R. H.

O. S. U. S.

S.

P. broj: 87 P.-485/2014

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

R. J. E. Š. E. N. J. E.

O. sud u S., po sucu D. B., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. D., O., G. 11, L. A.

T., N., zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u O. društvu L.-V. & P. d.o.o. S., protiv tuženika H.-O. d.d., O.:, Z., C. ulica 6, zastupano po punomoćnicima,

Ž. O. i I. P., odvjetnicima u O. društvu O., P. & partneri

d.o.o., Z., radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 27. srpnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, Ž. V., odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika, I. G., odvjetničke vježbenice kod T. B., odvjetnice, 3. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 3.600,00 kn (tritisućešesto kuna) sa zateznom kamatom počam od dana 16. srpnja 2014. do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete u preostalom dijelu u iznosu od 11.400,00 kn (jedanaesttisućačetiristo kuna) a više od dosuđenog pod I. izreke.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti isplatiti tužitelju iznos od 80,00 kn (osamdeset kuna) s osnova tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom od dana presuđenja 3. rujna 2021. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva isplata zakonske zakonske kamate na dosuđeni iznos pod III. izreke od 16. srpnja 2014. do dana presuđenja 3. rujna 2021.

V. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu tuđe pomoći i njege te troška liječenja u preostalom dijelu u iznosu od 920,00 kn (devetstodvadeset kuna) više od dosuđenog pod III. izreke.

VI. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.017,68 kn (osamtisućasedamnaest kuna i šezdesetosam lipa), sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate, dok se u preostalom dijela zahtjeva za isplatu iznosa od 23.232,32 kn, više od dosuđenoga, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 32.880,00 kn (tridesetdvijetisućeosamstoosamdeset kuna) kao neosnovan

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 kn

Obrazloženje

1. T. M. D. je 16. srpnja 2014. podnio sudu tužbu protiv tuženika H.-O. d.d., radi naknade štete.

1.1. Tužitelj navodi u tužbi da je 24. lipnja 2013 došlo do prometne nezgode u T. koju je skrivio J. L. upravljajući vozilom marke V. G. reg.oznake S. 235-

V., osiguranim kod tuženika po polici broj. T. da je vozilom marke

R. reg.oznake Z. 394-F. nakon pretjecanja već bio u svojoj kolničkoj traci,

kada je u istu nepotrebnom paničnom reakcijom prešao osiguranik tuženika i uzrokovao sudar. T. prigode da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, odnosno, povrijeđeno mu je pravo osobnosti, pa imajući u vidu težinu ozljeda, jačinu i trajanje izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, straha, tegoba tijekom liječenja potražuje sveukupnu naknadu u iznosu od 24.000,00 kn te potražuje na ime tuđe njege i pomoći iznos od 1.000,00 kn te iznos od 10.000,00 kn na ime troškova liječenja sa pripadajućom zakonskom kamatom od presuđenja do isplate.

2. T. H.-O. d.d. u odgovoru na tužbu od 24. studenog 2014.

(list 26-31 spisa) priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za sve posljedice proizašle iz prometne nezgode te osporava osnov i visinu svih iznosa pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu koju tužitelj potražuje.

2.2. Tuženik navodi da se nezgoda dogodila na način da je tužitelj upravljajući vozilom reg.oznake Z. 394-F. vršio nepropisnu radnju pretjecanja N. vozila u fazi ulaska sa desne na lijevu voznu traku za vrijeme dok se vozač vozila reg.oznake S. 235-V., osiguranog kod tuženika, kretao svojom desnom prometnom trakom te je ugledavši vozilo iz suprotnog smjera koje je vršilo nepropisnu radnju pretjecanja, svojim vozilom se usmjerio u desno u namjeri da izbjegne sudar sa vozilom tužitelja, što je u daljnjoj vožnji dovelo do destabilizacije vozila i prelaska na lijevu voznu traku i posljedično do sudara dvaju vozila. U. prilog tome da ide i zapisnik o očevidu iz kojeg proizlazi da je kazneni postupak pokrenut protiv tužitelja.

2.3. Kako je nezgoda prouzročena pogonom dvaju vozila da se na isto primjenjuje čl. 1072. ZOO-a te tuženik ne odgovara po principu objektivne odgovornosti za štetu, već po principu krivnje te je tužitelj dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i da za prometnu nezgodu postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika (princip subjektivne odgovornosti).

2.4. U odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu, tuženik osporava pravni osnov sukladno čl. 19., čl. 1100.st.2., čl. 1046. Z.-a, obzirom da je tužitelj u predmetnoj nezgodi mogao pretrpjeti tek neznatnu povredu prava osobnosti, a osporava i njezinu visinu. N. da pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade tužitelj ostvaruje samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Iz medicinske dokumentacije da proizlazi da je tužitelju dan nakon nezgode postavljena dijagnoza natuke prsišta i ogrebotine na lijevom laktu radi kojih ozljeda je tužiteljevo liječenje trajalo jedan dan, nakon čega da se tužitelju više nikada nije javila potreba za provođenjem liječenja.

2.5. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva po svim kvalifikatornim okolnostima, drži da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti, no da je toliko neznatna da ne opravdava pravo na dosuđenje novčane naknade sukladno čl. 1100. Z.-a.

3. Tužitelj je podneskom od 19. srpnja 2017. (list 67-68 spisa) nakon izvršenog prometno tehničkog vještačenja po sudskom vještaku Vinku Ugrini, dipl.ing. smanjio tužbeni zahtjev za 50% potražujući iznos od 16.000,00 kn (neimovinska šteta 15.000,00 kn, tuđa njega i pomoć te trošak liječenja po 500,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 16. srpnja 2014. kao dana predaje tužbe sudu.

3.1. Tuženik nije iskazao protivljenje smanjenju tužbenog zahtjeva.

3.2. Zbog opisanog djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva sud je odlučio kao u izreci rješenja.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik P. splitsko- dalmatinske, P. postaje S. o očevidu, broj 511-12-31-03-K.-125/13 od 24. lipnja 2013. (list 4-6), otpusno pismo K. S., K. odjela za traumatologiju od

26. lipnja 2013. na ime M. D. (list 7 spisa), zapisnik Ž. državnog odvjetništva u S. o očevidu broj K.-D.-572/13 od 3. srpnja 2013. (list 8-10 spisa), pisano vještačenje sačinjeno po I. F., ing. stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, procjenu motora, motornih vozila i strojeva od 2. srpnja 2013. izrađeno po nalogu Ž. državnog odvjetništva u S. u predmetu K.- D..572/13 od 2. srpnja 2013. (list 11-21 spisa), spis O. suda u S.

P. broj: 87 P.-485/2014

poslovnog broja K-/14, izveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i strojarstvo, V. U., dipl.ing., prometno- tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila, N. K., dipl.ing., medicinskim vještačenjima po stalnom sudskom vještaku za ortopediju, D. T., dr.med., stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju D..med. Z. P., stalnom sudskom vještaku za psihijatriju D..prim.dr.sc. T. G., dr.med., stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr.med. J. Š., čitanjem pisanog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i strojarstvo, V. U., dipl.ing, zaprimljeno 5. srpnja 2017. (list 56-64 spisa), pisanog očitovanja sudskog vještaka V. U., dipl.ing. na primjedbe tuženika od 9. studenog 2017. (list 79-82 spisa), pisanog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila, N. K., dipl.ing, zaprimljeno 12. rujna 2018. (list 207-214

spisa), saslušanjem tužitelja M. D., svjedoka J. L., D. D.,

sudskog vještaka V. U. dipl.ing., sudskog vještaka N. K. dipl.ing.

5. T. M. D., u iskazu navodi da su se predmetne prilike on i supruga D. kretali iz pravca S. prema K. – prijelazu. T. da je

upravljao vozilom marke R., da su se kretali na dijelu T. i A. brzinom negdje od oko 70-80 km/h. U. jednom trenutku da je vidio da iz suprotnog pravca iz jedne okuke izlazi vozilo koje u tom trenutku, po njemu, gubi kontrolu i jednim dijelom prelazi na njegovu stranu, odnosno na prometnu traku u kojoj se kretao, zatim se vraća na svoju i ponovo gubi kontrolu, vraća se na tužiteljevu stranu, gdje se dešava udar. O. da je to vozilo primijetio negdje na udaljenosti 100-150m. T. da je poduzeo radnju kočenja kada je to vozilo ponovo, po drugi puta prešlo na njegovu stranu, a usprkos tužiteljevom kočenju da je došlo do udara. U. trenutku udara taj auto koji je dolazio iz suprotnog pravca, da je u cijelosti bio u tužiteljevoj prometnoj traci. N. da se ne sjećam najbolje svih pojedinosti nakon sudara, zna da je bio u šoku, vidio da je nešto sa njegovom suprugom, potom čuo da netko viče "auto će da gori", a nakon toga se sjeća da su ih stavili u kola hitne pomoći. O. njega i tog automobila koji je dolazio iz suprotnog pravca, da nije bio nikakav drugi automobil. N. da je cesta bila mokra, vrijeme vruće, ali negdje otprilike sat vremena prije no što se dogodila prometna nezgoda pala je kiša. K. je padala u trenutku prometne nezgode.

5.1. N. upit punomoćnika tužitelja, da li je u tom trenu pretjecao neko drugo vozilo, tužitelj odgovara da u tom trenutku nije pretjecao vozilo, da je vozilo pretjecao u mjestu E., da to pretjecanje nema nikakve veze s prometnom nezgodom.

6. S. D. D., supruga tužitelja, navodi da u pogledu predmetne prometne nezgode ne može ništa istaknuti, jer je u vrijeme nezgode spavala, a sve čega se sjeća je da je u jednom trenutku vidjela suprugovu ruku kako je budi i ništa drugo da nije vidjela. S. se da su je izvukli kroz slomljeni prozor automobila, polegli na zemlju i da je oko nje hodala jedna muška osoba koja je jaukala "jao što uradi", s tim da je suprug svo to vrijeme bio kraj nje.

7. S. J. L., iskazuje da je bio sudionik predmetne prometne

nezgode. N. da je upravljao vozilom V. G. iz pravca A. prema T., u

jednom trenutku, kada je izlazio iz desne okuke, vidio je ispred sebe vozilo čije se marke ne sjećam kako pretječe vozilo, ne sjećam se koje marke. N. da se tada

P. broj: 87 P.-485/2014

to vozilo koje je pretjecalo nalazilo na udaljenosti oko 200 m ispred njega. D. navodi da je u jednom trenutku počeo davati znakove blicanjem svjetala tom drugom vozilu da prestane to pretjecanje, a kada je vidio da to vozilo nije prestalo s pretjecanjem, poduzeo je radnju približavanja desnom rubu kolnika i kočio. U. tom trenutku, kada se primaknuo desnom rubu da je zahvatio pijesak uz desni rub kolnika, uslijed čega ga je okrenulo bočno, nakon čega je uslijedio udarac, a poslije čega se on više ne sjeća. N. da je prvo sljedeće čega se sjećao, nakon što se probudio iz nesvijesti, da se nalazio na suprotnoj traci izvan kolnika, na proširenju koje se nalazi uz cestu, ali uz rub proširenja koje se nalazi od trake kojom je vozio. S. vrijeme da je sa njim bila sestra S. L. i njegov, sada pok. ujak

N. L.. P. što je poduzeo nakon što se probudio iz nesvijesti je da je izašao iz vozila i krenuo na drugu stranu da vidi što mu se dogodilo sa sestrom. U jednom trenutku da ga je po sredini tijela nešto presjeklo, da je pao na pod, imao je prijelom zdjelice. N. da mu nije ništa poznato za dva automobila koja su dolazila iz suprotnog pravca, nije mu poznato ni što se dogodilo s autom koje je pretjecalo i s autom koje je pretjecano, kao i njihovim vozačima. D. navodi da je bilo ljeto, negdje oko 6 sati popodne, cesta bila suha, vidljivost dobra, vrijeme sunčano. O. da je upravljao brzinom oko 70 km/h.

7.1. N. upit zamjenika punomoćnika tužitelja svjedoku, da li je već prije negdje davao svoj iskaz povodom te prometne nezgode, svjedok odgovara da je svoj iskaz već davao pred O. građanskim sudom u Z.. N. daljnji upit istoga,

kakva je cesta prije zavoja iz kojeg je svjedok izašao, svjedok odgovara da je prije ovoga desnog zavoja cesta bila ravna, a da nakon tog zavoja iz kojeg je on izašao koji je inače nepregledan jer se u zavoju nalazi brdo od kojeg je smanjena vidljivost, cesta pruža pravac, koji iz njegovog pravca, penje se uzbrdo, dok je iz suprotnog pravca nizbrdica. N. upit istoga, da li je u traci kojom je vozio svjedok, bio ispred svjedoka neki drugi automobil, svjedok odgovara da u njegovoj traci ispred njega nije bio niti jedan drugi automobil, već su dolazila ta dva automobila. N. upit zamjenika punomoćnika tužitelja, u trenutku kada je svjedok spazio auto koji dolazi iz suprotnog pravca i koji je pretjecao drugi auto i u trenutku kada je svjedok počeo s blicanjem, gdje se nalazio auto koje je pretjecao, svjedok odgovara da je taj auto u tom trenutku započeo s pretjecanjem i da se nalazio iza tog automobila kojeg je imao namjeru pretjecati i to u svojoj traci. N. daljnji upit istoga, da li je ostalo tragova kočenja od svjedokovog automobila, svjedok odgovara da ne zna to točno, da je počeo kočiti, da ga je taj pijesak vjerojatno odnio.

8. Č. pisanog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i strojarstvo, V. U., dipl.ing. od 5. srpnja 2017. proizlazi da je vještak mišljenja da se prometna nesreća, prema podacima u spisu i materijalnim tragovima, dogodila na način da se od pravca zapada prema istoku, ili od T. prema graničnom prijelazu K. kretao osobni automobil R. M., da

na dijelu gdje je cesta u pravcu vozač automobila R. M. vrši pretjecanje automobila ispred sebe. K. je automobil R. na lijevoj prometnoj traci, iz suprotnog smjera nailazi automobil V. G.. K. vozač automobila V. vidi automobil R. na svojoj prometnoj traci, on instinktivno, nagonski i panično reagira na volan i kočnicu, gdje skreće automobil udesno i poduzima kočenje, a kod takvog reagiranja vozača automobila V., dolazi do sraza na način da automobil V.

P. broj: 87 P.-485/2014

prednjim desnim kotačem udara u betonski rubnjak od kojeg se odbija ulijevo i zanosi po kolniku te ide prema lijevoj strani kolnika. K. vozač automobila R. vidi automobil V. koji se zanosi po koliku, on reagira na volan, skreće automobil udesno i poduzima kočenje. K. takvog reagiranja, dolazi do kočenja automobila, a iz sudara između automobila R. i automobila V., na način da automobil R. udara s prednjim desnim dijelom u prednju desnu bočnu stranu automobila V.. N. sraza, automobil V. biva izbačen sa kolnika, a automobil R. se giba prema naprijed i zanosi ulijevo.

8.1. V. je mišljenja, da je vozač automobila V. reagirao na kočnicu laganim kočenjem i zadržao pravac kretanja, da je mogao je proći bez kontakta sa automobilom R.. M. sraza da je na završetku tragova kočenja automobila

R., na svojoj desnoj prometnoj traci.

A. V. da se pred nesreću giba brzinom oko 98,6 km/h, a u mjestu sraza ima naletnu brzinu oko 62,7 km/h,

A. R. pred nesreću giba se brzinom oko 95,5 km/h, a u mjestu sraza ima naletnu brzinu oko 80,5 km/h.

O. trenutka kada vozač automobila V. reagira na volan i kočnicu, automobil bi se zaustavio do mjesta sraza da se giba brzinom oko 89 km/h ili bilo kojom manjom od te.

A. bi vozač automobila R. reagirao na kočnicu istovremeno kada vozač automobila V. reagira na volan i kočnicu, automobil bi se zaustavio do mjesta sraza da se giba brzinom oko 89,2 km/h ili bilo kojom manjom od te.

O. trenutka kada vozač automobila R. reagira na volan i kočnicu, automobil bi se u kočenju zaustavio do mjesta sraza da se giba brzinom oko 65,2 km/h ili bilo kojom manjom od te.

9. T. u podnesku od 19. srpnja 2017. (list 67-68 spisa) navodi da nema prigovora niti primjedbi na vještačenje. I. prostorno vremenske dinamika načina nastanka predmetne prometne nesreće od strane vještaka da proizlazi zaključak kako su oba sudionika nesreće, tužitelj i osiguranik tuženika pridonijeli nesreći u stupnju od po 50%.

10. S. sudski vještak za cestovni promet i strojarstvo, V. U.,

dipl.ing. u pisanom očitovanju na primjedbe tuženika od 9. studenog 2017. navodi da t očna dužina tragova zanošenja iznosi 31,70 m gledano od početka istih do mjesta sraza, a brzina vozila tuženika pred nesreću i zanošenje je oko 94 km/h ili 26,1 m/s. D. vještak navodi, da putanja kretanja automobila V. ukazuje da je vozač reagirao na volan dva puta i to najprije udesno, a nakon toga ulijevo, nakon čega se automobil destabilizira i zanosi, a vozač nema kontrolu nad automobilom.

10.1. N. pitanje, kakva je reakcija prosječnog vozača kada vidi da mu u susret dolazi vozilo po njegovoj strani kolnika, odnosno kako je moguće u toj situaciji izbjeći sudar, vještak U. navodi da, kada vozač vozilo vidi na svojoj strani da mu dolazi ususret, za očekivati je da instinktivno reagira na volan u suprotnu stranu odakle mu dolazi opasnost, ali da to ne može biti pravilo, jer svatko reagira posebno. N. pitanje koji od vozača je prije započeo sa svojom radnjom izbjegavanja sudara i koliko to vremenski iznosi, vještak odgovara da je vozač V. ranije reagirao na volan bježeći udesno, prije nego što vozač automobila R., skretanjem udesno i reagiranjem na kočnicu. N. pitanje da li bi osiguranik tuženika imao potrebe skretati u desno, da se vozilo tužitelja kretalo svojom polovicom kolnika, vještak je mišljenja da je

P. broj: 87 P.-485/2014

vozač tuženika mogao proći pored vozila tužitelja bez sraza, jer je cesta u pravcu i tada nema potrebe skretati u desno. D., da je prema zapisniku o očevidu na mjestu nesreće cesta u pravcu oko 600 m, što znači da se na toj udaljenosti vozači mogu uočiti. N. pitanje da li je u trenutku kada je osiguranik tuženika započeo skretanje u desno prema desnom rubu kolnika, tužitelj bio u njegovoj prometnoj traci, vještak navodi da je iz dinamike odvijanja prometne nesreće zaključiti da je vozilo tužitelja bilo na lijevoj prometnoj traci koja pripada vozilu tuženika kada vozač tuženika reagira na volan skretanjem u desno.

10.2. U. usmenom iznošenju dopunskog nalaza od 17. svibnja 2018. vještak U. na upit zamjenice punomoćnika tuženika, da li je reakcija osiguranika tuženika izazvana radnjom tužitelja i da li je ta reakcija bila primjerena, odgovara da se to pitanje može postaviti vještaku psihijatru.N. daljnji upit, je li tužitelj prije nego je krenuo sa svojom radnjom pretjecanja mogao vidjeti nadolazeće vozilo osiguranika tuženika te da li je mogao izbjeći nezgodu da je odustao od pretjecanja, vještak odgovara da je na navedeno pitanje odgovorio u svom pisanom vještačenju, da je na tom mjestu preglednost 600 m i da ga je mogao vidjeti na toj udaljenosti te da je imao dovoljno vremena napraviti tu radnju. K. da je mogao odustati od pretjecanja.

N. daljnji upit, koji od vozača je započeo prvi s radnjom izbjegavanja sudara i koliko to vremenski iznosi, vještak odgovara da je vozilo V. udaljeno od mjesta sraza 2,52 sekunde, dok je automobil R. udaljen od mjesta sraza 1,55 sekunde, da je to također navedeno u pisanom vještačenju. V. navodi da je vozilo V. počelo ranije reagirati u odnosu na vozilo R. i to jednu sekundu ranije. N. upit, da li je u trenutku kad je osiguranik tuženika započeo skretanje u desno prema desnom kolniku, tužitelj bio u njegovoj prometnoj traci, vještak odgovara da se to vidi u planu broj 7 i 8, da se iz tog plana vidi gdje je bio tužitelj i osiguranik tuženika to obojeno u žuto.

11. Č. pisanog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila, N. K., dipl.ing, zaprimljeno 12. rujna 2018. proizlazi zaključak vještaka:

-da se mjesto prometne nezgode nalazi na državnoj cesti 220 u mjestu T. na 12 km+250 m,

-neposredno prije sraza, osobno vozilo R. M. S. reg.oznake Z. 394-F. se kreće iz pravca zapada u pravcu istoka u fazi pretjecanja sjevernom prometnom trakom i neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja kreće se brzinom od 98,56 km/h ili 27,3 m/s.

-vremenski gledano 1,53 sekunde prije mjesta samog sraza, odnosno 40,8 m prije mjesta sraza, a kada se vozilo R. nalazilo u potpunosti položeno na sjevernom prometnom traku sa svojim desnim dijelom položen uz središnju isprekidanu crtu, vozač vozila R. poduzima intenzivno kočenje i otklon volanom u desno u cilju izbjegavanja naleta na osobno vozilo V. G. koje je bilo u fazi zanošenja sjevernim prometnim trakom.

-iz pravca istoka u pravcu zapada sjevernim prometnim trakom neposredno prije sraza kreće se vozilo V. G. brzinom od 95,2 km/h ili 26,37 m/s.

-vremenski gledano 2,57 sekundi prije samog sraza, ili kada je vozilo V. bilo udaljeno oko 57 m od mjesta sraza, vozač tog vozila poduzima otklon volanom u desno, jer uočava osobno vozilo R. na svom sjevernom prometnom traku u fazi pretjecanja, a kada je međusobna udaljenost između vozila iznosila 126 m,

P. broj: 87 P.-485/2014

-obzirom na kinematiku gibanja sudionika neposredno prije samog sraza, vozač vozila V. mogao je nastaviti kretanje sjevernim prometnim trakom i uz blago prikočivanje te vraćanje osobnog vozila R. na južni prometni trak, nezgoda bi se izbjegla,

-reakcija vozača vozila V. na pojavnost vozila R. na svom pravcu kretanja bila je instinktivna, ali ne i opravdana, jer se blagim prikočivanjem i nastavljanjem gibanja svojim sjevernim prometnim trakom te u isto vrijeme vraćanjem vozila R. na južni prometni trak nesreća mogla izbjeći,

-na udaljenosti od oko 57 m prije mjesta naleta, a gde se nalazilo vozilo V., kada je vozač istog poduzeo intenzivno kočenje, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 m/s do mjesta naleta zaustavio bi se da se giba brzinom od 79,57 km/h ili 22,04 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene.

12. S., sudski vještak N. K., dipl.ing. navodi da je i z nalaza i mišljenja razvidno da se neposredno prije sraza, osobno vozilo R. kretalo sjevernom prometnom trakom iz pravca zapada u pravcu istoka i u trenutku poduzimanja intenzivnog kočenja i otklona volana u desno kretalo se brzinom od oko 98,56 km/h ili 27,3m/s.

P. tragovima intenzivnog kočenja zabilježenim na južnom prometnom traku nesporno je da je vozilo R., vremenski gledano 1,53 sekundi prije sraza, odnosno 40,8 m prije sraza, bilo u potpunosti položeno na sjevernom prometnom traku u fazi pretjecanja.

I. suprotnog smjera, dakle iz pravca istoka u pravcu zapada, kretalo se osobno vozilo V. G. svojim sjevernim prometnim trakom i neposredno prije reakcije otklona volana udesno kretalo se brzinom od oko 95,2 km/h ili 26,37m/s. N. udaljenosti od oko 57 m prije mjesta sraza vozač vozila V. napravio je otklon volana udesno, jer je vidio vozilo R. u fazi pretjecanja u potpunosti položenog na svojoj sjevernoj prometnoj traci. N. otklona volana udesno, uslijedio je kontakt sa rubnikom izvan sjevernog ruba kolnika i zanošenje vozila V. ulijevo do mjesta sraza. N. da je reakcija vozača vozila V. bila instinktivna, jer je uočio vozilo R. u fazi pretjecanja na svom sjevernom prometnom traku. K. gledano, da vozač vozila V. nije radio to volanom udesno, već da je prikočio, omogućio bi vraćanje vozila R. na njegov južni prometni trak, nakon čega bi V. prošao sjevernim prometnim trakom i na taj način sraz bi se izbjegao. V. vozila V., u trenutku kada je uočio vozilo R. u fazi pretjecanja na svom prometnom traku, da nije mogao procijeniti njegovu brzinu kretanja, a sudionici su se međusobno mogli jasno uočiti.

12.1. N. upit suda vještaku, da li mu je moguće odrediti, u trenutku kada se tužitelj nalazi u fazi pretjecanja, dakle u sjevernoj prometnoj traci i vidi nailazak vozila V. koji mu nailazi u toj prometnoj traci iz suprotnog smjera, neku njegovu radnju u mogućem izbjegavanju sraza vozila, vještak odgovara da su oba sudionika prometne nesreće reagirala instinktivno, što je potpuno vidljivo iz njihovih tragova, odnosno vozilo R. je reagirao otklonom volana u desno i intenzivnim kočenjem što je nesporno i to da jasno dokazuju tragovi intenzivnog kočenja na južnoj prometnoj traci, a sve sa ciljem da izbjegne sraz sa vozilom V. koje se kretalo svojom sjevernom prometnom trakom i dolazilo njemu u susret. U. isto vrijeme da je vozač vozila V. napravio, također instinktivnu reakciju, jedinu moguću, a to je pokušaj izlaska sa sjevernog prometnog traka otklonom volana u desno. N. južni prometni

P. broj: 87 P.-485/2014

trak, vozač vozila V. nije mogao, jer su se istim kretala vozila koje je vozilo R. pretjecalo. I. reakcije vozača da nisu smislene reakcije i teško i gotovo nikako ih nije moguće predvidjeti.

12.2. N. pitanje zamjenice punomoćnika tuženika, da li bi došlo do prometne nesreće da tužitelj nije upravljao vozilo pretjecajnim trakom, vještak odgovara sa „ne.” N. daljnji upit iste, je li prva reakcija bila reakcija vozača vozila V. ili vozila R., vještak odgovara da je približno jednu sekundu prije reagirao vozač vozila V. otklonom volana udesno. N. daljnji upit iste, je li reakcija osiguranika tuženika, obzirom na to što je vještak naveo, bila jedina moguća reakcija te prilike u smislu otklona volana udesno, obzirom da osiguranik tuženika kao što je vještak naveo, nije bio u mogućnosti procijeniti brzinu vozila tužitelja koji vozi u istom kolničkom traku i dolazi u susret, vještak odgovara da je to analizirao u nalazu i mišljenju i dopuni nalaza i mišljenja, a na pitanje da li bi to bila jedina moguća reakcija vozača V., da nije reagirao otklonom volana udesno, jer je to bila instinktivna reakcija koju ne možemo predvidjeti i nije smislena, u tom trenutku da nije tako reagirao, mogao je prikočiti i pustiti vozilo R. da se vrati u svoj prometni trak. O. radnje, kao što su skretanje na južni prometni trak bi ga odvelo također u sraz i prema tome je vozač V. dobro reagirao. P. brzini kretanja od oko 95 km/h sa vozilom koje mu dolazi u susret, gotovo je nemoguće da izbjegne kontakt desnim kotačima sa betonskim rubnikom izvan sjevernog ruba kolnika uz reakciju volana udesno.

13. S. sudski vještak za ortopediju, dr. D. T., u usmenom izlaganju nalaza vještačenja navodi da je pregledala sudski spis u kojem se nalazi jedan nalaz i to otpusno pismo sa kirurgije, da je tužitelj 24. lipnja 2013. doživio prometnu nezgodu kao vozač osobnog automobila, tu večer primljen na K. odjel za traumatologiju gdje je boravio od 25.lipnja do 26.lipnja 2013., da je primljen je zbog udarca u predjelu prsišta i trbuha te ogrebotine i udarne rane u području lijevog lakta, pri dolasku je bio dobrog stanja, ali se žalio na bolove u lijevoj strani prsišta gdje je bio vidljiv kontuzijski biljeg te je imao bolove u području, lijevog dijela abdomena i zdjelice, a na lijevom laktu je bila oguljotina i udarne rane, napravljen je i M. koji nije pokazao nekih unutarnjih ozljeda, niti prijeloma, zbog toga da je tužitelj pušten kući sutradan, ali je i dalje osjećao bolove u području lijevog kuka. M. je da je tužitelj doživio lakše tjelesne ozljede koje nisu dovele do umanjenja životnih aktivnosti, trpio je bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg još pet dana i slabog s obzirom na vrstu ozljede tri tjedna. N. da nema. T. njega i pomoć da je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice kao pomoć kod osobne higijene i za vrijeme trpljenja bolova osobito kod pokretljivosti, a trajala je prvih pet dana po jedan sat dnevno.

13.1. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika, da li je tužitelju trebalo neko daljnje liječenje nakon inicijalnog pregleda u K. S., vještakinjTripalo odgovara sa „ne.”

13.2. U. dopunskom izlaganju u odnosu na prigovore tuženika i tužitelja, vještakinja T. je ostala pri procjeni koju je dala u vještačenju. V. koja je tuženik priložio, da se ne mogu nikako usporediti niti u jednom dijelu sa vještačenjem o ozljedama tužitelja iz štetnog događaja. T. da je primljen u bolnicu, što jednim dijelom dokazuje o težini ozljeda, npr. radi se o udarcu u području prsnog koša koji je ostavio biljeg i zbog kojeg je teško disao, a najviše iz tog razloga je ostavljen u

P. broj: 87 P.-485/2014

bolnici, jer iza takvih bolova stoje i veće tegobe npr. bolovi kod udisaja i izdisaja te pokreta tijela. T. je imao udarac u području zdjelice i kuka, a takvi udarci ostavljaju i veće bolove koje je navela. T. što tužitelj nije odlazio kasnije na kontrole i preglede ne znači da nije trpio bolove. I. da zna da ti bolovi traju duže nego što je očekivao tuženik. N. se iza tih bolova kriju prijelomi rebara koji se ne moraju vidjeti na R. nalazima. P. da je tužitelj, upravo trpio takve bolove i ležao kod kuće, kako bi se oni smirili.

13.3. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika u čemu se očituje potreba za tuđom pomoći i njegom u omjeru u kojem je to sudski vještak procijenio s obzirom kako tužitelju nije utvrđena ograničena pokretljivost, a kod istog nije bila učinjena ni imobilizacija, vještakinja odgovara da kod takve vrste ozljeda i nema imobilizacije, nego je imobilizacija samo ležanje jer se radi o ozljedi trupa dakle prsnog koša i zdjelice, a kako je tužitelju preporučeno mirovanje jer je kod takvih ozljeda to jedino ležanje i kako je opisan broj dana bolova to se uklapa sa potrebnom tuđe njege i pomoći kada je potrebno vršiti higijenu, a kako se nije mogao zbog tih bolova savijati i slobodno kretati, onda je bilo potrebno jedan sat, tri tjedna. N. daljnji upit, obzirom da je tužitelju kod inicijalne medicinske obrade bila preporučena kontrola, a isti se nije javljao za daljnje liječenje, postoji li mogućnost da on tegobe koje su izrečene u nalazu i mišljenju tj. bolove nije osjećao u tolikoj mjeri, vještak odgovara da se na početku kod nekih pacijenata mora uzeti u obzir i da ne žele odlaziti na preglede nego tegobe rješavaju mirovanjem, pijenjem analgetika, pa je to uzela u obzir. N. upit iste, da li je vještak klinički pregledao tužitelja prilikom izrade vještačenja, vještak odgovara da nije pregledala tužitelja prilikom davanja nalaza i mišljenja i nije izvršila klinički pregled istog. N. daljnji upit, o kakvoj se ozljedi radi obzirom na 27 dana bolova, vještak odgovara da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi.

14. S. sudski vještak za ortopediju i traumatologiju D..med. Z. P., u usmenom izlaganju nalaza vještačenja navodi da je pregledao medicinsku dokumentaciju, vještačenje dr. T., podnesak tuženika kojim se prigovara procjeni duljine trajanja i procjeni jačine bolova. N. da već činjenica da je tužitelj hospitaliziran nakon ozljede govori dovoljno, da se zna da udarci u prsni koš mogu rezultirati različitim problemima počevši od teškog disanja, mogućeg izljeva u prsni koš, a također i komplikacije od strane srca što je nedavno bio primjer kod jednog sportaša koji je od udara u prsni koš umro. P. u bolnici je iniciran iz saznanja o mogućim komplikacijama, ali sama obrada M. pokazuje da se razmišljalo upravo o mogućim ozbiljnim komplikacijama. S. udarac u prsni koš da rezultira dužim bolovima različitog intenziteta, bez obzira što eventualno nije došlo do koštanih elemenata. I. dugogodišnjeg iskustava s takvim pacijentima izjavljuje da je dana procjena u vještačenju dr. T. adekvatna i u cijelosti se slažem s njom. O. toga, je li se tužitelj javljao na kontrolu da uopće nije važno, za pretpostaviti je da mu je bilo stanje bolje, pa nije imao potrebe za daljnje liječenje. S. je s nalazom i mišljenjem vještaka dr. T. u vezi pomoći i njege tuđe.

14.1. T. je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, navodeći da vještak nije izvršio klinički pregled tužitelja te uopćeno donio strah u odnosu na tužitelja. V. da je istaknuo u usmenom nalazu kako se sekundarni strah očituje kao strah za vlastito izlječenje. O. da se strah kao takav ne može povezati sa strahom od vožnje ili buduće neizvjesnosti, ukazuje sudu kako se takvi dani ne mogu

P. broj: 87 P.-485/2014

zbrojiti te kako sekundarni strah u tužitelja može trajati najdulje koliko traju bolovi, odnosno do stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja.

15. S. sudski vještak za psihijatriju, D..prim.dr.sc. T. G., u usmenom izlaganju nalaza vještačenja navodi da je pregledao sudski spis, pozorno poslušao neposredno iznijeto vještačenje dr. T. te je mišljenja da se kod tužitelja, ispoljio primarni strah, egzistencijalni strah i to u trajanju od nekoliko sekundi koje je vrijeme proteklo od početka stradavanja do završetka stradavanja tj. svijesti tužitelja o životnoj ugroženosti, pa do završetka stradavanja i sačuvanja života. S. strah, temeljen najviše na procjeni bolova, da se mogao u jakom intenzitetu ispoljiti u trajanju jednog do dva dana, u srednjem intenzitetu u narednih sedam dana te sljedeća četiri tjedna u blažem intenzitetu. O. na razumljivu pojavnost straha u predmetnoj nesreći, drži da je povreda prava osobnosti na psihičko zdravlje bilo i to privremenih obilježja te nije ostavilo trajnih posljedica.

15.1. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika, na što se odnosi primarni, a na što sekundarni strah, vještak G. odgovara da je primarni strah vezan uz strah za vlastiti život tj. egzistencijalni, a sekundarni strah se temelji na zabrinutost za ishod liječenja nastalih ozljeda, odnosno na procjeni, bolova. N. upit iste, obzirom da je sekundarni strah trajao sedam dana, smatra li da je bilo potrebno da se tužitelj u tom vremenu javi, liječniku, bilo koje prakse, ako je u strahu za isto, obzirom da piše na inicijalnom nalazu „kontrola kirurga po potrebi”, vještak odgovara da je pitanje hipotetski postavljeno i na njega ne može odgovoriti, jer je pitanje straha i pitanje isključivo subjektivnih doživljaja, kako intenziteta tog straha tako i promišljanja, da li se uopće negdje javiti za pomoć. N. upit iste, obzirom da se radi o kategoriji straha kao subjektivnom karakteru, je li moguće da tužitelj takav strah nije doživio, obzirom da nema dokumentacije u spisu, vještak odgovara iskustvenim promišljanjem da je nemoguće da u ovakvoj situaciji bilo koji čovjek ne doživi strah, a pogotovo kada trpi bolove.

15.2. U. dopunskom usmenom izlaganju nalaza, stalni sudski vještak za psihijatriju, D..prim.dr.sc. T. G., navodi da se upoznao s mišljenjem vještaka ortopeda D..med. Z. P., koje je potvrdilo mišljenje dr. D.

T. te ostaje pri psihijatrijskoj ocjeni koju je prethodno dao.

15.3. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika, kako je moguće obzirom da je trajanje bolova traumatolog procijenio na 27 dana, a sekundarni strah se po definiciji, što je potvrdio sudski vještak, očituje u strahu za ishod liječenja, da je tužitelj je nakon što se izliječio i dalje osjećao strah za svoje izlječenje, vještak je odgovorio: „E. reakcija straha u ovakvim slučajevima se klinički iskustveno, a i temeljem temeljne ljudske psihologije, uvijek određuje nešto više od vremenskog određenja trajanja boli iz razloga što čovjek emocionalnu reakciju straha anticipira u mogućem ponavljaju smetnji ne znajući kako će se sve skupa odigrati.

N. upit vještaku je li pregledao tužitelja, vještak je odgovorio da nije izvršio klinički pregled tužitelja, već da je svoje mišljenje dao iskustveno.

16. S. sudski vještak za psihijatriju dr.med. J. Š. u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja navodi da je tužitelj 24. lipnja 2013. bio ozlijeđen kao

P. broj: 87 P.-485/2014

vozač u prometnoj nesreći, u trenutku ozljeđivanja doživio je primarni strah jakog intenziteta u trajanju od pet minuta, budući je bio u strahu od gubitka vlastitog života. N. njega da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao jedan dan, srednjeg intenziteta koji je trajao pet dana i slabog intenziteta koji je trajao tri tjedna za vrijeme trpljenja bolova i liječenja a u tom vremenu, odnosno kroz najduže četiri tjedna, a ujedno u prosjeku i traju simptomi osobe koja doživi takav psihotjelesni stres koji se naziva akutnom stresnom reakcijom. S. strahovi da predstavljaju povredu duševnog integriteta, no u predmetnom slučaju, osim strahova, tužitelj da nije imao težih trajnijih, niti zabilježenih psihičkih posljedica nesreće.

16.1. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika, u čemu se očituje sekundarni strah, vještakinja Š. odgovara da se sekundarni strah očituje u strahu od posljedica liječenja i strahu koji prati bolove, jer je tijelo jedna psihotjelesna cjelina te se boli i strah događaju paralelno i ne mogu se razdvojeno sagledavati. T. strah stručno se naziva anksioznost, ali za potrebe suda se koristi izraz strah, koji je razumljiv. N. daljnji upit, obzirom da tužitelj ima samo prvi inicijalni nalaz te nema daljnje medicinske dokumentacije u pogledu liječenja, je li moguće da tužitelj nije osjećao strah, vještakinja odgovara da je psihijatrijsko vještačenje u ovom slučaju straha, odnosno anksioznosti vezano isključivo uz bolove tužitelja, u odnosu na vještačenje dr. T.. N. daljnji upit, da li je vještakinja izvršila klinički pregled tužitelja, vještakinja odgovara sa „ne”, navodeći da nije bilo potrebe, da je imala dovoljno podataka od e vještakinje ortopeda, da strah veže uz bolove, a isto u trajanju nije prešlo trajanje akutne stresne reakcije, koja je uobičajena nakon ovakve vrste.

17. U. pogledu pisanog vještačenja I. F., ing. stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, procjenu motora, motornih vozila i strojeva od 2. srpnja 2013. izrađenog po nalogu Ž. državnog odvjetništva u S. u predmetu

K.-D..572/13 od 2. srpnja 2013. naglasiti je da je to vještačenje izrađeno za potrebe tog državnog odvjetništva, izvan sudskog postupka, a ne po rješenju i preciziranom nalogu suda u ovom postupku, niti je sačinjeno na glavnoj raspravi, pa stoga nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza za potrebe predmetnog postupka, već predstavlja ispravu, koju će sud kao takvu vrednovati i ocijeniti kao i druge izvedene dokaze.

18. N. ocjene izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Z. o parničnom postupku („N. novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: Z.), zasebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

19. P. spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, neimovinske i imovinske u ukupnom iznosu od 16.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, koja šteta bi nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 24.

P. broj: 87 P.-485/2014

lipnja 2013., za izazivanje koje nesreće bi odgovornost snosili tužitelj i osiguranik tuženika u omjeru od 50%.

20. U. postupku se ne ukazuje spornim:

- da su, tužitelj u svojstvu vozača osobnog automobila R. M.

reg.oznake.

Z. 394-F.

.... i osiguranik tuženika, J. L., u svojstvu vozača osobnog automobila V. G. reg.oznake S. 235-V. sudjelovali u prometnoj nesreći 24.lipnja 2013. u T., na 13 km državne ceste D-220,

- da je u prometnoj nesreći tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede,.

- pasivna legitimacija tuženika kao odgovornog osiguratelja za naknadu štete tužitelju kao oštećeniku za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu,

- krivnja tužitelja kao vozača vozila R. za izazivanje predmetne prometne nesreće pravomoćno utvrđena presudom O. suda u S. poslovnog broja

K-363/14 od 13. rujna 2018. preinačene presudom Ž. suda u D.

poslovnog broja K.-231/2018 od 9. travnja 2019.

21. S. se ukazuje osnovanost tražbine tužitelja, budući tuženik ustraje u prigovoru isključive odgovornosti tužitelja za nastalu štetu te visina zatraženog iznosa na ime naknade štete.

21.1. S. upućuje da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo primjenjuju slijedeće zakonske odredbe;

21.2. O. čl. 1045. st. 1. Z. o obveznim odnosima („N.

novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: Z.) je propisano: „T. drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.“

21.3. O. čl. 1046. Z.-a je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21.4. O. čl. 1072. st. 1. Z.-a je propisano da, kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

21.5. O. čl. 1072. st. 2. Z.-a je propisano da, ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

21.6. O. čl. 1100. st. 1. Z.-a je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

P. broj: 87 P.-485/2014

21.7. O. čl. 1100. st. 2. Z.-a je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21.8. O. čl. 1095. st. 1. Z.-a je propisano da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

21.9. O. čl. 11. st. 1. Z. o obveznim osiguranjima u prometu

(„N. novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) je propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

22. U. pogledu krivnje za štetni događaj, kako slijedi;

22.1. T. prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak prometne nesreće i sve posljedice proizašle iz iste, sud otklanja kao neosnovan.

22.2. Č. presude O. suda u S. poslovnog broja K-363/14 od

13. rujna 2018. preinačene presudom Ž. suda u D. poslovnog

broja K.-231/2018 od 9. travnja 2019. proizlazi da je okrivljenik M. D. proglašen krivim što je 24. lipnja 2013. oko 17,05 sati u T., na 13 km državne ceste D-220 upravljajući osobnim vozilom marke R. M. reg.oznake Z. - 394-F. postupio protivno odredbama čl. 34.st.1. 51.st.1. i čl. 66.st.2. Z. o sigurnosti prometa na cestama, dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio smrt jedne osobe, a trima osobama su prouzročene teške tjelesne ozljede, čime počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – djelo opisano po čl. 227. st. 6. u svezi st. 2. i 1. K. zakona, a kažnjivo po čl. 227. st. 6. istog zakona.

22.3. S. ne prileži dokaz, niti to proizlazi čitanjem zapisnika P. S. P. S.

o očevidu, da bi protiv osiguranika tuženika, J. L., bio pokrenut kazneni ili prekršajni postupak zbog mogućeg počinjenja kakvog kaznenog ili prekršajnog djela u svojstvu vozača, a vezano uz nastanak predmetne prometne nesreće.

22.4. S. odredbi čl. 12 st. 3. Z.-a, sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. S. toga, sud je vezan za naprijed citiranu pravomoćnu presudu O. suda u S.

kojom je okrivljenik M. D. proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nesreće.

22.5. S. činjenica postojanja presude kaznenog suda kojom je, ovdje tužitelj, pravomoćno proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nesreće, ne isključuje postojanje krivnje za izazivanje prometne nesreće i na strani osiguranika tuženika, kao drugog sudionika u prometnoj nesreći.

P. broj: 87 P.-485/2014

23. S. svoja utvrđenja o dinamici kretanja vozila i nastanku predmetne prometne nesreće te mogućnosti izbjegavanja sraza vozila od strane vozača koji upravljaju vozilima koja su su sudjelovala u prometnoj nesreći, temelji na nalazu i zaključku stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila, N. K., dipl.ing, izvedenog po nalogu suda, za koje vještačenje, nalaz, mišljenje i zaključak, sud nalazi da je sačinjeno detaljno, po pravilima struke, utemeljeno na provjerenim činjenicama koje su iznijete precizno i jasno, naglašavajući da je vještak i usmeno obrazložio svoje mišljenje te se izjasnio se o primjedbama tuženika.

24. Č. zapisnika P. S. P. S. o očevidu od 24. lipnja 2013. i utvrđenja opisanih u istom, pod I. „T. mjesto prometne nesreće” je označeno mjesto prometne nesreće T., izvan naselja na D.-220, a pod I.. „O. mjesta događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih” je opisano da je u smjeru kretanja vozila V. G. postavljen prometni znak ograničenja brzine 70 km/h.

25. N. temelju nalaza vještaka N. K. proizlazi da je J. L.,

osiguranik tuženika, upravljao vozilom V. G. neposredno prije sraza vozila, brzinom od 95,2 km/h.

25.1. S. utvrđuje da takvom radnjom, osiguranik tuženika kao vozač koji se vozilom na cesti izvan naselja kreće brzinom koja je za više od 10 do 30 km/h veća od prometnim znakom ograničene brzine, u konkretnom slučaju ograničenja od 70 km/h, postupa protivno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N. novine broj N. 67/08

, 48/10

, 74/11 , 80/13 , 158/13

, dalje: Z.) čime bi

ostvarivao obilježja prekršaja kažnjivog po čl. 54. st. 3. istog zakona, zbog čega jasno proizlazi da se pred sraz vozila i nastanak prometne nesreće i osiguranik tuženika nalazi u protupravnom postupanju.

25.2. B., za utvrđivanje krivnje za štetni događaj se ukazuje mišljenje vještaka N. K. na temelju kojeg proizlazi da je vozač vozila V., dakle osiguranik tuženika, na udaljenosti od oko 57 m prije mjesta naleta, poduzeo intenzivno kočenje i uz prosječno usporenje od 7 m/s do mjesta naleta, zaustavio bi se da se giba brzinom od 79,57 km/h ili 22,04 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene.

25.3. Z. je da je osiguranik tuženika upravljao vozilom V. krećući se sjevernom kolničkom i prometnom trakom iz smjera istoka u smjeru zapada, koja je namijenjena za vozila koja se kreću u tom smjeru, da je ograničenje brzine kretanja za tu prometnu traku postavljenim prometnim znakom 70 km/h, a da se vozilo kojim osiguranik tuženika upravlja kreće brzinom od 95,2 km/h, čime isti postupa protivno odredbi čl. 54.st.1. Z.-a, što se ukazuje bitnim jer, kako proizlazi iz mišljenja vještaka, da se kretao dopuštenom brzinom, isti bi mogao zaustaviti vozilo i izbjeći sraz vozila, a kako se utvrđuje, uz poduzimanje radnje kočenja i smanjivanjem brzine kretanja vozila na 79,57 km/h.

25.4. P. tome, osiguranik tuženika u cilju izbjegavanja sraza s vozilom R. kojim u nailasku iz suprotnog smjera upravlja tužitelj i to sjevernom

P. broj: 87 P.-485/2014

prometnom trakom, dakle, istom kojom se kreće vozilo V. i forsira radnju pretjecanja drugog vozila, poduzima instinktivnu radnju otklonom volanom udesno, koja radnja se ukazuje neprimjerenom utvrđenoj brzini kretanja vozila, uslijed čega dolazi do kontakta desnih kotača vozila sa betonskim rubnikom izvan sjevernog ruba kolnika i zanošenje vozila V. ulijevo do mjesta sraza vozila na južnoj kolničkoj traci, odnosno nastanka prometne nesreće.

25.5. U. u obzir je i mišljenje sudskog vještaka K. da vozač vozila V., u trenutku kada je uočio vozilo R. u fazi pretjecanja na svom prometnom traku, nije mogao procijeniti njegovu brzinu kretanja, a sudionici su se međusobno mogli jasno uočiti, dalje i da je pri brzini kretanja od oko 95 km/h sa vozilom koje mu dolazi u susret, gotovo nemoguće izbjeći kontakt desnim kotačima sa betonskim rubnikom izvan sjevernog ruba kolnika uz reakciju volanom udesno.

25.6. S. je stajališta, u pogledu radnje otklona volanom u desno, koja predstavlja instinktivnu, po stajalištu suda životnu reakciju osiguranika tuženika, da ista, obzirom na opisana utvrđenja, nije primjerena, posebice uzimajući u obzir protupravnu radnju u smislu upravljanja vozilom brzinom koja je za 25 km/h viša od dopuštene brzine kretanja, a koju reakciju je mogao izbjeći da se pred sraz vozila kretao dopuštenom brzinom kretanja, pa čak i višom od dopuštene na mjestu događaja, jer vještak određuje brzinu od 79,57 km/h kao brzinu koja je dostatna da osiguranik tuženika, bez poduzimanja radnje otklona izbjegne sraz vozila, svakako bi izbjegao nastanak prometne nesreće da je uz radnju kočenja, bez otklona volanom smanjio brzinu kretanja vozila.

25.7. S. opisanog i utvrđenog, proizlazi krivnja i odgovornost osiguranika tuženika za izazivanje prometne nesreće.

26. K. i odgovornost tužitelja za izazivanje predmetne prometne nesreće, kao štetnog događaja nije sporna, a utemeljena je na pravomoćnoj presudi za počinjenje kaznenog djela opisanog po čl. 227. st. 6. u svezi st. 2. i 1. K. zakona, kažnjivog po čl. 227. st. 6. istog zakona te radnjama kojima ostvaruje obilježja tog kaznenog djela je tužitelj prouzročio štetni događaj.

26.1.Č. zapisnika P. S. P. S. o očevidu pod I.. „O. mjesta

događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih” je između ostaloga opisano da je u smjeru kretanja vozila R., kojim je upravljao tužitelj, postavljen prometni znak ograničenja brzine 60 km/h.

26.2. I. nalaza sudskog vještaka K. proizlazi da je tužitelj, neposredno prije sraza upravljao vozilom R., krećući se iz smjera zapada u smjeru istoka te je bio u fazi pretjecanja sjevernom prometnom trakom i neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja se kretao se brzinom od 98,56 km/h ili 27,3 m/s. P. stoga, da se tužitelj upravljajući vozilom na cesti izvan naselja kretao brzinom koja je za više od 30 do 50 km/h veća od prometnim znakom ograničene brzine, u konkretnom slučaju ograničenja od 60 km/h, čime povrijedio odredbu čl. 53.

P. broj: 87 P.-485/2014

st. 1. Z.-a (U. kaznenoj presudi se označava povreda opće odredbe iz čl. 51.st.1. toga zakona) te se, kako je to utvrđeno presudom tada nalazi u protupravnom postupanju.

26.3. U. je na, u kaznenoj presudi utvrđenom tužiteljevom postupanju protivnom odredbi čl. 66. st. 2. Z.-a, budući je radnju pretjecanja drugog vozila poduzimao na način da je obzirom na postojeće okolnosti na cesti i u prometu ugrozio druge sudionike u prometu, S. tim u svezi, obzirom da tužitelj poduzima radnju pretjecanja krećući se brzinom koja je za više od 38 km/h veća od od dopuštene, forsirajući radnju pretjecanja unatoč nailasku iz suprotnog smjera vozila V. kojim upravlja osiguranik tuženika te takvom radnjom dovodeći istoga u opasnost, uslijed čega utvrđenim protupravnim radnjama i izazvao naprijed opisanu neprimjerenu radnju osiguranika tuženika u vidu otklona volanom udesno kao reakciju na nailazak vozila kojim upravlja tužitelj u smjeru vozila i u istoj prometnoj traci kojom se kreće vozilo kojim upravlja osiguranik tuženika, sa konačnom posljedicom sraza oba vozila.

27. J. proizlazi da su opisanim protupravnim radnjama i tužitelj i osiguranik tuženika izazvali predmetnu prometnu nesreću te postoji krivnja oba vozača za prouzročenu štetu.

28. S. naprijed opisanog, primjenom odredbe čl. 1072. st. 2. Z. -a, sud utvrđuje tužiteljevu krivnju za nastanak štetnog događaja u omjeru od 60%, a krivnju osiguranika tuženika u omjeru od 40%.

29. D. tužitelja nastanku štetnog događaja je veći, jer je kao vozač svojim nepropisnim radnjama kojima ostvaruje obilježja kaznenog djela stvorio opasnu prometnu situaciju i protupravnost njegove radnje je osnovni uzrok nastanka štetnog događaja, dok se doprinos osiguranika tuženika nastanku štetnog događaja ogleda u upravljanju vozilom nepropisnom brzinom i zbog toga neprimjerenom i pogrešnom reakcijom koja je izazvana radnjom tužitelja, ali koju je isti mogao izbjeći, sve iz razloga naprijed opisanih

30. S. smatra utvrđenim da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći i uslijed iste kao štetnog događaja, čime se potvrđuje uzročno-posljedična veza štetnog događaja i štetnih posljedica, zadobio tjelesne ozljede, opisane u nalazu sudskih vještaka ortopeda dr. D. T. i D..med. Z. P. u vidu udarca u predjelu prsišta i trbuha te ogrebotine i udarne rane u području lijevog lakta, koje predstavljaju lake tjelesne ozljede sa daljnjim posljedicama koje proizlaze iz nalaza navedenih vještaka i sudskog vještaka psihijatra dr. J. Š., čime je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te mu nastala neimovinska šteta iz čl. 19. st. 2. Z. u vezi s čl. 1046. Z.-a.

31. S. prihvaća nalaz stalnog sudskog vještaka za ortopediju, D..med. Z. P., kojim u bitnome potvrđuje nalaz vještakinje dr. D. T., kao

izrađen po pravilima struke, detaljno obrazložen, pa i u dijelu prigovora tuženika koji se otklanjaju kao neosnovani te utvrđuje da je tužitelj uslijed ozljeđivanja trpio bolove

P. broj: 87 P.-485/2014

jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i slabog intenziteta 21 dan, na temelju čega utvrđuje pravičnu naknadu tužitelju u iznosu od 4.500,00 kn.

32. P. stručni i obrazloženi nalaz vještaka za psihijatriju dr.med. J. Š., sud utvrđuje da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od pet minuta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta od pet dana i slabog intenziteta koji je trajao tri tjedna za vrijeme trpljenja bolova i liječenja, na temelju čega utvrđuje pravičnu naknadu tužitelju u iznosu od 4.500,00 kn

33. O. o visini i primjerenosti pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. Z.-a, uzimajući u obzir sve okolnosti, dob tužitelja, vrstu ozljeda, potom jačinu i trajanje ozljedama izazvanih fizičkih bolova te straha, kao kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, u ovakvom slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, sud utvrđuje jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete i to u iznosu od 9.000,00 kuna, koji iznos smatra primjerenim kao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja.

34. S. naprijed utvrđenog, primjenom odredbe čl. 1072 st. 2. Z.-a,

uzimajući u obzir da je tužitelj skrivio štetni događaj u omjeru od 60% i u tom omjeru doprinio nastanku štete, a osiguranik tuženika u omjeru od 40%, to je tuženik u obvezi naknade neimovinske štete tužitelju razmjerno stupnju krivnje osiguranika tuženika, zbog čega sud nalaže tuženiku isplatu iznosa od 3.600,00 kn kao pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja.

35. N. temelju odredbe čl. 1103. Z.-a, tužitelju na dosuđeni iznos pripada zakonska zatezna kamata kako je i zatražena, od 16. srpnja 2014. kao dana podnošenja tužbe.

35.1. O. o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Z.-a.

36. S. opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod I.

37. U. preostalom dijelu tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 11.400,00 kn više od dosuđenog, isti je sukladno naprijed opisanim utvrđenjima neosnovan i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev te odlučeno kao u izreci pod I..

38. T. tužbom zahtijeva i naknadu imovinske štete s osnova naknade troškova tuđe njege i pomoći te troška liječenja.

38.1. I. prihvaćenih suglasnih nalaza sudskih vještaka ortopeda D..med P. i dr. T. proizlazi, da je tužitelju nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa njega i pomoć kod osobne higijene i za vrijeme trpljenja bolova osobito kod pokretljivosti u trajanju od prvih pet dana po jedan sat dnevno.

P. broj: 87 P.-485/2014

38.2. T. ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko mu je pružao usluge pomoći i njege, jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio štetnik i koje ni najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činiti bez naknade. S. sudske praksa je da oštećenikovo imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba (V. R.-674/07).

38.3 N. štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje se u iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka kada je pružana usluge, a u predmetnom slučaju kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, niti postoji dokaz da je za tu pomoć plaćao naknadu trećoj osobi, tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u sredini gdje živi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, s tim da se radi o pomoći koju mu ni najbliži srodnici nisu dužni pružiti bez naknade. K. cijenu pružanja usluge pomoći kod osobne higijene u trajanju od jednog sata, sud utvrđuje iznos od 40,00 kn po važećem cjeniku D. za starije i nemoćne osobe L. u S. koji cjenik je utvrđen temeljem Z. S.-dalmatinske županije od 12. lipnja 2018.

N. je da na području S., gdje je tužitelj stanovao u vrijeme kada mu je trebala pomoć, nema ustanova koje pružaju takvu pomoć te je stoga uzet u obzir cjenik navedene pravne osobe sa područja iste županije.

38.4. T. je stoga, na ime naknade tuđe pomoći i njege priznat iznos od 200,00 kn (5 h x 40,00 kn). S. naprijed utvrđenog, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. Z.-a, uzimajući u obzir utvrđeni tužiteljev omjer krivnje za nastanak štetnog događaja od 60%, to je razmjerno stupnju krivnje osiguranika tuženika, tuženik u obvezi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju u iznosu od 80,00 kn.

38.5. I. u vidu da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti i da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, tužitelju i pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude, u smislu članka 1089. st. 2 Z. o obveznim odnosima.

38.6. O. o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Z.-a.

38.7. N. temelju opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod I..

39. U. dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete, sukladno naprijed opisanim utvrđenjima tužbeni zahtjev je neosnovan u dijelu kojim se zahtijeva isplata zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe pa do presuđenja te je u tom dijelu odbijen i odlučeno kao u izreci pod I..

40. U. pogledu zatražene naknade troškova tužiteljevog liječenja, na okolnost nastalih troškova liječenja tužitelja, tijekom postupka nije izveden niti jedan relevantan dokaz da bi se mogli utvrditi nastali troškovi i osnovanost zahtjeva u tom dijelu.

P. broj: 87 P.-485/2014

40.1. D., u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete zbog troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 420,00 kn više od dosuđenog te zahtjeva na naknadu troškova liječenja u iznosu od 500,00 kn, isti je sukladno naprijed opisanim utvrđenjima neosnovan i u tom dijelu odbijen te odlučeno kao u izreci pod V.

41. O. o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. Z.-a, odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja i tuženika uz primjenu T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N. novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: T.) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

41.1. T. je u pogledu osnove i visine zahtjeva, uspio u postupku 62%, a tuženik 38%. K. se oduzme postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja dobije se iznos od 24%.

41.2. T. se obzirom na vrijednost predmeta spora priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (T.. 7.t.1. T.), zastupanja na ročištu od 4.4.2017. u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 19.4.2017. u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), 25.10.2017.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 20.2.2018.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 21.3.2018.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.),ročištu od 17.5.2018.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 18.7.2018.u iznosu od 25 bodova (T..9.t.5.T.), ročištu od 20.9.2018.u iznosu od 50 bodova (T..9.t.2.T.), ročištu od 3.5.2021.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 30.6.2021.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 27.7.2021.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), sastava obrazloženih podnesaka od 20.11.2017. u iznosu od 100 bodova (T..8.t.1. T.), 9.5.2018. u iznosu od 100 bodova (T..8.t.1. T.), 5.3.2020. u iznosu od 100 bodova (T..8.t.1. T.), što ukupno predstavlja 1375 bodova. K. je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 13.750,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg P.-a (3.437,50 kn) što čini ukupan iznos od 17.187,50 kn kao trošak zastupanja. O. iznosu pridodan je iznos od 610,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i 610,00 kuna na ime sudske pristojbe za presudu, što čini ukupan trošak u iznosu od 18.407,50 kn. 41.3. O. ukupnog iznosa troškova postupka, tužitelju je priznat postotak od 24% tog iznosa, što čini iznos od 4.417,68 kn kojemu se pridodaje iznos od 2.000,00 kn i iznos od 1.600,00 kn, kao stvarno plaćeni trošak prometno tehničkog i medicinskih vještačenja, jer su ti troškovi nastali bez obzira na omjer uspjeha tužitelja u postupku. D., tužitelju na ime parničnog troška pripada iznos od 8.017,68 kn, koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju.T. na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. O. zakona („N. novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) i čl. 29. st. 1. i 2. Z.-a koja teče od dana donošenja presude.

41.4. S. opisanog i utvrđenog odlučeno je kao u izreci pod V..

P. broj: 87 P.-485/2014

42. T. nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova budući isti ne prileži spisu, pa stoga nema dokaza nastalom trošku. D., nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištu od 8.4.2020. jer isto nije održano, već je ranije donijetim rješenjem održavanje tog ročišta odgođeno. T. nije priznat trošak na ime zastupanja na ročištima od 18.7.2018. i 20.9.2018. u više zatraženim iznosima od onih koji su naprijed priznati kao trošak tih radnji. T. dalje, nije kao osnovan priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 23.232,32 kn, više od dosuđenoga, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod V..

43. T. zahtjev za naknadom troškova postupka je odbijen u cijelosti,

premda je isti djelomično uspio u postupku, stoga jer je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnovanost i visinu neimovinske i imovinske štete tužitelja, zbog čega nema pravo na naknadu troškova postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod V..

U. S., 3. rujna 2021.

S. U. D. A. C.

D. B.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb2ff-2a797

Kontrolni broj: 0f427-4872f-f63ba

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DANIEL BAN, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.