su da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je prijedlog predlagatelja 1. i 2. za utvrđivanje naknade za predano zemljište Općini P.

6. Po provedenom dokaznom postupku, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, sud prvog stupnja utvrdio je:

- iz Zapisnika Službe za imovinskopravne poslove, Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji broj: Klasa:UP/I-944-18/12-01/1, Ur. broj: 2181-05- 01/021-14-18 od 2. srpnja 2014., predlagatelji da su, temeljem odredbi članaka od 129. do 132. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj 76/07, 38/09, 57/11 i 90/11; dalje: ZPUG), predali u vlasništvo protustranci Općini P. nekretninu označenu kao k.č.z. 2016 k.o. D. P., površine 2040 m[2] , a koja nekretnina da se nalazi dijelom u zoni prometnice, a dijelom u zoni izgrađenog građevinskog područja naselja, te iz istog zapisnika da proizlazi da su predlagatelji 1. i 2. vlasnici predmetne nekretnine, svaki za po 1/2 dijela cjeline;

-iz rješenja Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu, pod poslovnim brojem Z-10019/14 od 16. listopada 2015., protustranka, a na temelju Izjave predlagatelja od 2. srpnja 2014. dane u predmetu Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Službe za imovinskopravne poslove, broj: Klasa: UP/I- 944-18/12-01/1, Ur. broj: 2181-05-01/021-14-18, da je izvršila uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini označenoj kao k.č.z.2016.;

-iz dopisa Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, od 31. listopada 2013., predmetna nekretnina da se nalazi u području u kojem da nije propisano donošenje urbanističkog plana uređenja, već za isto da se primjenjuju odredbe prostornog plana uređenja Općine P. („Sl. glasnik Općine P.“ broj 3/06 i 8/08);

- Iz lokacijske informacije Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, sjedište Split, od 15. siječnja 2020., predmetna nekretnina da se nalazi unutar građevinskog dijela naselja u koridoru prometnice, te za isti da ne postoji obaveza izrade urbanističkog plana uređenja, već da dolazi do primjene PPU Općine

P. i PP Splitsko-dalmatinske županije;

- predmetna nekretnina da nije izgrađena, jer prema izričitom zakonskom određenju iz članka 3. točke 16. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) postojeća građevina da je građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja da je prema ovom ili posebnom zakonu s njom izjednačena, a takvo tumačenje da zauzima i nadležno ministarstvo i to baš u predmetu predaje zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, gdje da se navodi da je upravno tijelo dužno povodom zahtjeva stranke za predaju zemljišta ispitati je li za građenje ceste izdana građevinska dozvola, odnosno drugi akt, pa ukoliko jest, tada predaja da ne bi bila moguća, a isto tako da je dužno utvrditi da nekretnina nije izvlaštena po posebnom propisu, pa ukoliko nije, da su ispunjeni su zahtjevi za predaju;

- iz mišljenja tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, državnog tajnika D. M., od 15. veljače 2010., da proizlazi da je zemljište, u smislu definicije Zakona o gradnji, izgrađeno zemljište samo ako je za građenje građevine izdana građevinska dozvola ili drugi odgovarajući akt, te da je moguća predaja zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave temeljem Zakona o prostornom uređenju i gradnji, a ukoliko nije izdana građevinska dozvola;

- predaju predmetne nekretnine protustranka da je konzumirala u cijelosti, jer da se na istoj nekretnini uknjižila u zemljišne knjige;

- u odnosu na predmetnu nekretninu, iz nalaza vještaka J. M., da se radi o građevinskom zemljištu, koje u naravi da je asfaltirani put između stambenih obiteljskih kuća, a vrijednost predmetne nekretnine na dan 2. srpnja 2014. da iznosi 2.256.648,00 kuna.

7. Na temelju navedenih činjenica, sud prvog stupnja, a pozivom na odredbe članaka 132. stavka 1., 129. stavka 1. i članka 130. sve ZPUG, donio je prvostupanjsko rješenje, na način kako je to pobliže opisano u izreci istog.

8. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je osnovom utvrđenih činjenica donio pobijano rješenja.

9. Naime, odredbom članka 129. stavka 1. ZPUG-a propisano je, da vlasnik neizgrađenog zemljišta na kojemu je detaljnim planom uređenja ili urbanističkim planom uređenja planirano građenje građevina i uređaja komunalne ili druge infrastrukture ili druga građevina javne namjene koje ne može biti vlasnik, može ovo zemljište predati u vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

10. Za predano zemljište vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti predanog zemljišta u vrijeme predaje, kako je to propisano odredbom članka 130. stavkom 1. ZPUG-a, time da je ovu naknadu dužna isplatiti jedinica lokalne samouprave, odnosno osoba s kojom je sklopljen ugovor, najkasnije u roku od dvije godine od dana predaje zemljišta, kako je to propisano odredbom stavka 2. istoga članka.

11. Odredbom članka 132. ZPUG-a propisan je postupak predaje zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave i način određivanja naknade za to zemljište.

12. Tako odredba članka 132. stavka 1. ZPUG-a određuje da zemljište iz članka 129. i članka 130. ovoga Zakona vlasnik predaje izjavom koju daje na zapisnik uredu državne uprave u županiji, odnosno Gradu Zagrebu, dok je prema odredbi stavka 2. ovoga članka ured državne uprave u županiji dužan pozvati jedinicu lokalne samouprave da prisustvuje davanju izjave iz stavka 1. ovoga članka najmanje četrnaest dana prije davanja izjave, Ured državne uprave u županiji dužan je izjavu iz stavka 1. ovoga članka u tri primjerka uručiti zastupniku jedinice lokalne samouprave, odnosno bez odlaganja dostaviti jedinici lokalne samouprave u čije je vlasništvo predano zemljište, kako to propisuje odredba stavka 3. članka 132. ZPUG- a, a prema stavku 4. istoga članka, ured državne uprave, odnosno Grad Z., na prijedlog vlasnika zakazuje raspravu u svrhu sporazumnog utvrđivanja naknade za predmetno zemljište, a ko vlasnik i jedinica lokalne samouprave ne postignu sporazum u pogledu naknade nadležni sud će ovu naknadu na zahtjev vlasnika odrediti u izvanparničnom postupku (članak 132. stavak 5. ZPUG-a)

13. Imajući u vidu odrednice navedenih članka ZPUG-a, ispravno je sud prvog stupnja postupio kada je, temeljem utvrđenih činjenica, a posebno zapisnika Službe za imovinskopravne poslove, Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 2. srpnja 2014., broj: Klasa: UP/I-944-18/12-01/1, Ur. broj: 2181-05- 01/021-14-18, utvrdio da su predlagatelji 1. i 2., temeljem odredbe članka 129. stavka 1. ZPUG-a, predali protustranci predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem 2016 k.o. D. P., površine 2040 m[2] , a na kojoj nekretnini se, na temelju Izjave koja je sastavni dio tog zapisnika, Općina P. u zemljišnim knjigama uknjižila kao vlasnik iste, pa neutemeljeno protustranka u žalbi prigovara da navedeni zapisnik nije supotpisan od strane drugog suvlasnika predmetne nekretnine, V. V., predlagatelja 2., a protustranci je i za odgovoriti, da iz predmetnog Zapisnika proizlazi da su isti Zapisnik potpisali predlagatelj 1. M. V., punomoćnik predlagatelja 1. i 2., Z. I., odvjetnik u S. i u ime Općine P. punomoćnik I. T., kojim Zapisnikom su suvlasnici predmetne nekretnine, predlagatelji 1. i 2., radi utvrđivanja naknade za predano zemljište, upućeni da naknadu ostvare u izvanparničnom postupku, pred Općinskim sudom u Splitu (Zapisnik - listovi od 4 do 6 spisa).

14. Nadalje, u okolnostima kada su predlagatelji u postupku propisnom odredbom članka 132. ZPUG-a protustranci predali predmetnu nekretninu, neosnovani su žalbeni navodi protustranke da ona nije dužna platiti predlagateljima vrijednost predmetne nekretnine, a koje potraživanje predlagatelja 1. i 2., koji su predmetni prijedlog sudu predali dana 6. listopada 2014. godine, dakle cca tri mjeseca nakon sklopljenog Zapisnika, nije u zastari.

15. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je temeljem utvrđenog, a u okolnostima kada se stranke nisu sporazumjele glede visine naknade predmetnog zemljišta, naložio protustranci da predlagateljima 1. i 2. plati naknadu za predano zemljište, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 130. ZPUG-a, a visinu koje naknade je utvrdio putem vještaka J. M. u iznosu od 2.256.648,00 kuna, koju procijenjenu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine na dan predaje iste je protustranka dužna platiti do 2. srpnja 2016. godine, kako je to ispravno i naloženo protustramci prvostupanjskim rješenjem, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 130. stavka 2. ZPGU-a.

16. U odnosu na ostale žalbene prigovore, koji u biti predstavljaju ponavljanje iz prvostupanjskog postupka, a temeljem kojih protustranka pogrešno smatra da nije dužna predlagateljima 1. i 2. platiti naknadu za predano joj zemljište, određenu po sudu prvog stupnja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsko rješenje, pa se protustranka, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto je istim rješenjem utvrdio predmetnu naknadu i protustranci naložio da tu naknadu plati predlagateljima 1. i 2., rješavajući kao u točkama I. i II. izreke svog rješenja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Prema tome, žalba protustranke, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

18. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je točkom III. izreke svog rješenja naložio protustranci da predlagateljima 1. i 2. naknadi troškove postupka u iznosu od 210.246,25 kuna, jer je isto ispravno utemeljeno na paragrafima 20 i 21 pravnih pravila bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku objavljenom u Sl. novinama 175 XLV od dana 1. kolovoza 1934. i to na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91) i odredbi članka 155. ZPP-a, pa se žalba protustranke i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

19. Slijedom navedenog, budući da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, a prvostupanjskim rješenjem, kao niti postupkom, koji mu je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

20. Obzirom da predlagatelji 1. i 2. nisu zahtijevali troškove žalbenog postupka (trošak sastava odgovora na žalbu), to o istom nije niti odlučivano.

Split, 8. rujna 2021.

Sudac:

Marijan Miletić, v. r.