Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-157/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću, sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić, mr.sc. Ljiljane Stipišić, Snježane Hrupek-Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. D. zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 4. u vezi članka 37. i članka 331. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, oštećenika i optuženog K. D. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-8/2019-295 od 14. travnja 2021. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice vijeća optuženika, branitelja optuženika i opunomoćenika oštećenika, 2. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se oslobađajući dio prvostupanjske presude te se predmet u tom dijelu upućuje na ponovno suđenje i odluku nadležnom sudu.

II Djelomično se prihvaća žalba oštećenog R. S., ukida se osuđujući dio prvostupanjske presude koji se odnosi na odluku o trošku te se predmet u tom dijelu upućuje sudu na ponovno odlučivanje.

i  p r e s u d i o  j e

III Odbijaju se u cijelosti žalba optuženog K. D. kao i u ostalom djelu žalba oštećenika R. S. kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci, broj K-8/2019-295 od 14. travnja 2021. optuženi K. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, poticanjem na kazneno djelo teškog ubojstva, iz članka 111. stavak 1. točka 4. u vezi članka 37. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u prvostupanjskoj presudi. Na temelju odredbe članka 111. stavak 1. u vezi članka 37. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11. optuženi K. D. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina te mu je temeljem članka 54. KZ/11. u izrečenu zatvorsku kaznu uračunato vrijeme za koje je u ovom predmetu lišen slobode i to 18. srpnja 2018. pa nadalje, na način da se jedan dan oduzimanja slobode izjednačava s jednim danom kazne.

1.1. Na temelju odredbe članka 79. stavak 2. i 6. KZ/11. od optuženog K. D. trajno je oduzet jedan original pakovanja plastičnog eksploziva (PEP) ukupne mase 519 grama, jedno pakiranje eksploziva TNT trotilj ukupne mase 196 grama, četiri komada detonatorskih kapsila (DK 8), jedan sporogoreći štapin crvene boje dužine 120 centimetara, jedan crne boje dužine 50 centimetara, 225 komada streljiva 7,62 x 25 milimetara TT, 38 komada streljiva kalibra 38 SPL sa zrnom ekspanzijskim učinkom, 83 komada streljiva kalibra 22 LR (5,6 milimetara), dva komada streljiva 9 x 17 milimetara, 27 komada streljiva kalibra 38 SPL s običnim zrnom, 19 komada streljiva kalibra 9 x 19 milimetara, 32 komada vojnog streljiva kalibra 7,62 x 39 milimetara, jedan komad vojnog streljiva kalibra 7,9 milimetara, pištolj marke Crvena zastava M70 kalibar 7,65 milimetara tvorničkog broja A225694 s pripadajućim spremnikom, pakiranje od 0,5 kilograma vojnog plastičnog eksploziva PP 500, pakiranje od 1 kilograma plastičnog eksploziva s oznakom Dynamite Nobel, jedan elektrodetonatorski kapsil EDK, dva komada detonatorskih kapsila broj 8 DK 8, 77 centimetara sporogorećeg štapina, 119 centimetara sporogorećeg štapina crvene i crne boje, a koje se stvari imaju uništiti.

1.2. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) upućen je oštećeni R. S. s imovinskopravnim zahtjev na parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08., optuženi K. D. je u odnosu na osuđujući dio presude oslobađen od dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08.

1.4. Na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08. optuženi K. D. je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje i izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano u točki 2. izreke te presude.

1.5. Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08. u odnosu na oslobađajući dio presude, troškovi ovog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08. te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu su pravovremeno podnijeli državni odvjetnik, optuženi K. D. i oštećeni R. S.

2.1. Državni odvjetnik žali se u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se taj dio presude Županijskog suda u Rijeci ukine.

2.2. Oštećenik R. S. po opunomoćeniku B. P., odvjetniku u R. žali se u odnosu na troškove kaznenog postupka i odluku o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se: "… prvostupanjska presuda preinači u odnosu na odluku o trošku i imovinskopravnom zahtjevu".

2.3. Optuženi K. D. po branitelju M. Š., odvjetniku u R., žali se na osuđujući dio prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupaka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se presuda u tom dijelu ukine odnosno preinači na način da se izrekne blaža kazna.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik K. D. po branitelju M. Š., odvjetniku u R., s prijedlogom da se oslobađajući dio presude prvostupanjskog suda potvrdi.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen na razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. S obzirom da je optuženi K. D. zatražio da ga se izvijeste o sjednici drugostupanjskog suda, to je i učinjeno te su o sjednici izvješteni optuženik, njegov branitelj i državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog K. D., branitelja optuženika M. Š., odvjetnika u R. i opunomoćenika oštećenika B. P., odvjetnika u R., putem video linka iz Županijskog suda u Rijeci, a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, sukladno odredbi članka 475. stavak 4. ZKP/08. Opunomoćenik oštećenika i branitelj optuženika su na javnoj sjednici izložili najvažnije dijelove žalbe, a branitelj i odgovora na žalbu. Nazočni optuženik je u potpunosti prihvatio navode svog branitelja.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, žalba oštećenika je djelomično osnovana, dok je žalba optuženog K. D. neosnovana.

O žalbi državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude:

7. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je pobijana presuda u oslobađajućem dijelu rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Prvostupanjski sud smatra da nije objektivno moguće utvrditi jesu li eksplozivna sredstva iz točke 2. izreke pobijane presude sama po sebi eksplodirala i onda na temelju toga zaključivali o njihovoj ispravnosti. Takav zaključak zasniva na tome da su ovi predmeti navedeni u činjeničnom opisu inkriminacije pod 2. uništeni za što je utrošeno 4 kilograma TNT eksploziva i 6 komada EDK, nalazeći značajnim upravo podatak da su za uništenje bila korištena druga eksplozivna sredstva i dodatni eksploziv. Ističe se da je vještak za eksplozive doduše naveo da je riječ o ispravnom i originalnom eksplozivu, ali da to ne može tvrditi sa 100% sigurnošću.

7.2. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud za sada pogrešno zaključio da treba primijeniti načelo in dubio pro reo, odnosno da u dvojbi o postojanju činjenica, koje tvore obilježja kaznenog djela i o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, treba odlučiti na način koji je povoljniji za optuženika i osloboditi optuženika od optužbe.

7.3. Opravdano naglašava državni odvjetnik da prvostupanjski sud propušta analizirati vrlo jasan nalaz i mišljenje vještaka, iako nije sporno da su oduzeta eksplozivna sredstva i oružje uništeni, a nakon što ih je pouzdanik Z. preuzeo od optuženika u dva navrata pa vještak doista nije mogao izvršiti kemijsku analizu eksploziva i tako nedvojbeno utvrditi ispravnost eksploziva i njegovu mogućnost da prouzroči eksploziju, prvostupanjski sud trebao je uzeti u obzir procjenu vještaka o načinu pakiranja eksploziva i oružja, temeljem sačinjenih fotografija te izvršenom uvidu u potvrde o privremeno oduzetim predmetima, cijeneći iskaz pouzdanika u pogledu predmeta koje je preuzeo od optuženika. Naime, prvostupanjski sud je prilikom analize i ocjene tih dokaza potpuno zanemario razlog predaje količine od gotovo 2,5 kilograma eksploziva sa elektrodetonatorima i sporogorećim štapinima pouzdaniku Z. koji predmeti su trebali biti predujam za obavljeni posao, kako to proizlazi iz snimljenih razgovora pouzdanika i optuženika, koje snimke su reproducirane, a čiji prijevod se nalazi na listu 804 prvostupanjskog spisa. Na temelju dokaza reprodukcije snimke razgovora pouzdanika Z. i optuženog K. D. (list 860 spisa) na upit pouzdanika, optuženik odgovara:" Eksploziv nije pokvaren i ima i bez fitilja", a potom optuženik K. D. govori pouzdaniku Z.: "Eksploziv je kvalitetan i sposoban da digne cijelu kuću u zrak." Isto je trebalo imati na umu pri ocjeni postoji li vrlo velika vjerojatnost da se radilo o eksplozivnim tvarima i oružju koje je zabranjeno držanje građanima. Ujedno je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario važan podatak tj. da su djelatnici Policijske uprave, Protueksplozivni odjel, nakon sastavljanja posebnog zapisnika i preuzimanja cjelokupne količine eksploziva, te predmete skladištili s posebnim mjerama sigurnosti i čuvanja, a to također upućuje da se radilo o originalnom pakovanju eksploziva.

8. Cijeneći naprijed iznijeto, neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da nema dokaza da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. i 2. KZ/11. opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude pa je pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu trebalo ukinuti i predmet u tom dijelu uputiti na ponovno suđenje i odluku nadležnom sudu.

9. U ponovljenom postupku nadležni sud će u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. izreke pobijane presude ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze, a potom će, vodeći računa o argumentaciji ove drugostupanjske odluke, donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti.

O žalbi optuženika u odnosu na osuđujući dio presude:

10. Optuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. ističući, da sud obrazlaže da su pisana izvješća pouzdanika u suglasju sa tonskim snimkama, ali da tu svoju tvrdnju ničim ne konkretizira, niti iznosi konkretne navode kojima bi tu svoju tvrdnju potkrijepio. Međutim, suprotno navodima žalbe, nije osnovan navod da u presudi nisu iznesene odlučne činjenice te da se zbog toga ne može ispitati presuda jer je prvostupanjski sud na listu 31 prvostupanjske presude uspoređivao snimljene razgovore pouzdanika Z. i optuženika K. D. od 12. ožujka 2018. i od 26. ožujka 2018. i pisano izvješće u odnosu na njihove kontakte, pa je na temelju podudarnih detalja zaključio da su se dogovarali o izvršenju ubojstva žrtve R. S. Naime, optuženik K. D. se raspituje:"Kada će točno doći", a pouzdanik Z. odgovara da će doći kada bude znao mjesto, kada sazna da je ta osoba tu i da će odraditi posao za dva dana. Ujedno ovaj razgovor sud povezuje s činjenicom da je toga dana optuženik pouzdaniku pokazao kuću žrtve R. S., a što proizlazi iz razgovora koji su vodili pouzdanik Z. te optuženik koji govori o adresi gdje stanuje žrtva.

10.1. Nije osnovan navod žalbe da se presuda temelji isključivo na iskazu pouzdanika, čime žalitelj sugerira da je postupljeno suprotno odredbi članka 333. stavka 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjska presuda zasniva se na rezultatima provedenih posebnih dokaznih radnji, odnosno sadržaju snimljenih i reproduciranih razgovora između optuženika i pouzdanika, snimkama tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta i izvješća pouzdanika Z. a čiji sadržaj se podudara s iskazom pouzdanika Z. te ga potkrjepljuje i dopunjuje. Stoga nema govora o tome da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na iskazu pouzdanika.

10.2. Drugostupanjski sud nije našao da je počinjena povreda kaznenog postupka, prema navodima u žalbi, a niti ispitivanjem po službenoj dužnosti, temeljem članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđena povreda odredaba kaznenog postupka.

11. Nije osnovana žalba optuženika, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije sa dovoljnom sigurnošću utvrdio da bi se radnja koja se stavlja na teret optuženiku dešavala u vremenu navedenom u izreci, sugerirajući da se ta radnja mogla odvijati i ranije, jer je pouzdanik pod imenom Z. navodio da su se susretali i ranije. Poznanstvo njih dvojice, pouzdanika i optuženika i njihovo ranije sretanje prije inkriminiranog razdoblja ne dovodi u pitanje pouzdanost i uvjerljivost zaključka prvostupanjskog suda i zauzetog stava da postoje dokazi da bi optuženik počinio kazneno djelo pod točkom 1. izreke u vrijeme za koje je proglašen krivim da je iz osvete s namjerom drugog poticao da drugog ubije, a kazneno djelo, ubojstvo, nije pokušano.

12. Također, žalitelj navodi da je prvostupanjski sud propustio sa sigurnošću utvrditi je li žrtva trebao biti R. S. ili optuženik i pouzdanik u razgovorima čije su snimke reproducirane govore o nekom drugom R. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ispravno prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnost iskaza pouzdanika te je utvrdio da je njegov iskaz potkrijepljen izvješćima i sadržajem tajno snimljenih razgovora, ali i činjenicom da su optuženik i pouzdanik tajno praćeni i snimani kad su se vozili ulicom u kojoj žrtva R. S. boravi kada je u R. H., da su radi boljeg zapažanja čak usporili ispred kuće žrtve očito kako bi kuću i okolicu bolje razmotrili. Stoga je ispravno prvostupanjski sud citirao razgovor od 12. ožujka 2018. iz kojeg proizlazi da se optuženik raspituje kada će "točno doći", nakon čega mu pouzdanik odgovara da će doći kada bude znao gdje da dođe tj. mjesto, odnosno da će doći kada sazna da je "osoba tu" i da će on to učiniti odmah, tj. da će odraditi posao u dva dana.

13. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja ispravno prvostupanjski sud zaključuje da se radilo o razgovoru o dolasku osobe, koja bi trebala lišiti života žrtvu. Ujedno, ispravno prvostupanjski sud povezuje dio razgovora koji je proveden u vezi R. i to: "da je moguće kombinirati cijenu u kešu i u drugome (eksplozivu, oružju i ulju od kanabisa)", iz čega prvostupanjski sud zaključuje da se radi o razgovoru o plaćanju naknade za likvidaciju žrtve R. S. kada ovaj dođe u R. H.. Naime, pouzdanik Z. traži optuženika da mu kaže "kada dolazi i u koje vrijeme dolazi", te da mu "da fotografiju", a što sve potvrđuje zaključak kako se razgovor vodio o tome kako izgleda žrtva ubojstva.

14. Ujedno, nije osnovan žalbeni navod da se rukom pisano izvješće ne odnosi na isti dan kada je ostvaren kontakt između pouzdanika i okrivljenika i da se ne radi o kompatibilnom sadržaju izvješća pisanog rukom i razgovoru koji je snimljen. Naime, sam optuženik D. K. upućuje pouzdanika Z. o tome "kuda se može kretati kako ne bi bio uhvaćen", a potom pokazuje kuću broj 39, za koju kaže:" tu dolazi i po djecu i ima i kćer i sina", a nedvojbeno je prvostupanjski sud utvrdio da R. S. kada dolazi u R. H. boravi na adresi …, ispred koje su sa vozilom u dva navrata prošli pouzdanik Z. i optuženik K. D. Ujedno, ispravno prvostupanjski sud konstatira da optuženik navodi "radi se o dobroj poziciji i može sa zatvorenim očima tu čekati kada on dolazi", što odgovara transkriptu posebnih dokaznih radnji i izvještaju pouzdanika Z.

Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada navodi da reprodukcija svih rukom pisanih izvješća pouzdanika, sadržaj snimljenih razgovora i iskaza pouzdanika čini skladnu cjelinu i sa potpunom sigurnošću se može utvrditi da je postojao dogovor između pouzdanika i optuženika za pronalaženje plaćenog ubojice radi likvidacije R. S., osobe koju je optuženik držao odgovornom za tešku tjelesnu ozljedu koju je zadobio 17. lipnja 2007.

16. Naime, nesporno je prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je optuženik bio žrtva kaznenog djela teške tjelesne ozljede počinjenog 17. lipnja 2007. za koje se teretio R. S.. Taj postupak je još uvijek u tijeku. Stoga je, ima li se na umu taj motiv, ispravan i zaključak prvostupanjskog suda da se radilo o poticanju na ubojstvo radi osvete zbog kaznenog djela kojem je bio žrtva 2007., dakle o poticanju na teško ubojstvo iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 37. stavak 1. KZ/11.

17. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da riječ i ime R. nemaju veze sa osobom R. S.. Radi o vrlo sličnim imenima R. ili R. čiji je izgovor tumačica pogrešno razumjela. Naime, optuženik je izgovarao ime žrtve u razgovoru s pouzdanikom koji je razgovor bio obuhvaćen tajnim snimanjem. Da je riječ o imenu R., proizlazi prema pokazanom mjestu stanovanja žrtve, kao i iskazu svjedoka R. S. koji govori gdje boravi kada je u H. i to baš na adresi koju je optuženik pokazivao povjereniku. Ujedno, ispravno prvostupanjski sud povezuje da se ne radi o R. već baš o R. a što piše i u izvješću pouzdanika o navedenim susretima. Stoga su neopravdani navodi žalitelja kada govori da pouzdanik razgovara sa optuženikom isključivo o nekim poslovima vezanim za kriminalne radnje u vidu trgovine opijatima, oružjem i lažnim novcem te da uopće iz transkripata ne proizlazi da bi pouzdanik sa optuženikom razgovarao o ubojstvu.

18. Također, nije u pravu žalitelj kada osporava vjerodostojnost iskaza pouzdanika što temelji na izdvojenom komadiću papira koji prileži na listu 16 gdje je upisana adresa žrtve i naziv njegovog poslodavca u R. Nj. navodeći da je isprva povjerenik Z. izjavio da je cedulja pisana po optuženiku, ali da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da je upravo pouzdanik ispisao komadić papira s lista 16. No, optuženik pritom ignorira podatak da pouzdanik ni u prvom ispitivanju nije decidirano izjavio da je sam napisao adresu, nego je tu mogućnost samo dozvolio, pa se ne radi ni o kakvom proturječju koje bi kompromitiralo iskaz pouzdanika. Niti podatak što pouzdanik u izvješću nije precizirao tko je skriptor teksta na tom papiriću, nije relevantan.

19. Stoga, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Također, nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni, jer je optuženiku kao olakotno cijenjena ranija neosuđivanost, činjenica očinstva, a otegotnim upornost u učinu inkriminiranog kaznenog djela te je ispravno na temelju članka 111. KZ/11. uz primjenu članka 37. stavak 2. KZ/11., jer je riječ o poticanju na kazneno djelo teškog ubojstva koje nije ni pokušano, a pokušaj za to djelo je kažnjiv pa se u tom slučaju poticatelj kažnjava kao za pokušaj tog kaznenog djela sukladno čemu je unutar granica ublažavanja iz članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11. izrečena zatvorska kazna u trajanju od 6 (šest godina), dakle, niža od posebnog zakonskog minimuma propisanog za to kazneno djelo (najmanje deset godina).

21. Djelomično je u pravu opunomoćenik oštećenika i to kada pobija odluku prvostupanjskog suda o troškovima kaznenog postupka u osuđujućem dijelu pobijane presude. Naime, sud prvog stupnja je oslobodio optuženika od dužnosti nakon troškova postupka na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08., pri čemu je u potpunosti ignorirao postojanje troškova oštećenika i nagradu i troškove njegovog punomoćnika.

21.1. Prvostupanjski sud je nakon što je optuženika proglasio krivim u osuđujućem dijelu presude, trebao optuženika obvezati da podmiri troškove nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika odnosno nužnih izdataka oštećenika i njegovog zakonskog zastupnika, a sve temeljem članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. Prvostupanjski sud je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženog K. D. oslobodio dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08., a ne navodeći troškove oštećenika odnosno opunomoćenika oštećenika, dakle, nije odlučio o tim troškovima na što ispravno upire u žalbi opunomoćenik oštećenika.

22. Stoga je trebalo ukinuti i odluku suda o troškovima kaznenog postupka u odnosu na osuđujući dio presude, o čemu će prvostupanjski sud odlučiti posebnim rješenjem po članku 148. stavak 4. ZKP/08.

23. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod točkom II izreke, a na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08.

24. Međutim, nije u pravu žalitelj, oštećenik kada osporava odluku prvostupanjskog suda u odnosu na upućivanje oštećenog R. S. s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, jer je prvostupanjski sud to ispravno učinio budući da za sada podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za potpunu niti djelomičnu odluku, a utvrđivanje tih podataka bi značajno produljilo trajanje ovog postupka, pa je i ispravna odluka koja se temelji na članku 158. stavak 2. ZKP/08.

25. S obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a navodi žalbe optuženika nisu osnovani u odnosu na osuđujući dio presude, u tom dijelu odlučeno je kao pod točkom 3. izreke, na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 2. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.