REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 77 Pž-3423/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja L. D. S., H., OIB ...,kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u R., protiv tuženika A. O. d.d. Z., OIB ..., ranije J. O. d.d. Z., OIB ..., , kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri d.o.o. Z., P. u R., radi iznosa od 2.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-686/2018-31 od 30. lipnja 2020., 7. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-686/2018-31 od 30. lipnja 2020.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-686/2018-31 od 30. lipnja 2020. u točki I. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati iznos od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama, a točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama i parnični trošak u iznosu od 5.406,25 kn.
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev kao i zatraženi trošak postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a one na koje se tužitelj poziva u žalbi (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Ocjena je ovog suda da je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
7. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka
2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđeno činjeničnog stanja. U biti tužitelj prigovara činjeničnim utvrđenjima jer suprotstavlja svoju ocjenu provedenih dokaza onoj sudskoj, a time upućuje na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije dopušten kao žalbeni razlog u smislu odredbe članka 370. ZPP-a.
8. Predmet ovog postupa je zahtjev za isplatu iznosa od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama jer je vozilo, kojim je upravljao V. Š. iz D., osigurano kod tuženika, 5. studenog 2015. na cesti Bakar-Križišće kod k.br.1. izvan naselja Bakar, udarilo srnu koja se nalazila na kolniku i usmrtilo ju. Tužitelj kao lovoovlaštenik tog lovnog područja tvrdi da mu je nastala šteta na divljači u iznosu od 2.000,00 kn, a tuženik odgovara kao osiguravatelj motornog vozila koje je udarilo i usmrtilo srnu za nastalu štetu na temelju članka 1069. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) i članka 1045. stavka 3. ZOO-a.
9. Prvostupanjski sud je na temelju ocjene izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi tuženikov osiguranik bio odgovoran za nastalu štetu stoga je odbio tužbeni zahtjev.
10. U odnosu na odgovornost tuženika kao osiguravatelja vozila koje je udarilo u srneću divljač na javnoj cesti bilo je odlučno utvrditi je li osiguranik tuženika prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku.
11. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da su vozilo u pokretu i divljač na cesti opasne stvari.
12. Do nezgode je došlo 5. studenog 2015. u 22.10 sati izvan naselja Bakar, Križišće, kod k.br. 1. na cesti koja ima kolnik u oba smjera na kojem je mjestu ograničenja brzine 50km/h, koja nije bila obilježena prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“.
13. Prema nalazu i mišljenju vještaka za cestovni promet A. G. proizlazi da je tehnički održiva brzina vozila od 30-40 km/h sukladna onoj koju je iskazao vozač V. Š., nije bilo zanošenja vozila koja bi nastala kod većih brzina, a kako nije bilo tragova kočenja, vještak je zaključio da je divljač iznenada iskočila na cestu tako da nije bilo tehničke mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač.
14. Dakle, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da se tuženikov osiguranik kretao dopuštenom i primjerenom brzinom i da nije mogao izbjeći nalet na srneću divljač koja je istrčala ispred vozila.
15. Suprotno žalbenim navodima da je tuženik trebao dokazati razloge koji isključuju njegovu odgovornost valja navesti da je na tužitelju bio teret dokaza da osiguranik tuženika nije prilagodio brzinu stanju i uvjetima ceste, odnosno da je vozio neprimjerenom brzinom.
16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tužitelj nije dokazao da se tuženikov osiguranik kretao protivno dopuštenoj brzini i da je mogao izbjeći nalet na srnu, radi čega je tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 221.a ZPP-a odbio kao neosnovan.
17. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, članku 155. stavku 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) koje tužitelj konkretno nije osporavao.
18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 7. rujna 2021.
Sudac Ivana Mlinarić
