Republika Hrvatska
Poslovni broj Kž-439/2021-4
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahulca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje, Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. H., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-127/2016-65 od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. A. H. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-127/2016-65 od 20. svibnja 2021., opt. A. H. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11, pa je na temelju istog zakonskog osnova osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) ošt. društvo ... iz Z., upućeno je u imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.800,00 kn ostvarivati u parnici.
3. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. a u vezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo je opt. A. H. platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 700,00 kn, a koji iznos je dužan platiti u roku 15 dana.
4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je opt. A. H. platiti troškove kaznenog postupka u odnosu na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, koji će se odmjeriti posebnim rješenjem, po pribavi podataka o visini tih troškova.
5. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne strožu kaznu.
6. Protiv navedene presude žalbu je podnio i opt. A. H., po branitelju R. H., odvjetniku iz Z., zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odmjeri optuženiku blažu kaznu te mu izrekne uvjetnu osudu.
7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Županijsko državno odvjetništvo u O. je svojim podneskom br. KŽ-DO-345/2021 od 24. kolovoza 2021. vratilo spis s razgledavanja.
9. Žalbe državnog odvjetnika i opt. A. H. nisu osnovane.
U odnosu na žalbu opt. A. H.
10. Izjavljujući žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno povrede kaznenog zakona optuženik smatra da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon s obzirom na vrijednost otuđenih predmeta iz trgovačkog društva iznosi 1.799,94 kune, te da je riječ o stvarima male vrijednosti s obzirom na pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IVk-4/2012-50, zauzeto na sjednici 27. prosinca 2012., prema kojem shvaćanju ukoliko vrijednost otuđenih predmeta ne prelazi 2.000,00 kuna, da se radi o kaznenom djelu (sitne) krađe iz čl. 228. st. 2. KZ/11.
10.1. Takvi navodi iz žalbe optuženika nisu osnovani. Naime, točno je da je prema navedenom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske vrijednost ukradene stvari bila mala ako ne prelazi 2.000,00 kuna. Međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 56/15), koji je stupio na snagu 22. svibnja 2015., čl. 25. izmijenjen čl. 87. Kaznenog zakona, na način da je u st. 30. vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi mala ako ne prelazi 1.000,00 kuna, dok je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 61/15 od 28. svibnja 2015) izmijenjen čl. 53. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 56/15) na način da je kazneno djelo (sitne) krađe numerirano čl. 228. st. 2. Kaznenog zakona.
10.2. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da je kazneno djelo počinjeno 18. prosinca 2015., dakle, nakon stupanja na snagu navedenih izmjena u Kaznenom zakonu, kada je vrijednost stvari mala ako ne prelazi 1.000,00 kuna, a u konkretnom slučaju radi se o vrijednosti otuđenih stvari od 1.799,94 kune, to se ne radi o kaznenom djelu krađe iz čl. 228. st. 2. KZ/11 kako to pogrešno smatra žalitelj. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni
11. Nisu osnovane, nadalje, žalba državnog odvjetnika, kao ni žalba optuženika zbog odluke o kazni jer je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne), te o tome naveo jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Pri tome, prvostupanjski sud nije podcijenio niti precijenio utvrđene olakotne, a ni otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. A. H. osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
11.1. Naime, radi se o višestruko osuđivanoj osobi zbog različitih kaznenih djela, posebice imovinskih jer je do sada u osam navrata osuđivan zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. KZ/97 i čl. 229. st. 1. KZ/11, kao i kaznenog djela razbojništva, a osim toga i zbog drugih kaznenih djela (prostitucija, neposredovanje u obavljanju prostitucije, teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa, teške tjelesne ozljede, zlouporabe opojnih droga, ubojstva u pokušaju); sveukupno je osuđivan petnaest puta, od toga jedanaest puta na bezuvjetne kazne zatvora, a četiri puta su mu izricane uvjetne osude. U kontinuiranom je sukobu sa zakonom od 1997. godine, pa je više nego očigledno da do sada izrečene uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora optuženika nisu odvratile od činjenja kaznenih djela.
11.2. Stoga, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo te će se bezuvjetnom kaznom zatvora u navedenom trajanju (deset mjeseci), imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.
12. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i opt. A. H. pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 3. rujna 2021.
Predsjednik vijeća
Mario Kovač, v.r.
