Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 10 Povrv-36/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja T. Z. OPĆINE

P., P., OIB: …, kojeg zastupa

punomoćnik D. B., odvjetnik u Š., protiv tuženika

H. M. P. d.d., P., OIB: …, kojeg

zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Š., radi

isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 1. rujna 2021. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja I. M. uz punomoćnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika te nakon objave presude 3. rujna 2021. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. iz V., poslovni broj Ovrv-1203/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo

tuženiku H. M. P. d.d., P., OIB: …,

da tužitelju T. Z. OPĆINE P., P., OIB: …, namiri tražbinu u iznosu od 272.878,04 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 7.057,04 kn od 1. srpnja 2019.,

- na iznos od 42.171,00 kn od 15. srpnja 2019.,

- na iznos od 62.486,00 kn od 1. kolovoza 2019.,

- na iznos od 53.243,00 kn od 15. kolovoza 2019.,

- na iznos od 56.829,00 kn od 1. rujna 2019.,

- na iznos od 30.792,00 kn od 15. rujna 2019.,

- na iznos od 17.194,00 kn od 1. listopada 2019.,

- na iznos od 3.106,00 kn od 15. listopada 2019.,

pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 3.878,48 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. iz V., poslovni

broj Ovrv-1203/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri iznos od 82,50 kn na ime ovršnog troška sa zateznim kamatama kao i u dijelu u kojem zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice kao i ovršnog troška teku po stopi preko dosuđene iz točke I. ove presude; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 11.539,50 kn, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji se odnosi na parnični trošak u iznosu od 1.539,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 18. kolovoza 2020. podnio protiv tuženika javnom bilježniku M. G. iz Š. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 272.878,04 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 19. listopada 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1203/2020.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravodobno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti navodeći da je pregledom svojih poslovnih knjiga ustanovio da nema nikakvih evidentiranih dugovanja prema tužitelju. Na prednje okolnosti predložio je stranačko saslušanje.

3. Javni bilježnik je predmet proslijedio ovom sudu koji je u svom rješenju od 3. veljače 2021. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Očitujući se na prigovorne navode tuženika tužitelj u nastavku postupka ističe da su isti paušalni i bespredmetni obzirom tuženik nije podmirio dugovanje prema tužitelju s osnove boravišne pristojbe za 2019., a koju je uredno naplatio od svojih gostiju dok tvrdnje da nema evidentiranih dugovanja prema tužitelju tuženik ničim nije dokazao. Predlaže izvršiti uvid u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio još uz prijedlog za ovrhu i to karticu objekta iz sustava eVisitor za 2019. od 22. srpnja 2020. te karticu dužnika od 23. srpnja 2020.

5. U nastavku postupka tuženik je ostao pasivan. Tuženik se tako nije očitovao na prednje navode tužitelja kao ni dostavljenu dokumentaciju, a niti je, iako uredno pozvan, sudjelovao na ročištu na kojem je zaključeno raspravljanje.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu.

7. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Isplatu iznosa od 272.878,04 kn potražuje tužitelj od tuženika kao pružatelja usluge noćenja u svojim smještajnim objektima (M. h. i M. k.) s osnove turističke pristojbe koju je tuženik naplatio u 2019. godinu i to u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 15. listopada 2019.

10. Tuženik je osporio utuženo potraživanje navodeći da ono nije evidentirano u njegovim poslovnim knjigama.

11. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

12. Sukladno čl. 2. Zakona o turističkoj pristojbi (Narodne novine 52/19 – dalje ZTP), turistička pristojba je prihod turističkih zajednica. Čl. 4. ZTP je propisano je da se turistička pristojba plaća po svakom ostvarenom noćenju, u paušalnom iznosu ili na drugi način utvrđen ovim zakonom. Nadalje, čl. 9. ZTP je propisano da obveznici plaćanja pristojbe koji koriste uslugu noćenja u smještajnom objektu u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost plaćaju turističku pristojbu po svakom ostvarenom noćenju, a da se smještajnim objektom smatra svaki objekt u kojem usluge smještaja pružaju pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost sukladno posebnom propisu kojim se uređuje obavljanje ugostiteljske djelatnosti, prostori na kojima je sukladno tom propisu organizirano kampiranje izvan kampova za vrijeme održavanja sportskih, kulturno-umjetničkih i sličnih manifestacija, a da obveznici plaćanja pristojbe istu plaćaju pravnoj ili fizičkoj osobi s kojom su ugovorile pružanje usluge smještaja. Čl. 16. ZTP je propisano da pravna osoba i fizička osoba obrtnik koje pružaju usluge noćenja u smještajnom objektu i pružaju usluge noćenja na plovnom objektu nautičkog turizma naplaćuju turističku pristojbu istodobno s naplatom pružene usluge, a da su, sukladno čl. 17. ZTP, naplaćenu turističku pristojbu obvezne uplatiti na propisani račun svakog 1. i 15. u mjesecu za sva noćenja ostvarena u tom razdoblju, s rokom dospijeća od sedam dana, s tim da uplatnice za plaćanje turističke pristojbe preuzimaju iz sustava eVisitor. Prema čl. 19. ZTP turistička pristojba uplaćuje se na račun lokalne turističke zajednice utvrđen propisima o prihodima za financiranje drugih javnih potreba.

13. Tuženik nije osporio ispis iz informacijskog sustava za prijavu i odjavu turista eVisitor (list spisa 7 do 15) iz koje proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju pružio usluge noćenja u svojim smještajnim objektima (M. h. i M. k.). Obveza plaćanja pristojbe nastaje po ostvarenom noćenju, a ne njenim evidentiranjem u poslovne knjige, a tuženik je kao pružatelj usluga noćenja u smještajnom objektu u obvezi naplaćenu boravišnu pristojbu, koja je prihod turističkih zajednica, uplatiti na račun turističke zajednice. Budući tuženik nije posebno osporio visinu potraživanja kao ni sam obračun turističke pristojbe za 2019. godinu u ukupnom iznosu od 272.878,04 kn za koji tužitelj zadužuje tuženika prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja od 23. srpnja 2020. (list spisa 6), da je pristojbu za pružene usluge naplatio, a nije dokazao da ju je potom sukladno čl. 17. ZTP uplatio tužitelju, sud je ocijenio da je stranačko saslušanje predloženo po tuženiku suvišno te je primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZTP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a) u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 272.878,04 kn kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate, a sama odluka o zateznim kamatama donesena je temeljem odredbi čl. 29. ZOO-a i to po stopi koja ne vrijedi za trgovačke ugovore. Naime, na dosuđeni iznos s osnove naplaćene boravišne pristojbe sud tužitelju nije dosudio kamate koje se dosuđuju na odnose iz trgovačkih ugovora, kako je to zatraženo jer se u konkretnom slučaju radi o zakonskoj obvezi tuženika na uplatu naplaćene boravišne pristojbe, zbog čega je tužiteljev zahtjev za zateznu kamatu po stopi većoj od one dosuđene valjalo odbiti kao neosnovan.

14. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 3.960,98 kn, od čega iznos od 3.885,98

kn kao nastali trošak te iznos od 75,00 kn kao predvidivi trošak, kao osnovan tužitelju se priznaje trošak na ime nagrade javnom bilježniku u iznosu od 3.848,48 kn (sa PDV- om) sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 151/05, 8/11, 114/12) kao i za trošak dostave u iznosu od 30,00 kn, a potonje sukladno čl. 4. i 5. Pravilnika prema kojim odredbama javni bilježnik neposredno od ovrhovoditelja naplaćuje pripadajuću mu nagradu i naknadu troškova, a ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti od javnog bilježnika postupanje po njegovom prijedlogu sve dok ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove iz čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj: 97/01, 115/12, 120/15).

15. Nije tužitelju priznat PDV na priznati trošak javnobilježničke dostave koji iznosi 7,50 kn jer se na materijalni trošak isti ne obračunava kao ni predvidivi ovršni trošak u iznosu od 75,00 kn budući je tuženik pravodobno podnio prigovor pa tužitelju takav trošak i nije mogao nastati. Dakle, ukupno je tužitelju na ime ovršnog troška priznat iznos od 3.878,48 kn (u kojem dijelu je platni nalog održan na snazi), dok je za preostali iznos od 82,50 kn platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni ovršni trošak, koje teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, određena je sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-

a po nižoj stopi dok je za razliku zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku. Tužitelju je tako priznat trošak na ime sastava obrazloženog podneska od 12. veljače 2021. u iznosu od 5.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zatim za zastupanje na ročištu održanom 1. rujna 2021. u iznosu od 5.000,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 10.000,00 kn, a kojem iznosu valja nadodati i trošak od 1.539,50 kn (umjesto ukupno zatraženih 3.079,00 kn) na ime sudske pristojbe na presudu, sve sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018) i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 53/2019). Ukupno je stoga tužitelju na ime parničnih troškova priznat iznos od 11.539,50 kn.

17. Međutim, sud tužitelju nije priznao zatraženu razliku na ime pristojbe na presudu u iznosu od 1.539,50 kn dok je o troškovima ovršnog postupka sud odlučio u okviru platnog naloga.

U Zadru 3. rujna 2021.

Sudska savjetnica

Sutkinja Iva

Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz poziv na plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 3.079,00 kn

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.

Broj zapisa: eb2ff-2a9b1

Kontrolni broj: 0deb6-6eaec-53165

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA ZDUNIĆ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.