REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 3 Us I-2956/2023-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Bačić, u upravnom sporu tužitelja M. N. iz M. L., V. G. 67, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na starosnu mirovinu, 1. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/23-03/03089409492, URBROJ: 341-99-06/223-4690 od 6. studenog 2023. te se predmet vraća tuženiku na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.                 Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/23-03/03089409492, URBROJ: 341-99-06/223-4690 od 6. studenog 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/23-03/03089409492, URBROJ: 341-14-06/2-23-5161 od 20. ožujka 2023., kojim se tužitelju priznaje pravo na starosnu mirovinu od 1. travnja 2022. u svoti od 5.399,27 kn (716,61 euro mjesečno). Istim rješenjem određeno je, da od 1. srpnja 2022. mirovina tužitelju iznosi 5.732,98 kn odnosno 761,20 eura mjesečno koja pripada tužitelju od 1. travnja 2022., a isplaćivat će ju Zavod iz sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag kao i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

 

2.                  Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 6. studenog 2023. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 7. prosinca 2023. pod gore navedenim poslovnim brojem zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da mu je prvostupanjskim rješenjem pogrešno određen datum priznavanja prava na starosnu mirovinu. Smatra da je pravo na starosnu mirovinu trebao ostvariti počevši od 1. listopada 2020. budući mu je radni odnos u Kraljevini Švedskoj prestao 30. rujna 2020., a zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu podnio je nadležnom tijelu Kraljevini Švedskoj 28. travnja 2020., zbog čega je starosnu mirovinu trebao ostvariti počevši od 1. listopada 2020. a ne od 1. travnja 2022. kako je to određeno prvostupanjskim rješenjem od 20. ožujka 2023. Ističe da je postupak za priznanje prava na starosnu mirovinu pokrenuo u Kraljevini Švedskoj 28. travnja 2020. a ne 28. rujna 2022. kako to tuženik i prvostupanjsko tijelo navode u obrazloženjima svojih rješenja, a što je razvidno iz zahtjeva podnesenog nadležnom tijelu Kraljevini Švedskoj 28. travnja 2020. kojeg tužitelj prilaže tužbu. Tužitelju nije jasno zbog čega tuženik ne prihvaća dokaze koje je dostavio u spis predmeta upravnog postupka, a to je zahtjev za odlazak u mirovinu podnesen u Kraljevini Švedskoj, Ostersundu 28. travnja 2020. i potvrda poslodavca S. S. A. od 21. listopada 2020., o tome da mu radni odnos prestao 30. rujna 2020. Istaknuo je, da je 28. rujna 2022. na zahtjev Kraljevine Švedske dostavio ponovljene podatke potrebne za ostvarivanje prava na mirovinu, budući je zahtjev kao što je već naveo podnio 28. travnja 2020. te se u konkretnom slučaju ne radi o podnošenju novog zahtjeva, već o dopuni postojećeg zahtjeva kako bi mogao ostvariti pravo na mirovinu u Republici Hrvatskoj. Stoga je tužitelj predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 6. studenoga 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 20. ožujka 2023. te mu se prizna pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. listopada 2020., a prvostupanjskom tijelu naloži isplata razlike mirovine za razdoblje za koje mu prvostupanjskim rješenjem nije bila priznata (od 1. listopada 2020. do 31. ožujka 2022. ). 

 

3.                  Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 5. siječnja 2024. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja budući je postupak za priznanje prava na starosnu mirovinu iz hrvatskog mirovinskog osiguranja pokrenut povodom zahtjeva tužitelja podnesenog 28. rujna 2022. nositelju mirovinskog osiguranja u Kraljevini Švedskoj (obrazac P2000. točka 9.1), a  rješenjem prvostupanjskog tijela od 20. ožujka 2023. tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu od 1. travnja 2022. sukladno odredbi čl. 37 st. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 184/21 i 119/22, u nastavku teksta ZOMO). Istaknuo je, da je dopisima od 21. travnja 2023. i 17. svibnja 2023. zatraženo od nadležne ustanove u Kraljevini Švedskoj da potvrdi je li datum podnošenja zahtjeva za starosnu mirovinu tužitelja 28. rujna 2022. pravilan i da je dopisima od 21. travnja 2023. i 21. rujna 2023. nadležna ustanova u Švedskoj potvrdila da je zahtjev za starosnu mirovinu iz hrvatskog osiguranja podnesen 28. rujna 2022., zbog čega da tužitelj ima pravo na mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za 6 mjeseci unatrag odnosno od 1. travnja 2022. pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. 

 

4.                 U ovom upravnom sporu 29. veljače 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spis predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

5.                 Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu zbog čega je prvostupanjskim rješenjem od 20. ožujka 2023. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od 1. travnja 2022. u svoti od 5.399,27 kn ili 716,61 euro mjesečno, koja mirovina od 1. srpnja 2022. iznosi 5.732,98 kuna mjesečno ili 761,20 eura mjesečno, a isplata koje pripada tužitelju od 1. travnja 2022. i to na temelju mirovinskog staža koji je uzet u obzir za izračun mirovine do 31. ožujka 2022., a koji iznosi 40 godina 11 mjeseci i 23 dana.

 

6.                 Nije sporno da tužitelj ispunjava uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu prema čl. 33. ZOMO, na temelju razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj niti je sporan izračun visine mirovine tužitelju. Sporno je, da li je u prvostupanjskom rješenju pravilno određen datum priznanja tužitelju prava na starosnu mirovinu 1. travnja 2022., od kada tužitelju pripada pravo na isplatu mirovine, odnosno sporno je kada je tužitelj predao zahtjev za ostvarivanje prava na hrvatsku starosnu mirovinu u nadležnoj ustanovi Kraljevini Švedskoj. 

 

7.                 Nije sporno da je dopisima prvostupanjskog tijela od 21. travnja 2023. i 17. svibnja 2023. zatraženo od nadležne ustanove u Kraljevini Švedskoj da potvrdi je li datum podnošenja zahtjeva za starosnu mirovinu 28. rujna 2022. pravilan i da je dopisima od 21. travnja 2023. i od 21. rujna 2023. nadležna ustanova u Švedskoj potvrdila da je zahtjev za starosnu mirovinu hrvatskog osiguranja podnesen u Kraljevini Švedskoj 28. rujna 2022.

 

8.                 Međutim, imajući u vidu dokaze koje je tužitelj priložio uz tužbu (zahtjev za odlazak u mirovinu koji je podnesen nadležnoj službi u Ostersundu 20. travnja 2020. i potvrda poslodavca S. S. A. od 21. listopada 2020. o tome da je tužitelju radni odnos prestao 30. rujna 2020.), to po mišljenju ovoga suda činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije potpuno utvrđeno. 

 

9.                 Stoga će tuženik u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama iste, sukladno čl. 81. st. 1. i 2. ZUS-a, u roku od 60 dana od dana primitka ove presude, ponovno zatražiti od nadležne ustanove u Kraljevini Švedskoj očitovanje o tome kada je tužitelj podnio zahtjev za ostvarivanje prava na hrvatsku starosnu mirovinu, a sve imajući u vidu navode tužitelja prema kojima je zahtjev za ostvarivanje mirovine u Kraljevini Švedskoj i Republici Hrvatskoj podnio 20. travnja 2020. Kraljevini Švedskoj, o čemu je dostavio presliku zahtjeva podnesenog nadležnoj službi u Ostersundu 28. travnja 2020. te će od nadležne ustanove u Kraljevini Švedskoj zatražiti pojašnjenje na što se odnosi navedeni zahtjev tužitelja od 28. travnja 2020., zbog čega je Kraljevina Švedska tražila tada od nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj potvrdu o ostvarenom stažu za tužitelja u Republici Hrvatskoj, a nakon upotpunjavanja činjeničnog stanja i  zaprimljenog očitovanja, kojeg je potrebno prije donošenja rješenja dostaviti tužitelju na očitovanje, tuženik će donijeti novo i zakonito rješenje odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 20. ožujka 2023., koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu sa odredbom čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09, 110/21, u nastavku teksta ZUP), a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

 

10.             Slijedom navedenog, a radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja koje bitno utječe na priznanje prava na isplatu tužitelju hrvatske mirovine, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 58. st. 1. ZUS-a. 

 

U Rijeci 1. ožujak 2024.

 

S u t k i nj a

 

Marija Renner Jakovljević

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS).