REPUBLIKA HRVATSKA

P-2752/17

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz S., OIB: …., zastupan po pun. T. B. odvj. u S., protiv tuženika

R. H., Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i

graditeljstva, OIB:…., zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 17. lipnja 2021. god., u prisustvu pun. tužitelja T. B. odvj. u S. i pun. z.z. tuženika L. R. dipl. iur., dana 03. rujna 2021. godine,

p r e s u d i o j e :

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 43.546,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče za razdoblje od 14. srpnja 2014. god., pa do 31. srpnja 2015. god., a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. god., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U odnosu na više zatraženi iznos od 10.381,35 kn sa zatraženim zakonskim zateznima kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.070,92 kn.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 29. svibnja 2017. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je na temelju rješenja ovog suda posl.br. Ovrv-1969/11, provedena ovrha nad pokretnim stvarima – novčanim sredstvima sa računa tužitelja

– tamo ovršenika, radi naplate novčane tražbine, i to za glavni dug 43.200,10 kn, te na ime zakonskih zateznih kamata 59.711,04 kn, te za troškove ovršnog postupka iznos od 1.000,00 kn, odnosno ukupno je izvršena zapljena iznosa od 103.911,14 kn. Posljednja zapljena u ovršnom postupku u iznosu od 72.246,71 kn je izvršena 14. srpnja 2014. god., kojim iznosom je pored dijela glavnice koji je preostao za naplatu, naplaćena i zakonska zatezna kamata u iznosu od 59.711,04 kn.

Ovrha je određena i provedena na temelju zaključka Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove, Odsjek inspekcijskog nadzora za ostalo područje SDŽ Kl.

UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. godine.

Drugostupanjskim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Kl. UP/II-362-02/03-04/3275, Ur.br. 531-04-2-2-04-2 od 07. siječnja 2004. god., preinačen je zaključak Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Uprava za inspekcijske poslove, Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-03-22 od 29. kolovoza 2003. godine.

Citiranim drugostupanjskim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, pobijani zaključak je poništen i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Drugostupanjsko tijelo u obrazloženju svoje odluke je jasno i decidirano naložilo da se izvrši specifikacija troškova izvršenja, te da treba brisati odredbu o plaćanju kamata za slučaj da izvršenik zakasni sa plaćanjem utvrđenog iznosa troškova izvršenja.

Prvostupanjsko tijelo je postupilo po naputcima drugostupanjskog tijela, te je donijelo novi zaključak Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32, koji sadrži specifikaciju troškova izvršenja, a odredba o plaćanju kamata je brisana, odnosno izostavljena iz navedenog rješenja, jer nema zakonskog osnova za naplatu zateznih kamata na troškove izvršenja.

Na temelju navedenog novog zaključka, temeljem kojega je i provedena citirana ovrha pljenidbom iznosa od 43.200,10 kn, ali je prijedlogom za ovrhu, ovrhovoditelj u točci I, kao i u samom Rješenju o ovrsi, unatoč tome što je izostavljena obveza plaćanja kamata sukladno naputku i uputi drugostupanjskog tijela, jer se na troškove izvršenja ne može tražiti naplata zakonskih zateznih kamata, zatražena i naplaćena zakonska zatezna kamata, i to u ukupnom iznosu od 59.711,04 kn, a za što nije bilo zakonskog temelja.

Naime, kako je to navedeno u obrazloženju upravnog drugostupanjskog tijela, čl. 115 Zakona o općem upravnom postupku, nije predviđeno, niti se može tražiti naplata kamata za nepravovremeno plaćene troškove izvršenja.

Tužitelj se je sukladno zakonskoj obvezi obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora, međutim tuženik je negativno odgovorio na zahtjev tužitelja svojim dopisom br. N-DO-208/18 od 09. rujna 2016. godine.

Budući da je tuženik provođenjem ovrhe u citiranom ovršnom predmetu stekao bez osnove navedeni iznos, te u postupku ovrhe naplatio iznos od 59.711,04 kn na ime zakonskih zateznih kamata, to tužitelj zahtjeva da mu se taj iznos koji je tuženik ovrhom naplatio protivno zakonskim odredbama, tuženik i vrati.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika obvezati na isplatu iznosa od 59.711,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. srpnja 2014. god., pa do isplate.

U odgovoru na tužbu od 22. ožujka 2021. god., tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu. Navodi da je tužitelj uz tužbu dostavio Zaključak Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja od 19. kolovoza 2003. god., i Rješenje od 07. siječnja 2004. god., kao dokaz da je tuženik stekao predmetni iznos bez pravne osnove.

Ističe kako je tuženik predmetni iznos naplatio temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi ovog suda posl.br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., koje je doneseno na temelju Zaključka Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – odjel inspekcijskog nadzora u

S. za ostalo područje SDŽ Kl.UP/I-362-02/03-02/13008

od 08. travnja 2004. godine.

Dakle, predmetno rješenje o ovrsi nije doneseno na temelju Zaključka koji je poništen. Tužitelj protiv rješenja o ovrsi nije izjavio žalbu. Povrat stečenog u ovršnom postupku, može se tražiti tek nakon što se u parničnom postupku utvrdi da je ovrha nedopuštena, a koji postupak tužitelj nije pokrenuo.

Tuženik nadalje ističe da je tužitelj sukladno ovršnoj ispravi od 08. travnja 2004. god., bio dužan glavnicu uplatiti u roku od 8 dana, a u odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05,41/08,125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Tuženik ima pravo temeljem odredbi Ovršnog zakona tražiti naplatu kamata.

Nadalje navodi da nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz čl. 1111 ZOO-a, kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

U predmetnoj pravnoj stvari je imovina tužitelja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi prešla u imovinu tuženika, a predmetno rješenje nikad nije osporeno, pa je do prijelaza imovine došlo na temelju odluke suda (koja nije otpala), slijedom čega je jasno da je tužbeni zahtjev neosnovan.

U podnesku od 13. travnja 2021. god., tužitelj navodi da tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je predmetni iznos naplatio temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi ovog suda br. Ovr-1969/11 od 16. travnja 2011. god., a koji postupak je pokrenut i ovrha utemeljena na Zaključku navedenog upravnog tijela Kl.UP-I-362-02/03- 02/13008 od 08. travnja 2004. god., u kojem nije ni predviđeno niti zakonom predviđeno da je izvršenik u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu u slučaju kašnjenja sa plaćanjem troškova izvršenja.

Naime, navedeno rješenje je doneseno nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša poništilo ranije rješenje Kl. UP/I-362-02/03-02/13008 od 29. kolovoza 2003. god., u kojem je bilo navedeno da će se u slučaju kašnjenja uplate troškova izvršenja, izvršeniku obračunati zakonska zatezna kamata, sa jasnom obvezujućom uputom da se izvršeniku u slučaju kašnjenja ne može obračunati kamata zbog kašnjenja plaćanja troškova izvršenja, jer takvo što nije predviđeno Zakonom o upravnom postupku, te da tu odredbu treba brisati iz zaključka, a što je i učinjeno u novom naprijed citiranom zaključku.

Dakle, tuženik je unatoč izričitoj obvezujućoj uputi drugostupanjskog tijela, ovršnim prijedlogom zatražio i naplatu zakonske zatezne kamate, i istu naplatio, a na koji način je nesporno stekao bez osnova navedeno, a sve na štetu tužitelja.

Nadalje, upravo obrnuto tvrdnjama i pravnom shvaćanju tuženika, temeljem odredbi čl. 1111 ZOO-a, tuženik je svakako u obvezi kao stjecatelj koji je bez pravnog osnova, odnosno točnije protivno zakonu i odluci upravnog tijela, stekao nešto što mu ne pripada, a slijedom čega je dužan navedeni iznos vratiti tužitelju. Rješenje o ovrsi nije, niti može biti osnov stjecanja, već isključivo način prisilne naplate na temelju postojećeg pravovaljanog osnova, a takvog osnova u ovom slučaju nije bilo.

Na pripremnom ročištu dana 15. travnja 2021. god., tuženik navodi da je predmetna ovrha bila provedena na osnovi drugog rješenja, a ne onog na koji se tužitelj poziva.

Tužitelj na istom ročištu ističe kako nije točno da bi se radilo o nekom drugom rješenju. Naime, ovrha je provedena upravo temeljem zaključka kojega je drugostupanjsko tijelo naložilo da se izmijeni na način da se ispusti potraživanje zakonskih zateznih kamata, jer to niti je zakonom predviđeno, a niti je dopušteno. Upravo to izmijenjeno rješenje bez naloga za uplatu zakonskih zateznih kamata je temelj ovrhe. Dakle tužena je u ovršnom postupku pored glavnice iz točke ovog rješenja, zatražila i kamatu koju je sud omaškom prihvatio i zaplijenjena je sa računa tužitelja.

Tuženik u podnesku od 08. lipnja 2021. god., ponovno napominje da je iz priložene dokumentacije razvidno da tužitelj nije izjavio žalbu protiv rješenja donesenog u ovršnom postupku. Isto tako nije pokrenuo parnični postupak radi proglašenja odluke nedopuštenom, iz čega bi proizlazilo da istu nije smatrao spornom.

Ističe da je temeljem čl. 29 ZOO-a, propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate, te da je u odredbi čl. 172 ZOO-a, propisao da se prvo namiruju kamate, a zatim glavnica, pa je sijedom navedenog dio iznosa kamate naplaćen tijekom 2009. god., 2010. god. i 2011. god., pa podredno ističe i prigovor zastare.

Svakako ističe kako tužbeni zahtjev nije osnovan, te kako se ne radi o stjecanju bez pravne osnove jer tuženiku na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, kao i temeljem zakona, pripadaju kamate na dugovani iznos.

U podnesku od 31. svibnja 2021. god, tužitelj navodi da je iz priložene dokumentacije FINA-e Split, razvidno da je izvršena naplata sa računa tužitelja u korist tuženika, a sve temeljem rješenja o ovrsi u navedenom ovršnom postupku ovog suda.

Iz ovršnog spisa također nedvojbeno proizlazi kako se je tuženik naplatio temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi ovog suda br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., a koji postupak je pokrenut i ovrha utemeljena na Zaključku upravnog tijela, Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Kl. UP/I-362- 02/03-02/13008 od 08.travnja 2004. god., u kojem nije ni predviđeno, niti je zakonom dozvoljeno i predviđeno da je izvršenik u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu u slučaju kašnjenja plaćanja troškova izvršenja, a koju zakonsku zateznu kamatu je tuženik zatražio prijedlogom za ovrhu, te je pljenidbom sa računa tužitelja i naplatio. Naime, navedeno rješenje je doneseno nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša poništilo ranije rješenje Kl. UP/I-362-02/03-02/13008 od 29. kolovoza 2003. god., u kojemu je bilo navedeno da će se u slučaju kašnjenja uplate troškova izvršenja, izvršeniku obračunati zakonska zatezna kamata, sa jasnom obvezujućom uputom da se izvršeniku u slučaju kašnjenja ne može obračunati i kamata zbog kašnjenja plaćanja troškova izvršenja, jer takvo što nije predviđeno Zakonom o upravnom postupku, te da tu odredbu treba brisati iz Zaključka, a što je i učinjeno u novom naprijed citiranom Zaključku, gdje je ispuštena obveza plaćanja zakonske zatezne kamate.

Navodi da je tuženik unatoč izričitoj obvezujućoj uputi drugostupanjskog tijela, i unatoč Zaključku iz kojega je ispuštena obveza plaćanja zatezne kamate, ovršnim prijedlogom zatražio i naplatu zakonske zatezne kamate, i istu naplatio, a na koji način je nesporno stekao bez osnova navedeni iznos obračunate zakonske zatezne kamate, sve na štetu tužitelja.

Temeljem odredbi čl. 1111 ZOO-a, tuženik je svakako u obvezi, kao stjecatelj koji je bez pravnog osnova, odnosno točnije protivno zakonu i protivno odluci upravnog tijela u kojoj je nedvojbeno navedeno da se zakonske zatezne kamate ne mogu naplatiti niti potraživati na nepravovremeno naplaćene troškove izvršenja, stekao nešto što mu ne pripada, a slijedom čega je dužan i u obvezi navedeni iznos vratiti tužitelju. Rješenje o ovrsi, nije niti može biti osnov stjecanja, već isključivo način prisilne naplate na temelju postojećeg pravovaljanog osnova, a takvog osnova u ovom slučaju nije bilo, odnosno točnije rečeno, postojeći osnov potraživanja je nalagao naplatu bez obračuna zakonske zatezne kamate.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Zaključak Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531- 07/3-8-2-03-22 od 29. kolovoza 2003. god., Rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Kl. UP/II-362-02/03-04/3275, Ur.br. 531-04/-2-2- 04-2 od 07. siječnja 2004. god., Zaključak Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje SDŽ Kl. UP/I-362-02/03- 02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08.

travnja 2004. god., Izvadak sa žiroračuna br. 01009622842 00 Splitska banka d.d., Poslovna jedinica S. od 12. kolovoza 2014. god., Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora Općinskog državnog odvjetništva u S. br. N-DO-208/16 od 09. rujna 2016. god., Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr-1969/11 FINA-e, sektor poslovne mreže RC S. K.. 120-11/21-02/5, Ur.br. 08-54-21 od 30. travnja 2021. god., te spis predmeta ovršnog odjela ovog suda posl.br. Ovr-1969/2011.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 1111, da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3).

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115 ZOO-a).

Pregledom priložene dokumentacije je utvrđeno da su Zaključkom Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-03-22 od 29. kolovoza 2003. god., određeni troškovi izvršenja rješenja građevne inspekcije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/7/2-03-04 od 14. siječnja 2003. godine o uklanjanju protupravno izgrađene građevine u P. R., V. na k.č.z. 20796/223, K.O. V., investitora I. Č.,

S., u iznosu od 43,200,00 kn. Troškove izvršenja u

navedenom iznosu dužan je uplatiti izvršenik I. Č., S.

na žiro račun Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog zaključka pod prijetnjom izvršenja. Ukoliko izvršenik zakasni s plaćanjem navedenog iznosa obračunat će mu se zakonska zatezna kamata.

Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Kl.UP/II-362-02/03-04/3275, Ur.br. 531-04/-2-2-04-2 od 07. siječnja 2004. god., poništen je Zaključak o troškovima izvršenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u Splitu za ostalo područje Splitsko- dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-03-22 od 29. kolovoza 2003. godine, i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja se između ostalog, navodi da odredbom članka 115 Zakona o općem upravnom postupku nije predviđeno plaćanje kamata za slučaj da izvršenik zakasni s plaćanjem utvrđenog iznosa troškova izvršenja, te da tu odredbu treba brisati iz zaključka.

Novim Zaključkom Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje SDŽ Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja

2004. god., donijeta je identična odluka o troškovima izvršenja rješenja građevne inspekcije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/7/2-03-04 od 14. siječnja 2003. godine o uklanjanju protupravno izgrađene građevine u P. R.,

V. na k.č.z. 20796/223, K.O. V., investitora I. Č., S . , ali ovoga puta bez odredbe da će se izvršeniku ukoliko zakasni s

plaćanjem iznosa troškova ovrhe obračunati zakonska zatezna kamata.

Pregledom spisa predmeta ovršnog odjela ovog suda posl. br. Ovr-1969/2011, utvrđeno je da je tuženik dana 15. travnja 201¸1. god., podnio ovom sudu ovršni prijedlog, protiv tužitelja kao ovršenika, i to upravo temeljem pravomoćnog Zaključka Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03- 02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. god., te ovom sudu predložio donošenje rješenja o ovrsi radi naplate novčana tražbine u iznosu od 40.200,00 kn (tužitelj je kao izvršenik u međuvremenu platio iznos od 3.000,00 kn), sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. travnja 2004 godine (8 dana po proteku donijetog Zaključka) do isplate.

Ovaj sud je Rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., odredio predloženu ovrhu, i tuženiku kao ovrhovoditelju odredio trošak u iznosu od 1.000,00 kn.

Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 13. siječnja 2012,. god., tuženik je kao ovrhovoditelj izvješćen da je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno.

Tuženik je kao ovrhovoditelj podneskom zaprimljenim kod ovog suda dana 04. srpnja 2014. god., izvijestio ovaj sud da je tužitelj kao izvršenik djelomično podmirio predmetno novčano potraživanje u iznosu od 24. 881,36 kn, te da povlači prijedlog za ovrhu u navedenom dijelu, dok ustraje u provedbi ovrhe u preostalom dijelu.

Podneskom od 19. rujna 2014. god., tuženik je kao ovrhovoditelj izvijestio sud da povlači prijedlog za ovrhu budući da je tužitelj kao ovršenik u cijelosti podmirio novčano potraživanje, te je predložio donošenje rješenja o obustavi ovrhe.

Rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 22. rujna 2014. god., obustavljena je ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. godine.

Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana 10. studenog 2014. god., ovom sudu podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za protuovrhu, i to temeljem pravomoćnog Zaključka Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362- 02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. god., te ovom sudu predložio donošenje rješenja o protuovrsi radi naplate novčana tražbine u iznosu od 59.711,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14. srpnja 2014 godine do isplate.

Pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 14. srpnja 2015. god., odbijen je prijedlog tužitelja kao ovršenika za protuovrhu, i to iz razloga što u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke taksativno propisane odredbom čl. 58 st. 1 toč. 1 i 3 Ovršnog zakona (N.N. br. 57/96, 29/99, 117/03, 88/05, i 67/08), kojom je propisano da nakon što je ovrha već provedena ovršenik može u istom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka, odnosno da je tijekom ovršnog postupka ovršenik namirio ovrhovoditelju tražbinu mimo suda, ili je rješenje o ovrsi tako ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno i ako je ovrha koja je provedena proglašena nedopuštenom.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da tuženik tijekom postupka pogrešno ističe da je predmetna ovrha bila provedena na osnovi drugog rješenja, a ne onog na koji se tužitelj poziva, obzirom da je predmetna ovrha zatražena od strane tuženika i provedena upravo temeljem pravomoćnog Zaključka Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531- 07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. god., a u kojem zaključku je brisana odredba da će se izvršeniku ukoliko zakasni s plaćanjem iznosa troškova ovrhe obračunati zakonska zatezna kamata, a sve sukladno nalogu iz Rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Kl. UP/II-362-02/03-04/3275, Ur.br. 531- 04/-2-2-04-2 od 07. siječnja 2004. god., kojim je poništen prethodno donijeti Zaključak o troškovima izvršenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-03-22 od 29. kolovoza 2003. godine.

Tužitelj tijekom postupka osnovano ističe da donijeto pravomoćno Rješenje o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., nije niti može biti osnov stjecanja predmetne tražbine, već isključivo način prisilne naplate na temelju postojećeg pravovaljanog osnova, a u konkretnom slučaju pravomoćnog Zaključka Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje SDŽ Kl. UP/I-362-02/03-

02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. godine.

Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju stoga nije od značaja činjenica da tužitelj kao ovršenik nije izjavio žalbu protiv donijetog Rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., kao niti činjenica da tužitelj pred ovim sudom nije pokrenuo parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe temeljem donijetog pravomoćnog Rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. godine, a ovo sve iz razloga što i pravomoćnom odlukom ovog suda, u konkretnom slučaju Rješenjem o ovrsi, a koje se donosi u ime Republike Hrvatske, može biti povrijeđen zakon na štetu jedne stranke u postupku, u konkretnom slučaju tužitelja kao ovršenika, a na temelju koje odluke je druga stranka u postupku, u konkretnom slučaju upravo Republika Hrvatska kao ovrhovoditelj, stekla ne pripadajuću imovinsku korist.

Stoga su u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda ispunjene zakonske pretpostavke za povrat stečenog bez valjanog pravnog osnova, propisne citiranim odredbama čl. 1111 ZOO-a, s tim što je tuženik u smislu citirane odredbe čl. 1115 ZOO-a, bio nepošten stjecatelj bez valjanog pravnog osnova već samim podnošenjem ovršnog prijedloga ovom sudu dana 15. travnja 2011. god., a budući da je ovršnom prijedlogom zatražio i naplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos glavnice teku od 15. travnja 2004 godine do isplate, a za koje je već pri samom podnošenju ovršnog prijedloga znao da mu ne pripadaju.

Pregledom pribavljene Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-1969/11 FINA-e, sektor poslovne mreže RC S. K.. 120-11/21-02/5, Ur.br. 08-54-21 od 30. travnja 2021. god., utvrđeno je da je temelje pravomoćnog Rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., sa računa tužitelja u razdoblju od 21. prosinca 2011. god., do 14. srpnja 2014. god., na ime glavnog duga zaplijenjen iznos od ukupno 41.382,10 kn (troškovi izvrššenja rješenja građevne inspekcije 40.200,00 + trošak ovrhe 1.000,00 kn + troškovi FINA-e 182,00 kn), dok je na ime kamata/tečajne razlike zaplijenjen iznos od ukupno 53.927,99 kn.

U odredbi čl. 225 ZOO-a, propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

Nadalje je pregledom pribavljene Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-1969/11 FINA-e, sektor poslovne mreže RC S. K.. 120-11/21-02/5, Ur.br. 08- 54-21 od 30. travnja 2021. god., utvrđeno da je od ukupnog iznosa u visini od 53.927,99 kn na ime kamata/tečajne razlike, iznos od 10. 381,35 kn zaplijenjen sa računa tužitelja dana 21. prosinca 2011. god., dok je preostali iznos u visini od 43.546,64 kn zaplijenjen sa računa tužitelja u razdoblju od 22.srpnja 2013. god., do 14. srpnja 2014. godine.

Predmetna tužba je podnesena dana 29. svibnja 2017. god., pa je dakle, tužba podnesena po proteku općeg zastarnog roka nakon zaplijene iznosa od 10. 381,35 kn sa računa tužitelja, dok je tužba podnesena tijekom općeg zastarog roka nakon zaplijene preostalog iznosa od 43.546,64 kn sa računa tužitelja.

Istaknuti prigovor zastare potraživanja je stoga prihvaćen u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja u iznosu od 10. 381,35 kn, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja u iznosu od 43.546,64 kn, istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan.

Tuženik je stoga kao nepošteni stjecatelj bez valjane pravne osnove obvezan da tužitelju isplati iznos od 43.546,64 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja teče od posljednje zapljene sa računa tužitelja dana temeljem rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., (14. srpnja 2014. god.), pa do isplate, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 10. 381,35 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Radi svega navedenog, donijeta je odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 3 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bod., sastav tužbe 100 bod., pristup na dva ročišta po 100 bod., pristup na jedno ročište 50 bod., i sastav dva podneska po 100 bod, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to za pristojbu tužbe razmjeran iznos od 785,46 kn, i pristojbu presude razmjeran iznos od 785,46 kn, sve sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).

U Splitu, 03. rujna 2021. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja i presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- z.z. tuženika

Broj zapisa: eb2ff-306eb

Kontrolni broj: 027cc-69260-036f7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.