P-1484/19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. R., K. 16, R., O.: …, koji je

zastupan po zakonskom zastupniku gradonačelniku, a on po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog ureda D. K. i J. P. iz R., protiv

tužene M. Ć., iz T., U., O.: …, sada odsutna i

nepoznata boravišta, zastupane po privremenom zastupniku H. B., odvjetniku u

S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja R. P., odvjetnika u S. i privremenog zastupnika tužene, te proglašenja presude od 6. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 4.129,20 kn sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 516,15 kn od 26.02.2016.g. do isplate, -

na iznos od 516,15 kn od 26.03.2016.g. do isplate, - na

iznos od 516,15 kn od 26.04.2016.g. do isplate, - na iznos

od 516,15 kn od 26.05.2016.g. do isplate, - na iznos od 516,15 kn od 26.06.2016.g. do isplate, - na iznos od

516,15 kn od 26.07.2016.g. do isplate, - na iznos od

516,15 kn od 26.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 516,15 kn od 26.09.2016.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužna je tužena, u roku 15 dana, nadoknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.504,70 kn s zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. ožujka 2017. podnio tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik stana br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u R., S. B., a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine 59,26 m2. Pred O. sudom u R. pravomoćno je okončan postupak posl. br. P.-20/2016 rješenjem od 4. srpnja 2016. kojim se utvrđuje da je tuženica M. Ć.

smetala tužitelja G. R. u posjedu stana br. 7, koji se nalazi u suterenu zgrade na adresu u R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne

površine 59,26 me, na način da je skinula službeni pečat G. R. i provalila u stan te se nalaže tuženici vratiti tužitelju posjed predmetnog stana na način da mu preda ključeve stana te stan slobodan od osoba i stvari te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetne nekretnine ubuduće, pod prijetnjom ovrhe uz obvezu nadoknade tužitelju prouzročenog parničnog troška u iznosu od 2.800,00 kn, sve u roku od 8 dana. N. se da je tuženica do predaje predmetnog stana u posjed

G. R. 15. rujna 2016. bespravno upotrebljavala isti u svoju korist, te nije podmirila mjesečne iznose na ime uporabe stana, a u visini slobodno ugovorene najamnine. Stoga tužitelj od tuženice potražuje naknadu koristi koju je ista ostvarila od uporabe predmetnog stana i to u visini mjesečnih iznosa slobodno ugovorene najamnine, u razdoblju od siječnja 2016. do kolovoza 2016. Visina najamnine za stanove u vlasništvu G. R. propisana je Z. o utvrđivanju visine slobodno ugovorene

najamnine, a mjesečna slobodna ugovorena najamnina za predmetni stan iznosi 516,15 kn (59,26 m2 x 8,71 kn). Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužena isplatiti tužitelju iznos od 4.129,20 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškove parbenog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu privremeni zastupnik tužene se opreza radi, jer istom nisu poznate činjenice u konkretnom slučaju, protivi tužbi i tužbenim zahtjevima tužitelja kao neosnovanima. Tužena spori, kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako u prilog osnova svojeg traženja tužitelj dostavlja presliku pravomoćnog rješenja zbog ogluhe O. suda u R. poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016.

godine, a na okolnost utvrđenja visine zaključka G. R. o utvrđivanju slobodno ugovorene najamnine, ali iz naprijed opisanog rješenja nije razvidno o kojoj se nekretnini konkretno radi, naime nije razvidno koju bi to nekretninu tužena navodno neosnovano koristila, čak niti u historijatu tužbe tužitelja nije naznačena točna oznake nekretnine pa je posve nejasno koju je to stvar navodno bez osnove koristila tužena.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 9.ožujka 2017.god., grutovno-katastarske identifikacije od strane J. Š.,

dipl.ing.geod. od 13.ožujka 2017.god., kopije plana od rujna 1999.god., izvještaja o otvorenim stavkama na dan 12.listopada 2016.god., rješenja zbog ogluhe O. suda u R. broj P.-20/16-3 od 4.srpnja 2016.god., zaključka G. R. o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21.lionja 2011.god., uvjerenja o prebivalištu tužene, izvješća P. postaje S. od 19.prosinca 2017.god., odluke o davanju stana na korištenje G. R. od 7.svibnja 1995.god., zapisnika o bodovanju stana od 15.listopada 1988.god., ugovora o korištenju stana 8336 od 14.siječnja 1981.god, zapisnika G. R. od 10.siječnja 2016.god., saslušanjem svjedoka R. G., M. D., I. O. i D. D. putem

zamolbenog O. suda u R., dok je sud odustao od izvođenja dokaza

očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, sve kao suvišan i nepotreban dokaz koji bi doveo samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je pravomoćnim rješenjem O. suda u R. pod broj P.-20/16-3 od 4.srpnja 2016. utvrđeno da je tuženica

M. Ć. smetala tužitelja G. R. u posjedu stana br. 7, koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika,

ukupne površine 59,26 m2, na način da je skinula službeni pečat G. R. i provalila u stan te je naloženo tuženici vratiti tužitelju posjed predmetnog stana na način da mu preda ključeve stana te stan slobodan od osoba i stvari, te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetne nekretnine ubuduće, a što je i sud utvrdio uvidom u presliku tog rješenja zbog ogluhe.

Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i visina istog.

5. Presudom P-1311/17 sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Međutim, rješenjem Ž. suda u Z. 49 G.-734/2019-2 od 20. ožujka 2019. ukinuta

je navedena odluka te je predmet vraćen na ponovni postupak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a. i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su utvrđene slijedeće činjenice.

8. Čitanjem pravomoćnog i ovršnog rješenja zbog ogluhe O. suda u

R. poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016. i vlasničkog lista, sud je utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik stana br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine 59,26 m2,

- da je tužena bespravno koristila predmetni stan tako što je provalila u taj stan i skinula službeni pečat,

- da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem zbog ogluhe O. suda u R. poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016. tuženoj naloženo da tužitelju preda posjed navedenog stana odnosno stana br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine 59,26 m2,

- da je tužena 15. rujna 2016. tužitelju predala posjed predmetnog stana, što proizlazi iz navoda samog tužitelja,

- da u spisu ne priliježe dokaz da je tužena za vrijeme dok je bespravno koristila predmetni stan podmirila najamninu.

9. Dakle, pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom utvrđeno je da je tužena bespravno koristila točno određeni stan (stan br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine 59,26 m2).

Pravomoćna sudska odluka djeluje između stranka na koje se odnosi te za njih predstavlja individualni zakon kojeg su one dužne poštivati u cijelosti (res iudicata facit ius inter partes). Nadalje, pravomoćna sudska presuda smatra se istinitom po načelu res iudicata pro veritate habetur (presuđena stvar se prihvaća (uzima) kao istinita).

Slijedom navedenog ovaj sud ne može komentirati pravomoćne sudske odluke (presude i rješenja), jer se one staraju istinitima i zakonitima te predstavljaju zakon za stranke na koje se odnose.

Stoga dakle, ne može ovaj sud, u ovom postupku, utvrđivati je li tužena stvarno koristila predmetni stan (stana br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u R.,

S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine 59,26 m2)

ili koji drugi, jer bi to značilo nepoštivanje pravomoćne sudske odluke koja obvezuje stranke.

Slijedom navedenog prigovor tužene da je nejasno koji je stan koristila tužena i da to treba utvrditi paušalni neargumentirani i usmjereni na odugovlačenje postupka.

10. Dakle, u konkretnom slučaju pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom utvrđeno je da je tužena bespravno koristila točno određeni stan - stan br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe,

kuhinje i nužnika, ukupne površine 59,26 m2.

Stoga je u nastavku potrebno raspraviti je li tužena podmirila dužnu najamninu za korištenje toga stana koji se navodi u rješenju zbog ogluhe O. suda u R. poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016.

11. Iz navedene pravomoćne i ovršne sudske odluke O. suda u R. poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016. i izvještaja o otvorenim stavkama, sud je utvrdio:

- da je tužena predmetni stan bespravno koristila od 8. siječnja 2016. do 15. rujna 2016.,

- da je tužena bespravnim korištenjem predmetnog stana isti koristila kao nepošteni posjednik, jer je znala i morala znati da joj ne pripada pravo na posjed stana,

- da nije podmirila najamninu,

- da je mjesečni iznos najamnine za taj stan 516, 15 kn (59,26 m2 x 8,71 kn), što proizlazi iz priloženog cjenika G. R. i izvještaja o otvorenim stavkama,

- da najamnina za taj stan u tom periodu iznosi ukupno 4.129,20 kn, kako je to specificirano po mjesecima u izreci presude.

12. Za istaknuti je da u spisu ne priliježe niti jedan dokaz da je tužena podmirila najamninu za utuženi period. Time tužena nije dokazala da bi podmirila utuženu tražbinu na ime neplaćene najamnine, a što je dužan sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st.1., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 2. i čl. 221.a ZPP-a). Sukladno pravilu o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

13. Pravni položaj nepoštenog posjednika tuđe stvari reguliran je odredbom čl. 165. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12), dalje: ZV, koja propisuje nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

14. Dakle, nepošten posjednik dužan je vlasniku stvari predati sve plodove i druge koristi što ih je imao od stvari za vrijeme svojega posjedovanja. Osim toga dužan je naknaditi vrijednost plodova koje je potrošio, otuđio ili uništio, a i vrijednost plodova što ih je propustio ubrati.

Stoga je činjenični osnov za povrat koristi od nevlasnika, nepoštenog posjednika slijedeći: tuženik je kao nepošteni posjednik faktično raspolažući s tužiteljevom stvari ostvario koristi - npr. najamninu za vrijeme nepoštenog posjedovanja stana.

15. Pravni položaj stjecanja bez osnove uporabom tuđe stvari u svoju korist regulirano je odredbom čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), daje: ZOO, koja propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Taj zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO-a). Stoga je činjenični osnov za povrat stečenog bez osnova slijedeći: tuženik je bez pravnog osnova uporabio tužiteljevu stvar u svoju korist i time se obogatio za npr. visinu najamnine.

16. Ovdje je za ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama od 26. listopada 2009. ( Su-IV-188/09-7) i od 14. studenoga 2013. (Su-IV-127/13-8) koji glasi:

“"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

Dakle, iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi slijedeće. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje.

17. Slijedom svega navedenog tužena je, kao nepošteni posjednik, sukladno odredbi čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, dužna vratiti tužitelju korist koju je imala od bespravnog korištenja predmetnog stana, a to je visina slobodno ugovorene najamnine u ukupnom iznosu od 4.129,20 kn, kako to tužitelj ispravno navodi u historijatu tužbe i postavlja u tužbenom zahtjevu.

18. Odredbom čl. 1115. ZOO, propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa na način kako je to specificirano u izreci presude.

Tužitelju zatezne kamate pripadaju i po odredbi čl. 29. ZOO-a koja propisuje da tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire.

Slijedom navedenog sud je dosudio zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinom mjesečnog iznosa do podmire na način kakao je to specificirano u izreci presude.

19. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP, jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je obistinjen trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe iznos od 500,00 kn, za zastupanje na 8 ročišta (15.03.18., 11.04.18., 17.05.18., 20.09.18., 31.10.18., 06.12.18., 12.12.19., 05.07.21.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi u iznosu od po 500,00 kn, za zastupanje na 2 ročišta (16.10.17., 23.11.17.) koja su odgovorena prije početka raspravljanja po 125,00 kn, što ukupno iznosi 4.750,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 1.187,50 kn na ime pdv-a i iznos od 117,20 kn na ime troškova dostave po sudskom dostavljaču te iznos od 450,00 kn na ime troškova objave oglasa, što sveukupno iznosi 6.504,70 kn.

Trošak pristojbe tužbe nije priznat, jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tužitelj dosita snosio taj trošak. Na ovu presudu se ne plaća pristojba jer se radi o presudi koja je donesena nakon ukidne odluke, a u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tužitelj platio pristojbu za prethodnu ukinutu presudu. Stoga nije priznat ni trošak sudske pristojbe na presudu.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja odnosno do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedeno sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 6. rujna 2021.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi v. r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP).

DNA: tužitelju po pun

pz tužene

u spis