REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 373/2016-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. Z., protiv I-tuženice Ž. R., OIB: …, N., II-tuženika G. K., OIB: …, Z., i III-tuženika M. K.. OIB: …, Z., koje sve zastupa punomoćnica J. D. B., odvjetnica u R., i punomoćnici K. K. i J. Č.-Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji svih tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-642/15-5 od 29. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku poslovni broj P-472/2011-47 od 24. travnja 2014., ispravljena rješenjem Pu P-3781/2015-13 od 7. listopada 2015., u sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-642/15-5 od 29. travnja 2015. u dijelu toč. I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč I. izreke. te kojom je potvrđena toč. II. izreke kojom je naloženo tuženicima vratiti tužitelju kaparu u iznosu od 10.000,00 EUR.

II. Prihvaća se djelomično revizija tuženika te se preinačuju:

- drugostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. II. izreke kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 9.502,23 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2011. do isplate i prvostupanjska presuda u odgovarajućem dijelu dijelu toč. II. izreke,

- drugostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke kojom je tuženicima naloženo isplatiti tužitelju 146.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama i prvostupanjska presuda u odgovarajućem dijelu toč, III. izreke,

i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

1. Nalaže se tuženicima Ž. R. iz N., OIB: …, G. K. iz Z., OIB: …, i M. K. iz N., OIB: … isplatiti tužitelju D. Š. iz Z., OIB: …, iznos od 9.502,23 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zateznom kamatom počev od 13. 5. 2011. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena u roku od 15. dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženicima Ž. R. iz N., OIB: …, G. K. iz Z., OIB: …, i M. K. iz N., OIB: … na ime naknade štete isplatiti tužitelju D. Š. iz Z., OIB: …, iznos od ukupno 146.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, tekućom od dana 21. svibnja 2011. pa do isplate, u roku od 15. dana pod prijetnjom ovrhe.“

3. Preinačuje se drugostupanjska odluka o troškovima parničnog postupka i sudi:

Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove parničnog postupka, uključivši i troškove revizijskog stupnja postupka.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Krku presudom poslovni broj P-472/2011-47 od 24. travnja 2014. sudio je:

I. Utvrđuje se da je raskinut predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 21.

8. 2009. između tuženika Ž. R. iz N., OIB: …, G. K. iz Z., OIB: …, i M. K. iz N., OIB: … s jedne strane kao prodavatelja, i tužitelja D. Š. iz Z., OIB: …, s druge strane kao kupca.

II. Nalaže se tuženicima Ž. R. iz N., OIB: …, G. K. iz Z., OIB: …, i M. K. iz N., OIB: … isplatiti tužitelju D. Š. iz Z., OIB: …, iznos od 19.502,23 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zateznom kamatom počev od 13. 5. 2011. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena u roku od 15. dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženicima Ž. R. iz N., OIB: …, G. K. iz Z., OIB: …, i M. K. iz N., OIB: … na ime naknade štete isplatiti tužitelju D. Š. iz Z., OIB: …, iznos od ukupno 146.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, tekućom od dana 21. svibnja 2011. pa do isplate, u roku od 15. dana pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Tuženicima je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 239.891,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopama navedenim u presudi ( toč. IV. izreke).

1.3. Rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za osiguranje tražbine privremenom mjerom.

2. Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž-642/15-5 od 29. travnja 2015. odbio žalbe tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i III. izreke i odluku o parničnim troškovima u dosuđujućem dijelu toč. IV. izreke (toč. I. izreke).

2.1. Drugostupanjskom odlukom o parničnim troškovima djelomično je prihvaćena žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska odluka o parničnim troškovima sadržana u toč. IV. izreke te je tuženicima naloženo naknaditi tužitelju pored dosuđenih troškova i daljnje parnične troškove u iznosu od 15.875,00 kuna (toč. II. izreke), a djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnim troškovima u preostalom odbijajućem dijelu (toč. III. izreke).

2.2. Tako je suđeno u sporu radi utvrđenja da je raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 21. kolovoza 2009. između tužitelja kao kupca i I-III tuženika kao prodavatelja, radi povrata dvostruke kapare, te radi naknade štete koju tužitelj potražuje po osnovi tuženikove (navodne) krivnje za raskid ugovora.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobijaju presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložili su da revizijski sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odluku o parničnim troškovima i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a tuženicima naloži naknaditi tužitelju troškove odgovora na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

7. Tuženici u reviziji tvrde:

- da presudu nije moguće ispitati zato što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP,

- da je drugostupanjski sud donio pogrešan zaključak o tome da bi prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze i pravilno ih cijenio po čl. 8. ZPP,

- da je drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju zasnovanom na zaključcima koji ne proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U obrazloženju navedenih tvrdnji tuženici nisu iznijeli konkretne proturječnosti u navodima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, niti u kojem su dijelu obrazloženja drugostupanjske presude zaključci o odlučnim činjenicama u suprotnosti sa činjeničnim utvrđenjima iz prvostupanjske presude.

7.2. Navodi revizije o bitnim povredama odredaba postupka se sadržajno iscrpljuju u tvrdnjama o pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora, što samo po sebi, kada i postoji, ne znači postojanje bitne povrede, ako je presudu moguće ispitati. U ovom slučaju je pobijanu presudu moguće ispitati.

8. Osnovan je djelomično revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

9. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredaba čl. 361. i 362. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) glede pravne kvalifikacije ugovora, ugovorenog roka za ispunjenje ugovora i ocjene o postojanju krivnje tuženika za raskid ugovora, a s tim u vezi prava tužitelja potraživati dvostruku kaparu i naknadu štete zbog raskida ugovora.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je dana 21. kolovoza 2009. sklopljen Predugovor o kupoprodaji nekretnine (dalje: Predugovor) između tuženika Ž. R., G. K. i M. K. s jedne strane kao prodavatelja, i tužitelja D. Š. s druge strane kao kupca, kojim je ugovorena prodaja nekretnine izgrađene na čest. zem. 1272/5 upisane u zk. ul. 2061 k.o. S. A., a koja nekretnina u naravi predstavlja stan na drugom katu površine 106,90 m2,

- da je odredbom čl. 2. Predugovora ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 370.000,00 EUR-a, a kupac se obvezao platiti na ime kapare 10.000,00 EUR-a, te iznos od 360.000,00 EUR-a na način da će platiti 15.000,00 EUR do 31. prosinca 2009., a ostatak cijene po 45.000,00 EUR-a sukcesivno do završetka radova i ishođenja uporabne dozvole, nakon čega će stranke sklopiti konačni kupoprodajni ugovor,

- da odredbom čl. 9. Predugovora prodavatelji jamče kupcu da je nekretnina izgrađena sukladno izdanoj potvrdi glavnog projekta KLASA: 361-03/09-01/18, te su se obvezali po završetku radova ishoditi uporabnu dozvolu, izvršiti etažiranje objekta i provesti elaborat etažiranja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Krku,

- da je tužitelj uplatama od 23. prosinca 2009., 14. siječnja 2010., 30. ožujka 2010. i 20. travnja 2010. djelomično ispunio obvezu iz čl. 2. Predugovora te je isplatio prodavateljima na ime kapare iznos od 10.000 EUR, te na ime dijela kupoprodajne cijene iznos od 60.000 EUR,

- da su prodavatelji ishodili uporabnu dozvolu za zgradu dana 5. siječnja 2011., a etažni elaborat je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Krku (spis broj Z- 1217/11), o čemu je kupac obaviješten putem vlasnice agencije za promet nekretnina „Sunce“, Slađane Knežević koja je i posredovala u sklapanu predugovora,

- da prodavatelji nisu nakon etažiranja i osobno pozvali kupca na sklapanje ugovora, a dopisom od 12. travnja 2011. su ga obavijestili da se više ne smatraju obaveznim na sklapanje konačnog ugovora,

- da su prodavatelji predmetni stan prodali trećoj osobi, kupcu P. N.,

- da je kupac (tužitelj) dopisom od 18. travnja 2011. pozvao prodavatelje na sklapanje konačnog ugovora, a taj dopis su prodavatelji primili 20. travnja 2011.,

- da je potom kupac dopisom od 21. travnja 2011., kojeg je poslao nakon što je utvrdio da je predmetni stan prodan, obavijestio prodavatelje da raskida Predugovor, jer da je iz ponašanja prodavatelja evidentno da prodavatelji neće ispuniti obvezu ni u naknadnom roku, te je pozvao tuženike na povrat plaćenog iznosa i dvostruke kapare,

- da su prodavatelji vratili kupcu 60.000 EUR i to po osnovi uplaćenog dijela cijene (60.000 EUR), a nisu vratili primljenu kaparu (10.000 EUR).

11. Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih utvrđenja ocijenili da je predmetni Predugovor po svom sadržaju ugovor o prodaji jer sadrži sve bitne elemente za takav ugovor. Ugovor je raskinut izjavom kupca dopisom od 21. travnja 2011., pri čemu kupac nije pozvao prodavatelje na sklapanje konačnog ugovora niti im je ostavio naknadni rok za ispunjenje obveze, iako se radilo o ugovoru u kojem nije ugovoren fiksni rok za ispunjenje obveze. Obrazlažući shvaćanje da je ugovor raskinut sudovi su se pozvali na odredbu čl. 363. ZOO prema kojoj vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje, ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, a da je takav i ovaj slučaj.

12. Prema zaključku nižestupanjskih sudova do raskida ugovora je došlo krivnjom prodavatelja, iz čijeg držanja je proizlazilo da neće ispuniti ugovor. Stoga je presudom utvrđeno da je ugovor raskinut, te je naloženo prodavateljima (tuženicima) da kupcu (tužitelju) vrate dvostruku kaparu sukladno odredbi čl. 304. st. 3. ZOO.

13. Tuženicima je naloženo da tužitelju naknade i štetu nastalu tužitelju zbog toga što je sklopio ugovor o prodaji stana daljnjem kupcu, pa je zbog raskida predmetnog Predugovora za tužitelja nastala obveza vraćanja dvostruke kapare ugovorene kao odustatnina s krajnjim kupcem A. W., od kojeg je primio kaparu u iznosu od 43.000 EUR, pa je morao vratiti dvostruku kaparu ugovorenu kao odustatnina u iznosu od 86.000 EUR. Tuženicima je naloženo i naknaditi tužitelju štetu, izgubljenu korist u visini od 60.000 EUR koju bi ostvario na razlici cijene po kojoj je kupio stan i po kojoj je ugovorio prodaju krajnjem kupcu, jer je stan kupio po cijeni od 370,000 EUR, a s krajnjim kupcem W. ugovorio prodajnu cijenu u iznosu od 430.000 EUR.

14. Prema shvaćanju ovoga suda nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prihvaćanjem tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje da je raskinut predmetni Predugovor.

15. Prije ostalog valja poći od toga da su stranke ugovor naslovile kao Predugovor, a sklopljen je 21. kolovoza 2009., pa se u rješenju spora primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 268. st. 1. ZOO predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.

15.1. U ovom slučaju Predugovor ima sve elemente glavnog ugovora o kupoprodaji u skladu s odredbom čl. 376. st. 1 ZOO, prema kojoj se govorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Naime odredbom čl. 1. Predugovora je ugovoreno da „Prodavatelji kao suvlasnici svaki u 1/3 dijela prodaju svaki svoj suvlasnički dio a kupac kupuje nekretninu …“, a odredbom čl. 2. je ugovoreno da „Kupoprodajna cijena za nekretnine iz čl. 1. ovog Predugovora ugovorena je u iznosu od 370.000,00 EUR…“. Prodavatelji su se obvezali izdati kupcu tabularnu ispravu po isplati cjelokupnog iznosa cijene (čl. 5.).

15.2. Stoga kod odluke o tome jesu li ispunjene pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja treba poći od sadržaja obveze stranaka iz ugovora o prodaji kojim su se tuženici obvezali predati tužitelju stan i izdati tabularnu ispravu, a tužitelj se obvezao platiti cijenu.

16. Prema odredbi čl. 360. st. 1. ZOO u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

17. Neispunjenje obveze u roku ima različite posljedice ovisno o tomu je li ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora ili nije, a mjerodavne su odredbe ZOO i to:

- odredba čl. 361. ZOO prema kojoj kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (st. 1.) ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispu¬njenje ugovora (st. 2.). Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (st. 3.), i

- odredba čl. 362. ZOO prema kojoj kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (st. 1.). Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (st. 2.). Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (st. 4. ).

18. U ovom slučaju, suprotno tvrdnji tuženika, nije riječ o ugovoru u kojemu je rok bitan sastavni dio ugovora. Ugovor s fiksnim rokom je zaključen samo kad je izričito ugovoreno da se obveza ima ispuniti u „strogom roku“, „fiksno“, „najkasnije do“ i slično, ili kad iz same prirode ugovora i cilja kojeg su stranke htjele postići proizlazi da se ugovor mora ispuniti u određenom roku. U tom slučaju se ugovor raskida po zakonu u slučaju neispunjenja obveze u roku.

18.1. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova kupac se Predugovorom obvezao uplatiti kaparu danom potpisa ugovora (što je i učinio), a ostatak cijene u rokovima navedenim u odredbi čl. 2. st. drugi Predugovora, a prodavatelji su se obvezali završiti izgradnju objekta do 1. kolovoza 2010. te ishoditi uporabnu dozvolu, te potom sačiniti konačni ugovor. Riječ je o obvezama koje po svojoj prirodi nisu vezane uz točno određeni datum, a iz teksta ugovora ne proizlazi da su stranke izričito ugovorile fiksni rok, pa nije riječ je o ugovoru s fiksnim rokom.

19. Stoga istekom roka za ispunjenje obveza prodavatelja i kupca nije došlo od raskida ugovora po samom zakonu u smislu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO.

20. Međutim, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je Predugovor raskinut izjavama obiju stranaka zbog neispunjenja obveza obiju stranaka u roku. Prodavatelji nisu završili zgradu u roku, a nakon što su dana 5. siječnja 2011. ishodili uporabnu dozvolu i potom upisali etažni elaborat u zemljišne knjige Općinskog suda u Krku (spis broj Z-1217/11), kupac je putem vlasnice agencije za promet nekretnina „S.“, S. K. obaviješten o tome da je ishođena uporabna dozvola za zgradu, ali mu stan nije predan. Nakon što kupac nije reagirao na obavijest o ishođenju uporabne dozvole i nije platio ostatak cijene, prodavatelji su ga dopisom od 12. travnja 2011. obavijestili da se više ne smatraju obaveznim na sklapanje konačnog ugovora.

20.1. S druge strane ni kupac nije platio cijenu u rokovima navedenim u Predugovoru. Unatoč tomu što nije ispunio svoju obvezu, kupac je dopisom od 18. travnja 2011. pozvao prodavatelje na sklapanje konačnog ugovora, (prodavatelji su ga primili 20. travnja 2011.), a potom je dopisom od 21. travnja 2011., dakle nakon što su njega prodavatelji obavijestili da raskidaju ugovor, obavijestio prodavatelje da on raskida Predugovor.

21. Obje strane su dakle izjavile da raskidaju Predugovor zbog neispunjenja obveze druge ugovorne strane, pa je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je Predugovor raskinut izjavom stranaka. Stoga je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Predugovor raskinut prihvaćen pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 362. st. 2. ZOO).

22. Posljedice raskida ugovora propisane su odredbom čl. 368. ZOO, prema kojoj su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st. 1.). Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.). Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora (st. 3.).

23. Tuženik nije niti djelomično ispunio obvezu, pa nema pravo na vraćanje po osnovi odredbe čl. 368. ZOO. Tužitelj je djelomično ispunio obvezu i platio kaparu i dio cijene.

24. U odnosu na zahtjev tužitelja za povrat dvostruke kapare mjerodavna je odredba čl. 304. ZOO prema kojoj ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom (st. 1.). Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare (st. 2.).

25. Tuženici nisu vratili tužitelju primljenu kaparu, a s obzirom na to da su obje strane krive za raskid, tuženik je dužan vratiti samo ono što je primio, dakle kaparu u iznosu od 10.000,00 kuna. Zato je valjalo glede kapare po čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu protiv drugostupanjske presude u dijelu toč. I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke kojom je naloženo tuženicima vratiti tužitelju kaparu u iznosu od 10.000,00 EUR.

25.1. U preostalom dijelu zahtjev za vraćanje kapare nije osnovan, jer tuženik nije dužan vratiti dvostruku kaparu, pa je valjalo po čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koji prelazi iznos primljene kapare.

26. Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog raskida Predugovora.

27. Pravo na naknadu štete zbog neispunjenja ugovora ima ona strana koja nije odgovorna za neispunjenje ugovora. Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare. Navedenu odredbu ovaj sud tumači na način da se ona primjenjuje za slučaj kad je samo jedna strana odgovorna za raskid ugovora. Ako je do raskida ugovora došlo zato što su obje ugovorne strane propustile izvršiti svoje obveze u roku, a nije bilo ni prigovora istovremenog ispunjenja, odnosno ako su obje ugovorne strane odgovorne za raskid ugovora, nema mjesta naknadi štete zbog raskida ugovora. U tom slučaju je svaka ugovorna strana dužna vratiti samo ono što je primila.

28. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete ovaj sud je na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova ocijenio da su za neispunjenje obveze u ugovorenim rokovima odgovorne obje ugovorne strane, svaki za svoju obvezu, jer kupac nije platio cijenu u punom iznosu prema dinamici određenoj u čl. 2. Predugovora, a prodavatelji nisu završili zgradu u roku iz čl. 1. Predugovora do 1. kolovoza 2010. i po ishođenju potrebnih dozvola nisu predali stan kupcu.

29. Pored navedenog razloga zahtjev za naknadu štete nije osnovan i zbog toga što nisu ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete, koje moraju biti ispunjene i kod odgovornosti za štetu zbog povrede ugovorne obveze. Neovisno o tome radi li se o ugovornoj ili o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, pravo na naknadu štete postoji ako su kumulativno ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete, a to su: šteta, objektivna protupravnost štetne radnje, uzročna veza između štetne radnje i štete te odgovornost.

30. U ovom slučaju ne postoji odgovarajuća uzročna veza između postupka tuženika i štete koju tužitelj navodno trpi zbog toga što nije mogao ispuniti obvezu prema krajnjem kupcu stana (pa tom kupcu mora vratiti dvostruku kaparu), kao ni štetu nastalu zbog toga što nije ostvario zaradu u preprodaji stana trećoj osobi. Neposredni uzrok štete koju je tužitelj eventualno pretrpio jeste njegova odluka da sklopi ugovor s trećom osobom radi preprodaje stana u vrijeme kad on još nije platio cijenu stana, niti ju je platio sve do raskida ugovora. Tužitelj je dakle prodao stan na svoj rizik, znajući da nije stekao pravo na predaju stana i pravo na uknjižbu prava vlasništva, kao i da nema sredstava za isplatu pune ugovorene cijene.

31. Stoga je tužbeni zahtjev za naknadu štete prihvaćen pogrešnom primjenom materijalnog prava pa je valjalo djelomično prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti nižestupanjske presude po čl. 394. st. 1. ZPP i odbiti tužbeni zahtjev za povrat iznosa koji prelazi iznos primljene kapare i tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog raskida ugovora.

32. U odnosu na odluku o parničnim troškovima ovaj sud je imao na umu da su stranke u konačnici podjednako uspjele u sporu (VPS nenovčanog zahtjev je 1.220.000,00 kuna). Stoga je po čl. 154. st. 2. ZPP odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, uključivši i troškove revizijskog stupnja postupka.

Zagreb, 2. rujna 2021.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.