Poslovni broj: 8 UsI-1662/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja W. d.o.o. M.,., OIB: …, zastupanog po opunomoćeniku

I. Š., odvjetniku u S., , protiv tuženika

Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dodanu vrijednost, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 27. kolovoza 2021. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 06. rujna 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/19-01/251, URBROJ: 513-04-21-3 od 29 siječnja 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471- 02/19-01/251, URBROJ: 513-04-21-3 od 29 siječnja 2021. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je trgovačko društvo P. HR iz M. prodalo proizvodnu liniju za proizvodnju ekspandiranih iperforiranih profila Cematek društvu I. d.o.o. M. za cijenu (poreznu osnovicu) od … kuna i PDV (pretporez) u iznosu

od … kn, o čemu je izdalo račun br. 6/P/1, a da je na računu navedena napomena da roba ostaje u vlasništvu prodavatelja dok se ne izvrši plaćanje u cijelosti; da je društvo I. d.o.o. u svojim poslovnim knjigama proknjižilo primljeni račun br.

6/P/1; da I. d.o.o. nije koristilo pretporez po računu svog dobavljača P. HR,

za proizvodnu liniju, što je razvidno iz Prijave poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. 01.2016 do 31.01.2016. godine, koju činjenicu porezno tijelo nije utvrdilo; da je I. d.o.o. prodalo proizvodnu liniju tužitelju i izdalo mu račun br. 3-1-1 od 31. siječnja 2016. godine; da je društvo I. d.o.o. proknjižilo predmetni račun br. 3-1- 1 od 31. siječnja 2016. godine; da je tužitelj evidentirao predmetni račun br. 3-1-1 od 31. siječnja 2016. godine u Knjizi URA za 2016. godinu; da je tužitelj predmetnu proizvodnu liniju koristilo više od dvije godine radi obavljanja svoje gospodarske djelatnosti, da je nakon toga tu istu proizvodnu liniju prodalo trgovačkom društvu E.- O. d.o.o. iz BiH o čemu je izdalo račun br. 45-1-1 od 06. svibnja 2019. godine (isti predmet (roba) je kao izvoz oslobođena PDV-a prema članku 45. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost; da nije bilo nikakvih stvarnih ni pravnih prepreka da dobavljač I. d.o.o. M. proda predmetnu proizvodnu liniju tužitelju budući

da je dobavljač I. d.o.o. u cijelosti podmirio obvezu prema svom dobavljaču

P. HR po računu br. 6/P/1, koju činjenicu je porezno tijelo pogrešno utvrdilo. Naveo je da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to članak 30., 75., 79., 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost iz razloga navedenih u tužbi. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i da sud sam riješi ovu upravnu stvar na način da poništi porezno rješenje.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, navodeći kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D.,

KLASA: UP/I-471-02/16-01/353, URBROJ: 513-07-29-01-16-1 od 13. lipnja 2016. godine.

Navedenim poreznim rješenjem pod točkom I. tužitelju je za siječanj 2016. godine utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od …

kuna, obračunat po stopi od 25 % na poreznu osnovicu od … kuna. Točkom

II. naloženo mu je da uplati utvrđeni iznos poreza te da obračuna i uplati kamate od dana sastavljanja Zapisnika do dana uplate. Točkama III. do V. naloženo je da nakon da nakon uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, da porezno rješenje izvrši u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti, te je upozoren da će se naplata izvršiti ovrhom, ako ne izvrši uplate sukladno poreznom rješenju.

4. Na ročištu za raspravu održanom pred ovim sudom 27. kolovoza 2021. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja iskazao je da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva,

te je popisao trošak za sastav tužbe i pristupa na ročište, za svaku radnju u iznosu pod po … kuna.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 29. siječnja 2021. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih prijedloga za izvođenje dokaza.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju pravilno utvrđen manje obračunati PDV- a za mjesec siječanj 2016. godinu.

Sporno je da li je tužitelju pravilno osporen iskazani pretporez od …

kuna, obračunat na poreznu osnovicu od … kuna, po računu dobavljača

I. d.o.o. M., broj: 3-T-1 od 31. siječnja 2016. godine.

7. Člankom 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13, 148/13. i 153/13, dalje: ZPDV-st propisano je da je predmet oporezivanja isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav. Prema članku 8. stavak 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj:79/13 i 85/13, dalje: Pravilnik) isporuka u tuzemstvu postoji u slučaju kada isporučitelj daje primatelju gospodarsku vrijednost. Bitno obilježje oporezive isporuke je međusobna uzročna veza između isporuke i naknade.

Člankom 57. stavak 2. ZPDV-st propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58, 59, 60, 61 i 62. istog Zakona.

Člankom 58. stavak 1. ZPDV-st, propisano je da porezni obveznik ima pravo od poreza na dodanu vrijednost, koji je obvezan platiti, odbiti iznos pretporeza koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara i usluga koje su mu drugi poduzetnici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

Člankom 85. stavak 1. ZPDV-st propisano je da porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u prijavi poreza, dok prema članku 76. stavak 1. istog Zakona obračunani i prijavljeni PDV-a za obračunsko razdoblje porezni obveznik mora platiti do posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja iz članka 84. stavak 2. i 3. ovog Zakona.

Člankom 131. stavak 1. Pravilnika propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhu njegove gospodarske djelatnosti.

Člankom 133. stavak 1. Pravilnika propisano je da porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u obračunskom razdoblju u kojem je primljeno dobro ili izvršena usluga i primljen račun sa svim podacima iz članka 79.ZPDV-st.

8. Sukladno navedenim odredbama, primatelj računa nema pravo na odbitak pretporeza samo temeljem formalne činjenice da je primio račun na kojem je iskazan porez na dodanu vrijednost, jer sami računi dobavljača za kupljenu robu te činjenica da je dobavljač u sustavu PDV-a nisu dovoljne knjigovodstvene isprave što dokazuju tijek robe, kojeg se mora neupitno dokazati.

Iz zakonskih definicija pretporeza proizlazi da se pretporez može odbiti samo ako je ispostavljen račun propisanog sadržaja od strane poduzetnika koji je u sustavu

PDV-a te ako je račun vjerodostojna knjigovodstvena isprava koja nedvojbeno dokazuje da je isporuka zaista obavljena poduzetniku u radi obavljanja njegove gospodarske djelatnosti.

Dakle, tužitelj je sukladno navedenim odredbama pretporez mogao odbiti samo u slučaju ako su ispunjeni zakonom propisani uvjeti i to: da je isporuka predmetne proizvodne linije isporučena i da tužitelj istu koristi za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti.

9. Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo kod tužitelja izvršilo porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik dana 9. svibnja 2016. godine, protiv kojeg tužitelj nije izjavio prigovor, te je porezno tijelo donijelo predmetno porezno rješenje od 13. lipnja 2016. godine.

10. Nadalje prema stanju spisa je nesporno da je tužitelj u Knjizi URA za 2016. godinu evidentirao i proknjižio račun svog dobavljača I. d.o.o., broj: 3-T-1 od 31. siječnja 2016. godine (pa predmetnu proizvodnu liniju) koji je glasio na cijenu u iznosu od … kn (poreznu osnovicu) i PDV- st u iznosu od … kuna.

11. Također je nesporno da je tužiteljev dobavljač I. d.o.o. predmetnu

liniju kupio od svog dobavljača P. HR iz M., koji je društvu I. d.o.o. izdalo račun br. 6/P/1 koji je kod njega zaprimljen dana 31. prosinca 2015. godine. Prema napomeni stavljenoj na računu br. 6/P/1 proizvodna linija ostaje u vlasništvu prodavatelja sve dok kupac (I. d.o.o.) iznos cijene u cijelosti ne plati.

12. Porezno tijelo je tijekom nadzora uvidom u karticu dobavljača P. HR utvrdilo, da na dan 31. siječnja 2016. godine društvo I. d.o.o. nije izvršilo plaćanje predmetne proizvodne linije svom dobavljaču društvu P. HR, slijedom čega, sukladni sadržaju računa br. 6/P/1 (Napomeni), društvo I. d.o.o. nije

postalo vlasnik proizvodne linije pa ju nije moglo ni prodati tužitelju. Osporenim rješenjem tuženika navodi se da je očevidom utvrđeno da do isporuke proizvodne linije nije ni došlo, a da je navedeno potvrdio u razgovoru i direktor tužitelja.

13. Pregledom Zapisnika o nadzoru od 09. svibnja 2016. godine proizlazi da je porezno tijelo obavilo očevid u poslovnom prostoru tužitelja na adresi T. kojeg tužitelj koristi temeljem Ugovora o najmu od 01. kolovoza 2014. godine

utvrđeno da do isporuke navedene proizvodne linije nije ni došlo, a da je isto usmeno potvrdio i direktor tužitelja A. K., koji je Zapisnik o očevidu potpisao bez primjedbi na isti.

14. Slijedom navedenog, kako predmetna proizvodna linija nije bila isporučena tužitelju od strane njegovog dobavljača I. d.o.o (što je konstatirano u Zapisniku o očevidu od 09. svibnja 2016. godine), koje društvo nije ni moglo prodati i isporučiti proizvodnu liniju tužitelju budući da nije steklo vlasništvo proizvodne linije, porezno tijelo je zakonito tužitelju osporilo pravo na korištenje pretporeza po računu broj: 3-T-1 od 31. siječnja 2016. godine dobavljača I.d.o.o., kojeg je ovaj dobavljač tužitelju ispostavio za predmetnu proizvodnu liniju.

15. Sukladno navedenom budući da je iz iznijetog nesporno da kupljena proizvodna linija nije tužitelju bila isporučena u mjesecu siječnju 2016. godine i da ju tužitelj nije stoga ni mogao koristiti u gospodarske svrhe, tužitelj nije mogao u predmetnom obračunskom razdoblju - siječanj 2016. godine, odbiti pretporez po označenom računu dobavljača I. d.o.o.

Naime, prema članu 133. stavak 1. Pravilnika porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u obračunskom razdoblju u kojem je primljeno dobro ili izvršena usluga i primljen račun sa svim podacima iz članka 79.ZPDV-st. Stoga je tužitelj za obračunsko razdoblje siječanj 2016. godine, sukladno članku 85. stavak 1. ZPDV- st trebao sam utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je odgovarajućem obrascu a nakon toga obračunani i prijavljeni PDV-a platiti sukladno članku 86 stavak 1. ZPDV-st.

16. Tužitelj tužbom navodi da je je društvo I. d.o.o. dug prema svom dobavljaču P .HR podmirilo temeljem Ugovora o preuzimanju duga sklopljenog dana 30. travnja 2018. godine između P. HR (vjerovnik), I. d.o.o (dužnik) i

E. Č. d.o.o. (koji ugovor prilaže tužbi), međutim isto nije od utjecaja na

donošenje drugačije odluke, odnosno nije od utjecaja na ocjenu pravilnosti i zakonitosti poreznog rješenja i osporenog rješenja tuženika.

17. Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12,152/14 i 29/17; dalje: ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 06.rujna 2021. godine

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu,

u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, I. Š., S., , uz

zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 27. 8. i 06. 9. 2021.,

- u spis.