REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 55/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. M. G. iz N. K., 2. B. G. iz N. K., 3. Ž. G. iz B., 4. I. G. iz S. L., 5. A. B., rođ. G. iz N. K., 6. S. D., rođ. G. iz S. K., 7. K. M., rođ. G., iz S. L., 8. M. G. iz S. L., i 9. S. G. iz M., koje zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. H.-I. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., dipl. pravnik, 2. H. P. d.o.o., Z., i 3. H. C. d.o.o., Z., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. i P., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 7., 8. i 9. tužitelja te reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2232/14-2 od 24. ožujka 2015., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2232/14-5 od 8. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12382/13-140 od 7. travnja 2014., u sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se revizije tuženika 1. H.-I. d.o.o., Z., ..., 2. H. P. d.o.o., i 3. H. C. d.o.o u dijelu koji se odnosi na tužitelje 1. M. G., 2. B. G. i 4. I. G. kao neosnovane.

r i j e š i o je:

1. Odbacuje se revizija 7. tužiteljice K. M., 8. tužitelja M. G. i 9. tužitelja S. G. kao nedopuštena.

2. Odbacuju se revizije tuženika 1. H.-I. d.o.o., Z., ..., 2. H. P. d.o.o., i 3. H. C. d.o.o u dijelu koji se odnosi na tužitelje 3. Ž. G., 5. A. B. i 6. S. D. kao nedopuštene.

3. Odbacuju se revizije tuženika 1. H.-I. d.o.o., Z., ..., 2. H. P. d.o.o., i 3. H. C. d.o.o u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka kao nedopuštene.

4. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška odgovora na reviziju kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2232/14-2 od 24. ožujka 2015. ispravljenom rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 2232/14-5 od 8. prosinca 2020. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12382/13-140 od 7. travnja 2014. kojom je naloženo tuženicima da solidarno isplate tužiteljici 1. iznos od 260.812,00 kuna uz pripadajuće kamate (st. 1. izreke), tužiteljici 2. iznos od 220.000,00 kuna uz pripadajuće kamate (st. 2. izreke), tužitelju 3. iznos od 152.000,00 kuna uz pripadajuće kamate (st. 3. izreke), tužitelju 4. iznos od 220.000,00 kuna uz pripadajuće kamate (st. 4. izreke), tužiteljici 5. iznos od 152.000,00 kuna uz pripadajuće kamate (st. 5. izreke), tužiteljici 6. iznos od 152.000,00 kuna uz pripadajuće kamate (st. 6. izreke) a odbijen je zahtjev 7., 8. i 9. tužitelja (st. 7. izreke). Potvrđena i odluka o parničnim troškovima postupka.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelji 7. K. M., 8. M. G. i 9. S. G. su podnijeli reviziju na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) i navode da reviziju podnose zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje koje je suprotno onom izraženom u pobijanoj presudi, pa predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu sukladno revizijskim navodima uz nadoknadu troškova parničnog postupka i revizije, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude, kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka tuženik 1. je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu odluku na način da se odbije tužbeni zahtjev i u pobijanom dijelu kao i u dijelu odluke o troškovima postupka uz nadoknadu troškova sudske pristojbe na reviziju.

4. Protiv dijela drugostupanjske presude, kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka tuženici 2. i 3. su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu odluku na način da se odbije tužbeni zahtjev i u pobijanom dijelu kao i u dijelu odluke o troškovima postupka te da naloži tužiteljima isplatiti i daljnji trošak revizije, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz nadoknadu troškova revizije.

5. Tuženici 2. i 3. su odgovorili na reviziju tužitelja. Predlažu reviziju odbaciti kao nedopuštenu uz nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Tužitelji su odgovorili na reviziju tuženika. Predlažu odbiti revizije kao neosnovane uz nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

7. Revizija tužitelja pod 7., 8. i 9. nije dopuštena.

7.1. Revizije tuženika pod 1., 2. i 3. djelomično nisu osnovane, a djelomično nisu dopuštene.

I. U odnosu na reviziju revizije tuženika pod 1., 2. i 3. (dalje: revizije tuženika): a) o revizijama tuženika protiv dijela presude kojim je odlučeno o zahtjevima tužitelja pod 2., 5. i 6.:

8. Revizije tuženika temelje se na odredbi čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija) i podnesene su protiv drugostupanjske presude u odnosu na tužitelje pod 1. do 6. Međutim, ti tužitelji nisu nužni suparničari, pa se sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP vrijednost predmeta spora u odnosu na njihove zahtjeve utvrđuje prema vrijednosti zahtjeva svakog pojedinog tužitelja.

8.1. Kako proizlazi iz stanja spisa i pobijane drugostupanjske odluke, visina novčane svote dosuđene 2. tuženiku Ž. G. iznosi 152.000,00 kuna, 5. tuženici A. B. iznosi 152.000,00 kuna i 6. tuženici S. D. iznosi 152.000,00 kuna pa navedeni iznosi predstavljaju vrijednost predmeta spora u odnosu na njihove novčane zahtjeve (čl. 40. st. 1. ZPP).

8.2. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako su ispunjene pretpostavke: 1. da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn, 2. da je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te 3. da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

8.3. U ovom predmetu vrijednost predmeta spora u odnosu na tužitelje pod 2., 5. i 6. ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, a ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

9. Stoga u ovom postupku, u odnosu na navedene tužitelje, nije dopuštena revizija propisana odredbom čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija), a kako njihove revizije ne sadrže elemente (izvanredne) revizije propisane odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, to je valjalo revizije tuženika protiv presude drugostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na 2. tužitelja Ž. G., 5. tužiteljicu A. B. i 6. tužiteljicu S. D. odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pod točkom 1. izreke (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP).

b) u odnosu na revizije tuženika protiv dijela presude kojim je odlučeno o zahtjevima tužitelja pod 1., 3. i 4.:

10. S obzirom na vrijednost zahtjeva tužitelja pod 1., 3. i 4. o kojima je odlučeno pobijanom presudom, u tom je dijelu dopuštena revizija propisana odredbom čl. 382. st. 1. ZPP.

10.1. Prema odredbi čl. 392.a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

11. Nije ostvarena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženici 2. i 3. u reviziji navode da je počinjena time što (…) je drugostupanjskom presudom potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1596/12 od 15. svibnja 2013. koja nije nikada donijeta u ovoj pravnoj stvari (…).

11.1. Drugostupanjski sud je rješenjem od 8. prosinca 2020. ispravio drugostupanjsku presudu u izreci tako da umjesto riječi "presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1596/12 od 15. svibnja 2013. ima stajati presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12383/13 od 7. travnja 2014." čime je otklonio očitu pogrešku u pisanju pa se istaknuti razlog počinjenja bitne povrede parničnog postupka ne može s uspjehom isticati.

11.2. Nadalje, tuženici pogrešno smatraju i da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njihove prijedloge za provođenje još jednog vještačenja i da je tim što je takav prijedloge odbio počinio bitnu postupovnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

11.3. Zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocijene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) uskratio stranci mogućnost raspravljanja.

11.4. U konkretnom slučaju tuženicima je raspravljanje o predmetu spora omogućeno već tim što je pozivan na ročišta na kojima se mogao izjasniti o provedenim dokazima i navodima tužitelja, odnosno time što mu je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni. Okolnost što nije prihvaćeno sve ono što su predlagali i zahtijevali i što su zbog toga nezadovoljni, ne opravdava prigovor o počinjenoj postupovnoj povredi.

11.5. Kad sud odluči da nije potrebno provoditi predloženi dokaz dužan je obrazložiti odluku o odbijanju prijedloga valjanim razlozima. U konkretnom slučaju sudovi su to i učinili jer su zaključili da je predmet spora dovoljno raspravljen te da se s provedenim dokazima i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu pa da nije potrebno provoditi još jednim vještačenjem posebice što je već provedenim vještačenjima utvrđeni propusti i nepostupanje prednika tuženika sukladno obveznim mjerama iz Zakona o zaštiti na radu, Pravilnika o zaštiti na radu prednika tuženika te podzakonskim aktima tuženika.

12. Nije osnovan ni prigovor tuženika pravilnosti primijenjenog materijalnog prava.

13. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju su pretrpjeli smrću supruga, sina, oca i brata A. G., zaposlenika prednika tuženika, smrtno stradalog na radu kada je obavljajući svoje radne zadatke pružnog radnika na održavanju pružnog prijelaza na njega naletio vlak.

14. Na temelju činjenica utvrđenih u postupku prvostupanjski sud je zaključio, (što je drugostupanjski sud je u svemu prihvatio) kako je za smrtno stradavanje prednika tužitelja isključivo odgovoran prednik tuženika te da prednik tužitelja svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja, pa o osnovanosti tužbenih zahtjeva sudovi odlučuju primjenom odredbi čl. 102. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/99, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 - dalje: ZR), čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96 i 94/96 - dalje: ZZR) kao i odredaba čl. 1063., 1101., st. 1., čl. 1103., 1093. toč. 1. te čl. 29. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

15. Tuženici revizijom osporavaju zaključak sudova o odgovornosti i ističu da postoje elementi za oslobođenje od njihove odgovornosti zbog radnje prednika tužitelja (koji se "nije pomaknuo s pruge ispred nadolazećeg vlaka"), odnosno smatraju da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 1063. ZOO o odgovornosti pravnog prednika tuženika za nastalu štetu tužiteljima.

16. Za rješenje ovog spora mjerodavno je primijenjeno materijalno pravo sadržano u odredbi:

- čl. 15. ZZR kojom je propisano je da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti);

- čl. 102. ZR kojom je propisano da je, u slučaju ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava;

- čl. 1063. ZOO kojom je popisano da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete;

- čl. 1064. st. 1. ZOO, kojom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.

16.1. Nižestupanjski sudovi pravilno su zaključili - nakon utvrđenja da su ispunjenje pretpostavke za tuženikovu odgovornost za štetu - da je prednik tuženika (poslodavac) odgovoran za štetu koju su tužitelji kao pravni slijednici radnika pretrpjeli zbog ozljede na radu koja je rezultirala radnikovom smrću (čl. 15. ZZR i 1063. ZOO).

16.2. Nadalje, nižestupanjski sudovi, pravilno su zaključili da u okolnostima stradavanja prednika tužitelja ne postoji niti jedan od razloga za oslobođenje (prednika) tuženika od odgovornosti u smislu odredba Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima s obzirom na to da prednik tuženika (kao poslodavac i pritom vlasnik opasne stvari) nije osigurao niti najnužnije elementarne zakonom propisane uvjete za sigurno obavljanje poslova na opasnom mjestu (smanjenja vidljivost, ne postavljanje čuvara koji bi obavijestio radnike o nailasku vlaka, ne uspostava telefonske veze između radnika na pružnom prijelazu i željezničkog kolodvora, neosposobljenost odgovornih osoba iz područja zaštite na radu) niti je za prednika tužitelja osigurao (kao poslodavac) rad na siguran način.

16.3. Dakle, da bi imao pravo na naknadu oštećeni treba dokazati postojanje štete i vezu štetnog događaja sa opasnom stvari, a uzročnost se pretpostavlja (zakonska oboriva pretpostavka). Polazeći od nesporno ocjene da je vlak u pogonu opasna stvar (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x-38/11 ) te s obzirom na to da tuženici tijekom postupka nisu dokazali postojanje okolnosti iz odredbe čl. 1067. ZOO koje bi ih oslobodile odgovornosti za štetu prouzročenu tužiteljima, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je tuženik isključivo odgovoran tužiteljima naknaditi nastalu štetu.

17. U odnosu na preostali sadržaj revizije - u kojem tuženici opsežno obrazlažu zašto smatraju prednika tužitelja isključivo odgovornim za nastanak štetnog događaja – treba naglasiti kako odgovori na pitanje podijeljene odgovornosti i doprinosa stranaka nastanku štetnog događaja (čl. 1092. ZOO) ovise o činjeničnom i pravnom supstratu svakog konkretnog predmeta (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 587/10-2 od 21. rujna 2010. i drugima). Stoga revizijski navodi kojima se prigovara pravilnosti utvrđenja doprinosa štetnom događaju i/ili propustu nižestupanjskih sudova da utvrde odlučne činjenice u pogledu visine postavljenog zahtjeva, odnosno tvrdnje da sudovi nisu na valjani način cijenili sve posebne okolnosti slučaja prilikom dosude naknade štete, predstavljaju prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori nisu dopušteni u reviziji pa o njima revizijski sud nije ovlašten odlučivati (čl. 385. ZPP).

18. Polazeći od utvrđene odgovornosti, tužiteljima je pravilno odmjerena visina pripadajuće naknade nematerijalne i materijalne štete sve temeljem odredbe čl. 1095. i 1100. ZOO, kako je to određeno pobijanom presudom.

19. Slijedom izloženog, revizije tuženika je u ovom dijelu valjalo odbiti kao neosnovane protiv drugostupanjske presude i odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na čl. 393. ZPP.

c. u odnosu na dijelove revizija tuženika protiv odluke o troškovima postupka:

20.1. Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi:

Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

20.2. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

20.3. Naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

21. Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u dijelu koji se odnosi na rješenje o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštene i riješiti kao u izreci rješenja (pod toč. 3.)

II. U odnosu na revizije tužitelja pod 7., 8. i 9.:

22.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (izvanrednu reviziju), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

22.2. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

22.3. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, pa ju je sud dužan odbaciti u smislu odredbe čl. 392.b st. 2. i/ili 3. ZPP.

23. Tužitelji 7., 8. i 9. u reviziji postavljaju pitanje "(…) da li je između braće i sestara i njihovog pokojnog brata postojala trajnija zajednica života kada su oni bili međusobno čvrsto i trajno emocionalno povezani i upućeni jedni na druge, kada su se međusobno pomagali u svakodnevnom životu i radu i ekonomski i financijski se povremeno, sukladno potrebama i mogućnostima , pomagali (…)"?

24. U obrazloženju revizije tužitelji se pozivaju na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-649/2010 od 6. srpnja 2011., Rev-2818/1995 od 29. rujna 1998., kao i odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3052/12 od 27. prosinca 2012. i Gžn- 3346/05 od 17. lipnja 2008.u kojima je (prema tvrdnjama tužitelja) u sličnim okolnostima odlučeno na drugačiji način od onog u pobijanoj presudi.

25. Imajući u vidu navedeno, kao i cjelokupan sadržaj revizije, ovaj sud zaključuje kako tužitelji 7., 8. i 9., zapravo, revizijom osporavaju činjenični zaključak sudova o (ne) postojanju trajnije zajednice života između pok. A. G. i tužitelja 7. 8. i 9. (braća i sestre pok). Ovo stoga što nižestupanjski sudovi na temelju dokaza provedenih u konkretnoj parnici - ocjenjujući relevantne činjenice utvrđene u tom konkretnom slučaju - utvrđuju elemente koji bi opravdali dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete.

26. Stoga je ovdje riječ o reviziji iz koje proizlazi konkretno pitanje činjenične naravi, a ne o reviziji koja sadrži pitanja koja bi se općenito odnosila na pravilnost primjene neke konkretne pravne norme u predmetnoj parničnoj stvari i koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

27. Pitanje postavljeno u reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne smije biti činjenične naravi, pa se s obzirom na postavljeno pitanje i sadržaj obrazloženja predmetna revizija svodi na tvrdnje tužitelja o tome da su u drugostupanjskoj odluci pogrešno utvrđene odlučne činjenice na koje je onda pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti u cijelosti i sadržajno predstavlja (redovnu) reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, koja u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.

28. S obzirom na navedeno, revizija tužitelja ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je valjalo reviziju tužitelja protiv presude drugostupanjskog suda odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pod st. 2. (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP).

29. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadom troškova odgovora na reviziju (toč. 4. izreke) temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, jer ovaj sud smatra da nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za vođenje predmetne parnice.

Zagreb, 2. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.