REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-384/18

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. E., iz S., OIB: …..,

koja je zastupana po punomoćniku J. F., odvjetniku u S., protiv

tuženika E. o. d.d., OIB: ….., koji je zastupan po

punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva G. & p. u Z.,

Pisarnica S., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja T. V., odvjetnika u S. i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 6. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 43.200,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 8. listopada 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude i to za više zatraženi iznos glavnice od 63.800,00 kn i zatezne kamate na taj iznos te za zatezne kamate na dosuđeni iznos od 43.200,00 kn za period od 19. srpnja 2018. do 7. listopada 2018., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete tuđe njege i pomoći iznos od 7.050,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke presude, i to za više zatraženi iznos glavnice od 11.250,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

V. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete troškova liječenja iznos od 3.275,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Za više zatraženo od dosuđenog u točki V. izreke presude, i to za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za period od dospijeća svakog pojedinog računa do 19. srpnja 2018. tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

VII. Dužna je tužiteljica, u roku od 15 dana, isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.294,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19. srpnja 2018. podnijela tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da je tužiteljica kao suvozač na motociklu ozlijeđena u prometnoj nezgodi od 7. listopada 2016. koju da je skrivio osiguranik tuženika. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljici da je povrijeđeno pravo osobnosti te da je trpjela bolove, strah i duševne boli zbog umanjenje životnih aktivnosti i naruženosti. Tužiteljica da je pretrpjela i imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći, s osnova troškova liječenja i s osnova izgubljene zarade. Tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila s osnova neimovinske štete isplatu iznosa od 137.500,00 kn, s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 21.000,00 kn, s osnova troškova liječenja iznos od 5.662,05 kn, s osnova izgubljene zarade iznos od 26.452,51 kn, sve sa zateznim kamatama, kao i naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti za štetu, dok je osporio visinu tužbenog zahtjeva preko iznosa od 30.000,00 kn i tijek zateznih kamata.

3. Tijekom postupka 22. veljače 2019. i 14. lipnja 2019. tuženik je tužiteljici isplatio:

- 30.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete,

- 2.700,00 kn na ime naknade tuđe njege i pomoći,

- 2.387,05 kn na ime naknade troškova liječenja,

- 26.037,39 kn na ime naknade izgubljene zarade.

4. Podneskom od 2. travnja 2021. tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev za naknadom izgubljene zarade. Ujedno je tužiteljica isti podneskom uredila tužbeni zahtjev na način da istim potražuje na ime naknade imovinske štete iznos od 107.000,00 kn sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2018. do isplate, na ime naknade tuđe njege i pomoći iznos od 18.300,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, na ime troškova liječenja iznos od 3.275,00 kn, kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

5. Tuženik je osporio uređeni tužbeni zahtjev navodeći da je tužiteljici šteta podmirena.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem presude ovog suda K-1137715 od 7. listopada 2016., zapisnika o očevidu od 6. listopada 2015. sa situacijskim planom, medicinske dokumentacije tužiteljice, zdravstvenog kartona tužiteljice, ugovora o radu, platnih lista, nalaza i mišljenja V. L., dr. med., spec. neurokirurga d 31. siječnja 2019., dopisa D. d. z. s. od 12. listopada 2016., platnih podataka

H.-a, saslušanjem tužiteljice, medicinskim vještačenjem po vještacima prof. dr. sc. M. B., dr. med., spec. kirurgije, mr. sc. M. J., dr. med., spec. neurokirurgije i S. B., dr. med., spec. psihijatrije.

7. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

8. Među stranka nije sporno da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Nije sporno ni da je osiguranik tuženika odgovoran za predmetnu nezgodu od 7. listopada 2016. Također nije sporno da je tuženik tijekom ovog postupka tužiteljici isplatio iznose od 30.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, 2.700,00 kn na ime naknade tuđe njege i pomoći, 2.387,05 kn na ime naknade troškova liječenja i 26.037,39 kn na ime naknade izgubljene zarade.

Sporno je među strankama je li tuženik u obvezi naknade daljnjeg iznosa štete koji se traži ovom tužbom.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

10. Vještačenjem po vještaku za kirurgiju i traumatologiju sud je utvrdio da iako se tužiteljica držala preporučenih uputa danih prilikom liječenja da je kod nje zaostalo šepanje pri hodu što se naročito vidi kod bržeg hoda. Ona ne može dugo hodati te trpi bolove od kuka do koljena i prema preponama. Također ima bolove pri promjeni vremena.

Kliničkim pregledom tužiteljice vještak je utvrdio da tužiteljica šepa na desnu nogu. U stojećem položaju zdjelica visi na desnu stranu, a podbacivanjem klina debljine 1 cm pod desnu petu zdjelica postaje vodoravna. U ležećem stavu razvidna je nepodudarnost medijalnih maleola, desni stoji krajnije (više gore) za lcm. Kod kretnje desnog kuka pojačana je unutarnja rotacija za 10% u odnosu na zdravi lijevi kuk, dok je vanjska rotacija desnog kuka smanjena za 10% u odnosu na lijevi zdravi kuk. Smanjena je i adedukcija (primicanje desne noge zdjelice) ili noga desna preko lijeve noge za 10 stupnjeva. Dakle, postoje asimetrične rotacije desnog kuka u odnosu na lijevi kuk. Također se vidi postojanje koštanog fragmenta ili okoštalog hematoma koji vjerojatno sprječava normalne rotacije u kuku.

Stoga je kliničkim pregledom utvrđeno, a što je potvrđeno i RTG snimkom, da je kod tužiteljice zaostalo kraćenje noge za 1 cm.

Na RTG snimci zdjelice s kukovima u stojećem položaju razvidno je da je zdjelica više desno, vještak je mjerenjem utvrdio da je desna strana zdjelice s kukom niža za lcm, što se podudara s kliničkim pregledom. Nadalje, kod tužiteljice, kao posljedica nezgode, postoji koštani ulomak (okoštali hematom) koji strši od mjesta prijeloma prema zdjelici. Vidi se da je zdjelica pomoću crte koja je povučena s gornjim dijelom glavice obje bedrene kosti u odnosu na vodoravnu crtu desno niža 25,6 mm, a lijevo je 15,3 mm. To se vidi i na mekotkivnom prikazu, glutealnom, dakle području stražnjice, desna je strana niža od lijeve. Sve ovo dokazuje da je u zdjelici problem, da je desna strana zdjelice niža zbog odnosa nakon operacije koje su nastale nakon prijeloma pacijentica šepa jer ima kraću nogu 1 cm.

Tužiteljica je imala jake bolove četiri sata nakon incidenta do primanja na odjel traumatologije i stavljanja trantibijalne ekstenzije. Jake je bolove imala i dva sata nakon prve operacije, te jedan sat nakon druge operacije. Bolove srednje jakosti imala je za vrijeme boravka u bolnici prva dva dana dok je bila na trantibijalnoj ekstenziji, te tjedan dana nakon otpusta iz bolnice, nakon prve operacije i dva dana nakon druge operacije, tj. otpusta iz bolnice. Bolove slabije jakosti imala je šest tjedana nakon prve operacije i jedan tjedan nakon druge operacije i provođenja fizikalne terapije. Ovoj boli se pridružuje i jedan mjesec bolova slabije jakosti zbog bolova prilikom sjedenja uzrokovane vijkom. Sveukupno broj slabije jakosti procijenjena je na 2,5 mjeseca. Slabija bol prisutna je i danas prilikom dužeg hodanja, promjene vremena i saginjanja. Bolove zbog radikularne lezije L5S1 podrijetla iz lumbosakralne kralježnice LS vještak nije uzeo u razmatranje jer drži da ti bolovi nisu povezani s predmetnom ozljedom koja je posljedica prometne nezgode.

Tuđa njega i pomoć nemedicinska bila je potrebna nakon prve operacije mjesec dana tri puta po dva sata dnevno, te još jedan mjesec tri puta po jedan sat dnevno. Nakon druge operacije bila je potrebna 7 dana 3 puta po jedan sat. Ta pomoć se odnosi na pomoć pri oblačenju, toaletu, hodanju uz i niz stube... Tužiteljici je tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa bila potrebna i dva puta po jedan sat prilikom odlaska na kontrole liječniku.

S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima definitivno kraću desnu nogu i činjenicu da su kretnje desnog kuka asimetrične u odnosu na lijevi, te da postoji na RTG i koštani fragment koji uzrokuje i bolove, zatim hipotrofije mišića desne natkoljenice, nemogućnost dužeg hodanja i sjedenja kod tužiteljice je zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti za 12%.

Zbog šepanja i poremećene funkcije desnog kuka kao i vidljivog ožiljka kod tužiteljice je zaostalo naruženje od blagog do srednjeg stupnja. Ako se ne stavi podložak pod petu šepanje se očituje u srednje teškom hodanju pri brzom hodu. Problem kraće noge od 1 cm pacijentica može riješiti tako da stavi poseban uložak u cipelu ili pak da ima posebnu cipelu, višu 1 cm.

Zbog čavla tužiteljica će morati ići na još jednu operaciju odstranjivanja čavla kada će opet trebati procjena bolova i tuđe njege i pomoći.

Stabilizacija zdravstvenog stanja nastupila je sedam dana nakon druge operacije, 18. ožujka 2018.

11. Vještačenjem po vještaku neurokirurgu sud je utvrdio da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila prijelom desne bedrene kosti. Iz nalaza neurologa od 20. lipnja 2016. razvidno je da je tužiteljici registrirano korjensko-živčano oštećenje za peti slabinski i prvi križni živac desno. Iz EMNG pretrage za donje udove od 28. studenog 2020. razvidno je da je prisutno oštećenje za 5. slabinski i 1. križni korijen, obostrano. Stoga vještak smatra da je po pitanju oštećenja tih korjenova preostalo oštećeno tjelesno zdravlje trajno za 3%. Taj postotak potrebno je pribrojiti procijenjenom umanjenju životnih aktivnosti po kirurškoj osnovi od 12%, kako je to naveo vještak kirurg. Stoga je kod tužiteljice zaostalo ukupno umanjenje životnih aktivnosti od 15%. Preporučena operacija od strane traumatologa ne bi u budućnosti trebala dovesti do nikakvih daljnjih umanjenja životnih aktivnosti s neurokirurške strane pod uvjetom da se operacija izvede po pravilima struke. U pogledu procijenjenih bolova, potrebe pomoći i njege, kao i naruženosti, vještak neurokirurg smatra da u cijelosti treba prihvatiti procjenu općeg kirurga.

Stabilizacija zdravstvenog stanja s neurokirurške strane je bila protekom 24 mjeseca od dana ozljeđivanja.

12. Vještačenjem po vještaku psihijatru sud je utvrdio da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica doživjela primami strah jakog intenziteta u trajanju od dvije minute. Potom se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, zatim strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna te strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim vremenskim intervalima je trpjela šest do sedam tjedana. Strah jačeg intenziteta ponovno se reaktivirao u trajanju od dva dana prije i dva dana poslije induciranog drugog operativnog zahvata. Trajnih posljedica straha nema. Navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja privremenog karaktera. Tužiteljica je trpjela povredu duševnog integriteta s osnova naruženja estetskog i funkcionalnog tipa od blagog do srednjeg stupnja.

13. Nalaze i mišljenja vještaka kirurga – traumatologa, neurokirurga i psihijatra sud u cijelosti prihvaća kao logične, uvjerljive, dovoljno obrazložene i izrađene po pravilima struke.

14. Odredbom članka 19. stavak 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

Odredba članka 20. ZOO-a propisuje da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira

Odredbom članka 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Vodeći se medicinskom dokumentacijom tužiteljice, te utvrđenjima do kojih je sud došao na temelju medicinskog vještačenja, na način kako je to naprijed navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužiteljice (rođ. 27. 04. 1968., nastradala 07. 10. 2016. sa 49 godina starosti), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom liječenja, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je to naprijed iskazano po vrsti, jačini i trajanju, ,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životnih aktivnosti na način kako je to utvrđeno u navedenom postotku (umanjenje životnih aktivnosti od ukupno 15%),

- duševnim bolovima zbog naružnosti estetskog i funkcionalnog tipa, blažeg do srednjeg stupnja te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja.

Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpjela tužiteljica, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te neugodnosti prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.

Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpjela tužiteljica utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 73.200,00 kn (bolovi: 12.200,00 kn, strah: 14.000,00 kn, duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 17.000,00 kn, duševne boli zbog naruženosti 30.000,00).

Od tog iznosa potrebno je odbiti iznos od 30.000,00 kn koliko je tuženik platio tijekom ovog postupka na ime naknade neimovinke štete. Stoga je tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete osnovan do iznosa od 43.200,00 kn, dok je za više zatraženo u iznosu od 63.800,00 kn tužbeni zahtjev neosnovan pa ga je sud odbio.

16. Odredba članka 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je stabilizacija zdravstvenog stanja tužiteljice nastupila protekom 24 mjeseca od ozljede dakle, 7. listopada 2018., dok je odštetni zahtjev podnesen 23. srpnja 2018.

Stoga tužiteljici zatezne kamate pripadaju od stabilizacije zdravstvenog stanja, jer je tad nastupila šteta s obzirom da je stabilizacijom njezinog zdravstvenog stanja poznat opseg i visina štete. Šteta nastaje onog trenutka kad je poznat opseg i visina štete.

Dakle, liječenje je završilo poslje podnošenja tužbe. Stoga sukladno citiranoj odredbi čl. 1103. ZOO u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od 8. listopada 2018. do isplate. Za više zatražen zatezne kamate od 19. srpnja 2018. do 7. listopada 2018., tužbeni zahtjev nije osnovan pa ga je sud odbio. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

17. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

18. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a, propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

Vještačenjem po navedenim vještacima kirurgu i neurologu, sud je utvrdio da je tužiteljici zbog zadobivenih povreda bila nužna tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa u ukupnom trajanju od 325 sati.

Naime, tužiteljici je tuđa njega i pomoć nemedicinska bila potrebna nakon prve operacije mjesec dana tri puta po dva sata dnevno, te još jedan mjesec tri puta po jedan sat dnevno. Nakon druge operacije bila je potrebna 7 dana 3 puta po jedan sat, što ukupno iznosi 291 sat. Nadalje, tužiteljici je tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa bila potrebna i dva puta po jedan sat prilikom odlaska na kontrole liječniku. Pregledom medicinske dokumentacije (zdravstvenog kartona tužiteljice i specijalističkih nalaza) i sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a sud je zaključio da je tužiteljica obavila 17 kontrolnih pregleda (u spisu priliježe 17 specijalističkih nalaza s kontrolnih pregleda), što iznosi 34 sata tuđe njege i pomoći. Stoga je tužiteljici bilo potrebno ukupno 325 sati tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa.

Troškovi tuđe njege i pomoći predstavljaju imovinsku štetu. U konkretnom slučaju tužiteljica nije predložio dokaze da bi tako primljenu pomoć doista u novcu platila trećoj osobi te time imala novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužiteljici priznaje pravo na pomoć i njegu koju su joj pružile treće osobe – članovi obitelji. Dakle, nenovčanu imovinsku štetu.

Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, cijenama koje su veće od cijena u vrijeme štetnog događaja. Utvrđenjem naknade prema cijenama u času donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke, pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, tj. priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje.

Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu odredbe čl. 21. ZOO može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete. Taj broj novčanih jedinica određen je tek presudom (broj potrebnih sati tuđe njege i pomoći i cijena sata).

Naknada nenovčane imovinske nereparirane štete ima značenje novčane obveze smislu odredbe čl. 21. ZOO te dospijeva u trenutku presuđenja. (Jednak pravni stav zauzima Županijski sud u Splitu Gžx-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev- 1428/93 od 12. listopada 1994.g., odluka objavljena u Ivica Crnić, Odštetno pravo, Zgombić & Partneri, 2007, str. 705 i na internet stranici www.vsrh.hr).

Nadalje, pravni stav da se visina imovinske štete na ime troškova tuđe njege i pomoći određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja u situaciji kad tužitelj nije predložio dokaze na okolnost da bi tako primljenu pomoć doista platio trećoj osobi zauzima i dosadašnja sudska praksa (Jednak pravni stav zauzima Županijski sud u Splitu Gžx-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev-747/00 od 26. studenog 2003.g.; odluka objavljena na internet stranici www.vsrh.hr i u Ivica Crnić, Zatezne kamate u slučaju naknade štete i iz odnosa osiguranja, Zagreb, Organizator, 2008, str. 14). Prema pravnom shvaćanju (objavljenom u Izboru 94/184) prihvaćenog na sjednici Građansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II/92) održanoj 15. lipnja 1992. kao kriterij za odmjeravanje naknade za besplatno pruženu pomoć i njegu uzima se i neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Za slučaj da takva osoba ne postoji, prepušteno je sudu da ovisno o visini naknade odluči prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. (Ivica Crnić, Odštetno pravo, Zgombić & Partneri, 2007, str. 537.). Jedak pravni stav zauzet je i u Vs, Rev-1318/02 od 15. listopada 2002.g., odluka internet stranici www.vsrh.hr

Dakle, prema pravnom shvaćanju sjednice Građansko-privrednog odjela Vrhovnog suda RH za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari potrebno je utvrditi neto cijenu sata rada osobe koja bi kroz utuženo razdoblje na području Splita, bila sposobna pružiti tužitelju konkretnu vrstu pomoći. Pružanje nemedicinske pomoći kakvu je tužitelj trebao bitno je slično uslugama kućne pomoćnice što znači da treba pribaviti podatke o neto cijeni rada takve osobe. Istina, nema zapreke da se takvi podaci pribave i od ustanova koje takvu vrstu pomoći pružaju trećima, međutim, u tom slučaju je potrebno razlučiti neto zaradu osobe koja pomoć pruža (jer je to visina štete na koju tužitelj ima pravo) od ostalih elemenata koji sudjeluju u formiranju cijene usluge koju ustanova naplaćuje od korisnika (zarada i troškovi ustanove), a za koje nema osnove priznati ih oštećeniju koji uslugu nije koristio. Ovakav pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu u odluci Gžx-1356/10 od 17. kolovoza 2012. Tužiteljica nije dostavila u spis podatak o prosječnoj mjesečnoj neto zaradi osobe koja u domu L. ili D. z. S. pruža usluge tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa, niti je predložila da sud pribavi taj podatak, a što je bila dužna sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a

Sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju cijena jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa (neto zarada osobe koja pomoć pruža, jer je to visina štete na koju tužiteljica ima pravo) iznosi 30,00 kn. Naime, cijena jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa zasigurno nije manja od 30,00 kn, a višu cijenu tužiteljica nije dokazala, što je dužan sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP.

Tužiteljici je bilo potrebno ukupno 325 sati tuđe njege i pomoći na način kako je to naprijed utvrđeno. Stoga je sud, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO u svezi s odredbom čl. 223. ZPP-a, dosudio tužitelju, na ime naknade tuđe njege i pomoći iznos od 9.750,00 kn (325 sati x 30 kn/h = 9.750,00 kn). Od tog iznosa potrebno je odbiti iznos od 2.700,00 kn koliko je tuženik tijekom ovog postupka platio tužiteljici na ime naknade imovinske štete tuđe njege i pomoći.

Stoga je tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći osnovan do iznosa od 7.050,00 kn zbog čega je sud na ime naknade tuđe njege i pomoći dosudio iznos od 7.050,00 kn, a odbio za iznos od 11.250,00 kn. 19. Odredbom čl. 12. st .1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine 115/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), dalje: ZOOUP, kao tad važećeg

materijalnog prava, propisano je da je odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili 2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Odredbe čl. 12. ZOOUP su lex specialis u odnosu na odredbe čl. 1101. i čl. 29. st. 1. ZOO koje su lex generalis. (Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu na sjednici građanskog odjela od 11. prosinca 2013.).

Kao što je naprijed navedeno predmetni trošak tuđe njege i pomoći predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja, sukladno odredbi čl. 12. ZOOUP, kao lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1101. ZOO-a, kao lex generalis, dospijeva u trenutku podnošenja pisanog zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od podnošenja tužbe.

Stoga sukladno odredbama čl. 12. ZOOUP u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od podnošenja tužbe. Međutim, tužiteljica je zatražila zatezne kamate od presuđenja pa je sud tako i dosudio, jer sud ne može iči preko postavljenog tužbenog zahtjeva. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

20. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. i IV. izreke presude.

21. U pogledu troškova liječenja sud je tužiteljici dosudio zatražene troškove liječenja u ukupnom iznosu od 3.275,00 kn, jer taj iznos proizlazi iz priloženih računa na str. 37.-41. spisa, a sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

Iznos od 2.387,05 kn koji je tuženik tijekom ovog postupka platio tužiteljici na ime troškova liječenja nije potrebno odbiti od dosuđenog iznosa iz razloga što je tuženik platio druge troškove liječenja nastale po drugim računima (str. 77. spisa). Prigovor tuženika da su dosuđeni troškovi neosnovani jer su nastali pregledima u privatnim klinikama neosnovan je u cijelosti. Naime tužiteljica je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila ozbiljne ozljede koje su zahtijevale adekvatno liječenje. S obzirom na općepoznate liste čekanja u našim bolnicama i specijaliziranim ustanovama normalno je i logično da je dio pregleda i terapije obavila u privatnim klinikama. Stoga sud smatra da su dosuđeni troškovi liječenja bili potrebni i opravdani pa ih je i dosudio.

22. Predmetni trošak liječenja predstavlja novčanu imovinsku štetu koja, sukladno odredbi čl. 12. ZOOUP, kao lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1101. ZOO-a, kao lex generalis, dospijeva u trenutku podnošenja pisanog zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od podnošenja tužbe.

Stoga sukladno odredbama čl. 12. ZOOUP u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP- a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja

teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju od 20. srpnja 2018. Za više zatraženo zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog računa do utuženja tužbeni zahtjev je neosnovan pa ga je u tom dijelu sud odbio. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

23. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki V. i VI. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP.

Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, što proizlazi iz Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne Novine 70/19), koji se u pogledu odredbi o trošku primjenjuje na postupke u tijeku.

Tužiteljica je uspjela samo sa 41,62% tužbenog zahtjeva, a tuženik je uspio sa 58,38 kn.

Tuženiku je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora na tužbu iznos od 2.500,00 kn, za zastupanje na 7 ročišta (26.02.19., 16.04.19., 08.09.19., 29.10.20., 28.01.21., 15.03.21., 08.06.21.), na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi u iznosu od po 2.500,00 kn, za zastupanje na jednom ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja (28.05.19.), što ukupno iznosi 20.500,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 5.125,00 na ime PDV-a tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 25.625,00 kn.

Međutim, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku je potrebno obistiniti 16,76% (razlika postotka uspjeha) troška, što iznosi 4.294,75 kn.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki VII. izreke presude.

U Splitu 6. rujna 2021.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun tužitelja

pun tuženog

u spis

Broj zapisa: eb2ff-3e183

Kontrolni broj: 06a98-f9e21-6dcc9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.