REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 738/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB 46830600751, Distribucijsko područje ELEKTROJUG DUBROVNIK, Dubrovnik, N. Tesle 3, zastupan po punomoćniku Denisu Orliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orlić i partneri d.o.o., Dubrovnik protiv tuženika: 1. CLUB MED MARINE SAS, 11 Rue de Cambrai, 75019, Paris, Francuska, 2. tuženika V. SHIPS LEISURE ALGUE MARINE, 24 Avenue de Fontvielle, 9800 Monaco, 3. tuženika COMPANIA NAVIERA ARMONIA S.A., Front Beach Road 34, 11127 Panama, 4. tuženika MEDITERRANEAN SHIPPING COMPANY S.A., 40. Avenue E. Pittard, CH1206, Ženeva, 5. tuženika GARD P&I, Assuranceforeningen GARD, Arendal, Norveška i 6. tuženika THE WEST OF ENGLAND SHIP OWNERS INSURANCE Ltd,, 224-226 Tower Bridge Road, London SE1 2UP, England, tuženike pod 1., 2. i 5. zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Maćešić i Partneri, Odvjetničko društvo, d.o.o., Rijeka, Pod kaštelom 4., tuženike pod 3., 4. i 6. zastupa punomoćnik Zdravko Kačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, Zagreb, Petrova 48.a, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5648/2017-2 od 29. kolovoza 2018. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2015 od 27. lipnja 2017., na sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev 3. i 4. tuženika za naknadu troškova revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-6233/2015 od 27. lipnja 2017. naloženo je 1. – 4. tuženicima solidarno naknaditi tužitelju iznos od 174.041,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 14. kolovoza 2004. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu da su 1. – 4. tuženici dužni solidarno platiti tužitelju 2.268.141,63 kn sa zatraženim zateznim kamatama (točka II. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo da 5. tuženiku plati 79.772,00 kn, a 6. tuženiku 79.980,00 kn sa zateznim kamatama (točka III. izreke). Tužitelju je nadalje naloženo da 1. i 2. tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 270.847,00 kn, a 3. i 4. tuženiku u iznosu od 245.931,00 kn (točka IV. izreke). Ujedno je rješenjem primljeno na znanje povlačenje dijela tužbenog zahtjeva za iznos od 39.261,00 kn.

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5648/17- 2 od 29. kolovoza 2018. odbijena je žalba tužitelja i u tom dijelu (točka II., III, i IV, izreke) potvrđena je presuda suda prvog stupnja. Točka I. izreke prvostupanjske presude djelomično je preinačena tako da je tužbeni zahtjev odbijen za zatezne kamate na iznos od 174.041,00 kn za razdoblje od 14. kolovoza 2004. do 11. prosinca 2004. te na iznos od 7.500,00 kn za razdoblje od 14. do 25. kolovoza 2004. po stopi od 15/% godišnje. Ujedno je drugostupanjskim rješenjem odbačena žalba 3. tuženika, te odbijeni zahtjevi 1. i 3. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

3. Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući je, kako se navodi, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka „iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku te zbog pogrešne primjene materijalnog prava“ s prijedlogom da se ista presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na izjavljenu reviziju 3. i 4. tuženici su podnijeli odgovor, s prijedlogom da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana. Traže naknadu troškova revizije.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade štetu koja je mu je nastala 14. kolovoza 2004., kada je došlo do pomorske nezgode, kojom prilikom je oštećen tužiteljev podvodni električni kabel putem kojeg se opskrbljuje otok Lokrum električnom energijom.

7. Sudovi nižeg stupnja su prihvatili tužbeni zahtjev u osnovi, a visinu dosuđene naknade štete utemeljili su na utvrđenjima iz prihvaćenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka prema kojem je ukupna šteta koju trpi tužitelj jednaka zbroju vrijednosti oštećenog kabla (20.160,32 kn) i troškova koje je tužitelj imao vađenjem oštećenog i polaganjem novog kabla (172.084,08 kn), a priznati su i troškovi utvrđivanja štete (7.500,00 kn na ime podmorskog snimanja). Prema nalazu i mišljenju vještaka cijena sačuvanog materijala (bakra) oštećenog kabla iznosi 9.030,00 kn i za taj iznos umanjen je ukupni iznos naknade štete koji je tužitelju dosuđen.

8. U ovom revizijskom stadiju postupka sporno je ima li tužitelj pravo i na troškove u visini cijene novog kabla ili nema, a što u suštini čini i sadržaj revizije, pri čemu se tužitelj u znatnom dijelu bavi činjenicama, međutim pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog.

9. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10.1. Razmatrajući navode revizije prije svega se ukazuje na odredbe čl. čl. 386. ZPP prema kojima u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

10.2. Tužitelj je u reviziji naveo da je podnosi zbog bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. ZPP. Takva povreda postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu toga zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Međutim, tužitelj nije naveo koju odredbu ZPP nije primijenio ili ju je nepravilno primijenio pa samim time nema ni obrazloženja na koji način je to utjecalo ili je moglo utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude. Stoga ovaj revizijski razlog nije mogao biti uzet u obzir (čl. 386. st. 2. ZPP).

11. Iz navoda revizije razabire se da tužitelj (opisno, bez navođenja zakonske odredbe) ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjenu u postupku pred drugostupanjskim sudom jer da je u pobijanoj presudi navedeno: „Što se tiče vrijednosti novog kabela, on to u ovoj parnici niti ne potražuje“ (međutim, tužitelj jest to tražio), ali sam tužitelj u reviziji navodi da se već u slijedećem pasusu na više mjesta spominju „troškovi nabave i zamjene staroga kabela novim“. Upravo zbog toga nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer to nije nedostatak zbog kojeg se pobijana presuda ne bi mogla ispitati budući da iz obrazloženja u cjelini jasno proizlazi da je drugostupanjski sud imao na umu da tužbeni zahtjev sadrži i „nabavnu cijenu novog kabela“ što čini bitan dio tužbenog zahtjeva.

12. Pravilno su sudovi nižeg stupnja donoseći odluku u sporu primijenili materijalno pravo.

13. Prema odredbi čl. 190. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 188/01 – dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - u primjeni je od 1. siječnja 2006.) na koju se poziva i tužitelj u reviziji, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Nadalje, prema odredbi čl. 185. st. 1. ZOO, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala.

14. Iz sadržaja utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da prije nego je šteta nastala (14. kolovoza 2004.) materijalno stanje tužitelja u pogledu oštećenog kabela bila je da je on bio vlasnik tog električnog kabela koji je položen u more 1961. i čija je vrijednost u trenutku štetnog događaja iznosila 20.160,32 kn. Navod tužitelja da mu je potpuno nebitna knjigovodstvena vrijednost i starost opreme kojom vrši distribuciju električne energije sve dokle ta oprema služi svrsi, možebitno je istinit, ali nije odlučan za primjenu navedenih zakonskih odredbi. To stoga što prema navedenoj zakonskoj odredbi, materijalna situacija oštećenog vrijednosno mora biti dovedena u stanje u kojem se nalazila prije štetnog događaja, a to zasigurno ne bi bila kada bi se tužitelju nadoknadila cijena novog kabla. Naprotiv, tada bi materijalna situacija tužitelja bila višestruko povoljnija.

15. Zbog iznesenog, razlozi navedeni u reviziji u cijelosti su neosnovani, pa je na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci.

16. Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev 3. i 4. tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Zagreb, 2. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb2ff-428f8

Kontrolni broj: 0abfd-aec65-257f1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.