Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ovr-873/2019-3

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1.-E. M. d.o.o., Z., OIB: ..., i 2.-I. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika M. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici P. S., odvjetnici iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 10 Ovr-189/2019-67 od 24. srpnja 2019., 7. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 10 Ovr-189/2019-67 od 24. srpnja 2019.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u tom ovršnom predmetu podnesen 18. travnja 2019.

Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje OZ) nalazi u tome što je izreka rješenja nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i proturječni. Navodi da je ovršenik suprotno navodima suda u prijedlogu na navedene okolnosti predložio saslušanje ovršenika osobno i u svojstvu svjedoka supruga ovršenika S. K. na okolnosti nastanka nenadoknadive štete provođenjem ovrhe, a to uslijed činjenice da isti imaju dvoje malodobne djece u dobi od 8 i 4 godine. Pogrešnim smatra tvrdnju suda kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) već upravo suprotno, doseg "prava na dom" primjenjuje se i na konkretan slučaj te je dužnost suda u istom primijeniti test razmjernosti te donijeti ocjenu da li u konkretnom slučaju postoji trajna i dostatna veza osobe sa prostorom da bi ga ona mogla smatrati domom te da li je mjera kojom se u tu vezu dira nužna da bi se postigao cilj kojem se teži. Navodi da je ovršenik zasnovao založno pravo na nekretnini prilikom podizanja stambenog kredita za kupnju predmetne nekretnine, a bez kojeg uvjeta banka ne bi niti sklopila ugovor o kreditu, a posljedično tome niti ovršenik ima uvjete za kupnju nekretnine. Ovršenik u navedeni obveznopravni odnos ne ulazi s pretpostavkom da neće podmirivati dospjele obveze, odnosno sa pretpostavkom provođenja ovrhe prodajom nekretnine jer u tom slučaju ne bi ni egzistirala njegova pobuda za kupnjom nekretnine.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem obijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi s čl. 381. ZPP-a, a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. OZ-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni, ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je rješenje moguće ispitati.

Naime, točno je da je ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe predložio saslušanje ovršenika i svjedokinje S. K. (supruga ovršenika) u odnosu na okolnosti nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Međutim, i pored toga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ovršenik nije dokazao do stupnja vjerojatnosti ispunjenosti pretpostavki za odgodu ovrhe jer ovršenik nije predložio adekvatne dokaze kojim bi se utvrdilo do stupnja vjerojatnosti da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 6., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a, a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl.. 21. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.

Iz podataka u spisu proizlazi:

- da je u ovom ovršnom predmetu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3727/2016 od 4. svibnja 2016. određena ovrha na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu broj ... sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji je solemniziran kod javnog bilježnika I. L. iz Z. pod brojem OV-606/2010, radi namirenja potraživanja ovrhovoditelja na ime glavnice od 1.105.279,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 12. kolovoza 2015. pa do isplate, redovne kamate u iznosu od 184.353,56 kn, te troškova postupka i to na nekretnini u vlasništvu ovršenika, 27/100 suvlasničkog dijela stambene zgrade broj 8 F., površine 875 m2, sagrađene na kč.br...., upisane u zk. ul. ..., poduložak ..., k.o. M.,

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 8563/2017 od 30. studenog 2017. na temelju ovršne isprave- presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4201/12 od 28. ožujka 2014. određan ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 84.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2012. do isplate kao i troška parničnog postupka u iznosu od 8.025,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2014. do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.445,00 kn i to na nekretnini u vlasništvu ovršenika, 27/100 suvlasničkog dijela stambene zgrade broj 8, F., površine 875 m2, sagrađene na kč.br. ..., upisane u zk. ul. broj ..., poduložak broj ..., k.o. M.,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovi broj Ovr-189/19-3 od 27. veljače 2019. određeno spajanje spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8563/17 na spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-189/19,

- da je ovršenik 18. travnja 2019. podnio prijedlog za odgodu ovrhe do donošenja odluke u parnici poslovni broj P-6643/17,

- da je u prijedlogu za odgodu ovrhe kao razlog naveo mogućnost da ovrha bude provedena u kojem slučaju bi ovršenik pretrpio nenadoknadivu štetu jer bi nepovratno izgubio vlasništvo nekretnine, da je predmetna nekretnina jedina nekretnina koju ovršenik posjeduje, u kojoj stanuje sa suprugom i dvoje malodobne djece, a također da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji.

Odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe prvostupanjski sud ne nalazi vjerojatnim da bi ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu s obzirom na činjenicu da bi provedbom ovrhe trpio samo onu štetu koja je nužna posljedica ovrhe, a ovrhovoditelj svakako ima pravo zahtijevati za ostvarenje svoje dospjele tražbine koju ovršenik nije dobrovoljno ispunio. Pored navedenog da je, ističe da ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe ne obrazlaže, niti predlaže izvođenje dokaza kojim bi se moglo dokazati postojanje okolnosti iz kojih proizlazi vjerojatnost nastupa upravo nenadoknadive štete.

Naime, prema odredbi čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a razlog za odgodu ovrhe naravno uz ispunjenje nekih od općih pretpostavki navedenih u stavku 1. tog članka, odnosno da je ovršenik protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio žalbu iz čl. 52. ili 53. tog zakona ili podnio tužbu iz čl. 52. ili 55. tog zakona, u konkretnom slučaju tužbu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom.

Prema tome samom činjenicom da je ovršenik podnio tužbu iz čl. 52. ili 55. ovog Zakona, ispunjena je posebna pretpostavka propisana odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a za odgodu ovrhe. Međutim, ničim nisu dokazani do stupnja vjerojatnosti navodi iz prijedloga za odgodu ovrhe, a koje ovršenik ponavlja i u žalbi da bi provedbom ovrhe prodajom predmetne nekretnine za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a što je pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena uz dokaz pretpostavke podnesene tužbe u smislu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja se po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a ovršenik predmetno ničim ne dokazuje već smatra da je njegovom prijedlogu trebalo udovoljiti zbog mogućnosti da ovrhe bude provedena i nekretnina prodana, a na koji način bi ovršenik izgubio vlasništvo nekretnine radi potraživanja koje ne bi postojalo. Naime, nesumnjivo je da bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpio štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njihovo dostojanstvo i pravo (čl. 6. OZ-a), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da je ovršenici odbijaju ostvariti dobrovoljno. Naime, ovršene radnje u ovom postupku su, između ostalog prodaja nekretnine, što ovršenik očito subjektivno doživljava kao gubitak nekretnine, pa kada bi taj vid štete bio odlučan ne bi bilo moguće provesti ovrhu na nekretnini u ovakvim slučajevima.

Vezano za žalbene navode ovršenika valja reći da ovršnu ispravu predstavlja Ugovor o kreditu broj ... sa Sporazumom osiguranja novčane tražbine sklopljen između ovrhovoditelja i M. K. kao korisnika kredita, S. K. kao sudužnika i U. d.o.o. kao založnog dužnika 19. siječnja 2010., a koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika I. L. u Z., 20. siječnja 2010. pod brojem OV-606/2010. Dakle, ovršenik je založni dužnik koji je pristao na dobrovoljno zasnivanje založnog prava na nekretnini pa on u ovom postupku pokrenutom temeljem ovršne isprave u kojoj je kao založni dužnik izričito dao suglasnost za zasnivanje založnog prava ne može se osnovano protiviti takvoj ovrsi.

Na drugačiji ishod ovog žalbenog postupka nisu od utjecaja ni tvrdnje ovršenika da se radi o jedinoj nekretnini koja služi za stanovanje njegove obitelji, a kojim sadržajno ukazuje na potrebu primjene odredbe čl. 80.b. st. 2. OZ-a. To zato jer takav prigovor može biti iznesena u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Rijeci 7. rujna 2021.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara