Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-253/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc.Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. B. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 126/19.- dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. B. protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 27. srpnja 2021., broj Kir-337/2021- 6., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog A. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 27. srpnja 2021., broj Kir-337/2021-6., odbijen je prijedlog okrivljenog A. B. za izdvajanje kao nezakonitih dokaza iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj Kis-DO-22/2021 i to: zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija na adresi N. V., M. …, P., zapisnika o pretrazi pokretne stvari – osobnog automobila marke F. P., reg. oznaka P. … od 15. lipnja 2021 te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta kao i svih drugih dokaza koji su proizišli iz njih.
2. Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio okrivljeni A. B. po branitelju S. M., odvjetniku u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i izdvoji kao nezakonite dokaze zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija na adresi N. V., M. …, P., zapisnik o pretrazi pokretne stvari – osobnog automobila marke F. P., reg. oznaka P. … od 15. lipnja 2021 te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta kao i sve drugih dokaze ''sukladno teoriji plodova otrovne voćka'', a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati na ponovno odlučivanje.
3. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupka („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako okrivljenik u žalbi posebno ne obrazlaže uvodno istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz sadržaja žalbe proizlazi okrivljenik tu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. nalazi ostvarenom, jer da prvostupanjski sud nije dao jasne razloge je li u konkretnom slučaju ''provedena dokazna radnja pregleda ili pretrage'', pa da se iz tog razloga pobijano rješenje ne može ispitati.
5.1. Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao potpune, razumljive i jasne razloge pa tako i u odnosu na okolnost da je, prema ocjeni prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju proveden pregled torbe koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Druga je stvar što žalitelj smatra da razlozi nisu valjani pa ih ne prihvaća, a što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.2. Stoga žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
6. U odnosu na žalbeni navod da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, žalitelj ističe da su policijski službenici bez ikakve sumnje na počinjenje kaznenog djela zaustavili vozili i bez ikakvog razloga zatražili da im predaju predmete kaznenog djela, a da je pri tome izdana naredbe policijskog službenika okrivljenom J. G. da otvori torbu zbog čega se ne može raditi o dobrovoljnosti otvaranja predmetne torbe jer sukladno Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika nepostupanje po naredbi ima za posljedicu uporabu zakonom previđenih sredstava prisile što se J. G. učinilo izvjesnim. Stoga žalitelj smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je J. G. postupio dobrovoljno kada je otvorio torbu.
6.1. Suprotno tvrdnji žalbe, pregled torbe i postupanje djelatnika prometne policije, prilikom provođenja nadzora sudionika i vozila u prometu, bilo je u svemu zakonito pa dokazi koji su proizašli iz te radnje, a na temelju valjanog naloga suca istrage, nisu nezakoniti dokazi za koja utvrđenja je prvostupanjski sud dao detaljne, ispravne i potpune razloge.
6.2. Nije sporno da su policijski službenici zaustavili osobno vozilo u kojem su se nalazili okrivljeni G. i B. koji su prvo legitimirani, a zatim su policajci obavili vizualni pregled vozila i zatražili od J. G. da otvori sportsku torbu, što je on i učinio, a nakon što je policijski službenik uočio automatsko vatreno oružje i spremnik, pregled je obustavljen, obaviješten je državni odvjetnik i pribavljen je nalog suca istrage. Dakle, pri pregledu unutrašnjosti vozila policijski službenici su zamijetili torbu koju je okrivljeni G., na njihov poziv, sam otvorio te su vizualnim pregledom unutrašnjosti te torbe zamijećeni tzv. kalašnjikov i spremnik što je trenutak kada policijski službenici počinju postupati prema njima kao osumnjičenicima, a ne građanima.
6.3. Iz izloženog, suprotno tvrdnji žalbe, u konkretnom slučaju djelatnici policije nisu obavili pretragu već pregled vozila i torbe pa, neovisno o tome što sam pregled nije započeo na temelju sumnje u počinjenje kaznenog djela, ta sumnja je objektivno nastala tijekom samog pregleda nakon čega je policija dužna poštivati odredbe koje vrijede za postupanje u kaznenopravnom smislu.
6.4. Žalbena teza da kada građanin, na poziv djelatnika policije, sam otvori svoju torbu ne postupa dobrovoljno jer je dužan postupiti po naredbi policije je promašena jer forma u kojoj djelatnik policije zatraži otvaranje torbe – bio to poziv, naredba, molba ili zahtjev, nije od utjecaja na utvrđivanje dragovoljnosti već okolnost jesu li djelatnici policije samostalno otvarali ili rastavljali predmete ili su vlastitim osjetilima, što uključuje vid, sluh, njuh i opip, opažali što je konkretno bio slučaj.
6.5. Na takvo utvrđenje nisu od utjecaja iznesena osobna promišljanja žalitelja o dojmu okrivljenog G. i to da se njemu, na temelju članka 88. i 86. Pravilnika o načinu postupanju policijskih službenika, učinila izvjesnim uporaba sredstva prisile ako ne postupi po naredbi, pri čemu sam okrivljeni G. ne prigovara zakonitosti dokaza, jer se pravilnost postupanja djelatnika policije procjenjuje na temelju njihovih objektivno poduzetih radnji.
6.5. Dakle, suprotno žalbenim tvrdnjama, u pravu je prvostupanjski sud kada je utvrdio da se radi o dokazima koji se mogu upotrijebiti u kaznenom postupku.
7. Slijedom navedenog, budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 8. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
