Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj:Gž-1077/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: ... iz G., zastupanog po punomoćnici S. G. G., odvjetnici u K., protiv tužene Š. K., OIB: ... iz K. K., zastupane po punomoćnici A. Z., odvjetnici u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem 10 P-816/2016 od 29. ožujka 2021., u sjednici vijeća, održanoj 2. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. B. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem 10 P-816/2016 od 29. ožujka 2021.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja presudio je:

1. I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj M. B. iz G., OIB: ... vlasnik cijele nekretnine upisane u zemljišno knjižni uložak broj 8751 k.o. M. B. kčbr. 11839/1 pašnjak, kčbr. 12110 vrt, te nekretnine upisane u zemljišno knjižnom ulošku broj: 8874 k.o. M. B. kčbr. 11838/5 vrt što je tužena Š. K. iz K. K., OIB: ..., dužna priznati i trpjeti da si tužitelj temeljem ove presude predmetne nekretnine briše sa njezinog imena i vlasništva i iste uknjiži u cijelosti na svoje ime i vlasništvo u zemljišnim knjigama, te se nalaže tuženoj da tužitelju naknadi trošak parnice sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena koja se računa na parnični trošak od presuđenja do plateža, sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je on temeljem kupoprodajnih ugovora, zaključenim sa M. J., vlasnik nekretnina označenih kao kčbr. 11839/1 i kčbr. 12110 upisanih u zemljišno knjižnom ulošku broj 8751 k.o. M. B. i kčbr. 11838/5 upisane u zemljišno knjižnom ulošku broj 8874 k.o. M. B., uz ovlaštenje tužitelju da se u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama upiše kao vlasnik za cijelo, uz istovremeni izbris toga prava sa imena tužene.

6. Iako, tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

7. Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP- a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je prvostupanjski sud po provedenom postupku, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, utvrdio:

- tužitelj da je sa M. J. 17. siječnja i 3. srpnja 2008. sklopio Ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina, ali iste Ugovore da nije proveo u zemljišnim knjigama;

- tužena da je sa M. J. 24. kolovoza 2015., te 21. rujna i 28. rujna 2015. sklopila Ugovore o kupoprodaji predmetnih nekretnina, te je prema odredbi članka 4. Ugovora o kupoprodaji nekretnina, prodavatelj tuženoj, kao kupcu, da je jamčio da su iste nekretnine njegovo vlasništvo, da na tim nekretninama nema nikakvih tereta, niti prava u korist trećih osoba, a sukladno članku 5. istih Ugovora, tužena da je stupila u posjed predmetnih nekretnina danom potpisa Ugovora o kupoprodaji nekretnina;

- tužena da je u propisanom postupku, pojedinačnom ispravnom postupku, upisala svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, rješenjima Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela Tisno, pod poslovnim brojem Z- 96/16 od 20. siječnja 2016. i pod poslovnim brojem Z-482/16 od 23. ožujka 2016.

10. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da je prodavatelj M. J., dva puta prodao predmetne nekretnine i to tužitelju 2008. godine, koji da nije zatražio upis prava vlasništva na tim nekretninama po toj kupoprodaji, te tuženoj 2015. godine, koja da je zatražila i ishodila upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime u propisanom zakonitom postupku, pa pozivom na odredbe članka 120. stavka 1. i članka 125. stavka 1. sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), odbije tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući na način kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

11. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

12. Naime, odredbom članka 120. stavkom 1. ZV-a propisano je, da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišne knjige, dok je odredbom članka 125. stavkom 1. ZV-a propisano, da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

13. Stoga se žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od ispravno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući uz to da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio njegov tužbeni zahtjev – ničim ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se žalitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode, i za odgovoriti, da je uistinu tužena svoj upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama ishodila temeljem rješenja po provedenim pojedinačnim ispravnim postupcima, kako to žalbom i navodi tužitelj, ali iz tih rješenja i to rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela Tisno, pod poslovnim brojem Z-482/16 od 23. ožujka 2016. (listovi od 42 i 43 spisa) i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela Tisno, pod poslovnim brojem Z-96/16 od 20. siječnja 2016. (listovi 44 do 46 spisa) proizlazi, da je u tim pojedinačnim ispravnim postupcima tužena ishodila uknjižbu prava vlasništva na kat. čest. 11838/5 K.O. M. B., pozivajući se na Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. rujna 2015. i Anex istog Ugovora od 28. rujna 2015, kojim Ugovorom o kupoprodaji nekretnina M. J. da je Š. K. (ovdje tuženoj) prodao, između ostalog, i kat. čest. 11838/5 K.O. M. B., te da je ishodila uknjižbu prava vlasništva na kat. čest. 11839/1 i kat. čest. 12110 obje K.O. M. B., pozivajući se na Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2015., kojim Ugovorom o kupoprodaji nekretnina M. J. da je Š. K. (ovdje tuženoj) prodao nekretnine označene kao kat. čest. 11839/1 i kat. čest. 12110 obje K.O. M. B.

15. Dakle, iz navedenih rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela Tisno, proizlazi da je tužena ista rješenja ishodila temeljem predmetnih Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenim sa prodavateljem M. J., a koje Ugovore o kupoprodaji nekretnina nije mogla provesti u zemljišne knjige, obzirom da na nekretninama, koje su predmet tih Ugovora, a i predmet ovog postupka, prodavatelj M. J. u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik istih.

16. Nadalje, žalitelju je i za navesti, da iz stanja spisa predmeta i izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, ne bi proizlazilo da je tužena u trenutku sklapanja predmetnih Ugovora o kupoprodaji nekretnina znala da su iste nekretnine, već ranije, od strane istog prodavatelja, prodane tužitelju, a niti bi to proizlazilo, kako iz iskaza svjedoka M. J. (prodavatelja), tako ni niti iz iskaza same tužene, a niti bi proizlazilo da tužena u trenutku sklapanja tih Ugovora o kupoprodaji nekretnina nije bila savjesna, odnosno u dobroj vjeri.

17. Isto tako, žalitelju je i za navesti, da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina (listovi 8 i 9 spisa), odnosno Ugovora o prodaji nekretnina (listovi 10 i 11 spisa), zaključenima između M. J., kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca, ne proizlazi da je u trenutku sklapanja tih pravnih poslova prodavatelj tužitelja, kao kupca, uveo u posjed prodanih, ovdje predmetnih, nekretnina, a niti iz provedenog postupka se ne bi sa sigurnošću dalo zaključiti da je tužitelj bio u posjedu predmetnih nekretnina, a za koje nekretnine je prilikom očevida na licu mjesta sud prvog stupnja utvrdio da je kao posjednik upisan D. J., otac prodavatelja, a na kat. čest. 11838/5 K.O. M. B. i A. J. ud. M. pok., B., dok iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenim između M. J., kao prodavatelja i tužene, kao kupca, (listovi od 28 do 34 spisa) proizlazi da je tužena stupila u posjed predmetnih nekretnina danom potpisa tih Ugovora.

18. Dakle, u konkretnom slučaju i tužitelj i tužena bili bi savjesni ugovaratelji prilikom sklapanja predmetnih ugovora, predmet ugovora kojih su sporne nekretnine, ali je tužena, za razliku od tužitelja, izvršila provedbu svojih Ugovora o kupoprodaji nekretnina, zaključenim sa prodavateljem M. J., u zemljišnim knjigama, pa stoga, u okolnostima kad su i tužitelj i tužena nastupali kao savjesni ugovaratelji, jaču pravnu snagu imaju Ugovori o kupoprodaji nekretnina, zaključeni između tužene, kao kupca i M. J., kao prodavatelja, jer je tužena ishodila upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, temeljem rješenja suda, a koja rješenja su donesena osnovom tih Ugovora o kupoprodaji nekretnina.

19. Naime, kad je više osoba zaključilo posebne pravne poslove radi stjecanja stvarnog prava na istu nekretninu, o jačem pravu sud odlučuje primjenom načela morala društva, savjesnosti i poštenja i načela zabrane zlouporabe prava.

20. Međutim, kad su svi stjecatelji stvarnog prava (kupci) savjesni, a niti jednom od njih nekretnina nije predana u posjed, niti je ishodio upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, odnosno drugi javnu knjigu, jaču pravnu osnovu ima raniji stjecatelj tog stvarnog prava.

21. Ali, kad su svi stjecatelji tog stvarnog prava savjesni, jaču pravnu osnovu ima stjecatelj koji je ishodio upis u zemljišnu, odnosno drugu javnu knjigu, ako ni jedan od njih nije ishodio upis u zemljišnu, odnosno drugu javnu knjigu, jači je u pravu onaj stjecatelj kojemu je nekretnina predana u posjed.

22. Stoga je prvostupanjski sud ispravno postupio kada je točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer tužena, ne samo što su joj predmetne nekretnine predane u posjed, nego je ista na tim nekretninama ishodila i upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige.

23. Žalitelju je, a u odnosu na kaznenu presudu koju dostavlja uz svoju žalbu, za navesti, da ta presuda - kojom je u kaznenom postupku optuženik M. J. proglašen krivim, što je nekretnine koje je prethodno prodao M. B., naknadno prodao ovdje tuženoj, neistinito predočivši zetu tužene da je on i dalje izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina i prešutjevši da ih je prethodno prodao M. B. - ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijane presude, a žalitelju je suviše i za navesti, da bi i iz te presude proizlazilo da je tužena bila savjesna i u dobroj vjeri prilikom zaključivanja sa M. J. U. o kupoprodaji nekretnina, a predmet kojih Ugovara su sporne nekretnine u ovom postupku.

24. Prema tome, žalbenim navodima ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu, kada je točkom I. izreke pobijena presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

25. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP- a), pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

26. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 2. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.