REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-4625/2020-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Owens i Houška d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., OIB 68289504926, Varaždin, P. Miškine 49, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate iznosa od 7.920,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-392/2018-6 od 18. listopada 2019., 3. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-392/2018-6 od 18. listopada 2019., u točki 1. izreke i u točki 3. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 5.821,87 kn.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-392/2018-6 od 18. listopada 2019. u točki 3. izreke u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,51 kn.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina poslovni broj Ovrv-4258/15 od 10. srpnja 2015. za iznos od 5.280,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.175,00 kn (točka 1. izreke), ukinut je navedeni platni nalog za trošak ovršnog postupka u iznosu od 112,50 i predvidivi ovršni trošak u iznosu od 818,75 kn i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka 2. izreke), te je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.821,87 kn na ime troškova parničnog postupka, dok je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,51 kn (točka 3. izreke).
2. Protiv točaka 1. i 3. izreke te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj je u bitnom naveo da su razlozi presude nejasni i proturječni. Prvostupanjski sud je najprije naveo da je tuženik vlasnik 20 prijamnika, pa s obzirom na to da mjesečna pristojba iznosi 80,00 kn, to ispada 1.600,00 kn mjesečno, odnosno za listopad, studeni i prosinac 2014. iznosi ukupno 4.800,00 kn, a nikako 5.280,00 kn koji iznos je izrekom dosuđen tužitelju. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo da je tuženik bio registriran kao vlasnik 38 prijamnika, pri čemu je 18 njih odjavio 1. prosinca 2014., a što ne proizlazi iz podataka u spisu. Naime, tuženik je bio vlasnik ukupno 20 prijamnika, a nakon što je njih 18 odjavio, preostala su 2 prijamnika. Ujedno, tuženik pobija odluku o trošku navodeći da je tužitelj uspio u sporu samo sa 67%, budući da je povukao tužbu za iznos od 2.640,00 kn, što sud nije uzeo u obzir. Predložio je ukinuti pobijanu odluku
3. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.
4. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19: dalje: ZPP) i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom RTV pristojbe za period od listopada do prosinca 2014. u ukupnom iznosu od 7.920,00 kn. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao osnovu i visinu potraživanja navodeći da se iz priložene dokumentacije ne vidi na temelju čega je tužitelj obračunao takav iznos pristojbe.
7. Tužitelj je podneskom od 9. studenog 2016. povukao tužbu za iznos od 2.640,00 kn, dok je ostao pri potraživanju iznosa od 5.280,00 kn. S obzirom na tuženikovo osporavanje osnove i visine tužbenog zahtjeva, tužitelj je dostavio u spis dokumentaciju u prilog osnovanosti svojih tvrdnji.
8. Odredbom čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10; dalje: ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je tužitelju plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. tog Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik 20 (aktivnih, neodjavljenih) prijamnika, te dodatnih 18 prijamnika koji su odjavljeni 1. prosinca 2014. Utužena tražbina odnosi na obveze za listopad, studeni i prosinac 2014., pa se stoga množenjem iznosa pristojbe s brojem prijamnika (20 prijamnika) dobije mjesečni iznos od 1.600,00 kn, odnosno ukupno za utužene mjesece 4.800,00 kn. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo da s obzirom na to da postoji obveza i dugovanje tuženika za utuženo razdoblje od 4.800,00 kn, te kako je u navedenom razdoblju tuženik bio u vlasništvu, odnosno posjedu još najmanje 18 aktivnih, neodjavljenih prijamnika za mjesece listopad i studeni 2014., to je u cijelosti ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.280,00 kn.
10. Zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilni i u skladu s dokazima u spisu.
11. Naime, suprotno tuženikovom žalbenom navodu, iz dokumentacije (obveznik plaćanja RTV pristojbe s listova 14. i 15. spisa) proizlazi da je tuženik bio vlasnik čak 38 prijamnika, da bi tek s 1. prosinca 2014. odjavio 18 prijamnika, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud. Drugim riječima, tuženik je u pogledu utuženih mjeseci-listopad i studeni 2014. bio evidentiran kao vlasnik 38 prijamnika, a tek od 1. prosinca 2014. kao vlasnik 20 prijamnika, budući da je tek tada odjavio 18 prijamnika. Stoga je jasno i matematički provjerljivo da je tuženik u obvezi za sva tri mjeseca po 1.600,00 kn (ukupno 4.800,00 kn), a za listopad i studeni 2014. još dodatni iznos za 18 prijamnika za svaki taj mjesec. Budući da je tužitelj zahtijevao za sva tri utužena mjeseca iznos od 5.280,00 kn, to mu je prvostupanjski sud pravilno dosudio cjelokupni taj iznos.
12. S obzirom na to da je za utuženo razdoblje nesporno tuženik evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbe, kao i da nije uspješno osporio osnovanost tužiteljevih tvrdnji i dostavljenu dokumentaciju, to je on u obvezi platiti tužitelju utuženo potraživanje u iznosu od 5.280,00 kn.
13. Neosnovano je i tuženikovo osporavanje troškova parničnog postupka. To iz razloga što je prvostupanjski sud cjelokupni trošak odmjerio uzevši u obzir smanjeni iznos tužbenog zahtjeva (iznos od 5.280,00 kn, a ne prvotno utuženi iznos od 7.920,00 kn).
14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je djelomično odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točki 1. izreke i u točki 3. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 5.821,87 kn.
15. S obzirom na to da tuženik nema pravnog interesa žaliti se protiv točke 3. izreke pobijane presude u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,51 kn, njegova je žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena i riješeno je kao u izreci rješenja (čl. 366. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 3. rujna 2021.
Sutkinja
Kamelija Parać,
v.r.
