REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3057/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. (OIB:...) iz Z., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB:...) koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-171/2020-2 od 15. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-3274/2018-43 od 11. studenog 2019., u sjednici održanoj 7. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 16.060,00 kuna sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci presude, odbijen je tužbeni zahtjev za daljnji iznos 20.130,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, te je odlučeno o trošku postupka.

2. Obje su stranke podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da u konkretnom slučaju prijedlozi ne udovoljavaju uvjetima za dopuštenje revizije.

4. Pravno pitanje tužitelja postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, a koje se odnosi na zahtjev za definiranje kriterija kojima se sudovi trebaju voditi prilikom određivanja visine štete, predstavlja činjenično pitanje koje se ne može smatrati važnim u smislu odredbe 385. ZPP, jer odgovor na tako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja vezanim uz činjenična utvrđenja u postupku, pa stoga to pitanje ne predstava materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe članaka 385.a st.1. ZPP. Slijedom navedenog ni razlozi na koje se tužitelj pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu davati važnost postavljenom pitanju jer ovise o činjeničnim utvrđenjima u tim postupcima.

5. Pravno pitanje tuženice postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a o kojem bi ovisila odluka u sporu jer počiva na neutvrđenoj premisi da su tužitelju nesporno „pružena sva druga prava i pogodnosti predviđene ZIKZ (…)“, iako se u postupku ta (a ostaje i pitanje koja) konkretna, navodno nesporna prava, nisu utvrđivala.

6. Slijedom obrazloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 7. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.