Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž Ob-345/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. /OIB:…/ koju zastupa Lj. S., odvjetnica iz Z., protiv tuženika T. K. /OIB:…/ iz S., kojeg zastupa D. S. J., odvjetnik iz Z., radi naknade isplaćenog uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1073/2017-42 od 19. veljače 2021., nadnevka 8. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1073/2017-42 od 19. veljače 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 50.620,19 kn po osnovi prava na naknadu za isplaćeno uzdržavanje sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama (točka 1. izreke), i naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 8.125,00 kn (točka 2. izreke).
2. Protiv presude žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 1.250,00 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu 50.620,19 kn po osnovi naknade za isplaćeno uzdržavanje (od punoljetnosti zajedničkog djeteta stranaka do podnošenja tužbe /12. listopada 2017./) sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.
6. Polazeći od činjenice da se tužiteljica (majka) bez dogovora sa tuženikom (ocem) obvezala platiti punoljetnom djetetu stranaka (sinu I.) troškove obrazovanja u privatnom Veleučilištu i polaganje vozačkog ispit, zaključio je sud prvog stupnja da predmetni tužbeni zahtjev za naknadu tih troškova, koji su nesporno plaćeni nije osnovana jer da se troškovi koje potražuje tužiteljica ne mogu smatrati opravdanim, zbog čega da nije utvrđivano je li te troškove platila tužiteljica ili njezina majka, apostrofirajući da prema stavu tog suda obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta podrazumijeva nužne troškove za hranu, odjeću, obuću, higijenu, školski pribor, kulturne i sportske potrebe, a ne troškove skupe privatne visoke škole, niti troškove polaganja vozačkog ispita.
7. Osporavajući zakonitost prvostupanjske presude tužiteljica tvrdi da su troškovi redovnog školovanja sina i nakon punoljetnosti opravdani, da nije jasno na temelju kojih okolnosti je prvostupanjski sud zaključio da je Veleučilište V. G. privatni fakultet, da je državni fakultete besplatan pored opće poznate činjenice da je to moguće za samo određeni broj studenata, dok drugi svoje obveze plaćaju u takozvanim ECTS bodovima, gdje jedan bod nosi više od 100,00 kn troška, niti uzeo u obzir da je I. K. (sin) sam izabrao školovanje nakon punoljetnosti, da je redovan, vrlo dobar student, koji u roku polaže sve ispite i upisuje svaku slijedeću akademsku godinu, i da je tuženik kao otac sa primanjima većim od 10.000,00 kn trebao i mogao participirati u troškovima školovanja sina I. i troškovima polaganja vozačkog ispita, s obzirom na prijeku potrebitost istoga u traženju zaposlenja i svakodnevnom životu poslovnog čovjeka.
8. Donošenjem pobijane presude počinjena je bitna pvreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a (nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi djelomično proturječe stanju spisa) s neotklonjivim posljedicama na meritorno suđenje u ovom stadiju postupka, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju konkretnog slučaja, nit činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, a na što se opravdano poziva i žaliteljica.
9. Naime, pravilima o uzdržavanju punoljetnog djeteta sadržanim u odredbama članka 290. - 291. (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., u daljnjem tekstu: ObZ-a) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilište i stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta (članak 290. stavak 1.), da roditelji djeteta iz stavka 1. članka 290. imaju pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovom obrazovanju, odnosno zaposlenju (članak 290. stavak 5.), da je dijete koje ima prihode dužno pridonositi za svoje uzdržavanje i obavijestiti roditelja o redovitom ispunjenju obveze najkasnije do 1. studenog za svaku školsku, odnosno akademsku godinu (članak 291.).
10. Navedene odredbe koje uređuju uzdržavanje punoljetnog djeteta u značajnoj mjeri odražavaju kontinuitet s ranijim pravnim propisima u tom kontekstu, osim što je zakonski određena gornja dobna granica zdravog punoljetnog djeteta koje se redovito školuje u odnosu na njegovo pravo na uzdržavanje, a to je navršena dvadeset i šesta godina života djeteta, što znači da je ulaganje u obrazovanje punoljetne djece do dvadeset šeste godine života jedna od najvažnijih zadaća roditelja i prava djeteta, da predstavlja obvezu koja postoji samostalno i neovisno o roditeljskoj skrbi i da dvadeset i šesta godina života djeteta predstavlja prekretnicu, odnosno da bi punoljetno zdravo dijete do navršene dvadeset i šeste godine života trebalo okončati svoje obrazovanje i pronaći zaposlenje, a koja dobna granica jest legitimna s obzirom da obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta nameće roditeljima odricanja za koja i roditelji moraju znati do kada će trajati.
11. Pravilima o naknadi za isplaćeno uzdržavanje koja se odnose i na roditelje (članak 287. stavak 3. ObZ-a) propisano je da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po tom Zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani (članak 287. stavak 1. ObZ-a).
12. Pored navedenih pravila ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da troškovi obrazovanja zdravog punoljetnog djetata stranaka (sina I., rođenog …) u Veleučilištu u V. G. nisu opravdani u smislu odredbe članka 287. stavka 1. ObZ-a samo zato što je to Veleučilište privatno, niti stav da se pod opravdanim troškovima u smislu te odredbe mogu smatrati samo „nužni troškovi punoljetnog djeteta za hranu, odjeću, obuću, higijenu, školski pribor, kulturne i sportske potrebe, no ne i skupe privatne visoke škole“, na koji način, suprotno smislu i svrsi istih zakonskih određenja u biti „opravdanost“ i „nužnost“ svodi na inačicu.
13. To stoga, što je obrazovanje sredstvo društvenog i osobnog razvoja, odnosno vrijednost je samo po sebi koja doprinosi gospodarskom razvoju, razvoju civilnog društva, demokracije, ekološkom osvješćivanju, osposobljavanju za preuzimanje profesionalnih, obiteljskih i građanski uloga djeteta koje uči, što je jednako važno za sve, a što znači da svakom treba osigurati mogućnost obrazovanja (pristup obrazovanju mora biti univerzalan uz poštivanje načelne jednakost ljudi u pravima), što u Republici Hrvatskoj, kao i većini država članica Europske unije veliki postotak mlade generacije, kojoj pripada i sin stranaka, koja završava sekundarno obrazovanje, upisuje različite oblike tercijarnog obrazovanja (sveučilišnog ili nesveučilišnog), što se smatra standardom, u strukturno izmijenjenom sustavu, bez kojeg to ne bi bilo moguće (osim povećane efikasnosti studiranja i poboljšanja kvalitete diplomskih i poslijediplomski studija povećani su i kapaciteti širenjem mreže visokih učilišta prema policentričnom modelu i na osobe privatnog prava, čime visoko obrazovanje ne gubi svojstvo posla od javnog interesa), i što je školovanje i punoljetnog djeteta jedna od najvažnijih zadaća roditelja, u okviru postojećeg sustava školovanja.
14. Nadalje, kako je pitanje položenog vozačkog ispita odraz društvene relanosti sredine životnih interesa punoljetnog sina stranaka, koju između ostalog čini i mogućnost obavljanja povremenih poslova i uz redovno visoko obrazovanje u cilju rasterećenja roditelja od obveze uzdržavanja, to se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da se trošak polaganja vozačkog ispita ne može smatrati opravdanim u smislu odredbe članka 287. stavak 1. ObZ-a.
15. Naprotiv, po ocjeni ovog suda, opravdanost i tih troškova po takozvanom verzijskom zahtjevu treba ocjenjivati s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, a što u ovoj parnici u donošenju pobijene presude nije učinjeno.
16. Prema tome, za razrješenje predmetnog spora po takozvanom verzijskom zahtjevu za isplaćeno uzdržavanje nužno je bilo utvrditi je li kroz cijelo vrijeme uzdržavanja sina stranaka kao zdrave punoljetne osbe (2014. - 2017.) udovoljeno uvjetima koje naprijed navedene odredbe propisuju za uzdržavanje punoljetnog djeteta, a ako jesu i okolnosti od kojih zavisi ocjena aktivne legitimacije tužiteljice i visina zahtjeva (je li, a ako jest koji iznos troškova na ime upisnine/školarine i polaganja vozačkog ispita je platila tužiteljica /majka/, je li tuženik /otac/ parirao u podmirenju tih troškova, te nastavno i zavisno na koji dio troškova bi tužiteljica imala pravo s obzirom da roditelji moraju zajednički brinuti i o uzdržavanju punoljetnog djeteta).
17. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u razrješenju predmetnog spora nisu utvrđene odlučne činjenice, to je ukinuta prvostupanjska presuda (i odluka o troškovima postupka s obzirom da dužnost naknade parničnog troška zavisi od odluke o glavnoj stvari) i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te je ostavljeno sudu prvog stupnja odlučiti i o troškovima žalbenog postupka, odnosno odlučeno kao u izreci rješenja (članak 369. stavak 1. i članak 370. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 3. ZPP-a za stavak II.).
18. U zakonitom nastavku postupka, imajući u vidu naprijed navedeno, otklonit će sud prvog stupnja nedostatke na koje mu je ukazano, na način da će utvrditi odlučne činjenice u skladu sa pravilno izabranim materijalnim pravom i pravilnom primjenom istog ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu i presudu obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.
U Zagrebu 8. rujna 2021.
Sutkinja:
Slavica Garac, v.r.
