REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3775/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. O. d.o.o., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u O., zbog smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-803/2020-2 od 26. travnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Psp-4/2020-14 od 16. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 803/2020-2 od 26. travnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Psp-4/2020-14 od 16. listopada 2020., zbog četiri pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5.1. Naime, tužitelj u prijedlogu ističe pitanja koja glase:
"1. Može li se čin predaje u posjed smatrati da je izvršen voljom vlasnika stvari ako je izvršen putem treće neovlaštene osobe koja je ključeve predala temeljem telefonske upute od strane neidentificirane osobe?
2. Može li sud zaključiti da je istekao subjektivni rok za pravo na zaštitu posjeda, od 30 dana, bez da utvrdi kada je tužitelj-podnositelj doista doznao za čin smetanja primitkom slike i video zapisa?
3. Može li sud zaključiti da je svjedokinja pogodovala tužitelju na temelju iskaza u kojem sud nije do kraja ispitao odlučne činjenice?
4. Može li sud donijeti odluku u kojoj nema razloga o odlučnim činjenicama budući da sud nije utvrdio kada je tužitelj-podnositelj saznao za čin smetanja posjeda?"
5.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužitelj navodi da su pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni zbog „preventivne eliminacije potrebe za novim sudskim postupcima, posebice imajući u vidu protek vremena od utuženja, iscrpan dokazni postupak i troškove koje uzrokuju takvi postupci“, kao i stoga što je provedenim postupcima „došlo do ozbiljne ugroze pravne sigurnosti i arbitrarnog postupanja te je rješenjem ovog predmeta i davanjem odgovora na postavljena pitanja u širem društvenom interesu, u funkciji ostvarenja i zaštite načela vladavine prava i načela pravne sigurnosti“.
6. Niti jedno od postavljenih pitanja po svom sadržaju nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pojedinim pitanjem tužitelj zapravo pita je li u ovom konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo pa je pitanje sasvim usko vezano za utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja koje se u pitanju i navode. Uz to, u prijedlogu nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da bi koje postavljeno pravno pitanje bilo važno prema odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da tužitelj ne konkretizira niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari – što opširno obrazlaže, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj odluci; ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili na koje druge važne razloge izvan okvira okolnosti samog konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda zbog osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno zbog razvoja prava kroz sudsku praksu.
7. Imajući u vidu sve navedeno, a kako nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 1. i 5. i čl. 392. st. 6. ZPP, valjalo je odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 2. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
