REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREB
Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-6998/2020-57

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u
pravnoj stvari tužitelja G.B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I.Č., odvjetniku u Z., protiv tuženika C.b. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.K., odvjetniku iz O.d. Z. & K. u Z., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja I.Č., odvjetnika i punomoćnika tuženika T.Z., odvjetnika, 1. ožujka 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku C.b. d.o.o., Z., OIB: …, platiti tužitelju G.B., Z., OIB: …, iznos od 6.328,67 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje na iznos od 6.002,39 eura teku od 6. ožujka 2020., na neto iznos od 16,15 eura teku od 15. siječnja 2020. te na neto iznos od 310,13 eura teku od 15. veljače 2020., po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.714,53 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 1. ožujka 2024., pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije

2 Poslovni broj 16 Pr-6998/2020-57

refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za
varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje
banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna
stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja
je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je … kod naplatne postaje „Z.“, u smjeru Z., prilikom obavljanja redovnog rada stradao kao zaposlenik tuženika i to na način da ga je napao putnik u autobusu, udarivši ga u predjelu glave, uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u bolnici S.m. u Z. Tužitelju je zbog predmetnog štetnog događaja zaostao ožiljak glavi, veličine cca 8 cm, a koji predstavlja naruženje. Tužitelj je zbog posljedica štetnog događaja bio na bolovanju u razdoblju od … do 2. ožujka 2020., a za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu u vidu isplaćenih umanjenih neto iznosa dnevnica.

1.1. Nakon provedenog medicinskog i financijskog vještačenja, konačno
specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 15. prosinca 2022. tužitelj potražuje
isplatu ukupnog iznosa od 6.328,67 eura, i to s osnove naknade štete zbog povrede
prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu iznos od

6.002,39 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2020.
pa do isplate, s osnove naknade štete zbog izgubljene zarade za mjesec prosinac

2019. neto iznos od 16,15 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od

15. siječnja 2020. te s osnove naknade štete zbog izgubljene zarade za mjesec siječanj

2020. neto iznos od 310,13 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
od 15. veljače 2020. pa sve do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu troškova parničnog
postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamama tekućim od presuđenja pa do
isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu štete. Poziva
se na odredbu čl. 25. st.2. Zakona o zaštiti na radu koja propisuje kako se od
odgovornosti za štetu poslodavac može osloboditi ili se njegova odgovornost može
umanjiti ako je šteta nastala radnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao
računati. Predmetna okolnost radnje treće osobe na koju poslodavac nije mogao
utjecati se utvrđuje od slučaja do slučaja, uz uvažavanje svih okolnosti događaja. Sam
tužitelj navodi kako je nastradao uslijed napada putnika u autobusu, međutim iz same
tužbe nije moguće utvrditi sve okolnosti slučaja pa tako niti ponašanje tužitelja u
samom događaju niti njegov eventualni doprinos nastanku štete uslijed mogućeg
ponašanja tužitelja. Ne osporava štetni događaj.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Potvrdu MUP, PU Z., PP Z. od …, medicinsku dokumentaciju za tužitelja, Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad/spriječenosti za rad, isplatne liste za tužitelja, fotografije, odštetni zahtjev s preslikom potvrde o primitku, sudsku praksu, spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp J-1444/2019, provedeno je medicinsko

3 Poslovni broj 16 Pr-6998/2020-57

vještačenje po vještaku dr.med. D.R., proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru d.o.o. te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud je
utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Tuženik je predložio da se D.L.Č. iz Z., sukladno odredbi članka 211. ZPP-a obavijesti o predmetnoj parnici, što je i učinjeno s Obavijesti od 7. ožujka 2022., koja je ujedno sadržavala i dostavu svih podnesaka u spisu, ali se isti nije očitovao na zaprimljenu obavijest.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg zaposlenika tuženika za
naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i
duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu te na ime izgubljene zarade a sve povodom
štetnog događaja – fizičkog napada putnika od 20. prosinca 2019.

7. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen
kod tuženika kao vozač autobusa te da je za vrijeme radnog vremena fizički napadnut
od strane putnika. Prema tome, nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna
legitimacija tuženika kao poslodavca.

8. Među strankama je sporna odgovornost tuženika s obzirom na prigovor tuženika
da je eventualnu štetu tužitelju prouzročila treća osoba protupravnim djelovanjem, kao
i obzirom na prigovor tuženika o eventualnom doprinosu tužitelja nastanku štetnog
događaja uslijed mogućeg ponašanja tužitelja. Sporna je i visina postavljenog
tužbenog zahtjeva.

9. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke te je izvršen uvid u Potvrdu MUP, PU Z., PP Z. od … i prekršajni predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pp J-1444/2019.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je … prilikom obavljanja poslova svoga radnog mjesta vozača za vrijeme redovitog radnog vremena u blizini naplatne postaje Z. doživio napad od putnika autobusa. U tom trenutku se nalazio na radnom mjestu suvozača, a autobusu je bio zaustavljen jer su čekali dokumentaciju potrebnu za nastavak putovanja. Ističe da su on i kolega neposredno pred sam napad putnika preuzeli predmetni autobus te nikakav kontakt s putnikom koji ga je napao nije imao. U jednom trenu se, ničim izazvan, putnik zaletio prema mjestu na kojem je sjedio kao suvozač te ga udario šakom u glavu uz psovke pri čemu se putnik bunio zašto su stali te zašto nisu nastavili s vožnjom. Nakon udarca odmah je izašao iz autobusa, a
jedan putnik je zaustavio napadača u daljem napadu na njega, a taj putnik se
predstavio kao policijski službenik te je pokazao napadaču službenu iskaznicu. Zbog udarca šakom u glavu od strane putnika na glavi je došlo do krvarenja. Neki od prolaznika su mu pružili prvu pomoć te su pozvali hitnu pomoć. Po dolasku hitne pomoći prebačen je u bolnicu. Po dolasku u bolnicu podvrgnut je raznim pregledima pa tako i CT glave, šivana mu je rana te je dobio 7-8 šavova, dobio je ovratnik. Zbog zadobivenih ozljeda bio je na bolovanju tri mjeseca. Zbog zadobivenih ozljeda morao je mirovati, a također je osjećao i nelagodu kao i strah, pa je trebao i pomoć psihijatra. Pomoć i njegu su mu dok je bio u Z. pružali kolege, a kada je došao kući njegovi ukućani. Zbog nastalog ožiljaka i dalje osjeća nelagodu.

10.1. Neposrednim opažanjem sud je uočio da je na glavi tužitelja vidljiv ožiljak opisan u priležećoj medicinskoj dokumentaciji.

4 Poslovni broj 16 Pr-6998/2020-57

11. Uvidom u Potvrdu MUP-a PU Z., PP Z. od … proizlazi da tužitelj prijavio fizički napad kojeg je doživio kao vozač autobusa C.b., a koji se dogodio … kod naplatne postaje Z. kojom prilikom je napadnut od strane putnika koji mu je razbio glavu.

12. Uvidom u prekršajni predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pp J-1444/2019 protiv okrivljenika D.L.Č. proizlazi da je u navedenom predmetu donesena presuda 21. prosinca 2019. kojom jer okrivljenik D.L.Č. proglašen krivim što je … za vrijeme dok se kao putnik prevozio u autobusu C.b. te se privremeno zaustavio kod naplatnih kućica Z., na naročito drzak i nepristojan način remetio javni red i mir tako da je bez povoda ustao sa sjedala te se zatrčao prema vozaču G.B. kojeg je zatim više puta zatvorenim šakama udario po glavi, nanijevši mu pri tome ozljede te ga vrijeđao, zbog čega je okrivljenik kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.324,50 kn, a presuda je postala pravomoćna s danom donošenja, 21. prosinca 2019.

13. Iz iskaza tužitelja, kojem je sud u cijelosti povjerovao, jer je iskazivao objektivno,
jasno, logično i životno te je njegov iskaz u cijelosti sukladan navodima iz potvrde MUP
RH, kao i presudi donesenoj u prekršajnom predmetu Općinskog suda u Novom
Zagrebu broj: Pp J-1444/2019 od 21. prosinca 2019. te priloženoj medicinskoj
dokumentaciji, kao nesporno proizlazi da se štetni događaj dogodio upravo na način
kako je to tužitelj naveo u tužbi. Dakle, iz svih provedenih dokaza je kao nesporno
utvrđeno da je tužitelj predmetne zgode doživio ozljedu na radu kao djelatnik tuženika
za vrijeme radnog vremena na svom radnom mjestu vozača i to prilikom fizičkog
napada putnika.

14. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14,
127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik
pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava. Stoga, obzirom
na utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja, proizlazi da je za cjelokupnu štetu
koja je proizašla iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik kao poslodavac, pri
čemu ne postoje okolnosti koje bi isključile, odnosno umanjile odgovornost tuženika.

15. Naime, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“
broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju
je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i
poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno odredbi
stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova
odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili
krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti
je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik tijekom
postupka ističe da nije odgovoran za štetu, jer je ista nastala radnjom treće osobe. Kao
što proizlazi iz odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu tuženik kao poslodavac
je odgovoran za štetu po načelu objektivne odgovornosti. Jedini način da se tuženik
oslobodi odgovornosti u ovom slučaju je ako dokaže da je šteta nastala uslijed
nepredvidivih i izvanrednih okolnosti, odnosno više sile, odnosno uslijed namjere ili
krajnje nepažnje radnika ili treće osobe, na koje djelovanje poslodavac unatoč njegovoj
dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

16. Okolnost da je putnik ničim izazvan napao tužitelja kao vozača ne može se
podvesti pod izvanredne i nepredvidive okolnosti na koje poslodavac nije mogao
utjecati, jer je napad putnika predvidiv događaj za tuženika koji se bavi prijevozom
putnika, i navedeno je poslodavac trebao uzeti u obzir u okviru rizika svog poslovanja.
Naime, ne može se uzeti da fizički napad putnika predstavlja višu silu, odnosno
nepredvidiv i izvanredan događaj, jer je to upravo predvidiv događaj za svakog

5 Poslovni broj 16 Pr-6998/2020-57

poslodavca koji se bavi prijevozom putnika. Također, postupanje putnika kao u
konkretnom slučaju ne smatra se djelovanjem treće osobe koje bi isključilo
odgovornost poslodavca za štetu. Naime, po prirodi svog posla, vozač autobusa je
nužno izložen riziku nastanka štete jer svakodnevno ulazi u kontakt s putnicima koji
mu mogu nanijeti štetu. Po stavu ovog suda, fizički napad putnika na vozača u kojoj
strada vozač kao radnik, s obzirom na prirodu poslovanja, je rizik posla na koji
poslodavac ne može posebno utjecati. Sama okolnost što su vozači autobusa
predmetne zgode morali zaustaviti autobus jer su čekali određenu dokumentaciju, a
što je očito revoltiralo putnika koji je napao tužitelja ne znači da je tim postupanjem
tužitelj doprinio štetnoj radnji. Podrazumijeva se da je vozač dužan paziti na svoju
sigurnost kao i sigurnost ostalih putnika, a po mišljenju suda, tužitelj tu svoju dužnost
nije prekršio svojim postupanjem kao u konkretnoj situaciji. Stoga fizički napad putnika
na vozača autobusa, predstavlja rizik poslodavca, koji tuženik, kao poslodavac koji se
bavi prijevozom putnika, mora uzeti u obzir u okviru svog poslovanja, i što spada u
sferu njegove odgovornosti. Šteta nije nastala niti krivnjom tužitelja, jer je sud utvrdio
da je tužitelj postupao na uobičajen način i u trenutku dok je obavljao redovan rad svog
radnog mjesta vozača.

17. Dakle, ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu, ovaj sud utvrđuje postojanje
cjelovite odgovornosti tuženika jer nastanak štete nije skrivio tužitelj i ne postoje niti
drugi razlozi koji bi u smislu odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne
novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23,
155/23, dalje ZOO-a) tuženika oslobodili od odgovornosti pa u konkretnom slučaju
tuženik kao poslodavac ogovara tužitelju kao posloprimcu za štetu prouzročenu
povredom na radu.

18. Na taj način je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju te se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete. U cilju utvrđivanja visine nastale štete, provedeno je medicinsko vještačenja po stalnom sudskom vještaku za opću kirurgiju i traumatologiju dr.med. D.R. te radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva s osnove izgubljene zarade provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru d.o.o.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka u ovom postupku ocijenivši
iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno i u skladu sa pravilima
struke.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr.med. D.R. od 15. prosinca 2021. proizlazi da je vještak utvrdio da je tijekom predmetnog događaja tužitelj stradao na radnom mjestu prilikom obavljanja redovnog rada u svojstvu vozača autobusa na način da je napadnut od strane putnika u autobusu te je pritom zadobio natučenje glave, lacerokontuznu ranu vlasišta, trzajnu ozljedu vrata te naknadno verificiranu akutnu reakciju na stres. Udarac u glavu i distenzija vratne muskulature inicijalno su se primijenjenom silom prezentirale i vegetativnim simptomima: mučnina, vrtoglavica, nestabilnosti u Rombergovom testu održavanja ravnoteže i osjećaja za prostor. Po inicijalnom kirurškom zbrinjavanju lacerokontuzne rane vlasišta, u daljnjem tijeku liječenja kontroliran je isključivo po psihijatru zaključno s 28.2.2020. Tijekom ambulantnog liječenja provedena je psihoterapija i psihofarmakoterapija. Prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji stanje tužitelja stabiliziralo se dva mjeseca po ozljedi od kojeg perioda je ukinuta medikacija psihofarmacima i od kojeg datuma se u psihičkom statusu ne bilježe odstupanja na psihičkom planu uz prisustvo motiviranosti za povratak radnim aktivnostima. Prema dostupnoj dokumentaciji dostavljenoj spisu tužitelj je učinio sve pretrage/preglede vezane uz predmetnu ozljedu s napomenom da

6 Poslovni broj 16 Pr-6998/2020-57

je dokumentacija o liječenju natučenja glave i distenzijske vratne ozljede vrlo oskudna i temelji s na jednom, inicijalnom nalazu kirurga na dan prijema. Prema priloženoj dokumentaciji liječenje tužitelja je završeno. Analiza ozljeda i tijeka liječenja: Tijekom predmetnog događaja (nalazom HS od …) tužitelj je zadobio natučenje glave s lacerokontuznom ranom parijetalno lijevo duljine 8 cm. Kao posljedica kontuzije, primarnim pregledom bilježe se mučnine i vrtoglavica uz nestabilnost u Rombergovom testu. Učinjenim MSCT-om mozga nisu dokazane postraumatske komplikacije ozljeda. Učinjena je primarna obrada rane (suture rane i antitetanička profilaksa) s preporukom previjanja i vađenja šavova osmi postoperativni dan. Po mehanizmu nastanka ozljede, radi se o opsežnoj rani mekog oglavka koju je uzrokovala značajna sila rezultirajući puknućem kože, lateralnim pomakom glave i vrata te vegetativnim posttraumatskim simptomima (mučnine i vrtoglavica). Obzirom na oskudnu medicinsku dokumentaciju donja aproksimacija mogućeg intenziteta i trajanja bolova orijentirati će se medu ostalim na mehanizam i intenzitet ozljede, na očekivane tegobe razmjerno traumi te na dokumentaciji o provedenom liječenju. Nisu evidentirane eventualne komplikacije cijeljenja rane. Tijekom predmetnog događaja tužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vrata (nalazom HS od …). Učinjenom radiološkom obradom rtg cervikogramom bez znakova akutne koštane traume (uz napomenu da su rtg snimanjem obuhvaćena 3 od 7 vratnih kralježaka). Ordinirana je analgetska terapija i poštedna mjera mirovanja. Dalji tijek liječenja distenzijske ozljede nije dostupan spisu. Ne evidentira se podatak o provedenoj fizikalnoj terapiji. Aproksimacija mogućeg intenziteta i trajanja bolova po zadobivenoj ozljedi a obzirom na mehanizam i intenzitet nastanka ozlijede, vodit će se medu ostalim kriterijem očekivanih tegoba po navedenom i dokumentaciji priležećoj spisu. Tijekom predmetnog događaja tužitelj je pretrpio akutnu reakciju na stres koja je zabilježena nalazima psihijatra od 24.1.2020./7,2.2020. zaključno s 28.2.2020. Akutna reakcija, na stres manifestirala se u prolaznoj fazi bez verificiranog PTSP-a i Poremećaja prilagodbe. U izravnoj je korelaciji s trajanjem privremene nesposobnosti za rad obzirom da je tijekom proteklog perioda ordinirana psihofarmakoterapija za vrijeme čijeg je uzimanja bila umanjena sposobnost upravljanja motornim vozilima (profesionalni vozač). Analiza opravdanosti privremene nesposobnosti za rad: Privremena nesposobnost za rad bila je opravdana vezano uz predmetnu ozljedu u periodu Od …-2.3.2020. tijekom kojeg perioda je ordinirana psihijatrijska terapija lijekovima koji umanjuju sposobnost upravljanja motornim vozilima. Rezultati zadobivene ozljede su slijedeći: FIZIČKI BOLOVI: Zadobivena ozljeda mogla je rezultirati bolovima jačeg intenziteta tijekom 2 dana (primarna obrada rane, hematom, edem, distenzija cervikalne muskulature). Bolovi srednjeg intenziteta mogli su potrajati ukupno tijekom 5 dana i odnose se na neposrednu fazu cijeljenja mekih tkiva po navedenom. Bolovi promjenjivog, uglavnom slabijeg intenziteta mogli su trajati još daljnjih 15 dana vezano na sekundarnu fazu sanacije ozljeda. STRAH: U aktualnom događaju tužitelj je pretrpio primarni strah koji je u trenutku ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan a vezan uz mehanizam nastanka ozljede. Sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja nakon spoznaje o zadobivenim ozljedama te kao neposredna reakcija na stresnu situaciju mogao je u jačem intenzitetu potrajati ukupno 2 dana. Sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati ukupno 8 dana kao neposredno produžena reakcija na traumu. Sekundarni strah slabijeg intenziteta mogao je potrajati ukupno 4 tjedna kao produžena reakcija na stresnu situaciju. SMANJENJE ŽIVOTNIH AKTIVNOSTI: Aktualna predmetna ozljeda nije rezultirala trajnim posljedicama koje bi dovele do smanjenja opće životne i radne aktivnosti. NARUŽENJE: Tužitelj je tijekom štetnog događaja pretrpio naruženje koje odgovara naruženju srednjeg stupnja lako uočljivog

7 Poslovni broj 16 Pr-6998/2020-57

drugima. TUÐA POMOĆ I NJEGA: Nakon pretrpljenog traumatskog događaja a za
obavljanje svakodnevnih primjerenih obveza i poslova tužitelju je bila potrebna tuđa
pomoć u opsegu od 2 sata dnevno tijekom 7 dana te tuda pomoć u opsegu od 1 sata
tijekom 15 dana.

21. Tužitelj nije imao primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka dr.
R., već je sukladno istom postavio svoj tužbeni zahtjev za isplatom naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 6.002,39 eura podneskom od 15. prosinca 2022., dok se tuženik nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje.

22. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. R. sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Pri tome je sud uzeo u obzir i odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Ovaj sud se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio i novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2021.

23. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sa osnove neimovinske štete sud
je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to: pretrpljeni
primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, a u daljnjem tijeku pretrpljeni
sekundarni strah za zdravlje i ishod liječenja te kao neposrednu reakciju na stresnu
situaciju jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg u trajanju od 8 dana i manjeg
intenziteta ukupno 4 tjedna kao produžena reakcija na stres, fizičke bolove jakog
intenziteta koje je tužitelj trpio tijekom 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana
te manjeg intenziteta daljnjih 15 dana tjedana te naruženje srednjeg stupnja lako
uočljivo trećem osobama, a koje sve okolnosti zajedno, uzimajući u obzir dob tužitelja
(tužitelj je doživio ozljedu na radu u dobi od … godina), težinu i duljinu trajanja liječenja
te nelagodnosti pretrpljene u tijeku liječenja, da je tužitelj doživio akutnu reakciju na
stres, da je tužitelj koristio analgetike i psihofarmakoterapiju za čijeg uzimanja mu je
bila umanjena sposobnost upravljanja motornim vozilom, a pri čemu se ističe da je
tužitelj profesionalni vozač, da je tužitelj bio podvrgnut RTG snimanjima, opravdavaju
pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid štete.

24. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada.

25. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna
za obavljanje svakodnevnih primjerenih obaveza i poslova nakon pretrpljenog
traumatskog događaja, i to u opsegu od 2 sata tijekom 7 dana te po 1 sat tijekom
daljnjih 15 dana, dakle ukupno 29 sati. Stoga uzimajući u obzir da je prema
prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka tužitelju bilo potrebno 29 sati tuđe pomoći i
njege tijekom liječenja, koju su tužitelju prema njegovom iskazu kojeg je sud u cijelosti
prihvatio pružali kolege a potom i ukućani te budući se cijena sata tuđe pomoći i njege
uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u

8 Poslovni broj 16 Pr-6998/2020-57

spisu živi u B.L., sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 25,00 kn po satu.

26. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. ZR,
sud je tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete na zbog povrede prva osobnosti
na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu dosudio ukupno zatraženi iznos
od 6.002,39 eura.

27. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos
neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege temelji se na odredbi čl.

1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom
podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga pa stoga
tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na dosuđeni iznos neimovinske i
imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege počevši od 6. ožujka 2020. pa do isplate,
obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je 5. ožujka 2020. tužitelj podnio tuženiku
odštetni zahtjev. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st.

2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

28. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka dr. R. kao nesporno proizlazi da je tužitelj zbog zadobivene ozlijede bio opravdano privremeno nesposoban za rad u periodu od … do 2. ožujka 2020.

29. Obzirom da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u utuženom
štetnom događaju, prema mišljenju ovog suda, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi
štetu koju je tužitelj trpio u vidu izgubljene zarade i to uslijed isplate umanjenih
dnevnica za vrijeme njegove privremene nesposobnosti za rad. Naime, da nije bilo
štetnog događaja, tužitelj bi u utuženom razdoblju radio i primao bi dnevnice u neto
iznosima koje je ostvarivao za vrijeme redovnog rada, pa ne bi trpio štetu. Obveza
tuženika da tužitelju isplati razliku između isplaćenih i očekivanih dnevnica temelji se
na odredbi članka 111. st.1. ZR-a i čl. 1095. st.1. ZOO-a, kojim je propisano da tko
drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu
izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. S obzirom da je nesporno
da je tužiteljevo bolovanje posljedica ozljede na radu, šteta koju tužitelj trpi uslijed
isplate umanjenih dnevnica, predstavlja štetu u vezi s radom, u smislu čl. 111. ZR.

30. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 28. studenog 2022. proizlazi da je
vještak mišljenja da u razdoblju od prosinca 2019. do siječnja 2020. ukupna razlika
između isplaćene dnevnice i očekivane dnevnice koju bi tuženik isplatio tužitelju da
nije došlo do štetnog događaja iznosi neto 326,28 eura.

31. Tužitelj nije imao primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka
te je sukladno istom uredio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 15. prosinca 2022., a
kojim potražuje na ime izgubljene zarade za mjesec prosinac 2019. neto iznos od
16,15 eura te za mjesec siječanj 2020. neto iznos od 310,13 eura, sve zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

32. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog
vještaka, dok je na glavnoj raspravi održanoj 5. veljače 2024. naveo da nema primjedbi
na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 15. prosinca 2022.

33. Slijedom navedenog, sud je tužitelju s osnove naknade štete zbog izgubljene
zarade, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka dosudio za mjesec prosinac

2019. neto iznos od 16,15 eura te za mjesec siječanj 2020. neto iznos od 310,13 eura.
Na dosuđene iznose na ime izgubljene zarade tužitelj ostvaruje pravo na zakonske
zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a koje teku od 15-og u mjesecu
sukladno čl. 93. st. 1. ZR.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i
čl. 155. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj

9 Poslovni broj 16 Pr-6998/2020-57

stranci naknaditi troškove. Obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju
naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno
odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne
novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema
vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

34.1. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 100
bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav
obrazloženog podneska od 16. listopada 2020. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za
zastupanje na ročištu održanom 9. ožujka 2021. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav
obrazloženog podneska od 23. travnja 2021. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje
na ročištu održanom 9. studenog 2021. 50 bodova (Tbr. 9/2 OT), za sastav
obrazloženog podneska od 8. veljače 2022. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT.), za zastupanje
na ročištu održanom 27. rujna 2022. 50 bodova (Tbr. 9/2 OT), za sastav obrazloženog
podneska od 15. prosinca 2022. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu
održanom 5. veljače 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), dakle ukupno 900 bodova, a što
uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove
vještačenja u ukupnom iznosu od 464,53 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi

2.714,53 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

34.2. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a
(„Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi
zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a., tekućima od presuđenja do isplate.

35. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka 17. veljače 2021. i

9. ožujka 2022., kojima se očituje na podneske tuženika budući da isti nisu bili potrebni
za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je za zastupanje
na ročištima održanim 9. studenog 2021. i 27. rujna 2022. priznat trošak prema Tbr.9/2
OT budući da se u konkretnom slučaju radilo o ročištima na kojima se raspravljalo
samo o procesnim pitanjima. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav
podnesaka od 15. studenog 2021. i 6. listopada 2022. kojima obavještava o uplati
predujma za vještačenje, jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući
sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove.
Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište od 18. siječnja 2023. jer
ročište za navedeni dan nije ni zakazano niti održano pa takav trošak za tužitelja nije
ni nastao. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 25. siječnja

2023. kojim požuruje zakazivanje ročišta jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u
smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup
na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište
održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom
troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

36. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu
troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

37. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 1. ožujka 2024.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

10 Poslovni broj 16 Pr-6998/2020-57

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom
Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika