Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kžmp-11/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv osuđenika ml. pljt. P. B., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika po branitelju protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kvm-248/2020 od 20. travnja 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu S. K. P. i zamjenice branitelja osuđenika A. F., odvjetnice iz V., te osuđ. ml. pljt. P. B.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenika ml. pljt. P. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja osuđeniku je opozvana uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj Kmp-70/2019 od 11. svibnja 2020. kojom je osuđeniku zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, koja se neće izvršiti ako osuđenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo te je utvrđeno da će se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci izvršiti.

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđ. ml. pljt. P. B., po branitelju J. G., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i obustavi postupak opoziva uvjetne osude, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi na ponovno suđenje. U podnesenoj žalbi branitelj osuđenika zatražio je obavijest strankama o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu osuđenika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Povodom prijedloga branitelja osuđenika održana je javna sjednica drugostupanjskog vijeća na kojoj su u javnom dijelu prisustvovali zamjenica županijske državne odvjetnice u Varaždinu S. K. P. i zamjenica branitelja osuđenika A. F., odvjetnica iz V., te osuđ. ml. pljt. P. B., čija je prisutnost osigurana putem audio-video uređaja iz Zatvora u Zagrebu.

6. Žalba osuđenika nije osnovana.

7. Žalitelj se opisno žali zbog tzv. relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 tvrdnjom da obrani nije omogućen zakonski rok za pripremu obrane od najmanje osam dana između dostave poziva i održavanja sjednice vijeća, odnosno da branitelju nije omogućen uvid u spis radi pripreme obrane, pa da bi time došlo do povrede odredbe čl. 383. st. 3. ZKP/08. Osim toga, žalitelj ističe da prije održavanja sjednice vijeća sud prvog stupnja nije postupio prema odredbi čl. 564. st. 2. ZKP/08 i da sudac koji je za to određen nije ispitao osuđenika, niti proveo potrebne izvide, već je prvostupanjski sud samo zakazao sjednicu vijeća. Osim toga, u okviru ove osnove pobijanja, žalitelj tvrdi da je u izreci pobijane presude, umjesto zakonskog termina „odrediti“ izvršenje izrečene kazne, upotrijebljen termin da se „utvrđuje“ da će se kazna zatvora izvršiti. Time žalitelj opisno ističe postojanje povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku nerazumljivosti izreke. Žalitelj ističe i istovrsnu povredu u obliku izostanka izlaganja razloga o odlučnim činjenicama u pogledu sadržaja izreke presude Kmp-70/2019 time što u razlozima pobijane presude nisu izloženi razlozi o tome da li je neizvršavanje kazne zatvora uvjetovano, osim rokom kušnje, i ispunjenjem posebne obveze. Pod istu osnovu pobijanja iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 valja podvesti i dio žalbenog prigovora da sud prvog stupnja nije osuđeniku omogućio izjašnjenje o tome da li će uzeti branitelja po svojem izboru, već mu je postavljen branitelj po službenoj dužnosti.

7.1. Nije ostvarena istaknuta bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku nerazumljivosti izreke, iako sud prvog stupnja nije koristio zakonski termin. Iz sadržaja izreke može se zaključiti na što se ista odnosi, te iz iste proizlazi da je osuđeniku opozvana uvjetna osuda i da će se izvršiti kazna zatvora izrečena presudom Općinskog suda u Splitu broj Kmp-70/2019 u trajanju od osam mjeseci. Također nije ostvarena istovrsna povreda u obliku izostanka razloga o odlučnim činjenicama jer je u razlozima pobijane presude izložen, u prvom odlomku obrazloženja, sadržaj posebne obveze, dok su u preostalom dijelu obrazloženja izloženi razlozi zbog kojih je donijeta odluka o opozivu uvjetne osude, čime su zadovoljeni kriteriji izlaganja razloga o odlučnim činjenicama. Napominje se da je u presudi Kmp-70/2019 osuđenik upozoren na mogućnost opoziva uvjetne osude ako u roku ne ispuni posebnu obvezu.

7.2. Protivno sadržaju odredbe čl. 468. st. 3. ZKP/08 žalitelj, iako izlaže tvrdnje o nepravilnoj primjeni odredbi ZKP/08, ne izlaže žalbene razloge u smislu zadnjeg dijela te odredbe, dakle, ne izlaže tvrdnje na koji način je ta nepravilna primjena odredbi ZKP/08 utjecala ili mogla utjecati na presudu. Točna je tvrdnja žalitelja da između dostave poziva osuđeniku i branitelju pa do održavanja sjednice izvanraspravnog vijeća nije protekao rok od najmanje osam dana, no s obzirom da je branitelj osuđenika primio poziv i rješenje, da je za sjednicu vijeća osigurao zamjenu i da je ipak imao određeno vrijeme za pripremu (6 dana), nije vidljiva poveznica između tvrdnje žalitelja o nepoštivanju roka za pripremu obrane i nastale posljedice, odnosno moguće posljedice. Žalitelj ničime nije dokumentirao onemogućavanje uvida u spis. Pitanje neprimjene odredbe čl. 564. st. 2. ZKP/08 u cijelosti je otklonjeno održavanjem sjednice izvanraspravnog vijeća na kojoj je ispitan osuđenik te su izvedeni i preostali izvidi i utvrđene činjenice važne za odluku o opozivu uvjetne osude. Nadalje, iako je točna tvrdnja žalitelja da bi u situaciji tzv. „obvezne obrane“ prema odredbi čl. 66. st. 3. ZKP/08 okrivljenik sam trebao uzeti branitelja, koja mogućnost nije ponuđena osuđeniku, navedeno ne tvori nikakvu, pa ni povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Osuđeniku je sukladno čl. 66. st. 1. toč. 4. ZKP/08 postavljen branitelj po službenoj dužnosti, upravo radi zaštite prava i interesa osuđenika, pa navedeni postupak ne može predstavljati ostvarenje ove vrste povrede, niti je vidljiva veza i utjecaj na donesenu presudu, odnosno mogući utjecaj na donijetu presudu time što osuđeniku nije omogućeno da sam angažira branitelja. Uostalom, zamjenik branitelja osuđenika bio je prisutan na sjednici vijeća i predložio, kako se to predlaže i žalbom, donošenje odluke kojom će se osuđeniku odrediti novi rok za ispunjenje posebne obveze, pa je time ostvarena i funkcija branitelja u konkretnom kaznenom postupku.

8. Žalbenu osnovu, samo, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj obrazlaže na način da u pobijanoj presudi ničime nije potkrijepljeno utvrđenje da se osuđenik oglušio na sve pozive oštećenika na isplatu. Suprotno navedenome, osuđenik je u svojem iskazu na sjednici naveo da je moguće da ga je oštećenik pozivao na plaćanje, pri čemu se on ne sjeća da bi primio kakav dopis oštećenika. Nadalje, uz prijedlog državnog odvjetnika za opoziv uvjetne osude priložen je dopis opunomoćenika oštećenika upućen osuđeniku kojim ga poziva na plaćanje naknade štete. Slijedom navedenoga, vidljivo je da ovo činjenično utvrđenje suda prvog stupnja ima podlogu u sadržaju spisa predmeta.

9. Ne stoje žalbene tvrdnje da je osuđeniku valjalo odrediti novi rok za ispunjenje posebne obveze rukovodeći se isključivo pitanjem visine počinjene štete oštećeniku. Osuđenik u vremenu od nastupa pravomoćnosti presude Kmp-70/2019 od 9. srpnja 2020., unutar roka za ispunjenje posebne obveze, pa niti do održavanja sjednice izvanraspravnog vijeća nije platio niti dio iznosa štete. Kako se radi o manjem iznosu, upravo protek vremena, ali i odnos osuđenika prema obvezi koja mu je naložena pravomoćnom sudskom odlukom o čemu isti iskazuje na sjednici vijeća, upućuje na potrebu primjene odredbe čl. 564. st. 4. ZKP/08 u vezi čl. 58. st. 5. KZ/11 o opozivu uvjetne osude i određivanju izvršenja kazne zatvora. Stoga nije osnovana žalba po osnovi pogrešne primjene materijalnog prava. Dio žalbenih navoda u kojima se tvrdi da isplata određenog novčanog iznosa i naknada štete nisu sinonimi ne predstavlja izlaganje žalbenih tvrdnji od značaja za drugostupanjsko odlučivanje.

10. Provedenim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a kako žalba osuđenika nije osnovana, to je istu valjalo odbiti i potvrditi presudu suda prvog stupnja, primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu, 7. rujna 2021.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke