REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Pi. 756/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. S., O.:
…, zastupanog po direktoru Ž. T., a ovaj po pun. D. R.,
odvjetniku iz O. R. & R. j.t.d. S., protiv tuženika M.
T. iz S., O.: …, zastupanog po pun.
M. S., odvj. u S., radi isplate, te u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz
S., , O.: …, zastupanog po pun. M. S.,
odvj. u S. protiv tuženika S. d.o.o. S., O.:
…, zastupanog po direktoru Ž. T., a ovaj po pun. D. R.,
odvjetniku iz O. R. & R. j.t.d. S., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. lipnja 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja-protutuženika, tuženika-protutužitelja i pun. tuženika- protutužitelja, dana 7. rujna 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 42.562,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 1.lipnja 2009.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Odbija se zahtjev tuženika-protutuženika koji glasi:
"I.Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 9.225,00 kn sa kamatom koja na taj iznos teče od 8.lipnja 2011.godine do 31.srpnja 2015.godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
2.Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju cjelokupan parnični trošak sa zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."
III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 13.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 3. listopada 2013. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj kao izvođač radova sa tuženikom, kao naručiteljem radova, ugovorio izvođenje radova na obiteljskoj kući u O. G., daje preuzeo izvođenje fasaderskih radova. Tužitelj da je temeljem Ugovora trebao izvesti fasaderske radove, iste da je izveo, navedeno da proizlazi iz priložene ponude koja je sastavni dio Ugovora, a koju je potpisao osobno i tuženik. Međutim, tijekom radova tuženik da je naglo zaustavio daljnje radove tužitelja, iako je tužitelj obavio oko 70% radova, tužitelju da naložio napustiti gradilište sa napomenom da to čini zbog loše kvalitete izvedenih radova od strane tužitelja. Radi navedenog, tužitelj da je u odnosu na prekid i nemogućnost nastavka radova, pred ovim sudom podnio prijedlog radi osiguranja dokaza, sve kako bi sud uz sudskog vještaka građevinske struke izveo dokaz očevidom na licu mjesta te utvrdio vrstu i količinu stvarno izvedenih radova u odnosu na Ugovor i ponudu, vrijednost stvarno izvedenih radova od strane tužitelja i kvalitetu istih. Dana 28. svibnja 2010. godine sud da je u predmetu R1-942/09 donio rješenje kojim je prihvatio prijedlog tužitelja te odredio očevid na licu mjesta, sudski vještak da je u predmetu izradio nalaz i mišljenje, utvrdio kako je kvaliteta radova zadovoljavajuća i da je tužitelj sve svoje radove za tuženika učinio kvalitetno i po pravilima struke, vrijednost izvedenih radova utvrđena je u ukupnom iznosu od 4.540,00 € + PDV, to da predstavlja i visinu zahtjeva tužitelja u ovom predmetu. Sudski vještak za graditeljstvo J. G. da je na ročištu održanom dana 19.
studenog 2012. godine otklonio sve primjedbe tuženika na njegovo vještvo. Radi navedenog tužitelj potražuje od tuženika iznos od ukupno 42.562,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2009. godine do isplate, ujedno potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Navodi kako je točno da je između stranaka dana 12. ožujka 2009. godine zaključen Ugovor o izvođenju fasaderskih radova na obiteljskoj kući T. Navodi da nisu istiniti navodi tužitelja da je isti obavio 70% radova, nakon čega je tuženik zaustavio radove tužitelja i naložio mu da napusti gradilište zbog loše kvalitete izvedenih radova. Prema čl.5. Ugovora tužitelj da je obvezao radove izvoditi prema pravilima struke, propisima i standardima, ponašajući se kao dobar gospodarstvenik, obvezao se o svom trošku otkloniti sve nedostatke koji bi nastali kao posljedica lošeg izvođenja radove ili ugradnje nekvalitetnih materijala. Nakon što je tuženik ukazao tužitelju na nedostatke u izvedbi fasaderskih radova, u svibnju 2009. godine, tužitelj da je samovoljno prekinuo izvođenje radova i napustio gradilište. Zbog takvog postupanja tužitelja, tuženik da je angažirao stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo J. Č. koji je dana 8. rujna 2009. godine izradio elaborat utvrđivanja kvalitete izvedbe fasaderskih radova i prijedlog zahvata sanacije na predmetnom objektu. U tom vještvu vještak da je naveo čitav niz nedostataka zbog loše izvedenih fasaderskih radova, uslijed čega dolazi do vlaženja unutar objekta, te je predložio način sanacije fasade zgrade kako bi se spriječio nastanak dodatne štete tuženiku. Tuženik da je svojim dopisom od 30. ožujka 2011. godine, kojeg je tužitelj zaprimio dana 4. travnja 2011. godine pozvao tužitelja da u roku od 15 dana izvrši sanaciju loše izvedenih radova, u protivnom izjavljuje raskid zaključenog ugovora. Tužitelj da se na to oglušio, tuženik da je bio prisiljen angažirati drugog izvođača – O. za građevinarstvo M. kako bi se spriječilo vlaženje unutar objekta i nastanak daljnje štete. Za troškove uklanjanja stiropor fasade nestručno postavljene od strane tužitelja, odvoz iste i deponiranje, tuženik da je sukladno računu 2/11 od 8. lipnja 2011. godine izvršio plaćanje iznosa od 9.225,00 kn novoangažiranom izvođaču radova. Ovaj iznos tuženik je zatražio od tužitelja. Nadalje, tuženik navodi da se protivi vještvu vještaka G. iz postupka osiguranja dokaza. Postavlja protutužbeni zahtjev spram tužitelja i potražuje navedeni iznos od 9.225,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 8. lipnja 2011. godine kao i naknadu parničnog troška.
Predmet po protutužbi tuženika spojen je sa predmetom po tužbi tužitelja radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda, S. služba u S. broj R1-942/09; Ugovora o izvođenju fasaderskih radova zaključenog između stranaka od 12. ožujka 2009. godine; Ponude tužitelja od 11. veljače 2009. godine; fotografija fasade kuće dostavljenih od strane tuženika; dopisa tuženika tužitelju od 18. studenog 2012. godine i 30. ožujka 2011. godine sa potvrdama o primitku; računa obrta M. od 8. lipnja 2011. godine; privatno naručenog vještva vještaka J. Č. od 8. rujna 2009. godine; saslušanjem z. z. tužitelja Ž.
T.; tuženika; svjedoka K. T., G. P., J. T., M.
A., M. M., J. G., J. Č.; te vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku za graditeljstvo D. S..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja-protutuženika je osnovan.
Zahtjev tuženika-protutužitelja nije osnovan.
Među strankama nije sporno da je dana 12. ožujka 2009. godine između njih zaključen Ugovor o izvođenju fasaderskih radova na obiteljskoj kući tuženika u O. G.. Tužitelj je izvođač radova, a tuženik naručitelj, prema odredbi čl. 5. ovog Ugovora, tužitelj se obvezao ugovorene radove izvesti prema pravilima struke, propisima i standardima, ponašajući se kao "dobar gospodarstvenik", izvođač se obvezao o svom trošku ukloniti sve nedostatke koji su nastali kao posljedica lošeg izvođenja radova ili ugradnje nekvalitetnih materijala, garantni rok za izvedene radove ugovoren je na vrijeme od dvije godine od dana zaključenja Ugovora. Sastavni dio Ugovora je spisu priložena Ponuda, što nije sporno među strankama.
Među strankama nije sporno da je tužitelj-protutuženik pristupio izvođenju ugovorenih radova, da je dio radova izveo te da je došlo do prekida u izvođenju radova, da nisu izvedenih svi radovi sukladno Ugovoru. Sporan je način na koji je došlo do prekida u izvođenju radova, sporna je kvaliteta izvedenog od strane tužitelja, je li izvedeno u skladu sa pravilima struke.
Sud je izveo dokaz saslušanjem z. z. tužitelja i tuženika, kao i brojnih svjedoka na okolnosti bitnog za ovaj spor.
Z. z. tužitelja Ž. T. u svom iskazu navodi da je sa tuženikom zaključio ugovor o izvođenju fasaderskih radova, kojim ugovorom su precizirani radovi koji su se pozvali na stavke prema ponudi koju je dao tuženiku. Do sredine travnja radovi da su trebali biti obavljeni. Negdje u drugi ili treći mjesec 2009. godine da su započeli sa radovima. Radovi da su vršeni od strane djelatnika tužitelja Ž. V., G.
V., Z. P. i I. B., radovi da nisu vršeni u kontinuitetu iz
razloga što su u to vrijeme bile niske temperature, a fasaderski radovi da se uobičajeno rade na temperaturi iznad 5 stupnjeva. Na taj način da su završili nekih 70% poslova, te da je ostao samo onaj završni sloj, tzv. završni ukrasni sloj. Prije započinjanja ovog završnog posla da je kontaktirao tuženika i ponudio mu paletu da odabere boju za završnu fasadu, te da ga je nakon dva dana nazvao, kada je isti poručio da nešto nije u redu i da radi završnih dogovora dođe na lice mjesta tog dana u tri sata popodne. Međutim, kada je z.z.tužitelja došao u dogovoreno vrijeme, tuženika na licu mjesta da nije bilo. Taj dan tuženika da su pronašli negdje u polju kada mu je isti kazao, dosta bahato, da će on sa njim razgovarati kada to njega bude volja, a ne kada je z. z. tužitelja volja, te da posao koji je moja firma napravila ništa ne valja, da skine kompletnu fasadu sa objekta. Tom prigodom tuženik da mu ništa konkretno nije kazao što to ne bi valjalo na samoj fasadi. Još jednom da su kontaktirali, međutim, tuženik da je tada kazao da napusti gradilište. Navodi da je on u Solinu angažirao sudskog vještaka koji bi napravio elaborat o izvršenim radovima, jer se imao namjeru povući sa gradilišta. Ovog ovlaštenog vještaka da je privatno angažirao, da se radilo o N. Č., kada su on i vještak Č. došli na lice mjesta,
ispred kuće tuženika, kako bi vještak obavio svoj dio posla, od strane tuženika da su grubo zaustavljeni, da nisu mogli pristupiti tamo i da vještak nije mogao izraditi vještvo. Nakon toga da su uslijedile razne prijetnje putem telefona od strane tuženika, tuženik da tužitelju ništa nije platio na ime izvedenih radova, a da zaista nije bilo razloga obustave radova kako je to naložio tuženik. Navodi da je moguće da je trebalo popraviti na jednom manjem dijelu jedan stup, dok se istočna fasada jednostavno nije mogla bolje izraditi od onoga kako je izrađeno zbog već izvršenih radova na samom objektu. Skelu koju je montirala firma tužitelja da je dobio tek naknadno, moguće nakon godinu i nešto dana, i to po sudskom nalogu, a koja skela da je u međuvremenu korištena od strane tuženika za radove koji je ovaj u međuvremenu obavljao. Ponovno negdje u svibnju 2009. godine da su se našli na kući tuženika i dogovorili da će naći vještaka koji će izvještačiti izvedene radove i da će i on i tuženik postupiti po nalogu vještaka, odnosno, po izvedenom vještvu. Međutim, tuženik da je sam angažirao vještaka J. Č., predočio mu to vještvo i potom naredio da izvrši skidanje kompletne fasade. Potom da je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja dokaza u kojem je izrađeno vještvo. Firma tužitelja da je specijalizirana upravo za izradu fasada, a isto tako da je na većini velikih zgrada u zadnjih 20 godina u S., vršila radove na fasadama zgrada. Nadalje, z. z. tužitelja navodi da je kada su fasade rađene na više zgrada znao upošljavati i stotinjak ljudi. Navodi da bi on zaista otklonio svaki konkretan i opravdan nedostatak na objektu tuženika da je to bilo moguće, odnosno, da da mu je tuženik to dozvolio. Navodi da tuženik od njega nikada nije pisanim putem ni preporučenom pošiljkom zatražio bilo kakvo otklanjanje nedostatka. Navodi da je ugovorena valuta EUR, p laćanje u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate. Tuženik da ga nikada nije pozivao na završetak samih radova. Što se tiče istočnog dijela fasade, da je fasada napravljena upravo po pravilima struke i na istoj nije bilo nedostataka, i napravljena je na najbolji mogući način kako se to moglo napraviti s obzirom na ranije radove. Što se tiče nedostatka na jednom stupu, prvenstveno da može kazati da je taj nedostatak toliko minoran i da je možda u vrijednosti od 100,00 kuna. Naime, tu da je došlo do situacije da su dogovorili jedan način rada, međutim, na samom terenu takav postupak nije bio moguć, već je obavljeno upravo ono na koji način je taj stup trebalo i obraditi. Na samoj fasadi da nije bilo nikakvih pukotina i to u vrijeme kada je tužitelj izvodio radove, prilikom dolaska vještaka G. da je bila zatečena jedna pukotina, međutim, ista da je zatečena praktički godinu dana nakon što predmetni objekt nije bio zaštićen. Z.z. tužitelja nadalje navodi da njemu nije poznato da li je nakon izvršenih radova došlo do vlaženja unutar same kuće tuženika, jer on nije bio u istoj. Na posebno pitanje pun. tuženika, z. z. tužitelja navodi da je ovo prva tužba za reklamaciju po izvedenim fasaderskim radovima.
Tuženik u svom iskazu navodi da je da mu je tužitelj ispustio ponudu u ožujku 2009. godine, istu da je prihvatio, da su zaključili predmetni Ugovor, nakon ponude djelatnici da su odmah izašli na teren i započeli s radovima i podizanjem skele, kako se radilo o manjem objektu, da je bilo dogovoreno da će se sa radovima dovršiti do Svetoga Jure, točnije do 23. travnja. Odmah nakon što su djelatnici započeli sa radom, nakon dan ili dva, da su počeli problemi i da je on kontaktirao z. z. tužitelja. Tada da ga je upozorio da radnici ne stavljaju po pravilima struke tzv. baumit ploče, pa da su djelatnici jedan dio ploča skinuli i počeli raditi ponovno, dok jednim dijelom nisu skinute iz razloga što on istovremeno nije mogao biti na više mjesta i kontrolirati djelatnike koji obavljaju posao. Naime, isti da su poslove vršili istovremeno na sve 4 strane fasade objekta. Također da je ukazivao i na određene nedostatke u pogledu horizontale i vertikale, i to najprije djelatnicima a potom i z. z. tužitelja. Također da je bilo i određenih nedostataka prilikom nanošenja namaza, jer su na različitim mjestima ti namazi bili različite debljine i da nije rađeno po pravilima struke. Navodi da je dolazilo i do situacija da su djelatnici radili pri temperaturi od nula stupnjeva, posebice u situaciji kada on nije bio u mogućnosti nazočiti izvođenju radova, a po pravilima struke, takvi radovi da se ne mogu i ne smiju obavljati kada je temperatura ispod pet stupnjeva. Navodi da misli kako je firma tužitelja završila nekih cca 50 do 55% ugovorenih radova. Dakle, tih 55% izvedenih radova da on jednostavno nije mogao prihvatiti kao radove koji su napravljeni u redu, te da ih je praktički sve trebalo porušiti. Kasnije da je angažirao firmu koja je praktički porušila sve ono što je napravila firma tužitelja, da je on za te radove angažirao obrt M.. Za samo skidanje fasade, te odvoz i deponiranje šuta da je platio obrtu nekih cca 9.000,00 kuna o čemu postoji račun koji sudu dajem na uvid. Ovo da je sve napravljeno iz razloga što je došlo do vlaženja u samoj kući i jednostavno sve četiri strane fasade da su morale biti skinute. Nakon samog skidanja obrt M. da je morao ponovo napraviti kompletno novu fasadu, za što da im je i platio. Sa z. z. tužitelja i njegovom firmom da nije uspostavio nekakav korektan odnos, jednostavno da nije bio zadovoljan s izvedenim radovima. U nekoliko navrata da je zvao z. z. tužitelja i da je isti pristupao na teren nekih tri puta, ali dogovora između njih da nije bilo. Odmah po izvedenim radovima od strane S. da su se na sve četiri strane fasade pojavile pukotine koje su izgledale kao na način kada se razbije stakle, te su praktički bile prošarane cijelom površinom. Navodi da je po njegovom mišljenju razlog za to bio korištenja nekvalitetnog materijala i nepoštivanja pravila struke zbog pogrešno rađenog namaza i njegove debljine, a i zbog razloga što se sve to radilo za vrijeme niskih temperatura. Čim su nastali problemi da je on od z. z. tužitelja tražio da ukoliko ne želi nastaviti s radovima i popravcima da skine skelu i istu odnese jer je ista njemu praktički samo smetala. Z. z. tužitelja da nije namjerno uzeo skelu, ali isto tako da nije ni započeo popravljati započeti posao, a njemu da je bilo angažirati drugog izvođača, koliko vremena je prošlo nakon skidanja skele da ne zna. Obrt M. kojeg je naknadno angažirao svoju skelu na objekt tuženika da je stavio 1. lipnja 2011. godine, te da su tada započeli sa radovima skidanja ove fasade koja je ranije napravljena od tužitelja. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li u tih 26 mjeseci (od travnja 2009. do lipnja 2011. godine) objekt bio zaštićen od utjecaja vremenskih nepogoda a do nastavka radova, tuženik navodi da je objekt i prije započinjanja fasaderskih radova što se tiče građevinski bio zaštićen jer je u cijelosti bio pod krovom sa svim potrebnim odvodima. Navodi da se praktički nije imalo što zaštititi što se tiče izrađene fasade od strane tužitelja, jer ta fasada nije bila napravljena u skladu s pravilima struke, a da je moguće da su djelatnici tužitelja radili na fasadi nekih 15 radnih dana s prekidima. Navodi da od početka radova pa do prestanka istih da nije tužitelju napisao nikakvu pisanu reklamaciju sa konkretno navedenim nedostacima i traženjem da to otkloni, međutim, da je z. z. tužitelja osobno uručio vještvo vještaka Č., a da on nije rekao tužitelju da napusti gradilište i prestane izvoditi daljnje radove. Navodi da je ugovorena valuta plaćanja u EUR-ima. Do napuštanja od strane tužitelja samog gradilišta da je došlo iz razloga što nije htio obaviti i izvršiti određene popravke na koje je tuženik ukazivao, da nije tužitelja potjerao sa gradilišta, da je više puta mobitelom i pisanim putem pozivao tužitelja da dovrši radove. Nakon što je radove obavio obrt M., da objekt više ne vlaži i da je jako zadovoljan s radovima.
Svjedok K. T., daljnji rođak tuženika, navodi da je znao svraćati do tuženika, da je dolazio u vrijeme izrade fasade, u početku da ništa nije zamjećivao, kasnije da je vidio da je fasada popucana i to na spojevima. Pri ulascima u kuću jedne prigode da je u dnevnom boravku sa jugozapadne strane, uočio vlagu i to u ćošku na spoju stropa i zida. Na poseban upit tužitelja, svjedok navodi da on nije stručnjak i da ne zna odakle je potjecala vlaga koju je on uočio u dnevnom boravku, da li sa stropa ili sa zida. Navodi da je njemu poznato da nešto nije bilo u redu s fasadom, te da su djelatnici bili upozoreni da se ta fasada treba popraviti, prvotna fasada da je skinuta, da je rađena druga fasada od strane drugog izvođača. Svjedok nadalje navodi da je on bio u predmetnom objektu i nakon što je stavljena nova fasada, te da pri tom nije bilo nikakvih vlaženja, nova fasada da nije imala pukotina i drugih nedostataka koje bi on mogao uočiti, svoja saznanja da crpi od tuženika, vezano za njegovu izjavu da su djelatnici tužitelja bili upozoreni na propuste u svezi fasade.
Svjedok G. P., nesrodan, da je za tuženika izrađivao kameni flaster oko kuće, po prilici tjedan dana, a u to vrijeme da je započeta gradnja fasade, da su bila tri do četiri djelatnika koje je on vidio, kasnije dvoje. S obzirom da je on radio 7 dana, da je vidio samo radove koji su bili izvođeni na fasadi u dijelu gdje se nalazi balkon. Navodi da je uočio kada su djelatnici stavljali stiropor na fasadu i to prva dva reda stiropora, da to sve nije bilo po "špagu", a dok je on obavljao poslove na kući tuženika, djelatnici da su postavili dva ili tri reda stiropora, stiropor da je lijepljen na način da se nije premazivala cijela ploha, već sam djelomično, da nije vidio da je isti zavidan. Nakon toga da je bio na objektu nekih 20 do 30 dana radi nekih drugih poslovnih dogovora s tuženikom, te da je tada uočio da je na pojedinim mjestima fasada ispucala i to da misli da je popucalo ljepilo, da mu se tuženik tada požalio na fasadu i da je nastojao da se ta fasada popravi.
Svjedok J. T., brat z. z. tužitelja, inače ing. građevine, iskazao je da mu je sve poznato u svezi izgradnje fasade na objektu tuženika jer je u firmi svog brata tehnički voditelj. Navodi da je sklopljen ugovor s tuženikom i da se krenulo sa izvođenjem radova i to sa najskupljim materijalom kojeg je u to vrijeme bilo na tržištu u H.. Izgradnja da je započeta 2009. godine, u ožujku, investitor da je zahtijevao da svi radovi budu dovršeni do S.. J., koji je inače svetac zaštitnik O.. Poslovođa na gradilištu da je bio Ž. V., a da on nije bio prije početka radova na samom objektu, ali da je od Ž. V. bio upozoren, kao što je bio upozoren i tuženik, da su sami zidovi na objektu krivi, te da će se sa određenim sistemom pokušati izravnati zid koliko to bude bilo moguće. Navodi da je on osobno na objektu bio tek onda kada je bila skinuta skela. Prije toga na samom objektu da je bio njegov brat i poslovođa V.. Poslovođa da mu je svakodnevno podnosio izvješće za vrijeme trajanja radova, radovi na fasadi da su trajali 15 do 20 dana, a moguće i mjesec dana. S obzirom na struku da je bilo i određenih prekida u vremenu kada je padala kiša ili kada je bilo hladno i kada baš zbog fasaderskih radova nije bilo moguće raditi. Navodi da mu je bilo poznato da se radilo sa svim mogućim debljinama stiropora kako bi se praktički na taj način što više izravnala fasada, 5, 6 ili 8 centimetara, kako je koju debljinu zatražila fasada s obzirom na krivine. Po pravilima struke ljepilo na stiropor pločama da se stavlja rubno oko same ploče, te na tri mjesta po sredini ploče. Nakon toga stiropor da se utvrđuje plastičnim tiplima, te da je sve ovako i napravljeno na objektu tuženika. Proizvođač sistema inače na manjim objektima da ne predviđa stavljanje tipli, a daje tužitelj na ovaj način preko stiropora stavio mrežicu i dvije ruke ljepila, kako nalaže struka. Na ovaj način da su dovršili cijelu fasadu, a nakon toga da je ostalo još samo napraviti impregniranje i stavljanje završne žbuke (bojanje). Nakon što je obavljen ovaj dio posla koji je naveo, tuženiku da se nije svidjelo kako su to napravili i onda da dolazi do određenih problema. Tuženik da je kazao da to ne valja ništa kako je napravljeno, da sve treba skinuti, ovo da mu je na taj način preneseno od strane poslovođe. Nekih posebnih i većih primjedbi da nije bilo dok tužitelj glavninu posla nije obavio, nakon toga djelatnicima tužitelja da je bilo zabranjeno dolaziti na gradilište, a skela da je ostala na objektu i to iza toga još dvije godine i da je skinuta negdje dvije godine nakon. Navodi da je tuženik dopustio skidanje skele kada je počela padati kiša, dok to do tada nije dopuštao. Svjedok navodi da on nije bio upozoravan od Vlajčevića da bi nakon izgradnje fasade postojalo bilo kakvo vlaženje unutar objekta, na objektu da su PVC zatvori postojali za vrijeme izgradnje fasade. Navodi da ima saznanja da je tuženik razbijao fasadu, a kada je to bilo da on ne zna, samo da zna kada su došli po skelu da je ta fasada mjestimično bila razbijena. Na samom objektu od strane tužitelja da ništa nije popravljano jer to tužitelju nije ni bilo dozvoljeno, upravo iz razloga što je fasada bila razbijena da je došlo do prodora vlage, jer da je to isto kao da netko dvije godine ostavi vrata otvorena na objektu, fasada da je bila razbijena oko ulaznih vrata, te oko prozora, gdje je bilo vidljivo da je krpano sa termo žbukom, što nije pogodan materijal za sanaciju. Navodi da mu je poznato da su uzimani uzroci sa fasade, a tko ih je uzimao da ne zna, te da mu je poznato iz sudskog spisa da je tuženiku naloženo da sanira rupe koje su nastale nakon uzimanja uzorka. Po saznanju svjedoka to da nije napravljeno. Po pravima struke nakon obavljenog posla koji je tužitelj napravio, da je trebalo nakon najviše 2 tjedna staviti impregnaciju i završnu žbuku, a ne nakon što je objekt bio izložen dvije godine bez toga. Svjedok nadalje navodi da za vrijeme dok su radnici radili na fasadi od strane djelatnika tužitelja, da nigdje nije bila napuknuta fasada. Vještaka Č. da je angažirao tuženik, te da on i firma njegovog brata nisu bili pozvani na sami objekt. Što se tiče primjedbi tuženika nakon što je dovršen posao oko fasade, da su iste bile u pogledu ravnina odnosno neravnina, da su to bile jedine njegove primjedbe, on sa tuženikom da nije osobno komunicirao, tuženik da je komunicirao sa svjedokovim bratom, tuženik da je svoje primjedbe iznosio djelatniku na gradilištu ili pak bratu. Na posebno pitanje pun. tuženika, svjedok navodi da mu nije poznato da bi tuženik pozivao tužitelja da dovrši poslove.
Zaposlenik tužitelja, svjedok M. A. u svom iskazu navodi da je 2009. godine bio poslovođa kod tužitelja, za vrijeme izvođenja radova tužitelja na kući tuženika on da nije bio na predmetnom objektu, da nikada nije bio tamo i da nije niti vidio predmetni objekt. O predmetu spora da ima saznanja preko radnika tužitelja koji su izvodili fasaderske radove, kada su djelatnici praktički već bili u završnoj fazi izrade istih da je tuženik zaustavio predmetnu izradu, te da je djelatnicima zabranio pristup na objekt. Navodi da on nema saznanja o samom izvođenju radova na ovom objektu, samo da može potvrditi da su to radnici sa određenim iskustvom u svom poslu, neki od njih da te poslove obavljaju 30 ili 35 godina. Ovakav slučaj tužitelj do sada da nije imao i da je ovo je prvi put da se tako nešto dogodilo. Po pričanju djelatnika tužitelja, tuženik da istima nije naveo razlog zbog kojeg je zaustavio radove na objektu.
Iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi da je on bio angažiran od strane tuženika M. T. da odstrani ranije napravljenu fasadu, te napravi novu fasadu,
njegovi radovi da su trajali nekih 3 do 4 tjedna, radove da je izvodio ovaj svjedok sa svoja 3 djelatnika. Prilikom izvođenja radova da je donio svoju skelu i tu skelu postavio, po samoj fasadi da je bilo pukotina, gdje točno da se ne može sjetiti. Također da je bilo problema i sa jednim stupom, gdje je bilo uočljivo da je isti "zasukan", dakle, isti nije bio u pravcu fasade. Svjedok da je ulazio i u unutrašnjost kuće, koja je po njemu bila u redu, da ne zna je li bilo vlage. Kada je skidao fasadu, da se radilo o stiropor fasadi i stiroporu debljine 5 cm koji je bio obložen oko cijele kuće, djelatnici i on da su sve skinuli, nakon toga da su ponovno stavili stiropor, također debljine 5 cm i to na način da sve bude po pravcu i po livelu. Nakon skidanja stiropora da su započeli s lijepljenjem, svaka ploča stiropora da je bila standardne veličine 50 cm x 100 cm, te da se na predmetnu ploču stavlja ljepilo i to dužinski okolo same ploče, dok se po sredini ploče također stavlja ljepilo u 3 točke. Na zid posebno da ne ide nikakvo ljepilo, te se ploče lijepe na zid, i nakon toga dodatno nakon stvrdnjavanja da se predmetne ploče tiplaju. U prosjeku standardno da ide 5 do 6 tipli na svaki kvadrat predmetnih ploča. Potom da dolazi do postavljanja tzv. kutnih mrežica i mreže preko cijele plohe, koje se učvršćuju ljepilom. Nakon toga da se nanosi druga ruka ljepila radi finog izravnavanja plohe, potom da se postavlja impregnacija i završna ruka postavljanja silikata. I to da je cijeli proces oko postavljanja fasade. Ovo što je naveo da je standard i da se tako uvijek radi, pa tako i u konkretnom slučaju. Prilikom skidanja ranije fasade da je uočio da je predmetna fasada postavljana na isti način kako ju je postavio i on. Dodatno da je uočio da je u završnom dijelu postavljen deblji sloj ljepila, prvi put da se suočio sa ovakvim problemom, a da može postojati puno razloga zbog kojih dolazi do pucanja fasade. Svjedok navodi da mu je tuženik kazao kada je prvi put postavljena fasada ali da se on sada ne može sjetiti kada je to bilo, a svjedok dodatno ponavlja da se točno ne može ni sjetiti kada je i on sam izvodio radove. Svjedok nadalje navodi da prilikom njegovog dolaska na gradilište predmetna ranije postavljena fasada da nije bila ni obložena a ni zaštićena. Do pukotina na fasadi da može doći iz više razloga i to zbog vremenskih uvjeta, potresa, statike, eksplozije i slično, a isto tako i zbog loše izvedenih radova. Svjedok nadalje navodi da postoje određeni radovi koje fasader može ispraviti u slučaju zidarske pogreške, te u konkretnom slučaju predmetni stup koji zidarski nije bio napravljen kako treba da je bilo moguće fasaderski ispraviti, što je svjedok i učinio.
U toku izvođenja radova s njegove strane da je bilo primjedbi od strane tuženika, međutim, te primjedbe u toku radova da su bile otklanjane, a sve u dogovoru s tuženikom. Raniju fasadu da da je jednostavno trebalo završiti, a jedini način zaštite fasade da je završna ruka i silikat te eventualno bojanje.
Svjedok J. G., inače stalni sudski vještak i vještak određen od strane suda u postupku osiguranja dokaza, u svom iskazu navodi da je pozvan od strane suca Općinskog suda u Splitu, S. služba S. radi osiguranja dokaza na kući u selu O., da je određen za vještaka i da je na tom objektu bio na ročištu koje je odredio sud, utvrdio stanje na terenu, da mu je zadan zadatak vještačenja te da je izradio svoje pisano vještvo, navodim da je jedan jedini put bio na tom objektu u okviru zadatka vještačenja i da je ono što je naveo u svom vještvu zatekao na licu mjesta, u potpunosti da stoji pri svom vještvu, navodi da je još jednom bio na ročištu u tom predmetu pred sudom, na tom ročištu da je potvrdio da stoji iza svega što je u tom vještvu u tom predmetu napisao.
Svjedok J. Č., također stalni sudski vještak i nesrodan, iskazuje da je bio stalni sudski vještak za graditeljstvo 35 godina, do 2014. godine, tuženik da ga je očito pronašao preko interneta i kazao da bi trebao pristupiti kod njega u O. radi problema sa napravljenom fasadom, utvrditi je li ista napravljena po pravilima struke. Fasada da nije bila dovršena, da je izašao sam na teren dva puta, prvi put 8. rujna 2009. godine, te da je na licu mjesta obavio sva mjerenja, uvid u samu fasadu i kuću i utvrdio, kako po europskim normama tako i po hrvatskim normama da postoji veliko odstupanje, po europskim normama na 2 m da je odstupanje bilo 4 mm, a po hrvatskim na 2,5 m punih 5 mm. Dakle, zbog ovih velikih odstupanja da je utvrdio i napisao u svom vještvu da ono što je do tog trenutka napravljeno od fasade nije bilo napravljeno po pravilima struke, dao prijedlog sanacije i naveo da je zbog ovih odstupanja potrebno skinuti fasadu i staviti novu. To tvrdi i sada, tuženiku da je kazao i uputio ga da je potrebno napraviti postupak osiguranja dokaza, a na ovom objektu pored tog prvog puta da je bio još jednom, u trenutku kada je fasada skinuta, svjedok je donio i za spis priložio dio skinute fasade sa kuće tuženiku što je za sebe uzeo prilikom ovog drugog posjeta kući, da se iz samog presjeka fasade vidi se odstupanje u debljini. Navodi da mu se nakon njegovog vještva javio vještak J. G., osobno poznat, on je na ovoj kući vještačio nakon svjedoka te da mu je kazao da se radi o selu, sugerirao mu da ne treba cjepidlačiti odnosno tako sagledavati situaciju kako je svjedok sagledao, da se ipak radi o kući na selu. Navodi da je on na licu mjesta vidio da su se radovi na fasadi radili u zimu, a da mu je to kazao sam tuženik, da je vrijeme obavljanja tih radova od strane društva S., okolnost da je to društvo radilo po buri i po zimi, saznao od tuženika, a navodi da je njemu bilo logično to što je tuženik naveo, jer je fasada bila sva iskrižana pukotinama i ispucala, a da su takve pukotine inače posljedica hladnoće, bure i različitih debljina slojeva, posljedica ove tri komponente, navodi da je ovo suprotno postupanje uvjetima koje propisuju proizvođači sredstava za fasadu, prilikom izrade fasada.
Dakle, temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelj kao izvođač radova na fasadi i tuženik kao naručitelj radova na svojoj kući u O. U. o izvođenju tih radova temeljem tužiteljeve Ponude zaključili dana 12.ožujka 2009.godine i da je baš tada započeto sa radovima od strane tužiteljevih radnika. Tuženik tijekom ovog postupka nije niti isticao da je tužitelj koristio nekvalitetne materijale, a iz iskaza z. z. tužitelja i svjedoka J. T. proizlazi da je tužitelj koristio najskuplji materijal na tržištu, niti iz jednog jedinog dokaza ne proizlazi upitnom kvaliteta materijala koje je koristio tužitelj. Tužitelj je očito društvo specijalizirano za radove na fasadama, radnici tužitelja su očito imali veliko iskustvo u tim poslovima, a ni sam tuženik ne dovodi u pitanje kvalitetu drugih obavljenih radova tužitelja i činjenicu koju tužitelj ističe, da nije imao primjedbi na drugim gradilištima niti sudskih sporova vezanih za kvalitetu po njemu obavljanih radova.
Sam tuženik ističe da je tražio od tužitelja da radovi budu završeni do sv. Jure odnosno 23. travnja te godine, dakle, rok za izvođenje radova odredio je naručitelj. Iz izvedenih dokaza proizlazi nadalje da tuženik, očito osobno nezadovoljan obavljenim po radnicima tužitelja i komunikacijom sa z.z.tužitelja, nije želio da tužitelj radove obavi do kraja, odnosno, temeljem svih izvedenih dokaza, sud drži utvrđenim da je upravo tuženik na nedvojben način iskazao želju i artikulirao je prema tužitelju, da tužitelj prestane sa radovima i u biti zabranio radnicima tužitelja dovršetak posla, očito iste "potjerao" sa gradilišta i zabranio im daljnji pristup tamo. Izvedeni dokazi ne upućuju na drugačiji zaključak od ovog, sud drži da je upravo tako bilo i u tom pravcu poklanja vjeru iskazu z. z. tužitelja kao logičnom i uvjerljivom. Ovom postupku tuženika nije prethodio nikakav dopis tuženika tužitelju, nikakvo taksativno i kvalitetno artikulirano traženje otklanjanja nedostataka, nikakve primjedbe i precizno navedeni nedostaci u zahvatima i postupanju. Ničega o toga nije bilo, tuženik u tom pravcu nije na jedini moguć način pred raskid ugovora, ukazao tužitelju na propuste i pozvao ga ta ih otkloni, ukoliko je smatrao da ih je bilo. Posebno je za sud važno što sam tuženik prilikom zaključenja Ugovora sa tužiteljem, nije odredio stručnu osobu da radove nadgleda, da se vodi dnevnik rada i po potrebi sagledavaju vremenske prilike i temperature svakog namjeravanog radnog dana. Dakle, tuženik nadzorni organ u stručnoj osobi, kako bi zaštitio svoje interese, nije odredio, a očito je trebao jer je očito držao da točno zna što želi i što tužitelj treba napraviti.
Nakon što je tuženik zabranio da tužitelj radove dovrši, pa da se na taj način fasada zaštiti, a svi saslušani su suglasni da je fasadu trebalo još impregnirati i obojati, fasada je voljom tuženika ostavljena nedovršenom i radnicima tužitelja je, nezadovoljan izvedenim, zabranio dovršetak posla. Da je to napravio, dopustio da tužitelj fasadu dovrši, mogao je inicirati postupak osiguranja dokaza, pa pokušati dokazati da ono što je tužitelj napravio nije kvalitetno napravljeno i u slučaju da je tome tako, ostvariti sva svoja prava vezano za takvo postupanje tužitelja, suprotno pravilima struke i predmetnom pravnom poslu, odnosno važećem Zakonu o obveznim odnosima.
Očito je tuženik zabranio pristup i z. z. tužitelja koji je angažirao stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo N. Č., privatno angažiranog vještaka, pa taj vještak nije za tužitelja uspio izraditi privatno naručeno vještvo.
Svjedok J. Č., u to vrijeme stalni sudski vještak za graditeljstvo je, privatno angažiran od strane tuženika, po pozivu tuženika, pristupio na predmetni objekt u O. i izradio pisani nalaz i mišljenje, od dana 8. rujna 2009. godine, što je isti potvrdio i u svom iskazu pred ovim sudom. Isti je naveo kako je još jednom bio na objektu tuženika, kada je fasada skinuta i da je uzeo i za sebe zadržao komad, dio te fasade kao ogledni primjerak. Iz ovog privatno naručenog vještva proizlazi zaključak da u trenutku izrade vještva zgrada nije uporabljiva jer ne ispunjava bitan zahtjev za građevinu zaštite od vlage i toplinsku zaštitu. Međutim, isti predlaže da stranke uz nazočnost Nadzornika zapisnikom ugovore obim i tijek zahvata koje je tužitelj obvezan izvršiti na odstranjenju nekvalitetno izvedene fasade, u slučaju da tužitelj odbije izvršiti sanaciju loše izvedenih radova na fasadi i pokrovu grade, Č. kao vještak predlaže da tuženik u što kraćem roku zatraži osiguranje dokaza i privremenu mjeru.
Tuženik nije podnio sudu prijedlog za osiguranje dokaza, to je napravio upravo tužitelj dana 15. rujna 2009. godine, odnosno 27. listopada 2009. godine i u predmetu ovog suda, S. služba u S. broj R1-942/09, dana 28. svibnja 2010.
godine doneseno je rješenje kojim je prihvaća prijedlog tužitelja kao predlagatelja za osiguranje dokaza, određen je dokaz očevidom na licu mjesta na objektu tuženika u O. uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo dipl. ing. J. G., očevid je
dana 11. lipnja 2010. godine, ta radnja je obavljena, očevidu je nazočio i tuženik osobno. Sudski vještak G. izradio je pisani nalaz i mišljenje (zaprimljeno u spis dana 9. srpnja 2010. godine) vezano za zadatak suda, dao je opsežan nalaz i zaključno mišljenje u kojem navodi da se kvaliteta izvršenih radova može smatrati zadovoljavajućom, da nisu narušena funkcionalna svojstva fasadno "I" sloja uz uvjet da treba sanirati dijelove fasade koje su opisane u tč. 7. elaborata. Sudski vještak navodi da je nasumice odabrao fasadne plohe i mjesta sa kojih su uzeti (izvađeni) uzorci termoizolacionog sloja i to po jedan uzorak od strane vještaka, investitora i izvođača. Tuženiku-investitoru vještak u vještvu skreće pažnju da je on u obvezi izvršiti zaštitu mjesta sa kojim su uzeti uzorci kako bi se na ta mjesta spriječio ulaz vode-vlage i samim tim narušio već napravljeni termoizolacioni sloj. Tuženik se na vještvo očitovao, istaknuo prigovore, sud je u tom postupku zakazao ročište i pozvao vještaka G. radi usmene dopune vještva, ročište je održano dana 19. studenog 2012. godine, a okolnost što tuženik nije bio nazočan tom ročištu i pitanje uredne dostave poziva tuženika na isto, na što tuženik ukazuje, nije predmet ovog parničnog postupka i ovaj sud u to ne uzlazi, dakle, u pravilnost postupanja suda u postupku osiguranja dokaza.
Svakako, u tom predmetu vještak G. je izradio pisani nalaz i mišljenje, u ovom postupku, sud je proveo dokaz vještačenjem po drugom sudskom vještaku za graditeljstvo dipl. ing. D. S. i to vještvo u biti potvrđuje nalaz i mišljenje vještaka G. u postupku osiguranja dokaza.
Dakle, vještak G. je tijekom očevida 11. lipnja 2010. godine uzeo komade fasade i uputio tuženika da to zaštiti od atmosferilija, pitanje je što je tuženik točno napravio, jer je tuženik, očito nezadovoljan postupkom osiguranja dokaza, na svoju ruku angažirao obrt M. i odlučio se na potpuno skidanje postavljene fasade od strane tužitelja. U iskazu svjedok M. navodi da se ne sjeća kada je to skidao za tuženika ranije postavljenu fasadu, tuženik pak spisu prilaže račun ovog obrta od 8. lipnja 2011. godine (godinu dana nakon očevida u postupku osiguranja dokaza) na iznos od 9.225,00 kn na ime skidanja i odvoza od strane tužitelja postavljene fasade. Dakle, nakon što je tuženik zabranio tužitelju dovršetak radova, tuženik je ostavio fasadu neimpregniranom, nakon što je vještak G. izuzeo komade fasade kao dokaz, pitanje je što je tuženik napravio po pitanju zaštite fasade do postavljanja nove od strane obrta M. i je li to uzrok onog vlaženja u objektu o kojem iskazuje tuženik.
Svakako, tuženik ponovno nije postupio kako treba i na vrijeme jer je očito neposredno nakon obavljenog očevida u postupku osiguranja dokaza mogao, ukoliko je to već htio angažirati obrt M. i napraviti potpuno novu fasadu, bez ikakvog odlaganja, kada je već tako naumio.
U ovom slučaju radi se o ugovoru o građenju zaključenom između stranaka iz odredbe čl. 620. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41¸/08 i 125/11, dalje: ZOO), odredba čl. 631. ZOO-a propisuje da se na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Odredbom čl. 608. ZOO-a propisano je da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok.
U ovom slučaju tuženik nije odredio osobu koja će nadzirati radove, nije uredno i precizno pozvao tužitelja da neki nedostatak otkloni (za koji tuženik smatra da postoji), nije tužitelju odredio za to primjeren rok, nego je jednostavno rečeno zabranio tužitelju izvođenje daljnjih radova i na takav način raskinuo ugovor zaključen između stranaka. Kasniji dopisi tuženika, kada je već privatno angažirao vještaka Č., kada je zabranio pristup privatno angražiranom vještaku tužitelja Č., kada je već proveden postupak osiguranja dokaza i kada je vještak G. izradio vještvo koje tuženik ne priznaje kao valjano. Dakle, sud drži da tuženik u biti niti u jednom trenutku nije želio da tužitelj eventualno otkloni neke nedostatke nego je očito želio da se posao napravi iznosa, da se postavljena fasada od strane tužitelja skine i postavi potpuno nova, a za to u biti, prema izvedenim dokazima nije bilo opravdanja. U ovom slučaju ne radi se o raskidu ugovora zbog većeg nedostatka iz odredbe čl. 609. ZOO-a, prema kojoj odredbi kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.
U ovom slučaju, prema vještvu vještaka G. i vještvu vještaka S.
nije se radilo o takvim, većim nedostacima, međutim, tuženik očito nije želio da upravo tužitelj dalje postupa na njegovom objektu, jer je već 2009. godine tužitelju na nedvojben način stavio do znanja da ne želi da tužitelj dovrši započete i u velikom postotku izvedene radove postavljanja fasade. U biti dopisi tuženika od 30. ožujka 2011. godine i 18. studenog 2012. godine nisu u skladu sa stvarnim očitovanjima tuženikove volje, jer je tuženik još 2009.godine svoju volju očitovao i pri tome je očito ostao, jer je u konačnici angažirao obrt M. koji je skinuo postavljenu fasadu i postavio potpuno novu, sve o trošku tuženika. Tuženik nije na valjan način upozorio tužitelja na eventualne nedostatke i ostavio mu rok da to otkloni, u biti je raskinuo ugovor sa tužiteljem još 2009. godine i to stavio tužitelju na znanje, zabranio je pristup tužitelja na njegov objekt i želio je da se skine postavljena fasada i postavi potpuno nova, neosnovano i nepotrebno. Nije logično da bi kod postojanja velikih nedostataka tuženik propustio tražiti od tužitelja naknadu štete, već potražuje protutužbom samo trošak skidanja fasade i odvoza iste. Dakle, tuženik je u ovom slučaju trebao upozoriti tužitelja na eventualne nedostatke, pozvati ga odmah da ih otkloni i tek onda raskinuti ugovor. Isto tako, tuženik nije ni dopustio da tužitelj dovrši posao pa da onda postupi sukladno ZOO-u, a za navesti je da je postajao i ugovoreni garantni rok od dvije godine. Tuženik je prema stavu ovog suda postupio ishitreno, suprotno odredbama ZOO-a, a kasnije je utvrđeno da tako nešto nije ni bilo opravdano.
Naime, nakon i pored provedenog postupka osiguranja dokaza i vještva vještaka G. u tom postupku, koje vještvo ne daje za pravo tuženiku, sud je proveo dokaz vještačenjem u ovom postupku po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo dipl. ing. D. S.. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka
S. proizlazi da su fasaderski radovi izvedeni uobičajenim načinom izvedbe etic sustava, sukladno uputama proizvođača komponeneti fasadnog sustava B., do završnog stupnja izvedenosti (nedostaje impregnacija i završni sloj); da su izvedeni radovi u zatečenom stanju zadovoljavajuće kvalitete sa mogućim popravcima i ispravcima. Vještak navodi da je procjena izvedenih radova od strane tužitelja iskazana u vještvu vještaka G. sukladna tržišnim cijenama izvedenih ekvivalentnih radova tijekom 2009-2010. godine; da nije bilo potrebe uklanjati izvedeni etics fasadni sustav, prije nego li se stručnim mišljenjem proizvođača fasadnog sustava B. E. sustav, iznađe stručno mišljenje na okolnost sanacije i dovršetka etics fasadnog sustava, obzirom na protek vremenskog roka izvedenog. Prema stavu ovog suda, za prekid radova i okolnost što isti nisu dovršeni od strane tužitelja, isključivo je krivi i odgovoran sam tuženik, dakle, za protek vremena, te okolnost da fasada nije bila dovršena i impregnirana te da je dugo vremena tuženik ostavio takvu fasadu, pa očito ni na kvalitetan način nije zaštitio fasadu nakon izuzimanja dijelova od strane vještaka G., na što je bio izričito upozoren. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka S. kao stručno, logično i
uvjerljivo, vještak je odgovorio na sva postavljena pitanja i zadatke, a isto je u skladu i sa vještvom vještaka G. iz postupka osiguranja dokaza koje se u dokazne svrhe koristi i prihvaća u ovom postupku. Tuženik je prigovorio vještvu vještaka S., sud je prihvatio prijedlog za usmenom dopunom vještva i očitovanjem vještaka S. na primjedbe tuženika na njegovo vještvo, međutim, tuženik nije predujmio trošak pristupa vještaka odnosno troškove vezane za dopunu vještva, pa je upozoren da će sud odustati od izvođenja tog dokaza, svejedno nije postupio sukladno naloženom, te je sud odustao od izvođenja dokaza usmenom dopunom vještaka S.. Za navesti je da je pisano vještvo vještaka S. cjelovito,
potpuno, kvalitetno i obrazloženo, a inače su u ovom postupku izvedeni svi potrebni dokazi i sud drži da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje.
Prema stavu ovog suda za okolnost neispunjenja predmetnog Ugovora u cijelosti od strane tužitelja, isključivo je odgovoran tuženik, tako da tužitelju zaista pripada trošak izvedenog, bez obzira što je to tuženik skinuo i bacio, dakle, sukladno vještvima vještaka G. i S., tužitelj je izveo radova u vrijednosti 4.540,00
eura uvećano za PDV, prije nego je tuženik zabranio izvođenje daljnjih radova, te mu je upravo zatraženi iznos koji predstavlja protuvrijednost ovih iznosa tuženik u obvezi isplatiti, dakle, platiti ono što je tužitelj na objektu tuženika napravio, jer je za nedovršetak posla i propast napravljenog isključivo odgovoran tuženik. Izvedeno od strane tužitelja bilo je odgovarajuće kvalitete i nije bilo mjesta odbijanju plaćanja od strane tuženika i zabrani dovršetka radova. Dakle, zahtjev tužitelja je osnovan i valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, tuženik je u obvezi platiti tužitelju ono što je tužitelj na objektu tuženika napravio, upravo u zatraženom iznosu, sa zakonskim zateznim kamatama kako su iste zatražene jer je taj iznos najkasnije tada i dospio, 1. lipnja 2009. godine, jer su to tog trenutka radovi u zatraženom iznosu od 42.562,50 kn bili izvedeni i tuženik je do tada zabranio nastavak daljnjih radova tužitelju.
Dakle, zahtjev tužitelja je osnovan u cijelosti, dok protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan, jer nije bilo mjesta trošku skidanja fasade, ovaj trošak tuženiku nije prouzročio tužitelj pa mu ga ne mora niti naknaditi.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak-protutuženiku odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; obrazloženog podneska od 2. ožujka 2017. godine u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na 2 ročišta u iznosu od po 250,00 kn (25% - 11. svibnja 2016. godine i 9. siječnja 2017. godine); zastupanja na 8 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (8. ožujka 2016. godine, 14. srpnja 2016. godine, 24. listopada 2016. godine, 7. ožujka 2017. godine, 24. svibnja 2018. godine, 26. veljače 2019. godine, 9. rujna 2020. godine i 17. lipnja 2021. godine); 25% PDV-a u iznosu od 2.625,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 13.125,00 kn; koliko je tuženik-protutužitelj obvezan isplatiti tužitelju-protutuženiku na ime naknade parničnog troška. Trošak sudskih pristojbi tužitelju nije priznat jer zahtjev u ovom dijelu nije određen, nije postavljen u određenom iznosu.
U Splitu, 7. rujna 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja-protutuženika
2. Pun. tuženika-protutužitelja
