REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 198/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Končar-kućanski aparati d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 16, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Dugandžija, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Isovolta AG iz Republike Austrije, A-2355, Wiener Neudorf, kojeg zastupa punomoćnik Eugen Zadravec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7466/12-5 od 5. siječnja 2016., kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3558/06 od 22. svibnja 2012. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 2. rujna 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 1.227.408,19 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točke II., III. i IV. izreke).
2. Drugostupanjskim rješenjem je ukinuta presuda suda prvoga stupnja i tužba je odbačena.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije žalba tuženika.
4. U odgovoru na reviziju tuženik se istoj protivi i predlaže je odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prije svega valja naznačiti da tužitelj ne navodi izričito podnosi li reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a ili čl. 382. st. 2. ZPP-a. Međutim, premda u reviziji govori o postojanju pravnog pitanja koje je od važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ipak iz sadržaja revizije proizlazi da se radi o tzv. redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP-a. Ta je revizija dopuštena s obzirom na vrijednost predmeta spora (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a) i s obzirom da je rješenjem postupak pravomoćno završen (čl. 400. st. 1. ZPP-a). Stoga se navodi odgovora na reviziju u tom pravcu ukazuju neosnovanim.
7. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7.1. Valja primijetiti da u reviziji nije izričito naveden zakonski razlog zbog kojeg se podnosi. Međutim, iz sadržaja iste jasno proizlazi da se podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. U ovoj pravnoj stvari, a s obzirom da se nesporno radi o sporu s međunarodnim elementom, sporno je pitanje nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.
8.1. Sud prvoga stupnja pri odlučivanju o prigovoru apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj iznosi pravno shvaćanje prema kojem takva nadležnost postoji primjenom odredbe čl. 27. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 58. st. 3. ZPP-a. Pri tome primjenu odredbe čl. 58. st. 3. ZPP-a veže uz primjenu odredbe čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) koja regulira mjesto ispunjenja novčane obveze.
8.2. Drugostupanjski sud polazi od pravnog shvaćanja o nemogućnosti primjene odredbe čl. 58. st. 3. ZPP-a jer da je nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za konkretan spor određena čl. 54. i 55. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 88/01 - dalje ZRSZ). Tako zaključuje da prema tim odredbama nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u sporovima protiv fizičke ili pravne osobe koja ima sjedište u inozemstvu za obveze koje su nastale na teritoriju Republike Hrvatske ili koje se na tom teritoriju imaju izvršiti postoji nadležnost suda Republike Hrvatske ali samo ako ta osoba ima na teritoriju Republike Hrvatske svoje predstavništvo ili zastupništvo ili ako je u Republici Hrvatskoj sjedište tvrtke kojoj je povjereno obavljanje njezinih poslova. Nadalje zaključuje da nije ispunjen uvjet iz te odredbe koji bi vezivao nadležnost suda Republike Hrvatske jer da tužitelj to niti ne tvrdi. Konačno zaključuje da nema mjesta primjeni odredaba čl. 53. st. 1. i čl. 54. st. 2. ZRSZ-a jer da naknada štete nije pravna osnova spora. Stoga odlučuje primjenom čl. 369. st. 2. ZPP-a.
9. Revidentu prvenstveno valja odgovoriti da se u konkretnom slučaju radi o primjeni instituta stjecanja bez osnove. Time je određena i pravna narav ovoga spora. Stjecanje bez osnove jedan je od pravnih instituta izvanugovornih obveznih odnosa. Jedan od takvih je i prouzročenje štete. Međutim, ta se dva pravna instituta ne mogu miješati i poistovjećivati jer u svojoj suštini predstavljaju sasvim različite izvanugovorne obvezne odnose omeđene različitim pretpostavkama, uvjetima primjene i pravnim posljedicama. Stoga je posve neosnovana revizijska tvrdnja o tome da bi se u konkretnom slučaju radilo o naknadi štete jer to ne proizlazi niti iz tužbe, a niti iz činjeničnog supstrata priloženog uz tužbu. Prema tome, nadležnost suda Republike Hrvatske ne može se niti procjenjivati na temelju odredbe čl. 53. st.
1. ZRSZ-a kako to ispravno zaključuje i sud drugoga stupnja. Ne može se primijeniti niti odredba čl. 54. st. 2. ZRSZ-a jer ona regulira sasvim drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju od one povodom koje se vodi ovaj spor. Stoga se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.
10. Revident u reviziji iznosi da se drugostupanjski sud ne osvrće na odredbu čl. 58. st. 3. ZPP-a što je netočno jer upravo i obrazloženo i ispravno polazi od nemogućnosti primjene te odredbe. Naime, prema odredbi čl. 27. ZPP-a sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u sporu s međunarodnim elementom kada je njegova nadležnost izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Tek ako tome nije tako, tada se primjenjuje poveznica mjesne nadležnosti, pa i ona iz čl. 58. st. 3. ZPP-a. Međutim, nadležnost suda Republike Hrvatske izričito je za ovu vrstu spora određena u odredbama čl. 54. i 55. ZRSZ-a pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 58. st. 3. ZPP-a, a sukladno tome niti upučujućoj normi iz čl. 320. st. 1. ZOO-a.
11. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. u svezi s čl. 400. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
12. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je isti valjalo odbiti (čl. 155. ZPP-a) i odlučiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 2. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb300-39f4d
Kontrolni broj: 0b341-5a9dd-f911f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
