Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-1023/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja I. I. iz I., OIB: …, zastupanog po

punomoćniku B. R., odvjetniku iz I., protiv

tuženika: 1) N. Z. iz I., OIB: …, 2)

T. Z. iz I., OIB: … i 3) J.

Z. iz I., OIB: …., svi zastupani po

punomoćniku K. B., odvjetniku iz I., zbog

smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika po 1) do 3) protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Psp-29/2020 od 21. svibnja 2021., dana 7. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika pod 1) N. Z., 2) T. Z. i 3)

J. Z., preinačuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Psp-29/2020 od 21. svibnja 2021. i rješava tako da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja I. I. koji glasi:

"Zasmeli su tuženici tužiteljev posljednji mirni posjed nekretnine položenih u G. D., označenih kao č. zem. … i … (stara izmjera 1:2880), odnosno kao č. zem. … i … (nova izmjera 1:1000), k.o. I.-G., u naravi vrtovi i oranice, na način da su dana 26. listopada 2017. prepriječili frazama, vozilima, prikolicama i onemogućili tužitelju pristup na navedene nekretnine, kao i verbalno mu zapriječili predmetni pristup i nesmetano posjedovanje tih nekretnina, kao i oduzeli dio posjeda istih u južnom dijelu, i to baš u dijelu označenom na geodetsko situacijskom nacrtu mjernika vještaka G. K. od 26.09.2018. točkama A-B- C-D-E-F-G-H-I-A, osjenčeno žutom bojom i opisano crvenom linijom, a koji nacrt čini sastavni dio rješenja, pa su slijedom toga dužni tuženici solidarno i u roku od 8 dana, te pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje uklanjanjem svih prepreka pristupu predmetnim nekretninama, prestati verbalno i na bilo koji drugi način smetati tužitelju u pristupu istima, kao i vratiti mu u posjed predmetni opisani južni dio istih, te im se zabranjuje ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja na predmetnim nekretninama i za ubuduće, kao i u istom roku solidarno nadoknaditi tužitelju parnični trošak."

Nalaže se tužitelju Ivanu Ivanoviću da tuženicima pod 1) N. Z., 2) T. Z. i 3) J. Z. naknadi parnični trošak u visini od 3.475,00 kn u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika pod 1) do 3) za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Zasmeli su tuženici tužiteljev posljednji mirni posjed nekretnine položenih u G. D., označenih kao č.zem. … i … (stara izmjera 1:2880), odnosno kao č.zem. … i … (nova izmjera 1:1000), k.o. I.-G., u naravi vrtovi i oranice,

na način da su dana 26.listopada 2017. g. prepriječili frazama, vozilima, prikolicama i onemogućili tužitelju pristup na navedene nekretnine, kao i verbalno mu zapriječili predmetni pristup i nesmetano posjedovanje tih nekretnina, kao i oduzeli dio posjeda istih u južnom dijelu, i to baš u dijelu označenom na geodetsko situacijskom nacrtu mjernika vještaka G. K. od 26.09.2018.g. točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-A,

osjenčeno žutom bojom i opisano crvenom linijom, a koji nacrt čini sastavni dio ovog rješenja, pa su slijedom toga dužni tuženici solidarno i u roku od 8 dana, te pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje uklanjanjem svih prepreka pristupu predmetnim nekretninama, prestati verbalno i na bilo koji drugi način smetati tužitelju u pristupu istima, kao i vratiti mu u posjed predmetni opisani južni dio istih, te im se zabranjuje ovakvo ili slično smetanje posjeda tužitelja na predmetnim nekretninama i za ubuduće, kao i u istom roku solidarno nadoknaditi tužitelju parnični trošak.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati na ime troška postupka iznos od 5.400,00 kn."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili tuženici N., T. i J.

Z. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. 3. U žalbi ističu da svjedoci saslušani tijekom postupka nisu potvrdili činjenicu koju utvrđuje prvostupanjski sud u pogledu načina dolaska tužitelja I. I. do sporne nekretnine. Nije točno da tužiteljeva nekretnina graniči sa asfaltnim putom jer je između asfaltiranog dijela kolnika i nekretnine tužitelja položena nekretnina koja je u vlasništvu i posjedu tuženika preko koje tužitelj i njegov prednik nisu nikada ni prolazili ni pristupali, a niti su to mogli. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud reproducira navode tuženika te svjedoka ali pri tome ne analizira sadržaj izvedenih dokaza pa je na taj način postupio protivno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku što je imalo za posljedicu da o odlučnim činjenicama postoji proturječje što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju provedenih dokaza. Osim toga, u ovakvoj vrsti parnice isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, kao i o zahtjevima za naknadu štete. Pobijana odluka nema nikakvog obrazloženja niti je sud analizirao iskaze svjedoka pa je stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Potpuno se zanemaruje odlučna činjenica da je u dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke G. K. od 15. srpnja 2019. razvidno da postoji visinska razlika kolnika i sredine donjeg rublja pokosa od 1,50 m koju činjenicu prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje jer se postavlja pitanje kako je u takvim uvjetima tužitelj mogao preko pokosa dolaziti do svoje nekretnine. Visinska razlika je prije bila veća jer se iz fotografija koje su sastavni dio geodetskog vještačenja zaključuje da je na dijelu gdje su posađene trešnje svježe nasuta zemlja od strane tužitelja kojom se pokušava umanjiti visinska razlika. Tužitelj nikada nije pristupao sa asfaltnog puta upravo zbog te visinske razlike niti je vidljivo postojanje staze ili tragova kola. Sam tužitelj navodi da je pokušao izvršiti nasipanje pokosa radi čega se postavlja životno pitanje zašto ga je nasipao ako je tim pokosom pristupao nekretnini. Upravo iz toga proizlazi da tužitelj nikada strojevima, a niti pješice nije pristupao na navedene nekretnine pa je upravo nasipanjem zemlje pokušao formirati mogućnost prilaza. Na taj način otpada teza tužitelja o bilo kakvom posjedu. Tuženici su spriječili tužitelja kada je preko nekretnina koje posjeduju tuženici dovezao i nasipao zemlju (26. listopada 2017.) te pokušao stvoriti mogućnost koju do tada nije imao da pristupi poljoprivrednim strojevima preko nekretnine u posjedu tuženika. Da su tuženici posjednici spornog dijela proizlazi i iz utvrđenja na očevidu kada je sud utvrdio da je nekretnina tužitelja položena ispod kuta koji je širine 4m, kao i da je između kuta i nekretnina koje su u vlasništvu tužitelja dio nekretnine koji su tuženici pokazali kao svoje vlasništvo te je utvrđeno po sudu i postojanje nasute zemlje. Fotografije govore više nego tisuću riječi jer je iz istih razvidno da između asfaltnog dijela kolnika i nekretnine tužitelja koja je omeđena postoji prostor koji nikada nije činio nekretninu tužitelja već su je od pamtivijeka posjedovali tuženici i njegovi prednici. Te fotografije ukazuju kako tužitelj nema formiran put sa sjeverne strane jer da je isti formiran onda bi bio vidljiv kolotrag tog puta ili utabana staza, a što na očevidu nije utvrđeno. Da je tužitelj pristupao i ulazio tuda da bi postojali duboki ili manje duboki kolotrazi koji bi nastali da se ulazilo frezom ili vozilom što na licu mjesta nije utvrđeno. Svjedoci koji su saslušani u ovom postupku iskazuju suprotno navodima tužitelja i utvrđenjima od strane suda. Jedino svjedok M. K. iskazuje u korist tužitelja, a isti su u rodbinskoj vezi i on je raniji vlasnik nekretnine, a njegov iskaz ne potvrđuje niti jedan drugi svjedok saslušan u ovom postupku. Kada se detaljno analizira i iskaz svjedoka M. K. slijedi da je postojala "oputina" širine 1,5 m i tu bi dolazio pješke i spuštao se na svoju zemlju. Postavlja se pitanje koji je to poljoprivredni stroj širine 1,5 m a postojanje "okupine" prvostupanjski sud nije utvrdio očevidom na licu mjesta jer i ne postoji. S druge strane, svjedok S. K., nakon što mu je prikazana skica lica mjesta, navodi kako je ranije postojala "oputina" kojom se prolazilo konjima i magarcem, ali da je ona asfaltirana prije više od 20 godina. Također, taj svjedok iskazuje kako nikada nije vidio ni tužitelja a ni prijašnjeg vlasnika da bi na svoje nekretnine pristupalo od asfaltnog puta sa južne strane, a što prvostupanjski sud uopće ne analizira. Pored toga, svjedok V. K. također potvrđuje da na nekretninu tužitelja nije moguće pristupiti s asfaltnog puta niti sa strojevima, ali ni taj iskaz prvostupanjski sud ne analizira niti uzima u obzir da je taj svjedok također naveo da nikada nije vidio ni tužitelja, ni prijašnjeg vlasnika da pristupa niti da je moguće pristupiti nekretninama tužitelja s južne strane. Taj svjedok ističe da od ruba asfalta prema sjeveru tuženici parkiraju svoje automobile sigurno 40 godina. Tuženici su se poslužili dopuštenom samopomoći pa se ne radi o samovlasnom postupanju i svojatanju nekih prava. Odluka o troškovima postupka se također ne može ispitati.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. S pravom žalba tuženika N. Z., T. Z. i J. Z.

ukazuje da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) stoga što pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.

7. Ovo zato što prvostupanjski sud samo reproducira provedene dokaze ne analizirajući iste u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a niti su navedeni razlozi o tome tko bi bio i od kada zadnji mirni posjednik te da li tužitelju posljedično tome doista pripada posjedovna zaštita ili ne, a posebno prvostupanjski sud ne navodi razloge o odlučnim činjenicama tome da li su i zašto ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP), odnosno čl. 441. ZPP.

8. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je, bez obzira na navedeno, iskoristio svoje zakonsko ovlaštenje iz čl. 373a. u svezi s čl. 381. ZPP pa je bez obzira na činjenicu što je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP prvostupanjsko rješenje preinačio.

9. Iz izreke pobijane prvostupanjske presude slijedi da je tužitelj zatražio zaštitu posljednjeg mirnog posjeda nekretnina označenih kao čest. … i čest. … stare izmjere odnosno čest. … i čest. … nove izmjere k.o. Imotski – Glavina sukladno skici vještaka mjernika G. K. od 26. rujna 2018.

10. S druge strane, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su tuženici tužitelju dana 26. listopada 2017. prepriječili pristup na predmetne nekretnine stavljanjem prepreka, kao i da su mu i verbalno zapriječili ulaze na predmetne nekretnine.

11. Svi svjedoci saslušani tijekom ovog postupka govore o prolazu, "oputini", kao i načinu dolaska i prolaska preko sporne nekretnine.

12. To proizlazi iz iskaza svjedoka M. K. pok. M., S. K. pok.

M., V. K. pok. M. i A. K. pok. M..

13. Također, tužitelj I. I. u svom stranačkom iskazu na ročištu od 16. ožujka 2021. govori o posjedu nekretnina sa južne strane te da je taj dio koristio na način da je ulazio sa malom frezom i pješke.

14. Tuženik T. Z. na tom ročištu u svom stranačkom iskazu govori o prolazu kojim može proći samo čovjek, a ne i freza te da obitelj D. dolazi na svoju nekretninu sa sjeverne strane.

15. S obzirom na činjenicu da posjed stvari i posjed prava služnosti prolaza i provoza nisu identični objekti posjedovne zaštite te kako iz izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da tužitelj traži zaštitu posjeda stvari, a ne posjeda prava služnosti, to je prvi razlog radi kojeg je tužbeni zahtjev neutemeljen.

16. Drugi razlog radi kojeg je dio tužbenog zahtjeva neutemeljen je u tome što tužitelj tvrdi da mu je i verbalno zapriječen pristup i posjedovanje nekretnine, a koje okolnosti tužitelj, u smislu odredbe čl. 7. i čl. 219. ZPP, nije dokazao budući da iz niti jednog provedenog dokaza ne bi proizlazilo da je tužitelju verbalno smetan posljednji mirni posjed utuženih nekretnina.

17. Nadalje, tužitelj tvrdi da su mu tuženici dana 26. listopada 2017. frezama, vozilima i prikolicama onemogućili pristup na prijepornu nekretninu.

18. U ovoj pravnoj stvari održan je očevid na licu mjesta dana 8. svibnja 2018. te iz fotografija priloženih uz nalaz i mišljenje vještaka G. K. od 26. rujna 2018. proizlazi da na licu mjesta nisu nađene nikakve freze, vozila i prikolice, a to ukazuje kako je došlo do uspostave ranijeg stanja pa je zbog toga navedeni dio zahtjeva neosnovan.

19. Iz tih fotografija, kao i iz dopune nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke G. K. proizlazi da između asfaltnog puta i nekretnine tužitelja postoji kosina pa se stoga opravdano postavlja pitanje kako je to tužitelj do svoje nekretnine mogao pristupati preko spornog dijela iako postoji visinska razlika, kao i kamenje koje zasigurno otežava kako pristup pješke, tako i provoz.

20. Konačno, tužbeni zahtjev ne sadrži zahtjev da se utvrdi čin smetanja već sadrži samo zahtjev za vraćanje u posjed, uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranu daljnjeg smetanja ubuduće što znači da u smislu odredbe čl. 22. ZVDSP nisu ispunjene materijalno pravne pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite te izostanak navedenog deklaratornog zahtjeva ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva a koje stajalište je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovi broj Rev-1039/2012 od 7. prosinca 2018., te koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373a. u svezi s čl. 381. ZPP preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje te odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

23. Tuženicima je u pravilnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje Tarifa) priznato sukladno Tbr.7 toč. 2. Tarife 200 bodova uz uvećanje od 10% na ime zastupanja više osoba (Tbr. 36 toč. 1. Tarife) što uz pripadajući PDV daje iznos od 2.750,00 kn. Pored toga, tuženicima je na ime sastava žalbe priznato (Tbr. 10 toč. 2. Tarife) 60 bodova uz pripadajući PDV što iznosi 725,00 kn dok je za više zatraženih 140 bodova s pripadajućim PDV zahtjev odbijen kao neosnovan, kao i u dijelu koji se odnosi na pristojbu na žalbu budući da u spisu predmeta nema dokaza da je navedena pristojba plaćena, tako da je ukupni trošak koji tužitelj treba naknaditi tuženicima 3.475,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan.

Zadar, 7. rujna 2021.

Sutkinja

Sanja Prosenica, v.r.