REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3221/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. S., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Sveučilište u Z. – ... fakultet, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica G. G., odvjetnica iz Odvjetničkog društva G. L. L. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1146/2020-2 od 9. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1335/2017-57 od 15. srpnja 2020., u sjednici održanoj 7. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1146/2020-2 od 9. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1335/2017-57 od 15. srpnja 2020.

2. Tuženik u odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije osporava dopuštenost istog te predlaže da revizijski sud isti odbaci kao nedopušten. Potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica postavlja četiri pravna pitanja koja se odnose na – stjecanje prava na plaću i dodatka na plaću iz vlastitih sredstava poslodavca u sustavu javnih službi veću od plaće iz ugovora o radu, odnosno ima li poslodavac u sustavu javnih službi pravo jednostrano smanjiti plaću i dodatke na plaću na iznos plaće iz ugovora o radu; može li se dugogodišnja isplata povećane plaće i dodataka na plaću od strane poslodavca u sustavu javnih službi smatrati prešutnim pravno-obvezujućim ugovorom; postoji li obveza poslodavca u sustavu javnih službi propisati jasne kriterije za dodjelu dodataka na plaću – te se obrazlažući važnost istih poziva na odluke revizijskog suda posl. br. Revr-704/14 i Revr-925/17.

4. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu jer postavljanjem istih podnositeljica polazi od pogrešnih činjeničnih pretpostavki s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom razdoblju i stvarno obavljala poslove radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, a da je do umanjenja koeficijenta složenosti došlo isključivo zbog izmjene Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), a ne i ponašanja poslodavca-tuženika na štetu tužiteljice, te da je isplata dodatka regulirana Pravilnikom o dodacima i isplatama plaće iz posebnih prihoda od 29. siječnja 2002., a da tužiteljica nije ostvarila pravo na taj dodatak jer nije imala dodatna zaduženja, odnosno njen doprinos u ostvarenju posebnih prihoda nije dokazan. Pritom valja reći da pobijana odluka ne odstupa ni od pravnih shvaćanja zauzetih u revizijskim odluka na koje se podnositeljica poziva, a prema kojima je poslodavac dužan isplatiti radniku plaću za konkretno obavljen faktični rad, kao i da radnik ima pravo na plaću radnog mjesta za koje nije sklopio ugovor o radu ukoliko obavlja poslove tog radnog mjesta, s obzirom da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je obavljala poslove drugog radnog mjesta pa da bi joj zato pripadala veća plaća.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

6. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 7. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.